Židov

đem, nego vodičem njegovim, ipak nije podnipošto razumno i podesno iznakazivati smisao neposrednosti u neki ekskluzivitet. Neposredan biti znači učinit se što više neovisnim od drugih ljudi, ali ne prekinuti vezu s njima; većim i jačim biti, odgojeć se u snažan individualitet, ali ni- pošto u tom individualitetu vidjet sebe kao Jupitra koji grmi, nego u potenciji svojoj potencirati svoj narod; pored sve samosvijesti uzomiji biti u pokoravanju od velikog dijela naše omladine, jer iko slušat znade, taj tek gospodarom biti zna. Znam da ne ću moći izbjeći prigovoru nekolicine, da sam »senilan« u prosuđivanju omladine, njene biti i svrhe. Snosit ću taj prigovor tim lakše, što su istog mog shvatanja svi oni, ikojima pitanje omladine nije tek predmet debate, a u svojoj »senilnosti« ipak mnogo više mladenački čute i rade no mnogokoji omladinac s nčenjačkim naočarima i umornog pogleda, koji ekstatično viče: »Više prirode, više srnijeba i zdravlja židovska omladino!« Vinuti se poput surog orla nebu pod oblake, lijepa je i uzvišena misija omladine, u koliko ista ne traži, da se njene etcrske spoznaje primjenjuju na suhoparni realni život narod». Nesumnjivo je, da su velike istine, koje su stekle položaj aksioma i u koje vjeruje sav svijet kao kakva gomila vjernika u dogme, iznikle u svetom času nadzemaljskog nadahnuća i‘dubokog religiozitetskog uzbuđenja. Dvojim međutim, dali je moguće za pitanje omladine, koja se u svom( razvitku mijenja i dobro je, da se mijenja, stvoriti bilo ikakove dar lekosežne aksiome, najmanje one, koji ne proizlaze iz empiričkoga svijeta, ai da se ti aksioni ulazeć u zbiljski život ne izlažu pogibiji da će se survati u ponor. Citajuć mnogobrojne knjige, brošure i časopise o omladinskom pitanju, nastala je zbrka pojmova, koju nije bila kadra u silnoj žnrbi percepcije da sredi i bitnost izgradi. Posljedica je bila ta, da su se neki naši omladinci, tražeć kao bez daha izlaz iz tog meteža, bacili na najmogućnija i nemogućnija shvatanja i njih se držali kao utopljenici slamke. Svaki je započeo da predstavlja neku struju, pribijajuć ime začetnika te struje na svoj barjak i lomatajuć s njime kao neki somnambul, kojeg bi krik kakvog nesretnog prolaznika mogao đa sruši s one visine. Nažalost nemamo ili se dostatno ne pokazuju takovi nesretni ali zato tim potrebniji prolaznici, koji bi znali snažno da zakriknu i da one sanjare na krovovima prodrmaju i osvijeste. Umjesto toga postaje iz dana u dan uvijek veća i šarolikija povorka s najrazličitijim i najpijanijim kombinacijama boja, iz kojih ponovno vire imena Buber, Hiller, Bernfeld, Margulies, Hoeflich, Wynecken, Montesoori i drugi mnogi. Čudno !bi gledali ti vrsni ljudi na te kleeajuće barjaktare, jer su oni zacijelo znali što sn htjeli, dok je prokletstvo na »epigonima« da ih krivo interpretiraju. Velik uzrok tom zlu jest taj, da si takovi omladinci ne daju malo više vremena đa točnije čitaju, a o čitanom podrobnije promisle, nego u golemoj i ‘neshvatljivoj žurbi pohvataju pogdjekoje iskre, efektne paradokse i duhovite doskočice od nekih poznatijih omladinskih pisaca, te‘ih po mogućnosti čine središtem njihovog naziramja na pitanje omladine ili omladinski pokret, a zaboravljaju da su to ti većini slučajeva

