Židov

da bude virilistom. Mi ne usvajamo nikako obrazloženje, da za predsjednika Zagr. izr. b. o. ili za zagrebačkog nadrabina kao virilistu go'vori prije svega to, da stalno obitavaju u Zagrebu. Imade tu kud i kamo odlučnijih momenata, nego li obitavalište. Virilista ne mora stanovati u Zagrebu, a može ipak, ako je inače kvalicifiran, vršiti svoj „mandat 11 . —Ne stanuju ni svi drugi virilisti, ni svi narodni zastupnici u sjedištu sabora, a da se ipak ne može kazati, da nijesu kadri udovoljiti svojim saborskim dužnostima. Time bi taj predmet za nas bio u glavnom iscrpljen. Kao organ židovske javnosti, koji služi isključivo židovskim općim interesima bez obzira na ikakove lične momente možemo ustvrditi premda u tom predmetu nije bilo javnih skupština ili anl.eta, da naše stanovište dijeli cijela židovska javnost. Prema naravi stvari drugoga stanovišta ne može biti. Ako bi se tu i tamo pojavilo drugačije mnijenje, onda tu ne će biti .mjerodavni jedino stvarni obziri. Još nam je u tom savezu jasno istaknuti, da mi ne zabacujemo imenovanje židovskog viriliste, i ako nam se institucija virilista ne svidja. Dok druge konfesije imadu virilne reprezentante u hrvatskom saboru, treba da ga imade iz razloga ravnopravnosti i židovska konfesija. Kada bi se danas, gdje je to pitanje već došlo u javnost i postalo aktuelno, htjelo odustati od imenovanja židovskog viriliste, moglo bi to pobuditi kod Židova, a i inače u našoj domovini dojam, kao da židovska konfesija i njezini pripadnici pred zakonom nijesu jednaki ostalim konfesijama i njezinim pripadnicima. To bi bilo kadro naškoditi našim interesima. Zato moramo naglasiti, da sada pa i obzirom na to, što po novom izbornom zakonu ne ćemo doći do židovskog zastupnika židovske manjine moramo tražiti, da se provede namjeravano imenovanje židovskog viriliste. Kod nas još postoji zakon o uredjenju vjeroispovjednih odnosa, koji sadržava neliberalne, sramotne i za nas uvredljive ustanove, kojih bi moralo nestati. Zato moramo upotrebiti svaku priliku da afirmiramo našu ravnopravnost. Pitanje konfesijskog viriliste u saboru jest takodjer pitanje ravnopravnosti Židova i može se riješiti samo na dva načina: ili imenovati židovskog virilistu, ili ukinuti

uopće virilne reprezentante konfesija u saboru. Tom se prilikom opet pokazalo, kako nam manjka reprezentativan forum Židova koji bi u takovom predmetu mogao vladi dati mjerodavno mnijenje Židova. Trebamo nužno Savez Ž. b. o. ili reprezentaciju, koja bi mogla ispunjavati Savezu namjenjene funkcije. O tome drugi puta.

Pred riješenjem prastaroga problema.

