Židov

lovljenje naše duševnosti. I tako prolazi š’vuot kroz naš povjesni život, najprije kao teza: proslava žetve, zatim kao antiteza; svečanost, čistih ideja i konačno kao sinteza: ideja, koja se na zavičajnom tlu sljubila s narodnim tijelom. Novisad.

Prof. Dr.

Lazar Roth.

Na raskršću

Piše: Prof.

Haim Weitzmann.

Kad bih htio da izrazim u nekolik« riječi dojmove o mome boravku u Americi, koji traje već nekoliko nedjelja, morao bih reći: Od dana, gdje je situacija postala jasna te se pokazalo, da nema više mjesta za daljnje pregovore, čini mi se, da je s mene pao težak teret, osjećam se mnogo slobodnijim, pun nade i optimizma. Ozbiljno sam pokušao naći sporazuma; sad sam uvidio, da je to bilo stvar nemogućnosti i da će tako ostati dok amerikanski vodje ne će priznati nacijonalui cijonizam. U tom leži težište stvari. Svi drugi argumenti, koje iznose, služe samo zato, da maskiraju pravi raskol. U glavnome se radi o dva kompleksa pitanja. Prije svega program cijonizma. Amerikanski vodje iznijeli su u memorandumu, koji su mi predali i koji je potvrdjen po egzekutivi njihove organizacije, programatsko naziranje, koje reducira cijonizam na čisto ekonomski pokret i koje mu oduzima cijeli nacijonabii karakter. U diskusiji toga problema s vodjama amerikanskih cijonista i gospode američke egzekutive dobio sam dojam, da ćemo ih moći predobiti potpunoma za cijonizam. ako ih još godinu dana odgojimo. Gospoda ne čitaju, ne znaju ništa, misle vrlo malo, služe se krilaticama i žive još u asimilaciji. Što je za nas ABC, za njih su to objave. Radili su u zadnje dvije godine u agitaciji za cijonizam najpovršnijim krilaticama bez načela. Oni su iz cijonističkih uspjeha napravili senzacije i s toga je i razumljivo, da su se mase vrlo razočarale, kad su upoznali prave činjenice. Financijalna nemoć amerikanske cijonističke organizacije ne može se pripisati ekonomskoj krizi. Jer ono nekoliko milijuna, koje su amerikanski cijoniste skupili u zadnje dvije godine, nijesu ništa u razmjeru prema ogromnim sredstvima, koja su se ovdje mogla namaknuti 'za Palestinu, da 'se židovskom općinstvu prikazalo u pravom svijetlu stanje stvari. U Americi ima vrlo malo cijonista u našem smislu. Što sam ovdje našao, to je surogat, koji ne može dugo da nam posluži. v Ali zato postoji silna naklonost u židovskim masama iz srednjeg staleža, koja nije iskorišćena i koju nijesu mogli da iskoriste vodje, jer ne govore i ne razumiju jezik židovskih masa. Drugi niz pitanja odnosi se na Palestinu i naš rad u Palestini. Gospoda araerikanskog cijonističkog vodstva oštro kritikuju djelovanje >Cijonističke komisije« u Palestini. Ona je možda djelomice i opravdana, ali nije to kritika prijatelja, koji ozbiljno nastoje da poboljšaju prilike. Svaka pogrješka, koja je učinjena u Palestini, u neizmjernoj

se mjeri pretjerivala, povećala, upotrijebila kao agi taci jono sredstvo, a to je imalo za posljedicu, da se samo Palestina diskreditirala. Time je pokolebano povjerenje u cijonističku svijest amerikanskih vodja. Nije se moglo toj gospodi razjasniti, da je sadašnja cijonistička komisija odgovorna tek za vrlo malen dio rada u Palestini, i da se ne može pozvati na odgovornost za djela gospode dr. Friedenwalda i Roberta Szolda (amerikanski cijoniste) ili za stvari, koje su se dogodile prije 1918. Sadašnju cijonističku komisiju pravili su odgovornim za cijeli kompleks kolonizatornih i odgojnih radova u Palestini. Kritika, koja se ovdje vršila, nije bila dobrohotna, to uopće nije bila kritika. Jer i u njoj se pokazala takova ignorancija najprimitivnijih činjenica, da se upravo čuditi moramo. U kritici se operiše s krilaticama, a ne sa jasno opredijeljenim nazorima i mislima. Kao agitacijono sredstvo protiv vodstva upotrijebio se izvještaj reorganizacijone komisijo, koji je naokolo cirkulirao, te je svaki takozvani cijonista ili polucijonista govorio s udivljenja vrijednom sigurnošću o svim pitanjima kolonizacije, kulture, politike, o financijama i organizaciji. Govorio je s autoritetom, koji je bio tim smjeliji, što je manje razumio o tim stvarima. Premda nisam sporazuman s njihovim programom, držao bih vrlo korisnim, da i oni jednom pokušaju primijeniti u praksi svoje metode. Držim, da bi imali od njih koješta naučiti i da bi i oni mnogo toga mogli da nauče. Oni se nažalost stavljaju na nemoguće stajalište, da ne mogu preuzeti vodstvo agenada. Nemaju za to vremena, jer suviše vise na svoj dnevni rad. Ne će da doprinesu žrtvu da napuštaju ono, što ovdje posjeduju, da se potpunoma stave u službu stvari. Za to im se i pričinjaju sve činjenice, koje dobiju iz druge ruke, više kao apstrakcije no kao živi dinamički pojavi. Za to su u svojoj kritici gdjekad bezobzirni, jer ne razumiju i ne mogu da ocijene razloge, koji leže ■'duboko v naravi zemlje i naroda. Za to su i njihovi prijedlozi za poboljšanje više mehanične i apstraktne naravi, no osnovani u pravom životu pokreta. Nastoje s najboljim namjerama, da u Palestinu primjenjuju metode, kote su ovdje naučili. Naše najveće poteškoće stoje upravo u tome, da primjenjujemo u pravoj formi u Palestini metode, koje smo sebi prisvojili u zemljama galuta a da ne stvorimo Prokrustovu postelju za zemlju ili narod. Da se to uspješno provede, ne treba samo poznati metode, nego valja dobro poznati i zemlju i narod. A tko može svijesno ustvrditi, da su amerikanski cijonistički vodje imali volju da upoznaju židovski narod, njegova kulturna djela, njegov jezik, njegove patnje i njegovu psihologiju? Liječnik može da izliječi samo onda bolesnika, ako je u stanju da stavi pravu diagnozu, a da bolest diagnosticira, treba da tačno pozna patologiju, fiziologiju i psihu bolesnika. Kod kompliciranog naroda a Židovi su vrlo kompliciran narod vrlo je teško staviti pravu diagnozu.

