Židov

reći: »Bog Vam pomiagao« i dozvolit će nam, dia nastavimo rad bez njezina vodstva. U dobri čas niatšla eoi se u vrijeme, kad su Engleska i njezine saveznice bile uznemirene razmišljanjem. što da se uradi e netom osvojenom Palestinom, dva velika muža na mjestu, dr. W eizmann i Sokolov, koji su se obratili državnicima, u čijim je rukama ležala odluka i sudbina zemlje, te ®u ib upozorili na cionistička nastojanja. A rezultat njihova taktičkoga, promišljonoga i pametnoga rada je Balfourova deklaracija. Svojim nastojanjem, svojim talentom i svojim toplim židovskim srcem postigli su svoj cilj. Nitko drugi ne bi bio mogao u ono doba više uraditi no ova dvojica. Cionistička je organizacija bila dezolatua i posve paralizovania. U dioba rata nije se mogla tolerirati organizacija, koja ima ogranke u cijelom svijetu i u raznim neprijateljskim zemljama,. Možda, kad bi drugi ljudi bili radili u toj stvari, da bi Se njihovi planovi i prijedlozi smatrali šimemhnia i donkihotskima, a možda i naprosto suludima. Bilo je čudo, što su dr. Weizmann i Sokolov 'istupili u ime cijeloga židovskoga naroda, s kojim nijesu bili u stanju, da Se prije posavjetuju. Jesu li dr. Woiizmanu i Sokolov dobili ono, što su tražili? To ce se vidjeti, ali u istinu to nije važn'o. Moramo imati pouzdanja n englesku vladu. Moramo tvrdo vjerovati n njezina obećanja. Budemo ii ovako činili, ne će imati tumačenje raznih točaka osobite važnosti. Nasuprot, budemo li sumnjali o dobroj volji i dobrim nakanama brjtske vlade, onda doista ni najsjajniji članci i obećanja nemaju nikakove vrijednosti. Stojimo sad pred velikom, zamašnom i ozbiljnom zadaćom. Moramo posvetiti sv e Svoje sile, sve sposobnosti, cijelu energiju i koncentraciju za tu stvar. Hoćemo da živimo, Hoćemo da postanemo narod jednak drugim narodima. Hoćemo da učinimo iz Palestine malu ali jaku republiku, jaku. nezavisnu državu, koja će biti elemepat progresa i civilizacije u svijetu. To je ja sam o tome uvjeren program dra. Weizmanna, to je moj program i program svakoga svijesnoga Židova. Budemo li s e « velikom, odlučnom času pokazali maljušnima, slabunjavima, apatičniraia i skeptičnima. onda će naša narodna domaja da bude samo domaja za malen broj kolonista, neka vrsta novoga) geto prožeta istorijskim uspomenama, koje ga vežu s dalekom prošlosti. Ali budemo li razvili svoje sposobnosti, onda će židovska država opet ob noviti Svoju veliku, divnu prošlost. Da b je djelatnost dra. Weizmanna i Sokolova bila potpuni, sjajni uspjeh ih djelomični uspjeh ili čak djelomice neuspjeh, to mogu da znaju samo buduća pokoljenja. Ali koji god bio rezultat njihova velikoga rada, jedno je jasno; njihova će Se imena zlatnim slovima upisati u židovskoj povijesti, gdje će ostati za sva vremena. A sad još nešto o tragiei židovskog naroda. U doba kad milijuni naše nesretne braće vape za pomoći, otvara im Englezka .vrata njegove zemlje ne samo kao utočište, nego kao namijenjenu, stalnu domaju u miru i časti. Na žalost imadu milijuni naše braće samo tu jednu misao useliti se u zemlju, tek što dobiju svoje pasoše, i naseliti Se ondje. Ali oni sn kao para litici n gorućoj kući. Emigracija masa jest nov-

čano pitanje. Naša nesretna l*raća u istočnoevropskim zemljama posve su uništena, oteli siu im sve, što su imali i nemaju novca za emigraciju masa. Sretnija zapadna braća moraju smatrati svojom dužnosti, da na Svojim rukama iznesu pairalitike iz goruće kuće. Bude dii zdrava polovica židovstva podupirala slab dio, vidjet će sadašnje koljeno preporod židovskog naroda u židovskoj državi i obistinjenje našega davnoga sna. Kad je Nordau svršio, pozdravio ga je srdačni pljesak, koji je brujao golemom dvoranom. • Na koncu je opet govorio dr. Weizraann: Opet se kao u dobrim prijašnjim vremenima sasula mudrost e usana Nordanovih. Držim, da je dovoljno razbistrio atmosferu, e da možemo nastaviti rad za budućnost odvažno i s pouzdanjem. Moja je nakana bila. da Va§ izvijestim o Palestini, odakle sam se nedavno vratio.. Ne ću Vas dugo zadržavati... Novo, što sam Vam odanle donio, može da se kaže u nekoliko riječi: Rad oko stvaranja narodne domaje već je otpočeo. Pouzdanje u Englesku, koje je dr Nordau tako majstorski izrazio, potpuno je opravdano palestinskim prilikama. Naši odnošaji prema Arapima još mi jesu onakvi, kakvi bi trebali da budu, ali ja mislim, da ćemo taktom, obazrivosti i iskrenosti doći do modusa vivendi. po kome ćemo se moći vratiti u Palestinu u većim mnoštvima i ništa zlo ne će zadesiti naš narod. Dobit ćemo privolu oblasti u Palestini za radni program, o kome ću imati prilike da govorim kašnje i koji će jatrti put za useljivalnje Židova u zemlju. Na koncu hoću samo primjetiti, da je put Herberfa Samu e 1 a otvorio novu perspektivu u palestinske prilike. Ne smijem da ih korak te ri zu j em. Otputovao je prema instrukcijama britske vlade i na poziv maršala da ispituje administrativne, financijske i ekonomske planove u vezi s budućim mandatom i s obećanjem britske vlade. Za današnje veće to je dosta. Da se spomenem još jednom dna. Nordiaua, bilo bi u istinu trivijalno. Najljepša hvala, koja mu se može iskazati, jest ostvarenje programa, koji je on tako umjetnički izradio.