Izjava engleske vlade o cijonizmu, što smo donijeli u br. 6. našega lista otvara novo poglavlje u istoriji cijonizma i židovstva. Što je bilo daleko* sada je blizu. Što je jučer bilo utopijom, danas je činjenicom. Što su najpatentiraniji hurapatriote asimilacije i natrezveniji realiste držali nevjerojatnim i nemogućim, ispunilo se. Cijonizam je stupio u odlučnu fazu, u svjetsku politiku, stekao je priznanje najveće velevlasti i obećanje, da će se poraditi oko njegovog riješenja. Do jučer bio je cijonizam ispunjen riječima, velikim, uzvišenim, plamenim i dubokim riječima, i sitnim radom organiziranja židovskog naroda, židovskih nada i židovske volje. Sutra počinje djelo, veliko djelo velikog oslobodjenja židovske duše iz galuta i židovskog naroda iz dijaspore, sutra, prekosutra počinje veliki Exodus. Lijepo je biti Židovom u ovo veliko doba, biti Židovom i vidjeti, osjećati veliko doba, što dolazi, oćutjeti preporod duhova, oslobodjenje naroda, reparaciju tisućljetnih nepra. vdi, -ispunjenje tisućljetnih sanja i težnja! Pred našim očima nastupa pobjedonosno Pravda, da uništi jednu od najstarijih i najokrutnijih nepravda! To je tek uvod u jednu grandijoznu simfoniju, a riječi su preslabe, da opišu, čustvo, što potresa-svakog svijesnog sina židovskog naroda. Kako Ii će divan tek biti sam Exodus, kako li će tek divna biti izgradnja stare-nove domaje! Herzl je to pokušao opisati u veličajnoj romanskoj slici »Altneulanda«. Mislim, bit će još ljepše, mnogo ljepše. Kako su besprimjerne i neopisive bile muke židovskog naroda, tako će besprimjeran i neopisiv biti preporod Altneulanda! Djedovi i pradjedovi naši, vi koji doživjestfe progone Rimljana, Križarske vojne

španjolsku inkviziciju, nasilja vlastodržaca, pokolj Hmijelnickoga, ruske* pogrome, poljski bojkot . vi, koji sve to doživjeste, jer. se nijeste htjeli iznevjeriti vjeri i narodu otaca vaših, vi koji ste u blatnom i smrdljivom getu, u poderanim i otrcanim kaftanima pokazali toliko heroizma, toliko izdržljivosti, prkosa, ponosa, snage volje i uma, ljepotu i čistoću duše hvala vam! Spasili ste nam i očuvali čast i ime, spasili ste od propasti narod, koji je vrijedan da živi. Nijeste badava pogibali sred groznih muka i progonstvi nijeste uzaludno živjeli mukotrpnim židovskim životom. Dali ste svijetu neđostiživ primjer, kako treba za istinu i pravicu živjeti, trpiti i umirati! Vaše žrtve dozrijevaju. Omogućili ste reparaciju nepravda nanešenih vašemu narodu, spasili ste čovječanstvu vjeru u pobjedu pravice i pravednog poretka ljudskih i narodnih odnosa. Čast i hvala vam, divni djedovi i pradjedovi naši! Teodore Herzlu! Ti, što nam ga u pravi čas dade dobar genij židovskoga naroda, da osvježi našu nadu, da osvijesti 'naš ponos i da probudi našu vjeru i našu ljubav zašto ti to nijesi mogao doživjeti? Da vidiš, koliko je zbilja divnija od sna što ga ispjeva Tvoja umjetnička duša! Vječna slava i vječna hvala Tebi, Teodore Herzlu! Sutra, prekosutra nočet će Exodus. Ne će najedamput stotine tisuća, milijuni Židova uzeti štap u ruke, da podju u Cijon. Trajat će to još neko vrijeme. Nekoliko godina ili decenija nije od tolike važnosti u životu naroda, koji broji na tisuće godina. Nu Exodus duhova počet će sutra, ako već nije počeo. Sa svih strana svijeta već dolaze sinovi Izrajila, dolaze i oni, koji jučer još ne htjedoše vjerovati, da židovski narod živi i hoće i dalje živjeti, dolaze i priključuju se »Lo omus, ki ehje« Zgušćuju se redovi pobornika za budućnost židovskog naroda. Dolaze i priključuju se oni, koji nijesu vjerovali u čudesa, a držali su čudom sve, što nijesu vjerovali i razumjeli. Priključuju se oni, koji su stajali po strani, dok su vidjeli ogromne poteškoće i zapreke, koji ne htjedoše suradjivati na odstranjivanju i svladavanju vanjskih zapreka; sada se priključuju videći, kako padaju vanjske zapreke za izgradnju židovske domaje u židovskoj Palestini. . Nu zar je nestajanjem vanjskih za.