Danas ide amerikanskim cijoni stičkim vodjama isto tako, kao što je pred 20 godina išlo zapadno-evropskim vodjama. Mirne duše iščekujem vrijeme, kad će cijonisti Amerike, koji su iz tudjih tabora došli k nama, nas sve više razumjeti, kao što smo i mi pripravni, da od njih učimo njihove metode. To se može samo onda dogoditi, ako će uzdržati veliku intornacijonalnu organizaciju jedino, što nas sve veže i nju sve više ojačati i time stvoriti vezu, koja će sve nas obuhvatiti. Takozvani federativni princip, koji gospoda amerikanske egzekutive proklamuju u svome memorandumu i tendencija, da provedu vlastite radove na svoju ruku u-Palestini, može dovesti samo do toga, da još poveća opreke, koje su i sada već dosta velike. Federativni princip je samo izlika za separatizam. Opazio sam, da su mogućnosti za cijonistički pokret gotovo neograničene. Ali prije svega treba Ameriku kolonizirati cijomstima. Tad ćemo imati čvrstu podlogu za veliki i snažni pokret, koji će biti ukorijenjen u masama, te će ih povući sa sobom neodoljivom snagom i obuhvatiti i vrške amerikanskog židovstva. Tad će nam Amerika dati novac i ljude, koji će s vodjama cjelokupnog židovstva raditi na ponosnoj gradnji židovske Palestine svom svojom osobnošću. (Tz »Wiener Morgenzeitunga«.)

Nakon Jafe

Ponovno naseljivanje Palestine po židovskom narodu započinje u svjetskoj periodi, koja nakon prijašnje epohe pretežno mirnog rada stoji pod jakim ratnim dojmovima. Nedavno tek se svršio svjetski rat, a svijet još uvijek ne će da se smiri. Države i narodi danas više no ikada su spremile da se late mača, te da tim svojim željama udovolje krvavom snagom. Cijeli svijet ispunjen je ratnim namišljajima, iz svih dijelova napućene zemlje, pa i iz područja na]jačih velikih sila, čujemo o krvavim borbama naroda i klasa. Morali smo s toga očekivati, da se ne će ponovno naseljivanje Palestine po židovskom narodu moći provesti bez poteškoća i ti venja. Dogadjaji u Jafi pokazali su, da moramo računati takovim nadasve žalosnim incidentima, i da politika palestinske vlade kao i židovskoga naroda mora s njima računati. U Jafi došlo je prvoga maja do teških nemira; prolivena je židovska krv. Još nije sasvim razjašnjen povod, ali mi znamo, da su arapske 1 lorde i to ne sasvim nepripravne, napale židovski useljenički dom, da su übili židovske radnike i uništile židovsko vlasništvo. Tel-Aviv, židovski novi -grad Jafe, ostao je netaknut od tih dogadjaja. Židovske kolonije, protiv kojih su takodjer pokušani razni napadaji, obranile su se. Treba li da iz tih dogadjaja' zaključimo, e je arapsko pučanstvo Palestine Židovima neprijateljski raspoloženo? Pored svega toga nemamo na to pravo. Možemo samo zaključivati, da se pojedini krugovi Palestine protive židovskoj emigraciji, pa da sa se u tu svrhu združili s raznim elementima gradskoga pu-

2

»ŽIDOV« (HAJHUDI)

BROJ 18.—19.