tek Literarni argumenti ili drugi koji autizmi. Dok su jodni omladinci duboko Uronili u silni taj konglomenat i mozaik knjiga, brošura i časopisa, a nijesu u stanju šale da iz njega, isplivaju, daju se drugi na) uporno naglašavanje prirodnosti i izvornosti, koju potrebuje današnji mladi židovski čovjek. Uslijed političke nemogućnosti, socijalne raštrkanostl, a ekonomske nemtoćnosti i jednostranosti kroz dvije tisuće godina našeg robovanja u galutu, izgubili l smo Židovi usku vezu sa prirodom, koju smo i te kako uživali u našoj lijepoj i samostalnoj palestinskoj zajednicu Unutar ostalog zdravog okoliša u galutu, bili smo primorani podnašati najveću tragitku i ljudsko bezpravlje, da se nijesmo i mi mogli usporedo s ostalim življem razvijati, nego smo bili prisiljeni da duševno i tjelesno zakržljamo. Dobro misli taj dio omladine, ako uporno zahtijeva, da se okižljao naš narod povrati što više prirodi, koja je najvećma u stanju da ga privede zdravlju, koje je izgubio u zagušljivom zraku sredovječnog ograđenog i modernog, na oko samo slobodnog geta. Polovičnost naše zid. om'liah dine, koja truje i živce i volju njenu, nemoguće je iskorjeniti i iz temelja iščupati, dok se ta omladina ne bude znala iz sva • srca nasmijati, istinski ljubiti, žučljivo mrziti, a bz težak posao objeručke prionuti kao što to omladina drugih naroda znade. Sav taj neplodan i površan sentimentalitet i sveljndska bol, koja nama, židovskoj mladeži, übija i zadnji naš mladenački polet i žar, ustrajat će i nadalje, ne bude li se Sadanji degenerirani narod približio načinu življenja kao u staro biblijsko doba. Pitanje sad nastaje, dali je razborito i istorijski dosljedno, da taj dio omladine, koji nam namješta kršne Judejce i povratak k prirodi, posvema zabacuje knjigu, nalazeć u njoj leglo svega zla, naročito »bivstvo zdravlja i izvornosti. Ne pokazuju li ti omladinci veliko nepoznavanje naše istorije, jer očito zafloravljaju, da je za Židova u rasulu svako ono mrtvo slovo, pa i u najneznafcnijem komentaru, značilo jedan poticaj više na ustrajnost i otpor! Knjiga je bila onaj vod naroda, koji je uzdigao narod fe galuts/ke močvare i uščuvao ga čista srca i jake svijesti u časovima najveće bijede i nevolje, I došao j drugi vod, reći će ti omladinci, koji umjesto knjige i riječi djelo uzvisuje i djelo traži. © Dai, ali taj je vod crpio snagn svoju iz knjige i riječi proroka, zakonodavac® i blagih kraljeva -pjes ni ka. TI tim je knjigama bio sakriven duh židovskoga naroda u rasulu i duga stoljeća stidljivo čeko na svoje uskrsnuće. Knjigom u ruci slavit će naš narod svoju pobjedu, a na svečanom prolazu kroz prijestolnicu pozdravit oe ga prvi živom riječju nasljednik staro-jabnejskog sinhedrija rektor novoosnovane jerusolimske nniverze. Uz mnoge druge nijanse ove se dvije u omladini najviše ističu: Ona madež, koja zanemaruju« vezu aa prirodom tek n k n j iz i nalazi njen smisao, dmtgi opet, koja proklinju« knjigu kao izvor naše boležljivosti spas svoj traži u prirodi »Omladina knjige« vjerna galutskoj tradiciji drži se knjige, pa makar i zašla u koječeon stranputicom, dok ona druga,

koja se odvike za povratkom k prirodi tako rekuć previja i savija, tu prirodu tek nalazi u vatrenim govorima, apelima, člancima i drugim koješta, a nikako ne ondje, gdje treba da je nalaze. Umjesto oduševljenih turista i ljubitelja) tjelovježbe vidimo u toj grupi najmarnije dnevne posjetnike najnapučenijih promenada. Umjesto jevrejskog jezika čujemo baš među njima sve ostale, samo ne taj jezik, koji tako strpljivo mora da sluša panagirike njemu u slavu, a nitko od tih trubadura nit hebrejski pozdavit znade. Umjesto jedne žive zajednice i slobodnog zajedničarškog života u svrhu pripave za Palestinu, u stilu neke hehaluc grupe, ostaje vječito samo kod postulata), a isti se ti »prirodnjaci« gube kao nekada u artističkim i literarnim) ljepotama časopisa, kazališnih (komada i sličnim alirima. Nijedan omladinac, koji ozbiljno shvaća poziv naprama svom narodu, neće biti tako lakouman, a da oštro ne osudi tu neozbiljnost i nepromišjenost obih grupa. Naš židovski narod, koji se ne može i ne smije zadovoljiti samo time, dal u okviru čovječanstva vegetira, nego tu sebi ćuti duboko uvriježenu dispoziciju, da izvorno stvara na dobrobit svega ljudstva, otkla*nja svaku od gore karakterisanih struja, ako svaka zasebice istupa i krivo se shvaća a opravdano i kategorički zahtijeva od omlaidne da sintezom obojeg pripomogne obnovi starog biblijskog židovstva..' Uz takav harmničan sklad knjige i pluga stari oe izraelski genij, osuđen da u rasulu tek tajente rađa, objavit svijetu velike misli d djela. Jedno može i mora da opstoji uz drugo, jer jejdno nije na uštr b drugome, a obadvoje uvjetuju zdrav i harmoničan život bilougaluttu ili Erec IsraeJu. Zagreb, 27. ijara 5679. Braco. Naučno putovanje u Palestinu, Novčani doprinosi za tn akcjdu neka se u buduće izvole priposla ti direktno na žid. nar. a kad., društvo »Judeja», Zagreb, sveučilište, kod kojeg je društva u pobrani dotična centralna blagajna, a nipošto više na pojedine povjerenike, čija je najglavnija zadaća propaganda za tu akiju i pismeni saobraćaj sa onim društvima ili pojedincima, koji se zato zanimaju i traže neka razjašnjenja. Iz dobivenih izvještaja povjerenika mogli smo razabrati, da je u pojedinim mjestima u tu svrhu sakupljeno lijepih svota, koje međutim još ni jesu otposlane na pravo mjesto. Umoljavamo s toga povjerenike tih mjesta, da dotični novac pošalju što prije u centralnu blagajnu goje označenog društva, a sve ostale uljudno potsjećamo na dana obećanja prirediti u skoro vrijeme u korist naučnog putovanja n Palestinu sabirne akcije, koncerte, vrtne zabave, javna i kućna sijela itd. Dužnost nam je naročito upozoriti, da »Židovski nar. fond« ni n kojem slučaju ne smije štetovati uslijed te akcije, koja pored sve njene važnosti mora da ustupi prvo mjesto ovoj najvažnijoj cijonističkoj instituciji. Poznaviajnć međutim požrtvovni rad naših cijonista s juga, čvrstog smo uvjerenja, da, ako od njihovih materijalnih žr-

STRANA 6.

»ŽIDOV« (HAJHUDI

BROJ 17.