Židov

ŽIDOV

I G135112-Z'VPnWVZI DOVST\A

Hagada

Imade starih palača, što se nevještu pogledu pnsraatračevu i odveć često pričinjaju vrlo jednostavnima. No vještačkom oku poznavaočevu otkrivaju takove palače ostatke najljepše umjetnosti različitih umjetničkih epoha. Kakvagod stijena, kakavgod kip, kakavgod samotni razvaljeni toranj, pa i slikarija na zidu bude u duši poznavaočevoj uspomena na antikni gradjevni stil, na besmrtnu umjetnost starih Grka i renesanse. No ne samo vanjski slog podsjeća na stara, davno odmakla vremena, već i mnogi ostaci nutrine šapuću u uho skrovite tajne minulih epoha. Pukotine oružja, pokrita rđom. požutjeli porodični spisi, što su zbog visoke svoje starosti još jedva čitljivi, vrlo su dragocjena kronika, koja tajanstvenim jezikom priča o burnom životu, burnim čuvstvima, o radosti i žalosti, što nekoć ispunjahu tu staru palaču. »Hagada šel Pesah« nalik je na takovu palaču, ona nam se u svom današnjem obliku po čitavoj svojoj arhitektonioi ukazuje kao vrlo jednostavna jedinstvena zgrada. No kako su raznolika i nejednaka književna razdoblja, kojima pripadaju mnogi pojedini dijelovi te tvorevine! Psalmi uz molitve, citati iz midraša uz izvatke iz halahe, uzvišene himne uz ukusno složene izreke udružuju se ovdje u harmonijsku cjelinu. A stil se kaleidoskopski izmjenjuje: uz zanosni proročki slog blješti u punoj praiskonosti pobiblijska, pučka

jevrejština, kako je danas govori i kako je njome prije osamnaest vijekova u Palestini govorio židovski seljak, obrtnik i trgovac. A isred aramejskih štiva dopiru do našeg uha zvuci lirskog stila sredovječnih »pajtana« (pjesnika). Tko pomno prisluškuje pojedinim neobičnim zvucima »seder-melodije«. može da zamijeti u različitim epohama nastale napjeve, koji su osnov toj melodiji. Tko s razumijevanjem čita »Hagadu šel Pesah«, osjeća moćni čar i žarke osjećaje, što su sačuvani u toj osamnaestvijekovnoj narodnoj pjesmi. To su duševni izljevi mnogih stoljeća u getu, tuge i beskrajne nevolje, to je plahost i strepnja onih, što su željeznim verigama bili prikovani na galut, to je potresno stenjanje i jecanje onih, što su ih usijana ognjena kliješta inkvizicije nasilno otrgnula od židovskoga narodnog tijela, te su morali da žive podzemnim židovstvom, zvanim maranstvom. Još ozvanja do našeg uha jeka onih burnih i krvavih bojeva, od kojih nas dijele vijekovi, no kojih uspomena sačuvana u tolikim pjesmama, napjevima i molitvama malene Hagade šel Pesah. Kad kritički istražujemo tekst te Hagade, objavljuju nam se njena bezazlena egzegetska tumačenja biblijske riječi kao tajanstvene zagonetke, u kojima se kriju znameniti politički dogadjaji jedne stanovite povjesne porijode. Rečenice mudraca, kako ih je sačuvala Hagada šel Pesah, nijesu dakle nikakve egzegetske igrarije, već snažne manifestacije, pozivi na svladani, poniženi i

gaženi narod, da ga opet nahuškaju protiv njegovih ugjnetavača i mučit.!ja, da skupi zadnje ostatke svojih istresenih sila u borbi za domovinu i slobodu. Promatramo li tako Hagadu šel Pesah, otkriva nam ona dragocjeni dokumcuat iz vremena rata Bar-Kohbina. Već su židovski učenjaci naslutili, da se u Hagadi šel Pesah spomenutih >pet napasti« (hamefi makot) odnosi na pet rimskih careva od Tita do Hadrijana. Krvavi progoni sa strane jodnoga Haditjana (117.—138.), koji se spremao da izgradi Jerusalim kao poganski grad s Jupitrovim hramom te ugrožavao svaki židovski život smrtnom bazni, značili su Novi Egipat. Osloboditi se toga Egipta, spasti svoju svetu zemlju i svoj poniženi narod —• to bijaše vruće nastojanje svih onih junačkih muževe. Upirući se o tu misao, držim, da sam u Hagadi šel Pesah našao nekoliko izjava, koje smjeraju na početak Bar-Kohbina rata. Tim izjavama zadobivaju mnoga tamna mjesta u Hagadi šel Pesah istorijsku pozadinu. Ja bih ovaj put upozorio samo na tri momenta u Hagadi Pesaha: a) na seder-gozbu u Bne-Beraku, b) na molitvenu formulu »Ašer gealauu«, (koji nas je izbavio) i c) na otvaranje, vrata kod rečenice «šefoh hamatba« (izlij svoj gnjev!). Hagada pripovijeda: »Jecinoć sjedjahu r. Eliezer, r. Jehošua, r. Elazar bon Azarja, r. Akibn i r. Tarfon pri gozbi u Bne-Beraku, te se dogovarahu o izlazku iz Egipta, omi cijelu noć (koi oto halajla), dok njihovi učenici dodjoše te im rekoše: Rabotenu! (Učitelji!) Već je vrijeme, da se . kaže jutarnji »Šma«. Što nas prije svega najvećma zanima u toj vijesti, to je izraz »oto halajla« (onu noć), izraz, koji se upotrebljava u Misni i Gemari, kad se upozorava na kakav opće poznati dogadjaj. (Neka se, porodi na pr. »oto hajom« onaj dan; »oto haiš onaj čovjek). I ovdje se upozorava na odredjeni, opie poznali dogadjaj, koji se sprema-. Nadalje je čudno, da tek učenici (sljedbenici) moradoše da podsjete mudrace u Bne-Beraku na čitanje »Šma« kao i uopće' na,, to, da su propustili dužnost. Kako mogahu učenici takova što predmnijevati kod tih znamenitih ljudi! Čudnija je činjenica, da učenici, koji su svoje učite

UULi. v.

IPRAVA I UREDNIŠTVO : ZAGREB. ILICA BROJ 31 111. KAT===== RUKOPISI SE NE VRAĆAJU. ■ r=T

ZAGREB 20. aprila IS2I. 12. nišana 5681

PRETPLATA i GODIŠNJE K 120, POLUGOD. K 60, ĆETVRTOOD -■ K 30, POJEDINI 8R.4 K. = IZLAZI TRI PUT MJESEČNO.=3

BROJ 13.

KN U ET HA-SEKEL! Uplatite odmah šekel! Priznavajući Bazelski program osigurajte sebi pravo glasa za XII. svjetski cijonistieki kongres, kongres obnovnog rada I Cijonizam teži za tim, da Židovskom narodu stvori javnim pravom obezbije- i I đena domaju u Palestini. liaitlslti program.