Židov

nističkih zahtjeva i blagodari kao zastupnik američkih cijonista Weizmannu i Levinu na priznanju rada američkih cijonista. Kann izjavljuje, da ga se krivo shvatilo, ako mu se podmiće opozicijona tendencija i podupire rezoluciju dra. Klee-a. Goldberg i Hantke predlažu izbor financijske komisije; prihvaća se. Abrahams izrazuje vodstvu priznanje južno-afričkih cijonista, Jean Fischer izjavljuje, da opoziciju ne vode određene tendincije. Marni ore k reasumira svoje prigovore. Dr. Halpern govori o useljivanju u Palestinu. Dr. Hošua Galeb u ime bugarskih, a dr. Israel Galeb u ime carigradskih cijonista izrazuju priznanje Weizmannu i Sokolovu. Struck predlaže rezoluciju amsterdamske konferencije mizrahlja. Na to drži W e i z m a nn zaključni govor, u kome se bavi sa svim bitnim prigovorima iznešenim u generalnoj debati te prikazuje povijest najvažnijih momenata u političkom radu posljednjih godina. Kad se radi o konačnom cilju, pogrješno je razlikovati politički i nepolitički cijonizam. Konačni je cilj uvijek bio isti. Metoda, koju su zastupale „političke 1 * cijoniste, nije doduše bila kriva, ali je bila nedostatna i jednostrana. Toga radi suprotstavio joj se nazor, koji je NVeizmann na haaškom kongresu nazvao sintetskim cijonizmom. Taj je cijonizam našao najsjajnije opravdanje po iskustvima i uspjesima. Da je kolonizatorna pozicija u Palestini bila jača, bili bi politički uspjesi i garancije još mnogo veće. U smislu toga sintetskoga cijonizma treba da se latimo konstruktivnog rada, osnovke cijele budućnosti. U nizu primjera prikazuje Weizmann utjecaj i moć, koju je sebi izvojštila naša organizacija. Uz to daje zornu sliku o poteškoćama, koje su se morale prevladati na svim područjima, a o kojima udaljeniji krugovi sebi ne mogoše stvoriti predodžbe. Dr. Weizmann bavi se s budućim radom i prikazuje njegovo značenje za konačni cilj. Daje informacije o odnosima pretna engleskoj politici i engleskom narodu i naglašava važnost, koju cijonističko vodstvo polaže na potporu cijonizma po socijalističkom pokretu. Govor dra Weizmana, koji je na posljetku istakao, da naš rad može uspjeti samo onda, ako sve cijoniste budu spoznale, kolika je njihova odgovornost i ako uzrade ujedinjenim silama za zajednički cilj, proizveo je silan dojam na cijeli zbor. Burno se povlađivanje obnovilo, kad su Jean Fischer i Marmorek, čiji su govori izazvali dojam izvjesnog nezadovoljstva, spontano ustali, pristupili Weizmannu te mu srdačno pružili ruku. Šesta sjednica (15. 3.) bila je posvećena pitanju tehaike i unlvarsiteta. Prof. Weizmann prikazuje historijat universitetakog pitaaja. Potpuni universitet iziskuje velike priprave; treba da se sagradi dolična zgrada i pripravi ljudski materijal. Može se raditi jedino o universitetu, koji je posvema jevrejski; stajalište, koje je Weizmann zastupao 1913., da se ima otvoriti s drugim jezikom i postepeno hebraizovati, mora da se napusti. Hebraizam je politička potreba. Treba jedan prijelazni perijod za pripravu građevina, udžbenika i ljudi. Za jezgru universiteta postoji u Jeruzalimu

