Židov
gradi na obali kod Jafe. Ova tvornica biti će već naskoro gotova, te će opskrbljivati cijelu Palestinu s jeftinim gradjevnim materijalom. Na izgradnji jedne ciglane rade preko 100 haluca. Oni zaslužuju vrlo dobro, te su sa svojim položajem zadovoljni. Vanredno su dobri odnosi izmedju radnika i poslodavaca. I tvrtka *Kedem« bavi se sa priredbom gradjevuog materijala. Poduzeće »Kedem«, koje je takodjer smješteno na obali, radi već punom parom. Sve se pripravlja za slijedeću radnu saisonu. Mnogi stanovi u Jafi i Tel-Avivu iznajmljuju se. Sva svratišta i hoteli rentiraju se vanredno dobro, a nema bojazni, da bi na tome polju mogla nastati kriza Hoteli bile su jeftine po mogućnosti jednostavne stambene zgrade, koje imadu potrebne prostorije, u konaćlsta bez svakoga luksusa. Takove zgrade i hoteli bili bi uvijek prepunjeni, te za vlasnika vrlo unosni. Prvi brod >Ruslan<, koji je nakon mira prispio u Palestinu sa nekoliko stotina useljenika, dokazao je istinitost ove misli. Svi su tražili jednostavne stanove i sobe. Društvo »Habone« promijenilo je još pravodobno svoje nakane. Od društva sagradjene kuće nijesu možda estetski sasma besprikorne, niti su n kojem pogledu raskošne, ali su zato dugotrajne, jeftine i udobne. Takove gradnje pokazale su se kao osobito rentabilne. Mnogo je lakše prodati kuću sastojeću iz mnogo malih stanova, nego palaču. Isto društvo imade sada narudžbe za mnogo takovih zgrada, tim više, što radi samo sa malim profitom od 9 —lo procenata. Ako će im sredstva dostajati, mogli bi odmah sagraditi nekoliko stotina takovih kuća, te bi za sve našli odmah kupaca, ili stanara. U zadnje vrijeme priključili su se tome poduzeću ljudi s privatnim kapitalom. U samoj Jafi gradi se sada 50 takovih kuća. Dosada dovršene zgrade dokazale su, da je gradjevna struka zasada u Palestini najunosniji posao. Evo nekoliko primjera: Netko je gradio dvije trokatnice, u svakome spratu dva stana. Sobe u svakom stanu po četiri, nijesu prevelike, ali prostrane. Svaki stan imade balkon, kupaonu, kuhinju, sobu za služinčad i nuzprostorije s električnom rasvjetom. Takova kuća stoji po prilici 6000 funti števlinga, a odbivši sve troškove, nosi takova zgrada godišnje 2000 funti. Pri tome računa se najamnina u toj kući mnogo manje nego u drugima. Neki sefard gradio je u TelAvivu kuću, koja ga je stajala 3600 funti. Za posao uzeo je jeftine sile. Medjutim su židovski radnici samo za 10 posto skuplji. Jedva je kuća bila gotova, bila je već i iznajmljena. Odbivši sve troškove, nosi mu ta kuća godišnje 800 funti, dakle 20 posto. Većina novih kuća grade haluci i članovi židovskih zidarskih zadruga. Imade mnogo takovih primjera. Svaka gradnja nosi vlasniku više, nego one, koje su prije gradjene. Useljenje u Palestinu povećava se svakim danom, te sada ne dolaze samo haluci, neoženjeni i siromašni, nego i cijele obitelji, medju njima i imućnici. Useljenici dolaze iz Rusije, Amerike, Argentine, Engleske, a osobito iz Skandinavije, kamo je za vri-
jeme rata mnogo bogatih Židova pobjeglo. Iz srednje Evrope dolazi takodjer mnogo obitelji, koje znatne svote sa sobom donose. Svi traže stanove, jer se mnogo nastanjuju po gradovima većinom u Jafi, gdje će se nakon izgradnje razviti industrija i trgovina.