Jedan značajan članak engleskog ministra rata.

Cijonizam protiv boljševizma. Borba z» dušu židovskoga naroda, Engledki ministar rata Winston S. C h u r c b i 11 iznio je u »Sudnav Herald* od 8. februara pod gornjim naslovom jedan članak. Poradi ličnosti piščeve i radi vrlo zanimivog. u mnogim dijelovima dakako pobitnog sadržaja njegovih razlaganja, mi smo se odlučili iznijeti ga u doslovnom prijevodu. Ima ljudi, koji vole Židova, miia ih, koji ga ne vole. Ali za misaonog čovjeka ne može biti nikakove sumnje, da su Židovi najstrašnija i najznamenitija raga, koja je ikad a svijetu postojala. Disraeli, židovski prvi ministar u Engleskoj i vodja konservativne stranke, koji je nvijek vjerno stajao uz svoju rasu i koji se ponosio svojim porijetlom. kasao je jednom zgodom: i Bog postupa sa narodnostima, kao

što One postupaju sa Židovima«. I u bitnosti. ako promotrimo žalostan položaj Rusije, gdje se sa Židovima stnahovitije no u inim zemljhma postupalo, te ako ga poredimo sa srećom paše zemlje, koja se čini poštedjenom od sudbine Sadaujih opasnosti, moramo priznati, da se od vremena Disraelijeve izjave o Židovima do danas nije ništa u svjetskoj povijesti zbilo, što bi dalo povoda sumnji u ispravnost njegove tako pouzdane tvrdnje. Razdor izmedju dobrog i zla. koji se u čovječjoj nutrinji neprestano odigrava, ne dosiže ni u koga toliku snagu, kao u židovskoj rasi. Dvojaka narav čovječanstva ne očituje Se nigdje tako jako i strašno. Mi smo dužnici Židova radi objave kršćanstva, koje prikazuje sastav etike, koja, kad bi se htjelo izlučiti sve nadprirodnoeti, prikazuje neprispodobivo najdragocjenije dobro čovječanstva, dragocjenije no rezultat svih inih znanosti i nauka. Na tom sustavu i na toj vjeri sagradila se na ruševinama rimskoga imperija Sva paša sadanja civilizacija. Moguće je, da je ta ista znamenita rasa sada na djelu, da stvarna drugi sistem morala i filozofije, koji je isto tako zloćudan, kao što je kršćanstvo bilo dobroćudno; ako se na vrijeme ne prepriječi, to će taj novi sistem neminovno sve ono razoriti, što je kršćanstvo omogućilo. Čini se gotovo, dla nauka Kristova kao i tantihristorva ima Svoga začetnika u istome narodu i da je ista tajanstvena rasa izabrana za najveće božanske objavljenje, kao i za demonsko objavljenje. Nema veće grješke, no svakom ipojedinom čovjeku pripisati izvjesni dio svojstava, koja zajedno tvore nacijonalni karakter. U svakoj zemlji i u svakoj rasi ima mnogo vrsta ljudi dobrih, zlih, no ponajviše ravnodušnih. Ništa nije neispravnije, no pojedinca uskratiti pratvo, da ga se sudi u pogledu rase ili roda po njegovim osobnim zaslugama i ponašanju. Kod naroda tako oobito genijalnoga, kao što su Židovi, protimba je još oštrija, opreka još istaknutija, .a posiljedci, koji sljeduju, još odlučniji. U sadanje kritično doba tri su glavna pravca političkih pojmova u Židova: dvia od njih su u visokom stepenu za čovječanstvo od pomoći i puni nade, dok je treći sasma razoran. Prvo, imade Židova u.svim zemljama svijeta, koji se smatnajn istovetni s tim obitavalištem i koji pToničn u njegov nacijski život; dok vjerno ustraju u Svojoj religiji, smatraju se ipak u potpunom smislu riječi državljanima one države, koja ib je primila. Tako će Židov, koji nastava Englesku reći: »Ja sam Englez mojsijeve vjeroispovijesti«. To je dragocjeno shvaćanje i u visokom stepenu korisno. Nama je u Engleskoj vrlo dobro znano, da je za vrijeme velikih borba utjecaj tako zvan ili nacijonalizovanib Židova (natioual-J em) bio uposlen u mnogim zemljama na strani ali i raca; i u našoj vlastitoj vojsci zauzeli su židovski vojnici odlično mjesto, mnogi su dotjerali do zapovjednika vojske, dok Su si drugi stekli ViktoTijin krst. Nacijonalno-ruski Židovi znali su, pored Spora, od kojih su patili, čak i u Rusiji igrati čatiiu i korisnu ulogu. Kao bankari i industrijalci prinašaili su revno k razvitku ruskog narodnog gospodarstva i bili su pryi kod ostvarivanja uzorite organizacije rusikih kooperativnih društava. U politici su najvećima potpomogli liberalni i napredni po-

STRANA 4.

»ŽIDOV« IBAJaBDD

BROJ 8. i 9.