Židov

gati godišnje konferencije cijonističke organizacije, održan u Albert Hallu 26. tamuza 5680 (12. VII. 1920.) izrazuje srdačnu radost nad odlukom Vrhovnoga vijeća, što je poprimljena u ugovor o miru s Turskom Balfourova deklaracija i što je Velika Britanija prihvatila mandat za Palestinu kao židovsku narodnu domaju; spominje se velikim poštovanjem odličnih usluga iskazanih židovskom narodu po državnicima i narodima aliiranih i asociiranih država, naročito Velike Britanije, koji su saradjivali u tome znamenitome djelu, te obvezuje Židove ove zemlje, da ne će štcditi nikakovim naporom i nikakvom žrtvom, e da se iznova izgradi Palestina kao narodna domaja, u saradnji sa stanovnicima zemlje.« Spominje se mitinga u Opera House iza Balfourove deklaracije i tvrdi, da ova skupština slavi još slavnije poglavlje u istoriji Židova. Ne će da slavi sir Herbert Samuela, koji spaja britansku državničku spremu sa srcem Židova. Moramo pomoći britanskoj vladi svim sredstvima, da izvrši svoje obećanje. Lako je kritizovatl, ali teško iznijeti druge planove i on apelira na delegate konferencije, da se kane bezrazložne kritike. Balfourov govor. Kad je B a 1 f o u r ustao, opetovale su se dugotrajne burne ovacije s povicima »Hedad«. On reče: Odavna sam uvjereni cijonista (»bravo«) i kao takav se nalazim pred vama. U svojim najsangviničnijim časovima nijesam nikad predvidjao, da će se veliko djelo obnove Palestine tako skoro desiti ili da će se desiti za moga života. Ovo je jedan od velikih i neočekivanih rezultata svjetskoga rata. Ovaj je rat urodio bezbrojnim nevoljama, ali ako možemo računati s obnovom židovskog naroda u njegovoj staroj domaji, mi možemo tome ratu u dobro upisati dogadjaj, koji se tako skoro ne bi bio mogao desiti pod drugim prilikama. Tko bi mislio prije šest godina, da ćemo već vidjeti sir Herberta Samuela imenovanog high commissionerom? To su rezultati, na kojima sebi možemo čestitati. Nemojmo zaboraviti poteškoće, koje su pred nama. Znam, da ćete ih nadvladati. Medju njima je prva neizbježiva poteškoća, da ćemo se trebati da bavimo s arapskim pitanjem. To iziskuje takta, razbora i prije svega uzajamne dobre vo- ] lje na strani i Židova i Arapa. Arapi su ] velika, zanimiva i simpatična rasa. Nadam ] se, te će se spomenuti, da su ih velike si- ( le, a ponajviše Velika Britanija, oslobo- | đile od tiranije krutoga osvajača, koji je i na njemu gazio svojom petom kroz rnno- i go vijekova. Nadam se, da će se sporne- s miti, te smo bili mi oni, koji smo stvorili 2 nezavisni arapski suverenitet u Hedžasu, r i da smo mi oni, te želimo u Mezopota- c miji utrti put budućnosti samoupravne r autonomne arapske države, i ja se ufam t u njihovu blagodarnost, da ne će nena- L vidjeti, što se daje malena pruga. Pale- s stina, narodu, koji su lišili te zemlje i koji želi, da razvije u svojim smjernicama v zemlju svojih predaka. To bi morali spoznati Arapi, kako sam uvjeren, da će to spoznati većina mojih hrišćanskih sugradjana. Ova poteškoća ukloniti će se uza- đ jamnom dobrom voljom. Druga poteškoća jest, da se kroči n

napred pod procesom samoodredbe. Ali i- slučaj Židova u svim zemljama jest izuzetan. Duboki, osnovni princip samoodredbe sastavni je dio cijonističke politike. Samo u oni, koji su zaslijepljeni religijskom ili rae snom nesnošljivošću, ne mogu da spoznaju, da je slučaj Židova izuzetan. Tre: ča poteškoća je fizičke naravi. Palestina je samo mala zemlja i svijet se pita, kako 1 se može učiniti zemljom saraorazvijanja i židovskoga naroda. Problem sadržaje poteškoće, ali ne nemogućnosti. S jedne - strane treba spreme, znanja, ustrajnosti, poduzetnog duha; s druge strane kapii tala, i ako se budete obratili na Židove, i vi ne ćete naići na nestašicu nijedne od i ovih potreba. Židovsko pleme lako će savladati ove poteškoće. Ne sumnjam, da ! će Židov,i koji su, kako sam čuo, spremni da doprinesu više no što im njihova sirotinja dozvoljava. Četvrta i posljednja poteškoća je možda najveća. Ovaj pokret mogu razvijati samo idealiste. Ali u idealizmu leže opasnosti. Cinik ne čini ništa, idealista ne čini uvijek ono, što treba. Ali možda je opasnost u židovske rase ta, da se daje voditi od žestine svojih strasti i dubine svojih sopstvenih uvjerenja. I reba da daju ono povjerenje svojim izabranim vođjama, koje je, držim, potrebno. Došli ste noćas ovamo iz raznih naroda, s raznim mentalitetima; to može da bude opasno samo onda, ako svaki ustraje kod svoje sopstvene metode. Čuvajmo se te opasnosti. Mi smo se ukrcali na veliku avanturu kažem svijesno »mir u jednu ruku Židovi, u drugu ruku mandatarna vlast. Drugovi smo u tom velikom pothvatu. (Pljesak). Nijedan od nas ne smije drugoga da napusti. Ja sam uvjeren, da vas mi ne ćemo ostaviti i da vi ne ćete napustiti nas. (Veliko odobravanje.) Imam li pravo u tome proročanstvu ili pouzdanju, onda možemo vedra pogleda gledati u budućnost, u kojoj će Palestina u istinu, u punoj mjeri i u punom stupnju uspjeha biti izgradjena kao dom za židovski narod. (Dugotrajni pljesak.) Govor tnarkiza of Crevve. Govornik reče, da mu je odlikovanje, što je svjedokom i učesnikom tako izvanrednog oduševljenja, kakvo ni iz daleka ne može da pobudi nijedan tek politički miting. Svjedoci smo djelomičnog postignuća jednoga velikoga ideala, i naplate jedne neumrle vjere. Spominje se odluke perzijskog kralja Kira i djela Ne- I hemijina. Sad, nakon tri tisuće godina, Palestini treba moralno i materijalno uskrisenje. Židovi, Arapi i Britanci moraju 1 saradjivati, da obezbijede procvat stare < zemlje. Sveti Grad bit će veza ujedinje- i nja, a ne uzrokom nesklada. Imao je sre- < ću služiti sa sir Herbertom Samuelom u i nekoliko uprava. On ima sve vrline po- ’ trebne za sađanje stanje. Želi mu svaki 1 uspjeh u provadjanju njegova velikoga i * slavnoga zadatka i čestita svim Židovima, i što su postigli svoju narodnu domaju (Po- A vkdjivanje.) c ( Sokolovljev govor. s Sokolov, predlažući rezoluciju, reče, » da govori u ime milijuna nenazočnih Ži- ( dova, koji žude. da iskažu tribut zahvalnosti B a 1 f o u r u (povladjivanje), koji je ć

