Židov

ŽIDOV

HA j’HUDI

GLASILO ZA PITANJA ŽIDOVSTVA.

1. lipanj 1918. - ZAGREB - 21. šivan 5678.

Narodni porez.

Kad je po prastarom zakonu i običaju valjalo brojati naš narod, primljen je od svakog Židova Šekel. Tada su izbroj ali šekolime, pa se znalo, koliko je jak narod— Židovi! I danas, poslije 2000 godina’ moramo brojati narod. Jer narod opet hoće da živi slobodno. Naš se je narod probudio iz tisućljetnog sna. 1 opet zahtijevamo šekel* — Svi narodi traže svoja prava. Ni židovski narod he može šutjeti. Trpili smo u ratu, kao ni jedan drugi narod. Skoro svaki nam dan stižu strašne vijesti, da negdje u svijetu progone, übijaju, plijene, gone i tlače goloruke Židove. Naš narod ne smije vise dopustiti da ga gaze. On mora primiti svoj udes u vlastite ruke. Cijonizam je pokret židovskog naroda, koji hoće da živi slobodnim životom na vlastitoj grudi. Šekel, je izjava pristajanja uz cijonizam, uz židovski narod. Židovi dohrlite svi, i platite šekel. Kada se broji židovski narod; ne smije manjkati nijedan pravi Židov. Židovi! Budite vjerni svom starom narodu, koji Vas pozivlje na rad ! Cijonizam hoće da oslobodi židovski narod iz dvijetisućljetnog progonstva. Silni narodi i moćne vlade izrekoše svoje simpatije za cijonizam i hoće da pomognu židovskom narodu do oslobodjenia. Sad je na nama da dokažemo, da židovski narod u svojoj cjelokupnosti, u golemoj većini hoće i može da živi. Židovi jugoslavenskih zemalja! Kao svadje na svijetu, tako neka i ovdje pokaže židovski narod, da hoće živjeti. Moramo dokazati, da smo upoznali znamenitost sadašnjega časa. Židovi jugoslavenskih zemalja! Platite šekel! Broj šeko'.ima mjerilo je za snagu narod* Židovi jugoslavenskih zemalja platiti će svakako svoj narodni porez.

Obnova narodne domaje u Palestini.

Iz jednoga govora I. V. Členova. Naš je narod svjestan, da je opstanak njegovih ogranaka u raznim zemljama moguć samo apsolutnom i pouzdanom lojalnošću prema interesima svake zemlje— To je temeljno načelo, koje je narodu’ prešlo u meso i krv, i kojemu se židovstvo nigdje i nikada nije iznevjerilo. Zato mi unaprijed svaku mogućnost prigovora, radi nelojalnosti najodlučnije pobijamo. Blizu 14 milijuna pripadnika židovske narodnosti raštrkano je po cijelom svijetu Svagdje se naseljavaju, a nigdje nemaju nj stope zemljišta, koji bi oni, a i svijet mogli smatrati njihovim vlasništvom, kojeg Šekel je dragovoljni prinos za uzdržavanje organizacije. Najmanji prinos K 2.

bi mogli skupno naseljivati, te na kome bi mogli potpuno slobodno odlučivali svo jom narodnom sudbinom. —Mislite li, da su ovim stanjem zadovoljni? Pojedine skupine možda, ali mase nipošto. Mase su ostale vjerne ostavljenoj domaji i čvrsto vjeruju u njeno oiivljenje . . . Vele nam, da samo šačica našega naroda živi u Palestini, dok mase žive izvan nje. Pa i u samoj Palestini većina je pučanstva arapska, a ne židovska. To nas nuka, da pred svom javnošću ponovno izjavimo ono što smo već više puta razjasnili. Prošlo je sedam stoljeća od kada su Arapi počeli naseljivati zemlju, a da ju nijesu naselili. Sedam stoljeća tamo djeluju, a jedini spomenik njihovog stvaranja, je zaista divna Amarova mošeja u gradu hramova, Jerusolimu. — Sve drugo ostalo je tamo po svoj prilici isto tako pusto kao što je i bilo, kada su naši predji poslije rata i progona, ostavili zemlju. Palestina za Arape nije nikakvo kulturno središte. SrediŠk nijihovog materijalnoga, političkoga i znanstvenoga života nalazi se u drugim mjestima Bagdadu, Kairu, Beirutu. a ne u Palestini. Palestina nife zemlja arapskih težnja. Šačica ovoga velikoga naroda naselila se je tu i živi djelomice još beduinskim životom. Imadu koliko im je potrebno, a time su zadovoljni. Njihovom opstanku ne prijete nikakove opasnosti. Židovi nemaju nikakovih razloga progoniti ili ugnjetavati Arape. Oni su slobodni i treba da ostanu slobodni, te da u svome vlastitom unutrašnjem živovanju uživaju istu autonomiju koju će uživat Židovi . . . Smatramo potrebnim, da narodi koj su pozvani za uredjivanjeg buduće nacio-i nalnog i političkog života, vode računa o volji židovskoga naroda, koji je jasno izrazio želju naseliti Palestinu i obnoviti u njoj staru narodnu domaju. Nadalje smatramo neophodno potrebno da se ukloni sve, što nam na našemu putu smeta. Treba stvoriti jamstva i uvjete, za obezbijedjenje nesmetanog i uspješnog rada. Potpunu autonomiju našega unutrašnjeg života smatram dijelom tih naših zahtijeva. Narodi i njihovi prvaci uvidjaju, da ono, što mi tražimo nije ništa drugo, nego stvaranje uvjeta, koji nam omogućuje, da započnemo veliko bezprimjerno narodno djelo. To je sve što tražimo. Sve drugo ide na našu čast i našu odgovornost. Bude li narod htio i mogao, obnoviti će sebe i i zemlju. Ne bude li htio ili ne bude li mogao, tada ne će smjeti nikoga kriviti već jedino sebe. A ne će li ostvarenje čeznuća i ideala oslabiti veliku duševnu snagu, koja se krije u traženju, nastojanju i borbi? Ta mi ne težimo za vlastitim zakutkom pod suncem samo zato, da se bolje ogri-

