Židov

je r»d » u Americi, te koli štampa toli vlada, zagovaraše cijonističke težnje. Ne ću đa se upustim u detalje rada svjetske organizacije; odnosno akcijonog odbora, moram ali đa spomenem, da je ra d postao još intenzivniji, kad je usljed revolucije u Rusiji nestalo carizma, kad su milijuni ruskih Židova mogli izjavama u nebrojeftim skupštinama podupirati nastojanja članova akcijonog odbora, te je već drugog novembra 1917. polučen upravo odlučan uspjeh. Toga dana primio je Lord Rotschild od državnog tajnika za vanjske poslove, Balfoura, pismo, koje u >u pravodu glasi: Ministarstvo vanjskih poslova 2/11. 1917. Moj dragi Lorde Rotschild! Vrlo me raduje priposlati Vam u ime vlade Njegova Veličanstva slijedeću izjavu simpatije sa židovsko cionističkim nastojanjima, koja je izjava ministarstvu predložena te po istomu odobrena: Vlada Njegova Veličanstva s prijaznošču gleda na utemeljenje narodne domaje za židovski narod u Palestini te će se uvelike naprezati, da ostvarenje toga cilja olahkoti primjećujuć jasno, da se ništa izvršili, što bi povrijedilo gradjanska prava postojećih nežidovskih zajednica u Palestini ili što bi moglo suziti prava i politički položaj Židova u kojoj drugoj zemlj Molim Vas da ovu izjavu saopćite cijonijjjčkom savezu. Arlhur James Balfour. Ne trebam na dugo. i široko' razlagati koliku važnost imade ta izjava. Ta izjava sadržaje ne, samo priznanje židovskoga naroda, ne samo priznanje historičkog prava tog naroda na Palestinu, već i obećanje, da će se Eegleska naprezati, da ostvari pravo židovskoga naroda na Palestinu i jamstvo, da ostvarenje prava židovskoga naroda u Palestini nema ni u kojem pogledu suziti jednakopravnost, bilo gradjansku bilo političku, Židova u zemljama izvan Palestine. Uvažite li, da se toj izjavi poslije pridružila Francuska, Italija i Amerika. to sigurno ne kažem odviše, kad tvrdim, da židovslđ narod može sa najboljim nadama u budućnost gledati, ako i nisu prihvatile tu izjavu, bivša imperijalistička Njemačka, medjutim propala Austroug. monarkija možda svojoj saveznici Turskoj za volju, koja je u medju vremenu bila pokušala da po zloglasnom Džemalj-paši upravo uništi Židove u Palestini, što joj na sreću uspjelo nije, dijelom uslijed intervencije Njemačke izazvane po cijonistima, dijelom uslijed intervencije Amerike, dok ista nije bila stupila u rat. Nema pako dvojbe, da čehoslovačka republika podpuno slaže s tom izjavom velevlasti entente to nam zajamčuje već predsjednik Dr. Masaryk, koji je uvijek jasno svoje simpatije za cijonističke ideje očitovao. Ne sumnjam ni za, čas, da će se i vlada naše Jugoslavije poistovjetovati sa ententom, kako nam je i prigodom predaje našeg memoranduma po Nar. Vijeću rečeno, a uvjereni smo, da će i svi ostali kulturni narodi rado pristati, da se ispune želje i težnje židovskog naroda. A bude li koji od tih naroda protiv toga držim, velike demokracije antanta znat će sredstva, znat će puteve, da se ono što su priznale kao pravedno i izvrši. Znadete, đa je skoro iza te izjave en-

gieske vlade sva Palestina po Engleskoj osvojena, znadete valjda, da je već u proljeću godine 1918. pod vodstvom prof. Dr. Weizmana ' izaslana po Engleskoj cijoniStička komisija u Palestinu te da je dne 11. travnja položen temeljni kamen za židovsku univerzu u Jerušalajimu, a čin taj popraćen izrazom simpatije od svih vlada ententinih velevlasti, a naročilo vrlo toplim izrazom simpatije sa strane Wilsona. Novo će vam ali biti da je engleska vlada glasom »Times« od 4. 11. 1918. povjerila Anglo Palestina Companv, utemeljenoj i afilinanoj cionističkoj Iranci Jewish ColoniaJ. Trust da provede finanei- s jalne operacije engleske vlade i engleskih vojničkih oblasti u Palestini. Time je Engleska iskazala svoje osobito povjerenje cijonistiekoj banci, koja to povjerenje i potpuno zaslužuje. Ove banke utemeljene su da podignu gospodarstvo Palestine u interesu židovske kolonizacie, da podavanjem nuždnih vjeresija priskoče Židovima, koje bočc da se usele u Palestinu, da si tamo stvore nov život. Razumijeva se samo po sebi, da če se djelokrug tih banaka znatno proširiti, da će ali 5 zahtjevi, koji će se. staviti na te banke biti vrlo znatni. Tim znatnim zahtijevimn moći će ta Iranke tim laglje udovoljiti, čim je veći njihov kapital. Kapital nije fiksiran, jer ne mora biti fiksiran po engleskom pravu te ... uslijed toga mogu te banke prema potrebi povisiti svoju glavnicu izdanjem daljnjih dionioa. One mogu izdati toliko dionea. koliko se uplati. Interes jest židovskog naroda. da kapital svih banaka bude što veći pa držim, da ne će biti nijednog svjestnog iole imućnog Židova, koji si ne će nabaviti dionice tih banaka, a tim prije, što su to engleske dionice, koje će se vrlo povoljno ukamatiti, jer nema dvojbe, da če biti za te banke puno posla. Svom energijom radi se sada po akeionom odboru, da se rleše praktična pitanja. Politički odnošaji bit če uredjeni na mirovnoj konferenciji, a treba ishoditi da velevlasti antante svojom potporom i omoguće uselenje Židova u Palestinu u velikom stilu i da židovski narod sam svojim radom doprinese ostvarenju svojih težnja. .Ter nefaljeno preduvjete mogu nam stvoriti velevlasti, mogu nam dati Palestinu ali osvojiti Palestinu i fizički i duševno. gospodarstveno i kulturno, može samo židovski narod sam : svojim radom, svojim marom i svojm ljudima. Ne će li se useiiti Židovi u Palestinu, ne će li tamo raditi nikad ne će biti židovske Palestine ali mi znademo, da je težnja naše mladeži Palestina, da je i mladež naša budućnost naša voljna raditi, mi znademo, jer to nas uči povijest, da židovski narod razumije -rad i materijalan i duševan te stoga možemo mirne duše reći; Mi hoćemo, da se nikad ugasla želja židovskog naroda izpuni, mi hoćemo si osvojiti Palestinu, mi svi hoćemo da 1 surađujemo kod toga velikog djela i činom i savjetom, svaki po svojim silama, a što čvršćom voljom hoćemo, to moramo postići/ to ćemo i postići.

