Židov

Židovska svjetska pomoćna konferencija

Sliosberg (Rusija). Rusija je klasična zemlja Židova, koji trebaju pomoć. Bili smo upućeni sami na sebe, jer vlada ne samo da nam nije pomagala, nego nam je pravila poteškoće kod primanja u škole i slobode kretanja. Usljed tog ograničenja slobodnog kretanja nagomilalo se toliko židovskog pučanstva u gradovima, u kojima je bio dozvoljen boravak, da nije bilo nikakovih sredstava ni temelja za njihovu gospodarsku izobrazbu. Imali smo 15 procenata obrtnika i to »malih obrtnika«, koji su jedva životarili. Samo 5 procenata cijelog pučanstva bilo je zastupano u trgovini i industriji. 15 do 20 procenata nijesu imali nikakvog stalnog zanimanja t. zv. »zračni ljudi« (Luftmenschen). Ostali bili su mali trgovci, ali ne buržuji, nego ljudi, koji su radili s kapitalom od 50 —60 rubalja. Sve ove klase, zatvorene u gradovima, trebale su društvene pomoći, i tako smo uvijek trebali organizacije, da pomognemo bijedi ruskih Židova. U to bukne rat. Ustrojili se komiteji u različitim zemljama, da üblaže nuždu ratnih žrtava. Na početku se pokazalo, da je bilo više žrtava bezakonja u ratu nego li ratnih žrtava. Židove su unaprijed optuživali poradi špijunaže te ih tjerali iz ratnih područja. Evakuirali su ih sve više prema istoku, sve do Sibirje. Potpuni izgon uslijedio je iz Kurlandije i Kovna. Tokom jednog tjedna izagnano je više nego 70.000 duša, medju njima starci, sakati, žene i djeca. Trebalo je pomoći, a uvidjeli smo, da pomoć ne smije sastojati samo u dijeljenju novaca, nego da mora biti konstruktivne naravi. Upotrijebili smo pomoćne organizacije, koje su već postojale. Pomoćni komitej za žrtve pogroma i rata brinuo se za brzu pomoć, stanbene i hranitbene potrebe, te transport bjegunaca. Organizacija za unapredjivanje obrta i poljodjelstva organizirala je radnu pomoć. Društvo za poboljšanja zdravstvenog stanja preuzelo je sanitarnu pomoć. Društvo za unapredjenje naobrazbe i prosvjete židovske mladeži u Rusiji, brinulo se za odgoj djece. Slijedeći brojevi daju sliku ovog rada; 238.000 oskudnih bjegunaca opskrbljivali smo odijelom, hranom i stanom. Više od 46.000 djece njegovalo se u tim organizacijama. Osnovano je 130 dječjih domova, 140 liječnika su radili. Ustrojili smo 220 škola za djecu bjegunaca, u kojima je učHo 36.000 djece. Osobito razvila bila je pomoćna akcija za posredovanje rada. Ova je stvorila 75 biroa za nabavu rada, i preko 70.000 Židova našlo je tamo rada. Osobito uspješnom pokazala se organizacija patronata. Djecu od 12 godina dalo-se u nauk različitim obrtnicima, pri čemu smo u različitim gradovima imali nadzornike, koji su nadzirali te naučnike i davali stručne savjete. Kad je rat prestao, dodje revolucija. Postigli smo doduše ravnopravnost, ali veselje nije potrajalo dugo. Posljedice revolucije bile.su, da su Židovi potpunoma uništeni u svojoj" gospodarskoj egzistenciji. Budući da židovsko pučanstvo nije zastupano u seljačkom staležu, te budući da uopće nema sirovina, nema trgovine ni

obrta, možete zamisliti položaj židovskog 1 pučanstva. Ali ne bijaše dosta žrtava rata 1 i revolucije. Masakri Židova u Poljskoj 1 našli su odziva i u Velikoj Rusiji. I ovdje i su Židovi bili klani, mnogi protjerani. lito < opet nove kategorije žrtava pogroma, i koje trebaju pomoći. Još sad ima ne ma- 1 nje no 10.000 židovskih bjegunaca u Smolensku, Witebskom i Homelu, koji nemaju mogućnosti, da se vrate kući. Bez socijalne pomoći mora rusko židovstvo ekonomski propasti. Samo nada ! na preporod drži ga na životu. Prije svega treba djecu spasiti. Cijelo pučanstvo gladuje. Ako velim, da u sovjetskoj Rusiji živi 3 x h milijuna Židova, naveo sam broj onih, koji gladuju. Nema nijednog, koji ne bi gladovao. Dakako i drugi gladuju. U tom pogledu vlada potpuna ravnopravnost. Osobito pak trpi mladež i djeca. Mnogi elementi hoće, da se obrate k poljodjelstvu i da se na taj način prehrane. Ovi trebaju za rad orudje. Da im se ovo pribavi, brine se sada organizacija za unapredjivanje obrta i poljodjelstva. Tako je nužda iznijela sasvim novu mogućnost pomoći: potporu poljodjelskog rada. Obrtnicima treba dati mogućnost, da se bave obrtom. U Rusiji ne može da se nabavi potrebiti alat. Valja ga importirati. Nema ni materijala za obrt, sve to mora nabaviti židovska organizacija. Sve to treba nabaviti kreditom. Odja. Anitta Miiller (Wien). Različiti govornici su istakli, kako je teško sada govoriti o bijedi u zemljama, koje prije nijesu bile specijalne zemlje židovske bijede. Želimo üblažiti nuždu, pa valja govoriti i o bijedi nekolicine Židova, gdje mase ne žive u byedi. U Austriji nije tako strašno kao u zemljama, ali ipak je nužda, velika. Ponajprije nužda bjegunaca, koji su u Beč došli. Bilo ih je za vrijeme rata oko 150.000, kojima je država kao svojim gradjanima davala potpore do visine od 2 K dnevno, svotu, koja nije dostajala ni da se kupi komad kruha. Pomagali smo, koliko smo mogli, nastojeći da materijalno koristimo, a da moralno ne škodimo. Rekli smo sebi; u toj nuždi ne valja, da ljudi u svakom pojedinom slučaju pokucaju na druga vrata, jer će postat prosjaci. Tako smo radili za vrijeme rata. Nakon prevrata postali su bjegunci nepoćudni stranci, za koje siromašna Austrija više nije smogla potpore. Bečka općina nije mogla pomoći. U tom pogledu pomogao je Joint. Nijesmo sporazumni sa svim, što je Joint radio. Ali nije mjesto, da o tom ovdje govorim. Bilo je u nas uvijek bijede s istoka, a tu nas nije Joint podupirao, jer su ovi Ijifdi već prije rata bili u Beču. a Joint je samo ratne žrtve podupirao. Za ove dvije kategorije siromašnih bilo je teško skrbjeti, jer većinom nijesu bili nadležni u Donjoj Austriji, nego u zemljama, koje su prije pripadale monarhiji. To je uzrokovalo mnoge poteškoće, jer ih se nije primalo u sirotišta, bolnice i domove za nemoćne, u koje su prije Žeđove kao i druge primali. Danas moraju pomoćne organizacije da za njih daju odgovarajuće iznose. Svi židovski bjegunci moralu prema vladinoj naredbi ostaviti Beč. U Beču imade 36.500 Židova, koji trebaju pomoći, invalida, koji su nesposobni za privredu, udovica i djece. I židovska djeca su veli-

