Židov

Još se nije sleglo uzbuđjenje radi ne* uravednih i brutalnih izgona, kadno Radni odbor stiže nova alarmantna vijest. U slovenskim mjestima Brežice i Pre kopu kraj Celja bilo je smješteno oko 300 ratnih izbjeglica Jevreja iz istočne Galicije. U ova su mjesta dopremljeni po centralnoj vladi bivše a. u. monarhije već prve godine rata. Nedostatna novčana potpora sa strane vlade onemogućila je, da ti bijednici udovolje i najprimitivnijim svojim životnim potrebama. Bio je tu velik broj nemoćnih staraca i starica, teških bolesnika, osamljenih udovica, siročadi. svi stisnuti u malenom prostoru jedne posve zapuštene zgrade, čiji krov je propuštao kišu i snijeg, a kroz njene trošne drvene zidove bez prekida duvao zimi hladni vjetar. Slika neopisive bijede. Do prevrata brigao se oko podupiranja ovih jadnika novcem, odjećom i inim potrebštinama jedan u Zagrebu obrazovani odbor jevrejskih žena sa g. Ivanom Schčnora ua čelu i nadasve hvale vrijednom požrtvovnošću üblaživao tešku sudbinu Izbjeglica. Iza prevrata izdala je zemaljska vlada u Ljubljani naredjenje, po kojemu bi se ratne izbjeglice imale u najkraćem roku vratiti svojim kućama, a uz to im je uskraćena i novčana potpora, odre dlena po vladi bivše monarhije. U tom času obratiše se na Radni odbor S. C, J. s molbom, da isti intervenira kod vlade u Ljubljani i ishodi dozvolu, da izbjeglice ostanu na svojim mjestima do svršetka ratnih operacija, koje su još uvijek trajale u punom jeku na granicama njihove domovine. Radni se odbor stavio u sporazum sa Delegacijom jevrejskih narodnih Vijeća za istočnu Galiciju u Beču i osigurao susretljivošću poslanika ukrajinske republike potporu jugoslavenskog diplomatskog zastupnika u Beču, te izaslao svog tajnika, da osobno intervenira kod pokrajinske vlade u Ljubljani. Uspjeh Intervencije bio je veoma povoljan, jer je izbjeglicama dozvoljeno, da do sredjenja prilika u njiliovoj domovini ostanu na mjestu, a osim toga obvezala se vlada, da će i nadalje isplaćivati potporu kao i zaostalu nadoknaditi. Tako su izbjeglice mogli još 4 mjeseca ostati na svojim mjestima. dok zaista nijesu nastupile prilike, koje su dozvolile, da se vrate kući. Pravovremeno obaviješteni o odlasku pobrinuo se Radni odbor, da je Izbjeglicama stavljen na raspolaganje dovoljan broj vagona do zemaljske granice i odavle opet do Beča, nadalje je ishodio dozvolu, da izbjeglice mogu bez troškova ponijeti sa sobom sve svoje stvari i da im se od mjesnih aprovizacija proda uz umjerene cijene dovoljna količina živežnih namirnica. Izbjeglice su povrh toga dobile i nešto novčanih sredstava od cijon. organizacije, a i g. Ivan Schon izručio im Je oveću svotu novaca, ostatak fonda, što ga je on obrazovao. U potpunom redu su otputovali i bez daljnjih zapreka stigli u Beč, gdtje ih Je po nama obaviještena Delegacija jevr. nar. vijeća za istočnu Galiciju primila i preuzela za njih dalnju skrb Manu njihov dio vratio se prema vlastitoj ždai preko Beograda i Rumunjske u svoja miesta u Bukovini. Pokrajinska vlada u Ljubljani pokazala ie u svakom pogledu mnogo susretljivosti i humanosti u pitanju jevrejskih izbjeglica, a slovensko pučanstvo u čijoj su

