Židov

o njoj ne donese zaključak na konferenciju. U istom smislu govori del. Abrahams. Razvija se debata o pojedinim stavkama budžeta, za koje Simon govori protiv stavaka subvencija federacijama, a dr. Schdnfeld protiv stavaka odgoj u diaspori. Dr. Schwarzbart zauzima se za prihvat budžeta, gdja Persitz brani stavke odgojnog rada u diaspori. Percy Baker predlaže da se predje na preispitanje. Predsjedništvo preuzima dr. Klee. De Haas predlaže poimenično glasovanje. Nakon kratkog prekinuća sjednice saopćuje predsjedatelj, da je stigao novi predlog od Rosofa i Kona, da se budžet preda egzekutivi, koja bi imala zajedno s velikim akcijonim odborom o njemu zaključiti. Ovaj je predlog velikom većinom prihvaćen. Zatim se raspravlja ovaj predlog budžetne komisije. »Komisija drži neophodno potrebnim, da se u svrhu saniranja i stabilizovanja financija organizacije svi izdatci za uzdržavanje organizacije i njezinog rada na političkom organizatornom, administrativnom i propagandističkom području imadu potpuno pokriti sa šekalima. K predlogu stavljen je amandman de Haasa, da se smije samo polovica prihoda šekela upotrijebiti za potrebe organizacije izvan Palestine, a druga polovica u Palestini. Amandman se otklanja i prihvaća se predlog komisije. Prihvaćaju se predloži komisije, koji glase: U času, kada se židovski narod sprema. da sve svoje šile stavi u službu obnove svojega istorijskoga zavičaja, očituje svečano odluku, da sa nežidovskim pučanstvom živi u miru i prijateljstvu. Židovski je narod prožet spoznajom, da će obnova židovske narodne domaje svim dijelovima pučanstva, napose radnim slojevima, pružati preduvjete za slobodan i na svim područjima nesmetan razvitak. Godišnja konferencija cionističke svjetske organizacije potvrdjuje tako u saglasju sa prijašnjim izjavama, da židovski narod želi svoju narodnu domaju u Palestini sazdati na nepokolebivoj osnovci pravednosti. Iza toga predlaže Qratsky u ime manjine političke komisije ovu razoluciju; Cionistička godišnja konferencija spoznaje visoko značenje i hitnu političku potrebu organizovanja palestinskih Židova i uredjenja njihovih narodnih interesa na osnovci unutarnje samouprave. Godišnja konferencija smatra potrebnim da sazove narodno zastupstvo (Asefat Hanivharim). Pošto je dr. \Veizmann govorio za nj, prihvaćen je i predlog manjine. Iza toga raspravlja se izvještaj emlgracijone komisije. (Ovaj izvještaj nam još nije stigao. Op. ur.). Dr. Klee otvara sjednicu u 10 sati i daje riječ Morrisu Mayeru na obrazloženje predloga komisije za svjetski kongres. K rezoluciji se podastiru amandmani rabbia Sivera, Baruoha Zuckermanna i Lipskya. Pošto su svi izneseni amandmani usvojeni, glasi sada zaključak ovako: Cijonistička godišnja konferencija se izjavljuje za to, da se u što je moguće kraćem roku sazove židovski svjetski kongres na demokratskoj podlozi. Kongres ima da bude autoritativno tijelo, koje je ovlašteno, da u ime židovskog

naroda u svim nacijonalnim pitanjima pregovara i govori. U tu svrhu izabire Cijonistička Egzekutiva u sporazumu sa frakcijama komisiju od 5 lica, koja imaju da poduzmu u zajednici s egzekutivom potrebne korake, kako bi stupili u dodir sa svim židovskim korporacijama, koje su se izjavile za saziv židovskog svjetskog kongresa, te kako bi'se obrazovao organizacijoni odbor, koji će židovski svjetski kongres organizovati i sazvati. Nato obrazlaže Federbusch predlog manjine, koji ide onamo, da se u što skorije vrijeme imade sazvati opšti židovski kongres za Palestinu. Protiv tog predloga govore Mayer i Ooldberg, te naglašuju, da se židovski svjetski kongres ne može sazvati s jednom specijalnom zadaćom. Privući one elemente, koji još stoje izvan cijonističke organizacije, na suradnju za Palestinu, to je zadaća cijonističkog vodstva, a ne opšteg kongresa. Glasovanjem bi odbijen votum manjine. Slijedi izvješće kulturne komisije. Izvjestitelj Lippmann L e w i n s o n (Hapoel Hacair) izvodi, da se predloži komisije odnose na tri tačke: 1. vaspilanje u Erec Jisraelu; 2. vaspitanje u Dijaspori i 3. univerzitet. On govori samo o drugoj tački te obrazlaže gledište komisije, da vaspitanjern i u diaspori treba da upravlja cijonistička organizacija, da će se zato ustanoviti izvjestan budžet i osnovati naročita centrala u blizni istočne Evrope. U debati ustaju govornici mizrahija Dr. Berger i Dr. Wal ma n protiv toga, da cijonistička organizacija određuje i temeljne principe vaspitanja, te predlažu brisanje onoga pasusa, koji se na to odnosi, kao i dodatak, da u upravi odsjeka za vaspitanje imaju udjela frakcije. Kahan je za brisanje ustanove, da ured za dijasporu ima da bude u blizini istočne Evrope, jer hoće da osigura vodstvu mogućnost. da odsjek za vaspitanje zadrži u sjedištu vodstva. Nato stavlja R e v. S i 1 v e r (Amerika) predlog, da se odbiju svi podnesci komisije odnosno vaspitanja u dijaspori, a namjesto toga, da se usvoji rezolucija, kojom se pozivlje vodstvo, da se stavi u sporazumu sa svim u pojedinim zemljama već postojećim židovskim institutima za vaspitanje, kako bi sebi osiguralo utjecaj na te institute, naročito u pravcu hebrejizovanja. O tom se predlogu razvija živahna debata, u kojoj istupaju Dr. Margulies (Wien) i Zlatopolsky (Rusija) za sustav komisije i obrazlažu veliko znamenovanje izobražavanja hebrejskih učitelja za sveukupni cijonizam i za kulturni život u Palestini. Dr. Margulies ukazuje pri tom na pedagogij u Wienu, koji nipošto nema lokalno obilježje, nego centralno značenje za cijonizam uopšte, budući, da se iz čitavog svijeta traže odavle učitelji. Za Silverov predlog govori Newra a n (Amerika), koji naglašava, da cijonistička organizacija ne može preuzeti odgovornost za vaspitanje u dijaspori, te da mora odbiti predlog komisije. Silverov se predlog stavlja na glasanje, pri čem pada 67 glasova protiv, a 25 za predlog. Pošto araerikanski delegati nato predlažu, da se sjednica u svrhu vijećanja prekine, zatvara predsjedatelj David Tellin sjednicu i urice slijedeću za po podne.