kom većinom pogodjena bijedom Beča, te postaju u mnogo slučajeva žrtve tuberkuloze. U domovima za nemoćne nema nikoga, jer nema rublja za krevete: umire ogromni broj. Znadem, da naša bijeda nije tako velika kao na istoku, ali moji petenti kažu: »Koga zadesi, tome je zlo«. Mi tražimo bratske pomoći, mi ne ćemo milodara, mi hoćemo rada, da opet postanemo kao nekoć veseo narod. Dr. Q o 1 d b e r g (Litavska) referira o pitanju kredita i banaka.. Kao podlogu razlaganja uzima prilike i iskustva u Litavskoj. Litavsko židovstvo povelo je veliku profesionalnu revoluciju. Ood. 1879. bilo je od 100 Židova 35 trgovaca, 33 obrtnika i 5 zemljoradnika: danas 48 trgovaca. 21 obrtnik i 10 zemljoradnika. U zemlji ima 70 banaka s 3830 članova s godišnjim prinosom od 200 maraka. Bankama služe se najviše obrtnici. Povjerenje u banke je veliko, jer su amerikanski Židovi preuzeli jamstvo za banke. U pitanju banaka valjalo je dva pitanja riješiti: 1. velike troškove banke pokrivali smo time, da su svi darovi amerikanskih Židova svojim rodjacima u Litavskoj doznačeni preko naših banaka, a to je oko 20 hiljada dolara mjesečno. 11. Pučanstvo bilo je vično, da dobije od gemilut hasodim beskamatne zajmove. Banke davale su zajmove do visine od 5000 maraka, a sad će davati i 10.000 maraka. Banke podupiru i konzumna društva, premda je pučanstvo protiv velikih konzumnih društava. U zadnje vrijeme razvile su se individualne forme kooperatiVa napose za nabvu drva. Banke podupiru nadalje i poljoprivredu, kojom se u zadnje vrijeme bavi veliki dio Zidova. Zajmovi u tu svrhu iznašali su 400.000 maraka. Za sad sve su židovske banke centralizirane u Kovno. Bilo bi jako nužno, da se osnuje centralna banka u Americi. Dr. S 1 u z k y (Besarabija) naglašuje. da je iz Kišenjeva, iz susjedstva Ukrajine. 1 ako nisu mogli naći veze s Ukrajinom, čuli su vapaj svoje braće. Oni znadu, što znači pogrom. Koncem augusta uredili su pomoćni komite za žrtve ukrajinskih pogroma. Delegati komiteja pošli su u Bukurešt i tražili od vlade; da se pribave informacije o potrebitoj pomoći, da se dade, dozvola za otpremu novca i životnih namirnica; da se bjegunci puste preko granice. Prva dva zahtjeva primljena su, dok su se kod trećeg iz bojazni pred boljševizmom pravile poteškoće. Skupili smo IV2 miljuna, no nismo s novcima ništa mogli uraditi, a isto tako nismo mogli odaslati rublje i odijela. Zastupniku Jointa doznačili smo dvijesto hiljada leja. Bjegunci došli su k nama uz životnu pogibao. Mnogi su na bijegu übijeni. Većina hoće da emigrira u Palestinu, no nema nikakovih sredstava. Vlada je dozvolila bjeguncima tromjesečni boravak. Nadamo se, da će biti u slučaju potrebe produljen. Dr. Ehrenprels (Švedska) izvješćuje o radu komiteja za pripomoć štokholmske općine. Komitej dao je bjeguncima 250.000 švedskih kruna. Osim toga bilo je mnogo privatnih sabiranja. Mnogo toga smo učinili, a mogli smo još više učiniti, da je bilo čestite organizacije. Nitko nije znao, da li će novac stići na odredište, što je znatno otešćalo rad. L e v i t e (Poljak). Kad govorimo o Poljskoj, moramo uvijek misliti na to, da se već dvadeset i pet godina vodi velika

BROJ 25.

.ŽIDOV« (HAJHUDI)

5