zgrada na Skopusovu brdu. Universitet neka se otvori s institutima za istraživanje, koji će služiti potrebama zemlje i mogu da se smjeste u toj zgradi: fizikalni, kemijski i mikrobijološki institut, a za humanističke struke jevrejski institut, koji bi se s vremenom mogao izgraditi u institut za orijentalistiku. Rezultate svojih istraživanja imali bi ti instituti objelodanjivati jevrejski i u kojem drugom jeziku. Fizikalai institut bio bi zajedno zavod za ispitivanje znanstvenih aparata, instrumenata za mjerenje i t. d. Ti bi instituti zajedno otverili eeformalne kurzove te bi unijeli duh temeljitosti u zemlju. Znanost, koja se goji u jevrejskom jeziku, ne smije da bude samo neka fasada, već mora da obastane pred svakom kritikom. Predlaže proračun svota potrebnih za početak s nadom, da će nam biti lakše namaknuti fondove za ; daljnju izgradnju, kad budemo otvorili universitet ma i u manjoj mjeri. Tehnika u Hejfi mora se otvoriti i urediti po programu od prije rata; mora da bude inženjerska škola. Zgradu je kupio Jakob Schiff za našu organizaciju, pa ima nade, da će se i dalje iuteresovati za nju. Prof. fizike na universitetu Ornstein podupire Weizmanove prijedloge u pogledu universiteta i predlaže, da mu se pripoji institut za finu mehaniku. Tehnika neka bude srednja škola, a tehnička visoka škola neka se spoji s universitetom. Universitet neka se podredi kuratoriju, u kome ne će biti političkih utjecaja. Sach er ističe potrebu jedne učenjačke četvrti oko universiteta. Nordau podupire veoma energično Weizmannov prijedlog. Ne smijemo se latiti ničega, što ne možemo izvesti potpuno i temeljito, a treba da izbjegnemo svemu, što bi moglo dati povoda sporovima. U ime mizrahija podupire dr. Schoenfeld Weizmannov prijedlog i preporuča za universitet sistem engleskih college-a, koji dovađa mladež već prije universitetskih studija u kontakt s universitetom. Boris Goldberg predlaže opći kuratorij za visoke škole. Treba da se što prije otvore znanstveni laboratoriji, rad naših strukovnjaka u Palestini zateže se, jer tih laboratorija nije bilo. Prof. Warburg naglašava potrebu, da se uz prirodne nauke gaje i duševne,. osobito orijentalistika. Preporuča, da universitet, u početku nn podjeljuje doktorata. Podupire Sacherov prijedlog. Podliševski, Boehm i Motzkin protive se, da bi se univerzitet ograničavao samo na realističke struke. Boehm upozorava na silnu propagandističku privlačivost plana židovskog univerziteta u svim židovskim, pa i u nežidovskim krugovima. Dr. R u p p i n predlaže osnutak gospodarskog instituta za orijent i arheološkog instituta. Struck (mizrahi) se žali, da se o judaističkim strukama govori tek mimogred; pored razlikosti gledanja na svijet postoji mogućnost prijateljskog takmičenja, Gdje postoje oprečna naziranja, neka se katedre dvostruko zaposjedaju. U zaključnoj riječi ističe, Dr. W e i zmann mogućnost uspostave Aaronsohnove poljodjelske pokusne stanice i političku važnost arheološkog instituta. Jednom će univerzitet sadržavati sve. Sad valja opredijeliti ćeliju, s kojom treba započeti. Osobito je važan poticaj prof. Omsteina, da se

osnuje radionica za finu mehaniku, za koju Židovi imaju baštinjen talenat, a Palestina izvanredne prilike u pogledu svjetlosti. Pravo podjeljivanja doktorata mora sebi univerzitet steći tek vrsnim znanstvenim radovima. Preporuča, da se zahvali Jakobu Schiffu za njegovu pomoć za tehniku (prima se). Na početku sedme sjednice (16./2.) izabire se komisija; Dr. Jacobson, Kann, Dr. Bodenheimer, Motzhin, Sprincak, koja ima da ispita sve predloge iznešene u političkoj debati i o njima da izvijesti plenumu. Na to izvešćuje Sokolov o prijemu po predsjedniku Franceske, Paulu Deschanelu, koji je trajao tri četvrta sata te se ticao cijonističkog pitanja i židovskog pitanja u opće. Prijem je bio vrlo srdačan. Na to se jednodušno prihvaća prijedlog da se američkim cijonistima izrazi osobita hvala. Na to se otvara palestinska debata, koju otvara opširnim referatom Julius Simon. Razlaže nacrt kolonizacije izrađen po palestinskom departmanu, naročito u pogledu stvaranja financijskih instrumenata za provedbu kolonizacije. Na početku referata prikazuje načela za zemljišna politiku u Palestini, koja su se uglavila u vijećanjima prošle jeseni između akcijonog odbora i američke cijonističke delegacije pod vodstvom Justica Brandeisa u Londonu. Pojedinosti su u skladu s okružnicom palestinskog departmana (oštampanom u j„Židovu“), a nadopunjuje ih čitanjem mnijenja strukovnjaka prizvanih po A. 0., koji su svoja istraživanja proveli u jednom advisory-committce, koji je sarađivao s pale»tinskim departmanom, a na ćelu mu je Herbert Samuel. Dr. Ruppin nadopunjuje taj referat; upozoruje naročito na to, da se finacijski program mora prilagoditi i palestinskim prilikama i psihologiji krugova, od kojih očekujemo sredstva. Zato je konačno formuliranje programa moguće tek nakon temeljitoga pretresanja s američkim cijonistima. Planovima treba dati veliku koncepciju, e da bi se izgradnja Palestine provela u istinu zaraašno. S obzirom na financijsku katastrofu u istočnoj i srednjoj Evropi, koja je gotovo posve onemogućila finacijsku saradnju tamošnjih židovskih masa, predlaže osobite mjere, po kojima bi financijski posae za sad vršio zapad, poimence Amerika, ali opet tako, da docnije, kad se valutne prilike poprave, uzmognu u tome učestvovati svi židovski narodni krugovi, koji su interesovani na palestinskom radu. Po mence predlaže osnutak velikog društva za gradnju kuća, koje bi što prije to bolje imalo početi u velikom stilu da gradi radničke kuće, kojih se gradnja ne može prepustiti privatnoj inicijativi, a pretpostava je za koloniziciju u velikom”stilu i dat će zarade velikom broju radnika!*”Nadalje~predlaže osnutak velikog društva za sađenje. koje za sad valja da radi s financijskim sredstvima, koja dolaze sa Zapada, ali predviđa, da na taj način za kulturu spremljeno _tlo uzmogmTstećTi”iseljenici r; s Istoka, kad se budu uredile financijske prilike. _ U osmoj sjednici (16./2. po podne otvara debatu dr, Bodenheimer, - koji polaže glavno težište na to, da sve zem-

BROJ 4. i 5.

>2 I DO V« (HAJKOM)

STRANA 5.