Iz toga referirao jeg. Lav Sterno „stanju Židova I radu cljonistlčkog saveza u Jugoslaviji od 1913. do danas 4 *. izvješće o petgodišnjem radu Je teško i opsežno i onda, ako se i ne radi o*vremenu, gdje je četiri i pol godine vladao bezprimjeran rat, koji je doveo do- toliko i takovih promjena u odnosima naroda, država i gospodarskog života. Te se promjene dakako moradoše duboko zarezati i u cionistički pokret, u svijetu i kod nas. Mobilizacija nam oduže sve glavne radnike. „Židovska smotra" prestala je da izlazi. Svaki željeznički i poštanski pronet prestade, kontakt izmedju svjetske cijon . org. i nas, te izmedju nas i pokrajine prestade, ratna psihoza i ratne naredbe onemogućiše svaki rad. Pokojni Herman Licht i Klara Barmaper počinju 1915. opet raditi potiho na svoju ruku, dopisuju pomalo sa pokrajinom, sabiru novac, šalju ih i objelodanjuju ih u Beču. Kad je Herman Licht umro, nastade praznina, dok se Lav Stern ne oslobodi vojništva te preuzima vodstvo ujedinivši sve agende u svojoj osobi. Pokušavao je, da uspostavi ponovno kontakt sa pojedinim mjestima, no uspjeh bio je slab, jer povjerenici nijesu bili na svojim mjestima, Bolje prilike nastadoše istom osnivanjem B’not Cijona u Zagrebu. Židovska omladina opet počinje cijonistički rad. Stvara se lokalni centrum, koji treba da organizaciji dade sila za svladavanje novo probudjenog rada. Osjećalo se doskora potreba lista i osnovan je u rujnu 1917, „Židov". Rad je svakim danom rasao, a s radom i uspjeh. Naš list svagdje je oduševljeno primljen. U provinciji stvaraju se društvo, u Sarajevu oživljuje žid. nacijon. društva, a 1918. priredjuje se već više „Herzl svečanosti" i makabejskih slava. Potaknuti našim radom i agitacijom, koju smo razvili, javljaju se asimilanti sve žešćom borbom. U svojoj borbi služe se ocrnjivanjem patrijotizma cijonista u vrieme, gdje se protužidovski pokret tako silrio razmahao. Ne ulazeći u temu patrijotizam i cijonizam konstatuje govornik, da se cijonistička org. izjavila neutralnom prema svim zaraćenim vlastima, dok se prvaci asimilanata u cijeloj centralnoj Evropi, pa i kod nas, posvema poistovjetili sa imperialističkom „hurrapatriotskom" politikom sređnjoevropejskih vlastodržaca. Predstavnici zagrebačkih asimilanata označili su ententu „našim pohotnim neprijateljima". Rabota asimilanata nije uspjela, oni se ne usudjuju na očigled naših uspjeha, da javno istupaju, no tim više rade podzemno i potajno, pa i u zadnje vrijeme, gdje su nam htjeli osujetiti održanje zem. konferencije. Slom centralne ‘Evrope i nove prilike daju nara sve više mogućnosti za rad premda je nastanak nove slobode, kao i drugdje, i kod nšs okaljan protužidovskim izgredima. To nas ne čudi tako, mi smo to i očekivali. Kraj držanja hrvatske javnosti i pisanja hrvatske štampe nije moglo drugačije da bude Boli nas, da se kod nas nije našao ni jedan jedini glas prosvjeda, nijedan list i nijedna grupa, koja bi ustala protiv ovog nekulturnog antisemitizma. Nadamo se, da će u novoj slobodnjačkoj, ujedinjenoj državi SHS. biti bolje, da će se naša javnost ugledati u demokratsku Srbiju. Predstavnici saveza cijonističke org. u Jugoslaviji predali su Narodnom Vijeću SHS. spomenicu (nakon 'što je odbor već

BROI 2- t

,Ž IPO V“ (HAjHUDI)

STRANA 5.