Židov

Jedna pojava.

Stare i velike države daju izjave o pitanjima židovskog naroda, pregovaraju s njegovim predstavnicima, smatraju židovski narod ravnopravnim članom zajednice naroda. Narodna vijeća novih državnih tvorevina i oslobođenih naroda priznaju židovska narodna vijeća i pregovaraju s njima. Umnici i odličnici svih naroda, prvaci internacijonale, govore i pišu o židovskom narodu. Židovske mase, Židovska omladina, židovski intelektualci svih zemalja istupaju otvoreno i ponosno kao dijelovi jednog naroda, koji je po svojoj kulturno-etičkoj vrijednosti dostojan slobode i ravan drugim kulturnim narodima. Pobožni Židovi i oni koji još nešto drže do tradicije mole se dnevno : ..Hvaljen budi Ti, Vječni, koji ćeš opet sabrati razasuti narod Izraelov" . . . Ali uza sve to, ž ve među nama ljudi, koji vele: „Nema židovskog naroda* 4 . . . Čovjek bi tnislio, da je dandanas davno izumrlo ono mlitšvo, galutsko plfcnie ropške ćudi; da su se zavukli u svoje mišje rupe oni tipovi u židovskom narodu, kojih se najveća krijepost sastojala u gmizanju pred tuđim idolima, namefavanju drugim zajednicama, zatajivanju i zanemarivanju vlastitih osebina. Čovjek bi mislio, daje bura revolucije iščupala *a-.ma ovaj drač, da je očišćena iidov-h« zajednica od takovih članova, kojih je jedina veza sa židovstvom matična knjiga bogoslovne općine; koji vele, s*mo „po vjeri" Žulovr, premda obično ne drže obred* te vj. re, jer su prečesto vrlo „slobodoumni" koji. ne znam iz kojeg razloga, ne mogu da se odluče na konzekvenciju svog držanja, na istup i iz vjeršk? ŽTdbvske tajerfnice. “ Alt ni revolucija ni,e kadra uništiti ono, što je posljedica geta i galuta; ona ne može ukloniti tip maušla, koji kroz cijeli tpk istorije prali židovstvo, kao sjena. Imade svagdje ljudi tuga kova, ljudi koji ne će ni po što da budu samo Židovi, već uz svaku cijeni hoće da budu veliki Nijemci, Madžari, Česi, Poljaci i t. d.. premda im ti narodi, na vrlo jasan način, opetovano

d*ju .dokaza, da ih samo smatraju nepoželjnim polutanima, koji moraju obavljati razne nuzgredne poslove. Imade tih ljudi i među socijalistima, i onda su oni najveći anacijonalci, a osobito kad se tiče Židova, dok drugi socijalisti, nežidovi, priznaju opstanak židovskog naroda. Imade zastupnika te pasmine i u Jugoslaviji. Drže tajne sastanke, sabiru potpise, daju izjave, sve sa svrhom da dokažu ono, što im ne će nitko da vjeruje, da su naime pravi Jugoslaveni. Mnogi je od njih u velikoj neprilici, jer ne zna, da II je Hrvat, Srbin ili Slovenac. Ali to svaki zna, da je u nekom pogledu ipak i Židov, naročito onda, kad treba reprezentirati židovstvo i kad treba židovstvu naškoditi. I eto, u tim su osebinama svi članovi toga maušel Židovstva, prosvjednog židovstva, asimilantskog židovstva, posvuda jednaki, gdjegod bili. Svuda se odriču svoga židovstva, a žele u njegovo ime govoriti! Svuda intrigiraju iza leđa svijesnih predstavnika židovskog pučanstva, kojima je glavni cilj dobrobit sviju čestitih Židova. Svuda bacaju klipove pod noge onim muževima, koji, poduprti povjerenjem širokih židovskih slojeva, zastiipaju pred nežidovskim svijetom, neumorno i neustrašivo, židovske interese, u današnjim sudbonosnim časovima. Sada, kad se radi o oživotvorcnju židovskih idejala; kad se, uz pomoć velikih demokracija, udaraju temelji bolje židovske butkrćh'osti 1 žele popraviti nepravde počinjene na židovstvu kroz tolika stoljeća; sada, kad se ponajbolji sinovi židovskog naroda naprežu svim silama, da pomognu židovskom narodu do tjelesnog, duševnog i gospodarstvenog ozdravljenja, što je u eminentnom interesu cijelog čovječanstva sada dolaze nepozvani „čuvari Izraelovi" s nakanom, da zastarjelim metodama ometu volju milijuna svijesnih Židova. Ta njihova kukavna rabota već je unaprijed osudjena na neuspjeh. A već želja Ij-jdi, koji se ne smatraju Židovima, a ipak hoće da odlučuju u židovskim narod« nim pitanjima, sama je po sebi ne-

samo nelogično nastojanje, već istodobno dokazuje pomanjkanje takta. To je uplitanje nepozvanih pripadnika drugih naroda u narodno židovske poslove. Židovski je narod dosta jak. da će moći suzbiti štetni utjecaj tog asimilantskog nastojanja. Pred internacionalni forum neovlašteni zastupnici židovstva ne će doći. Židovstvo će i mimo njih postići svoje ciljeve. Ali za sva će vremena živjeti u židovstvu prezir za one njegove pripadnike, koji su potkopavali židovsko narodno jedinstvo u istorljskom času. kad se radilo o sudbini cijelog židovstvu. A. S.

