Židov

Cijonistička konferencija u Londonu.

Vijećanje ove konferencije, sazvane u London za 11. 11. o. g. u sudbonosno vrijeme između zaključka primirja i mira a u svrhu, da u ime židovskoga naroda formulira njegove zahtjeve ii istakne njegove potrebe, zapceel'o je u Londonu 24. veljače o. g. Delegati počeli su stizavati u Pariz i London već sredinom siječnja, ali kraj ogromnih poteškoća putovanja u današnje doba nije su svi mogli l na vrijeme stići, premd» su neki pošli l na put (bez naročitoga poziva i obavještenja sa strane vodstva, predvidjajući, da će do te konferencije morati skoro doći), već sredinom studena jvr. g. i bili do tri mjeseca na putu. Činjenica, da je do te konferencije u to vrijeme i na tom mjestu moglo doći, da joj je pribivalo do 80 delegata među njima zastupnici iz Amerike, Južne Afrike i Australije, ne može se u svojoj važnosti dovoljno ocijeniti. Ona je jedan daljnji znak, da .je židovski narod odlučan i kadar svladati sve poteškoće na putu u Čijom, kako su njegovi zastupnici, pa i iz antanti neprijatnih zemalja, svladali sve prometne poteškoće više mjesečnog putovanja i izbivanja od kuće, a u dalekom inozemstvu. Ovo je bila najdulja konferencija, što ju je ikada imala cijonistička organizacija. Kako se razlikuje od sviju prijašnjih po prilikama, sred kojih je sazvana i po zadaćfi. koju je imala da izvrši, tako se razlikovala v po trajanju i načinu vijećanja i rada. Bez obzira na brojne pojedinačne predkonferencije grupa u Parizu i Londonu trajala je londonska konferencija od 23. 11. do 12. 111., dakle 18 dana od toga punih 13 dana plenarne sjednice, a 5 dana rad u kom,isijama i plenarna odlučna 1 predkonforencija. Sjednice su trajale redovito od 10 sati prije podne do 10 sati na večer uz male stanke za ručak i večeru, a samo onih večeri nije bilo sjednica, kad su delegati bili na javnim metingima. Tehničke poteškoće održanja te konferencije ukazuju se još većma, ako se uvaži, da je prije rata sjedište organizacije bilo u Berlinu, da j© za vrijeme rata nužno morala nastati mnoga 1 dezorganizovanost usljed prekida veza i da se u Londonu upravo tek u oči konferencije moglo početi uređivanjem središnjih ureda.. Ako se još spomene, da su mnogi članovi akcijonoga odbora i delegacije i više namještenika centralnoga ureda bili oboljeli od španjolske influence, nadalje, da su za trajanja same konferencije l)ile nužne mnogobrojne sjednice akcijonoga odbora, ravnateljstva banki, Židovskoga narednoga fonda i revizijonalnoga odbora, jer su članovi ovih uredaba od buknuća rata također tek sada prviputa imali prilike, da se sastanu u većem broju. Ako još dodamo, da su vođe upravo na početku konferencije bili prisiljeni naglo otputovati u Paris i da su tek malo dana mogli bivati konferenciji, onda tek vidimo, da jedno zai jedan narod tako važno vijećanje valjda još nikada nije imalo tolikih i tako velikih vanjskih zapreka;. Pa i sam zadatak konferencije bio je u času njegova sastanka bitno drugi, nego u času njegova saziva. Prvobitno bila je zadaća konferencije, da na temelju izvješća vođa i njegovih predloga zaključi, koje će tražbine i kako iznijeti cijonistička organi-

zaci ja u ime židovskoga naroda pred mirovnu konferenciju i da izabere zastupnike cijouističke organizacije pred zborom vlasti i naroda. Međutim se ukazalo nužnim, da se naši zahtjevi predaju studija radi mirovnoj konferenciji, na njezin zahtjev, prije predviđenoga vremena, pa su se naši vođe vidjeli prisiljeni, ne će li da ugroze uspjeh naše stvari, da tome udovolje, a mogli su to učiniti tka više, što su ih vlasti kao i prije priznavale legitimnim predstavnicima organiziranoga židovskoga naroda odnosno onoga dijela, koji teži za osnutkom židovske narodne domaje u Palestini. Cijonistička konferencija imala je dakle stada da vijeća o tražbinama, koje su već bile predane u ime cijonistićke organizacije mirovnoj konferenciji i imala je tek da 'potvrdi legitimitet njezinih zastupnika u koliko se ne bi ukazala potreba sastaviti drugačije zastupstvo. U zadnji čas nadoda je jedna zapreka, boja je uopće ugrožavala održanje konferencije. Prema obavijestima, što su ih naše vode luli primile od mirovne konferencije naročito od Balfonra, nije naša stvar imala da dođe u pretres po odboru desetorice (Mirovna delegacija pet velevlasti antante: Engleska, Franceska, Italija, Amerika! i Japan) u vrijeme između 24. 11. i 3. 111. Kolikogod je bilo potrebno, da se naše vođe ne maknu iz »vrućeg* Pariza ni za jedan dan u vrijeme između predaje i rasprave naših zahtjeva, oni su, ne vidjevši mogućnosti, da se održi cijonistička konferencija u Parizu, otišli u London uvjereni, da će tamo moći mirno vijećati. Ali tek što stigoše u London, dobiše brzojavnu vijest, da se imadu smjesta vratiti u Pariz, jer mogu svaki dap biti pozvani pred odbor desetorice. Zašto ta promjena dispozicije u radnom programu mirovne konferencije? Vode su nam to razjasnile na predkonferenciji sazvanoj prešno za nedjelju 23. 11. na večer. Weizmann je izjavio, da Sc.koknv i on moraju otputovati u jutro 24. 11. iz Londona, da ne znadu, kad će se moći vratiti, da ne mogu pribivati konferenciji, koja se prema tome mora do đalnjega na neizvjesno vrijeme odgoditi. Zaključi lb se jiočetak konferencije za 24. 11. i primora li se njih, da ostanu u Londonu, oni moraju otkloniti svaku odgovornost, 'budu li toga radi prekasno ili nepovoljno ili nikako primljeni po odboru desetorice. I to je bio položaj, u kojemu se rijetko Ikada nalazio jedan narod. Nakon četiri sata- debate zaključeno je pored opomene vođa, da konferencije ima početi kako se zakazala na 24. 11., a u njoj da ima biti bar jedan od voda, koja će joj dati izvješće o političkom radu i položaju i predložit joj na pretres prodloge uručene mirovnoj konferenciji. Do odluke konferencije ne smatra se cijonistička organizacija vezanom na uručene predloge i ne ovlaštuje nikoga, da ili zastupa. To je bila muževna odluka, koja je polazila sa stanovišta, da sakupljeni zastupnici naroda moraju imati prilike i mogućnosti, da se na vrijeme izjave o željama i potrebama, naroda, koje ura nijedna vlast nema prava da oduzme i da 1 ga stavi pred gotove činjenice. Konferencija je uspjeh naše stvari htjela učiniti neovisnim o prolaznim konjukturama ili intrigama naših neprijatelja i nije se bojala neuspjeha vjerujući i dalje, da konačni uspjeh naše stvari ipak zavisi o nama samima: o židov-