sredini ovi nesretnici živjeli kroz 4 godine. olakšavalo Im je sa svojim uzornim t čovjekoljubivim susretanjem u velike podnašanje njihove teške sudbine. Izričemo s toga i ovim putem, što je već i pismeno učinjeno, našu iskrenu blagodarr nost svim faktorima, koji su u moralnom i materijalnom pogledu doprinijeli üblaženiu bijede naše istočne braće. Napose se zahvaljujemo pokrajinskoj vladi u Ljub Uani, našem tadanjem diplomatskom zastupniku u Beču, tadanjem poslaniku ukra jinske republike, okrajnom satništvu u Brežicama i Celju, pučanstvu u Pre/kopu, Rajbenburgu i Blanci, te odboru jevrejskih žena u Zagrebu i g. Ivanu Schonu. Radni je odbor u još Jednoj ovećoj akciji imao prilike da se stavi u službu socijalne skrbi. Proveo je akciju smještenja oko 300 jevrejske djece iz Beča u nekim mjestima Jugoslavije. Inicijativom g. rabina dra Rudolfa Olucka u Pakracu predano je po gdji. Anitti MOller u Beču provedenje ove akcije našoj organizaciji. Obratili smo se na mjesne cijon. odbore s molbom, da uznastoje što više djece smjestiti kod jevrejskih obitelji u njihovim mlestima. Pozivu odazvala su se slijedeća mjesta: Banjaluka, Bjelovar, Daruvar, Križevac, Lipdk, Pakrac, Požega, Prijedor. Sanski most. Varaždin, Virovitica i Zagreb. Neobičnom ljubavi i požrtvovr nošću opskrbljivale su obitelji primljenu djecu hranom i odjećom imajući pred očima jedini cilj, da slabašnu djecu u što više oporavljenom stanju vrate roditeljima, koii se u Beču u pogledu prehrane kako je poznato bore s najvećim poteškoćama. Djeca boravila su u spomenutim mjestima kroz dva mjeseca, popriječno se dobro, a mnoga osobito dobro oporavila. Bilo je malo slučajeva ozbiljnog bolovanja. a jedno je dijete na žalost umrlo od disenteriie. Kod prispjetka djece u Zagreb preuzelo ie nekoliko gospodja, gospodjica i mladića brigu, da djecu, koja su još dalje putovala, nahrane i otprate na stanicu i smjeste u posebne vagone, a da onu djecu, koja su ovdje noćila, otprate pojedinim obiteljima,.kofe su s najvećom prioravnošću uzele djecu na konak i dale im kroz dan i za put hranu. Jednako se zbilo i kod povratka djece u Beč. Svima, koji su u bilo kojem pogledu doprinijeli, da ova plemenita akcija uspije, a napose obiteljima, koje nijesu žalile ni truda ni materijalnih žrtava, da se djeca što bolje oporave i dobro odjevena vrate kući, izričemo našu najtopliju hvalu u ime djece i njihovih roditelja. Političke i gospodarske prilike u sukcesilonim državama iza raspada a.-u. monarhije nijesu ostale bez utjecaja i na studentsko pitanje. Veliki broj studenata, koji bi u normalnim prilikama pošli da studiraju na univerzama i inim visokim školama u Beču, Budimpešti, Pragu, Lavovu itd.. bio je uslijed različitih poteškoća odlučio da svoj studij započne, odnosno nastavi na visokim školama u Zagrebu. Tako je broj jevrejskih studenata u Zagrebu znatno narasao, a medju njima prirodno i znatan broj neimućnih, koji bi kraj svedjer rastuće skupoće životnih namirnica jedva mogli da se bar kako tako C'ehrane. Radni je odbor stoga veoma toplo pozdravio poticaj vodstva Zid. akad.

ootp. društva, da se za jevrejske studente osnuie židovska djačka mensa, te je neposredno i posredno uložio kod mjerodavnih faktora sav svoj upliv kako bi se ova lijepa ideja ostvarila. Uspjelo Je prcdobiti za ovu stvar lijepi broj imućnih f s dobročinstva poznatih ievrejskih gradjana. obrazovan je Kuratorij žid. djačkc menze, 'koja je dozvolom predstojništva izr. bogošt. opčine uz potrebite adaptacije smještena u dvorani gombaone izr. kont pučke škole. Savez cljon. Jug. pristupio Je ovećom svotom kao član utemeljitelj, te je s najvećom pripravnošću stavio na raspolaganje stupce svog zvaničnog organa »Zidova* u svrhu propagande za menzu i iskazivanja darova za nju. Danas je ova institucija prava blagodat za jevrejsko diaštvo u Zagrebu, a kao lijep znak snoSliivosti valja istaknuti, da se i nekolicina muslimana služila ritualnom hranom u menzi. I kod obrazovanja djačke menze za ievrejske studente iz Jugoslavije u Beču imao je radni odbor udjela zauzevši s« kod vlade u Beogradu, da jevrejskirn studentima dozvoli iste povlastice u pogledu količine i slobodnog izvoza životnih namirnica iz Jugoslavije kao i studentima Jugoslavenima u Beču. Radni je odbor u prošlom razdoblju a nebrojeno pojedinačnih slučajeva stavljea pred tešku zadaću, da pruža materijalnu pripomoć velikom broju prolaznika kroe Zagreb. Po Jevreje vremenito nesdosn« prilike u Poljskoj, Ukrajini, Magjarskoj, a dijelom i u Rumunjskoj uzrokovaše neobično brojno bjeganje iz ovih zemalja. Pojedinci. a i čitave obitelji prolazile bi na svom putu bez cilja Zagrebom. Po izr. bogošt. općini otpravljeni minimalnom potporom obratiše se na našu organizaciju. da im nabavom potrebitih novčanih sredstava omogućimo proslijeđjenje njihova puta. Gdje i kada je to bilo moguće mi smo tim jadnicima pomogli prikupivši im veće ili manje svote, preporučujuć ih dalje, a u mnogo slučajeva pribavivši pojedincima namještenja, koja su im obezbliedila egzistenciju. Ovdje treba istaknuti požrtvovnost naših vrijednih sumišljenika koji su sa mnogo ljubavi i razumijevanja nosili sav teret materijalnog podupiranja bezbroj bijednika, kojima je teška sudbina utisnula putnički štap u ruke. Dužni smo da im izrečemo našu iskrenu blagodarnost. Poznato nam je, da su naša braća u Beogradu, Sarajevu i u mnogim drugim mjestima našega kraljevstva u karitativnom pogledu mnogo djelovali. Potanje o tomu izvijestit će referenti za dotične pokrajine. Ujedinjenjem jugoslavenskih zemalja u kraljevstvu Srba, Hrvata i Slovenaca znatno je porasao broj Jevreja, koji sn došli u djelokrug naše organizacije. Po doduše nepouzdanim izjavama nekih političara živi u našem kraljevstvu oko 130 hiliada Jevreja, dakle od prilike 1% sveukupnog pučanstva. Velika ova grupa • pripadnika naše nove države sa svojim vjerskim, kulturnim v socijalnim i etničkim interesima stajala je nakon obrazovanja nove države, a stoji još i danas bez zvanično priznatog predstavništva, kuje bi sve njegove interese zastupao prama umi tri i u danom slučaju prama vani t. j. zvaničnim faktorima vlade i upravnim oblastima. BROJ 29. i 3U.

<UIAjriOLHI.

3