Iju, da spasi svoju narodnost. I učinio j( tu upravo zato, jer j o S n i j e b i o ii'.ruSen, |er je bio još sposoban za život i jer je osjećao a sebi snažnu volju za životu m. Ovaj u povijesti tako jedinstveni slučaj razjašnjava se najb lje slikom iz moderne strategije, koja poznaje „suategićki uzmak'*. Bilo je to ono , elastično'- izmicanje, koje čim, da „udarac padne u zrak'*. Zdravi životni instinkt pokazao je židovskomu narodu u ono tragično d a a i prije u teškim situacijama tu{ jedini put do samoodržanja i spasa. D .nas mi lo možemo razumjeti; Grčevito zadižani ostatak lazoreue oržave nije kadar, da opet privede životu mrtav narod, ali živi narod može sred zgodnih p r i i . k a, da upet privede u život novu državu. Na ov.i obnovljenje svoje dižave čekao je židovski narod bezprimjernom upornošću kroz više nego 18 stoljeća, a da kroz sve to vrijeme u tom smjeru nije učinio ništa drugo doli, da se odi žao na životu, kao narod. A sada je židovski narod upravo na putu, da se opet spoji sa s ojom starom domovinom i da pri tome u prvom*redu obnovi u svojoj un.d aSnjosti. Hoće ti

to biti moguće ? Kod tako starog naroda? Zašto upravo kod njega ? I kojim sredstvima će se to postići? istina je, da je židovski narod star po godinama, nu tečaj njegovog razvitka još nije zaključen, što više, jedva je počeo. Primjena Spencerove formule na razvitak židovskog naroda pokazuje to jasno. U dovršenom evoluciionoiil procesu mora biti zaključena ~i n tergrarci ja materije'' Toga kod židovskog naroda nije bilo. U cijeloj svojoj dosadašnjoj povijesti nije taj narod nikada »rasao u jednu cjelinu. Postanak, razvitak i ine ijusobni odnošaji pojedinih plemena naročito sjevernih prema južnima, p<-sve je nepoznat unatoč nekolikih vrlo darovitih hipoteza. Sigurno je jedino to, da onih 12 ili 13 plemena nije nikada postiglo narodnog jedinstva. Za vrijeme sudija živi svako pleme svojim zasebnim životom. Jozni već prije čini neprilike odnošaj prema odijeljenom 2 i pol plemenu (što znači pol plemena?). Tek za kialja Davida postizava se približno neko jedinstvu, nu već z\ Salarhona n;; taju unutrašnje krze, te iza njegove smrti dolazi do očitog spora iznud'u sjeveia i juga. J š je -nanje moglo doći do t 'ga jedinstva u dijaspori. Naprotiv vidimo tu odjeljivanje S« fai da od Aškeneza, a u novije vii-

jeme odjeljivanje istočnih od zapadnih Židova. Ozbiljni pokušaj za ujedinjenje židovskog naroda vidimo tek u cijonizmu, te je baš u tome vrlo važna strana njegove misije, jpak do danas nije došlo do ujedinjenja cijelog naroda t. j. do „integracije materije". Jednako je sa „diferenciranjem s'n a g e“. istina je, da je židovski narod stvorio nešta grandijozna, če- mu nema hišta ravnoga; mono t e iz a m i odatle izv iruču čistu etiku. Nu ipak je to samo jedan čin. Zar židovski narod nije dovoljno sposoban za drugi židovski rad? Mjerilo za darovitost možemo naći u najvišim usponima rada židovskog čovjeka. Tu vidimo mnogostranost, darovitost, za koju vrijedi „Nihil humani a me alienum", Za vrijeme dijaspore židovski su ljudi stvorili vrlo velika djela na svim područjima Ijudskoge znanja ječa (nu upravu najviše visine nijesu postigli, to je dijaspora!) Nil to nije učinila židovska zajednica kao takva. To sn učinili Židovi pojedinci i to ne u židovskoj zajednici. Dakle ni tu još nema zaključka, nego jedva tek početak. Zaključujemo dakle: židovski je narod istina vrlo stara rasa» n u nije istrošen, nije umirući narod. Židovski se narod dakle može bezsumnje vrlo da obnovi iz nu* tra prema vani. (Svršit će c e).

Narodne općine!

Nakon Sto je Narodno vijeće SHS. priznalo židovsku narodnost, izrazilo svoje simpatije za židovska narodna nastojanja i zajamčilo nacionalnu-kulturni razvitak jugoslavenskih Židova ne može s nežidovske strane u nas biti prigovora protiv narod nih općina. A u Židova samih javlja se jednoglasni ogorčeni krik protiv današnjih bogoštovnih općina, kako se to pokazalo u Zagrebu na skupštini od 15. XII. Naše su općine n dugoj periodi svoga propadanja gotovo posve izgubile svoj značaj kao veza istokrvne braće. Ali ono, što je još od židovstva ostalo u općinama dostaje, da se sagradi novi kahal. Dostaje za to polet, što ga pomlađeni nacionalni redovi donose. • Mi ne smijemo da pustimo tek slučaju ili nastojanjima pojedinaca pa makar se koncentrirala ta nastojanja i u organizacijama da židovski duh influiraju novim generacijama be* ili (koje li sramote!) protiv židovske (?) općine. Palestina kao židovska država je osigurana, ali mi ne ćemo I ne smijemo ni ovdje da tek vegetiramo. Novo živo židovstvo je dosta jako, da postavi i nove žive temelje svojoj zajednici u galutu, narodnoj općini! Što hoćemo ? Demokratsku židovsku narodnu općinu s vodstvom izabranim na temelju općeg«

BROJ 25

,Ž I D O V“ (HAJHUDI)

3