skoni narodu i njegovoj volji i sposobnosti, da dođe do cilj/a. Konferencija od 24. 11. proglašena je tajnom do svršetlka političke debate. Na to su vođe izjavili, da će do daljnje odluke konferencije obojica ostati u Londonu i dati svoja izvješća. Ta je sjednica imala istodjsld karakter poput one kongresa, gdje se glasovalo o Ugandi. Pokazalo se, da je eijonistička organizacija još uvijek jakog daha, da računa samo s voljom i pravom židovskoga naroda i da se ne da zastrašiti nikakovim zakulisnim spletkama ma kakove diplomacije. Smisao je zaključka konferencije bilo ovaj: »Nezavisi o nama, hoćetno li i kako i kadia biti p r i m 1 j e n i po mirovnoj konferenciji. Ali zavisi samo o nama, hoćemo li, kada, po kome i kako ići pred mirovnu konferenciju!« Već samo očitovanje toga stajališta je jedan golemi uspjeh, koji je sam po sebi bio kadar, da našim vođama dade dovoljno jakosti, da našu stvar i dalje uspješno j neustrašivo zastupaju pred svijetom. POČETAK KONFERENCIJE.

24. 11. Prvi dan željno i teško iščekivane konferencije. Svi su delegati uzbuđeni. Mnogi nijesu prošle noći niti oka stlisnuli. Nakon malo ne šest godina sastaju se zastupnici židovskoga naroda, da pretresu položaj židovskoga naroda i stanje cdjonističkoga pokreta i da se posavjetuju o sudbonosnim koracima i mjerama, što se imadu poduzeti za rijcšenje židovskoga pitanja. Neobično ozbiljna lica. Vidi se: svi osjećaju veliku odgovornost i važnost konferencije. Oči’ sviju gore od želje i nade, da se nađe pravi put. Nitko nema volje sudjelovati u dogovoru glede inače tako važnog izbora predsjedništva; ta to je tako sitno tehničko pitanje! Vode idu! Grobna tišina. Idu umorno, vrlo su blijedi. Cas zatim buran pljesak delegata pozdravlja vođe. Svi delegati stoje, iskazuju poštu ljudima, koji su na svoju odgovornost, sami, odrezani od mase naroda i njegovih zastupnika kroz više od četiri godine neumorno i požrtvovno radili u velikom diplomatskom svijetu, da priprave političku pobjedu Cijonizma, a sada su se pokorili zaključku delegata i ostali u Londonu, da polože račun o svojem djelovanju. Pljesak traje nekoliko časova. Čini mi se, da ga Sokolov ni ne zamjećuje. Uhvatio sam umoran pogled i nezaboravnu gestu Weizmanna, kojom želi prestanak tih ovacija. David Ye 11 i n ravnatelj jevrejske škole n Jeruaalemu po dogovoru otvara konferenciju jevrejsfchn govorom. Pozdravlja toplo vođe. Predlaže, da predsjednicima konferencije Sokolowa i Weizmanna bira. Prima se. Izabrani sjedaju na predsjedničke stolice.

GOVOR WEIZMANNOV.

Dr. ChajimWeizmann izvješćuje o političkom radu. Spominje naše umrle vođe i sumišljenike osobito Wolfsobna, Podsjeća, da je današnju situaciju počeo zajedno s drugima pripravljati i doveo do prve uspješne etape Ballfourove deklaracije Clenov, kojemu nije bilo suđeno, da doživi i drugu etapu: židovski narod pred mirovnom konferencijom. Žali duboko, da naše vođe Nordau, Marmorek, Warburg i Hantke ne mogu pribivati ovom vijećanju ia razloga, koji ne stoje ni do

STRANA 6.

»ŽIDOV« (HAJHUDI)

(BROJ 12. i 13.