li stajao poput svjetionika u danima bure i mraka. 2- novembra 1917. židovski je nae rod sklopio savez s Velikom Britanijom, o Riječ »savez« zadaje poteškoća zakon- skim prevodiocima, ali za nas nema po- teškoća. To je jevrejska riječ. Mi hoćemo da •smo lojalni. Nama je put jasan. Teško a je osnovati židovsku narodnu domaju, ali 0 teže je židovskomu narodu, da egzistira; a nemoguće je. Izmedju teškoga i nemogućega biramo ono prvo. (Povladjivanje.) , VVeizmannov govor. Počet će s indiskrecijom. Prikazat će > Svoj prvi sastanak s Balfourom. Bilo je 1 to 1906. u pitanju ponude Ugande po britanskoj vladi. Cijoniste na zapadu bile su 1 sklone, da je prihvate, ali oni na istoku, ■ rekoše: »Zahvaljujemo britanskoj vladi, 1 a li Uganda nije Cijon.« Nastojao je, lošim engleskim jezikom, da razjasni Balfouru . situaciju, a Balfour ga je upitao, ima li i mnogo Židova njemu sličnih. On je odgovorio: U Rusiji i na istoku možete s njima taracati ceste.« I evo dokaza: Kucnula je ura, kad su dane mogućnosti, da obnovimo svoju staru domaju, i on je siguran, da u taj čas nijedan Židov ne će stajati po strani. Naše su poteškoće velike, ali s naukom od više tisuća godina patnje mi ćemo ih nadvladati. »Morat ćete ih nadvladati; nema drugoga reče Weizmann, i kako je trajalo tisuće godina, dok su Židovi prihvatili smisao objave na Sinaju, tako će Židovi prihvatiti smisao obnove Palestine. Naša je dužnost, da izvršimo zadatak što brže možemo. Velimo Arapima otvoreno i pošteno: »Imate dosta mjesta, a židovski će narod doprinijeti, kako je i prije radio, da se izgradi velika arapska nacija.« Ali Arapi moraju respektovati prava Židova na Palestinu, jednako kako mi respektiramo veliku tradiciju Arapa. Palestina je u {storiji jedna od najvećih zemalja na svijetu. Ova istorija je naša. Želimo da živimo u prijateljstvu s Arapima u Palestini. Žido\ ska će Palestina biti vrelo snage za mandatarnu vlast i doprinijet će sreći svijeta. Još jednom će izlaziti zakon iz Jeruzalima.T (Povladjivanje.) Govor lorda Roberta Ceciia. Lord Cecil, koji je jednako oduševljeno pozdravljen kao i Balfour, spominje se svoga prvoga sastanka s VVeizmannom. Bilo je to u Foreign Office-u (ministarstvu za inostrane poslove). »Bio sam u duši cijonista prije nego je došao; kad je otišao, bio sam cijonista po dubokom i žarkom uvjerenju.« (Burno odobravanje.) Bude Ii se istorija rata pisala nepristrano, dva najveća rezultata bit će osnutak židovske narodne domaje i stvaranje Lige Naroda. Ovo dvoje nije razlučeno jedno od drugoga. One predstavljaju ideje, za koje smo se borili: idčju nacijonalizma i internacionalizma. Ne može biti lige slobodnih naroda, nijesu li narodi slobodni. Nema većeg trijumfa nacijonaliteta nego židovska narodna domaja u Palestini. (Živo povladjivanje.) Vjera, energija, mudrost i kontrola samog sebe potrebne su. Opominje od divljeg šovinizma. »Dali smo vam narodnu egzistenciju«, završuje, »u vašim je rukama narodna budućnost*. (Buran pljesak.) Chief-rabbi dr. H e r t z uvjeren je, da će buduću administraciju Svete Zemlje

8

»ŽIDOV« (HAJHUDI)

BROJ 20. i 21