jemo. Mi vjerujemo, da će se ii našem narodu kad bude živio u vlastitoj zemlji zdravim životom, u potpunom opsegu razviti svom snagom narodni genij. Doći će i opet ono vrijeme, u kojem nije samo za se, već za cijelo čovječanstvo stvarao, vrijeme kada je stvorio vječne knjige i vječne istine. Daleki suncem obasjani put otvara se pred našim očima. To je naše vjerovanje! Ono nas oduševljava i bodri u našemu radu: U lome vjerovanju mi ćemo pobijediti!

Izraelitsko hrvatsko literarno drusfvo u Zagrebu.

Iza malne četirigodišnje obustave dobilo je izr. hr. literarno društvo u Zagrebu opet dopuštenje za svoje djelovanje. U deset godina svoga opstanka prije svjetskog rala kretalo se 'djelovanje toga društva u dosta uskom okviru. Taj se okvir mora proširiti, inače će društvo doduše postojati kao polumrtvac ali neće uticati na židovstvo u Zagrebu, ne [će buditi židovsku svijest, ne će jačati židovski interes, ne će širiti židovsko znanje. Za ovo troje stvorio je rat povoljno raspoloženje, rekao bih podesan uzduh i prikladno tlo. Prilike iziskivaju i traže intenzivan židovski rad, osiguravaju takovu radu izvjestan uspjeh, pa bi se društvo ogriješilo protiv židovstva i protiv svojih članova, ako bi tu zgodu intenzivnoga rada propustilo i u napredak samo životarilo kao dosada. Nije nikada prekasno upoznati i priznati svoje mane i nedostatke, isklije li iz ovakove samospoznaje čustvo, volja i ozbiljno nastojanje mane ukloiiiti, negativno izmijeniti sa pozitivnim, nemar sa revnošću. Iskustvo prošlosti mora pokazati uspješniji put za budućnost A sada j hora razići se sa prošlošću i novim boljim putem krenuti. Rad je društva obuhvafao u prvom redu židovska predavanja. Poredjujući ta predavanja sa drugima u sličnim društvima mora objektivni kritičar priznati, da su ,u velike odgovarala svrsi društva. Ako ipak kroz godine nijesu umjela da slušačku publiku povećaju, treba tome razlog drugdje tražiti, a ne u vrsnoći samih predavanja. Naša naime široka publika ne voli naučna predavanja (osobito besplatna), nema za njih dovoljno interesa. Bilo bi zato potrebno, da ovakova predavanja dobiju popularniji karakter, da se prošire u neki matinej, da se sa naučnim predavanjem sveže glazbena produkcija, pjevanje, deklamacija, čitanje novela itd. Obilniji svestraniji program privući će veliku publiku, jer će svaki posjetnik u njem naći jednu točku ili više njih, koja odgovara njegovom duševnom raspoloženju. Ovako radi danas većina literarnih društava.

Dopisi za uredništvo i upravu šalju se na adresu ZAGREB BraikovićmolJi.l.kat. (Lav Stern). Rukopisi se ne vraćaju.

God. 11.

Izlazi dvaput mjesečno. Pretplata: Godišnje K 10. polugodišnje K 0, četvrtgodišnje K 3. Pojedini br 40 fil.

Broj 11.