poniženje, bezkućništvo židovskog naroda kao nešto absolutno vrijednog i blagoslovnog, kao nešto, mora sačuvati, jer ono pripravlja mesijansko čovječanstvo. 1 mi smatramo ciljem „izbavljenje ljudskog duha i spasenje svijeta 11 (Buber, Tri govora, str. 92), ali kao put onamo smatramo „oslobodjenje jednog mučeničkog naroda i njegovo okupljanje oko božjeg svetišta 11 (ibid.) Ili, kako je to Mojsije Hess 1864. izra,zio .Spisi, str. 44): „Nama fali zemlja, da oživotvorimo historički ideal našeg naroda, koji nije nikoji drugi ideal već gospodstvo božje na zemlji, mesijansko doba, koje su naviještali svi naši proroci 11 . Ne pada nam na um, kako Vi mislite, „židovstvo (~das judentum 11 za razliku od ~Judenheit“, op. prev.) u temeljnoj mu nauci načelno sačuvati za židovski narod 11 . U mesijanskom čovječanstvu može židovstvo jednom nestati, s njim se stopiti; ali ne možemo uviditi, da bi morao židovski narod u današnjem čovječanstvu nestati, da se pojavi mesijansko; naprotiv mora upravo zato usred njega, da, usred ovog današnjeg čovječanstva ustrajati, ali ne kao svedj n rveća se prirodna činjenica u savezu sa uvijek više (šire) konfe ionaliziranom vjerom, već kao narodno biće, koje svoj ideal radi ovog čovječanstva i njemu nasuprot slobc.' •> i nesmetano ožbolvorava. „Židovska vjera nije poput paulinskog kršćanstva naučala iznašanje nauke me-dju narode, niti poput islama osvajanje svijeta 2a vjeru, već ukorj«.njenje na domaćoj grudi, vodjenje pravog života na svom mjestu, uzorno uredjenje ljudske zajednice na uzkoj kanaanskoj zemlji. najdublja i probitna tvorenina ži-

dovstva, mesijanizam. “samo je ista ideja, kao zadnje ispunjenje zamišljena, u apsolutnu budućnost projicirana, kada će Gospod svima narodima spremiti na brdu Cijon gozbu od čista vina, u kome nema kvasca'*. (Buber, O duhu židovstva, str. 38)' Težnja za »domajom« je narodna; njena vlastita težnja, težnje židovske zajednice u Palestini, morat će biti nadnarodna. Mi neželimo Palestinu »za Židove« : mi ju želimo za Čovječanstvo, jer mi ju hoćemo za oživotvorenje židovstva. 6. Tako, poštovani gosp. tajni savjetniče, stoji stvar sa Vašim okrivljenjem, da se cijonistička literatura izrugava mesijanski} ideji. A više opravdanosti nema ni drugi Vaš prigovor. »Koalicija« cijonizma sa ortodoksijom, velite, je nenaravna, »jer zastupnici cijonizma dosta su često to izjavili, a njihova lijepa književnost vrvi od cinizma: da je panteističko naziranje o svijetu uzvišeno nad vjeru onostranog boga«. »Njihova« lijepa književnost? Lijepa književnost »zastuppnika cijonizma«? Kakovu literaturu mislite time? U liepoj književnosti se neobičavaju redovno voditi sravnjujuće studije o svjetskom naziranju. U ostalom nipošto nesmatram »cinizmom«, prcdpostaviti jedno naziranje o svjetu nekoj religiji, ali svejedno, koje zastupnike cijonizma mislile i koje njihove izjave, u kojima su panteističko naziranje svijeta na takav način prispodobili sa vjerom onostranog boga? Ne možda, kao da bi to u mojim očima vrijedilo kao/azlog, da ikakvu koaliciju prikaže „nenaravnom": U naravi svake koalicije leži, da joj je predpostavom i legitimacijom zajednički protivnik, a ne zajedničko naziranje

STRANA 2.

»Ž 1 D O V« (HAJ’HUDI)

BROJ 1.