Poslije podne. Nakon što je David Yel!in otvorio sjednicu, daje Rev. Silver u ime amerikanske delegacije ovu izjavu: Amerikanska delegacija daje izražaja svojoj apsolutnoj simpatiji prema motivima, kojima su diktovane rezolucije komite ja za odgojni i kulturni rad u Dijaspori. Ona naglašava, da cijoniste cijeloga svijeta, a napose amerikanski cijoniste, bilo kao pojedinci bilo u svojoj cjelokupnosti moraju i hoće da surađuju u zemljama, koje nastavaju, u velikom radu oko osnivanja i promicanja svih potrebnih ustanova za širenje i razvijanje našeg nacijonalnog kulturnog programa u Dijaspori. Ipak smatra amerikanska delegacija svojom dužnošću, da izjavi pred godišnjom konferencijom, da se ona protivi upotrebljavanju cijonistićkih sredstava u ma koju drugu svrhu osim za čisto admi nistrativne potrebe i za palestinski rad. Ona posmatra zabrinutošću pokušaj, da se organizacija postavi na jedan specifički odgojni i kulturni program, koji bi iziskivao izdavanje sve to većih svota iz središnjih sredstava. Amerikanska delegacija ostaje pri tom. da pitanje upotrebljavanja novaca za kulturni i odgojni program u Dijaspori, osnivanje i subvencijonisanje zavoda za izobrazbu učitelja itd., nabacuje jedno temeljno pitanje politike i principa. Ona je čvrsto uvjerena, da su amerikanski cijoniste odlučno protiv toga, da centralna cijonistička organizacija preuzme takovu politiku. Stoga izjavljuje amerikanska delegacija u ime amerikanskih cijonista, da odbija svaku odgovornost za odluke Konferencije u tom predmetu i da ne preuzima nikakvih financijalnih obaveza, koje bi iz tih odluka nastale. Nadalje će amerikanska delegacija pozvati prvu Zionist Convention u Americi, da izjavi, u koliko je voljna dopustiti frakcijama unutar svjetske cijonističke organizacije, koje nose samo malen ili ne nose nikakav dio financijalnog tereta organizacije. da sjedinjenjem svojih sila odlučuju pri glasanju o novčanim sredstvima cijonističke organizacije. Zlatopolski upozorava, da se,radi samo o onom radu u Dijaspori, Koji ima direktan utjecaj na Palestinu, naime o izobrazbi učitelja. Amandman Dra. Kaufmanna (Poale-Cijon), prema kome se ima rezolucija ograničiti na zahtjev, da cijonistička organizacija izda samo određeni iznos za vaspitanje u Dijaspori, odbija se. Nato se usvaja predlog komisjie uz sustezanje Amerikanaca od glasovanja Drugi predlog komisije, da centrala odgojnog odsjeka ima biti u Palestini, također se prihvaća. Nadalje se prima predlog, da se obrazuje autonomni centralni ured za vaspitanje u Dijaspori u jed • nom gradu blizu istočne Evrope, uz Kahanov amandman, koji ovlašćuje vodstvo, da taj ured podigne u sjedištu centrale cijonističke organizacije, u koliko bude to smatralo potrebnim. Amandman mizrahista usvaja se u formi, da se djelovanje odgojnog ureda ima staviti pod nadzor komisije, u kojoj će biti zastupane frakcije. Treća tačka kulturne rezolucije, kojom se traži osnivanje izvjesnih zavoda, dostavlja se egzekutivi.

6

»ŽIDOV« (HAJHUDD.

BROJ 22. i 23.