Odgoj jevrejskog djeteta
Š. Doba, u koje dijete polazi osnovnu školu, daje pravac daljnjem njegovom razvitku. Dok je dijete do to doba prihvaćalo vanjski svijet bez kritike, počinje ono sada da razumijeva unutarnje veze. Dijete posjeduje stanovitu količinu iskustva i pomoću istoga zauzima stajalište prema pojedinim stvarima. Njegovo je iskustvo još nerazbistreno, neučvršćeno, ono je okruženo oarom priča iz najranije mu mladosti Dijete instinktivno osjeća, da su mu iskustva nejasna i da će mu »veći« iskusniji pomoći do razbistrenja i učvršćenja istih. Zato ono pomno sluša starijega kad mu nešto tumači, ali tek onda. ako ima u istoga povjerenja. Dijete osjeća svoju nesamostalnost i oslanja se na osobe, koje pokazuju interesa za svagdanje mu sitnice. TI prvom redu dolaze u obzir roditelji. Hoću, da kažem nekolike riječi o odnosu roditelja spram dijeteta. Mnoge roditelje goni briga za svagda nji kruh, da veći dio svoga vremena provode izvan kuće. Imaju li roditelji potrebita sredstva, uzimlju djeteta ta kozvanu odgojiteljicu i njoj prepuste sav njegov duševni razvitak. A da još roditelji potpuno udovolje svojim đu/ nostima uči djete glasovir i francuski. Jasno ram je odmah, da odgojiteljici no mož«* nadomjestiti pravu majku. Dr žim, da je o tome suvišno dalje govorit. Taj surogat majke pojmljiv je u roditelja, koji su preko dana zaposleni, ali čemu majci, koja tih briga nema, čemu njojzi ta »posrednica«, čemu joj odgojiteljica? Znao bih naći riješenje tome, a trebale bi i majke da ga znadu. Odgoj djeteta traži mnogo vremena, mnogo strpljivosti, a i mnogo razumijevanja. Današnji su životni Zahtjevi vrlo šaroliki. Kazalište, kino, plesovi, jourovi, toalete i t. d. i i d., zauzimlju mnogo vremena, a bila bi odviše velika žrtva, da se majka liši tih užitaka i, da to vrijeme posveti odgoju svoga djeteta. Mnogi se opet ispričavaju sami pred sobom i vele »ta još je malo, dosta mu je djevojka«. Misle tako, jer ne poznaju dječju dušu, i čude se onda, kad im se kasnije dijete otudji i ide svojim vlastitim putem, a da se majkom ni posavjetovalo nije. Dijete traži savjetnika, roditelji mu daju pazitelja. Rat je donio u moralnom pogledu u obiteljskom životu mnoge promjene. Upozorimo li roditelje na štetni upliv tih promjena na dijete reći će i opet »ta još je dijete«. Ali trebali bi da znadu, kako to dijete prihvaća i obradjuje svaki njihov pokret i svaku njihovu riječ. Često dolazi dijete majci i očekuje od nje riješenje mnogih pitanja: »Kako je dijete došlo do tog pitanja? Gdje je čulo taj izraz? misli majka. »Dok narasteš Ružo znat ćeš« ili »Greto to se ne smije govoriti«, odgovara majka.
Dijete odlazi nezadovoljeno, traži riješenje svoga pitanja u šaptanju sa školskim kolegicama i pri tome oponaša starije i upotrebljava izraze, koje je čulo od njih. Kad pogledamo današnju djeefu, namiče nam se pitanje: »Od kud toj mladoj duši toliko mržnje, oholosti, želje za naklapanjem, nametljivosti koketenje, i svadljivosti? Koliko su tome doprinijeli sami roditelji, koliko tako zvana odgojiteljica, a koliko i gradski živo. Dijete je čitav dan opkoljeno u svojoj kući sa »to se ne smije«,- »a treba ovako da činiš«. »Zašto se to ne smije« razmišlja dijete, jer da glasno traži razjašnjenje pribavilo bi mu prijetnje, a možda i batina. Dijete si je prema tome i stvorilo popis svih pitanja, koja su dozvoljena, a koja nisu. Je li čudo onda, ako je dijete lažljivo, nerazumn zlovoljno! Proletarska klasa sačinjava samo malen dio ovdašnjeg židovskog pučanstva, ali je ipak nalazimo tu i tamo u mračnim, prljavim i niskim kućama. Otac preko dana radi, majka ima dosta posla s djecom, a i ona često mora da radi izvan kuće, te pažnju nad djecom prepušta starijoj kćeri. Dijele je prepušteno samo sebi i odraste kao divlja biljka, tjelesno i duševno. Tjelesni razvitak ne može da napreduje u zagušljivoj atmosferi sobe, gdje često nedostaje najpotrebnije za život. Ne mogu se ispuniti djetetu ni rajčednije želje. Majka je zadovoljna, ako dijete ode iz sobe, da ide u školu i da tumara po ulici. Poletarsko dijete dolazi tako u doticaj s djecom iz gradjanskih krugova, koja ih s prezirom gleda, pa često ne žele s njime ni da govore. Tome povladjuju mnogiput i roditelji u želji, da svoju djecu očuvaju od svega niskoga. Proletarsko dijete vidi kod svojih drugova lijepo odijelo, dobro jelo i druge stvari, te se i u njemu radja želja za istim. Tako znade doći čas, kad je nagon u djetetu tako velik, da ono postaje lupežom ili nosi sa sobom ogorčenje, koje izbija onda u poznijim godinama. Najveći dio ovdašnjeg židovskog pučanstva pripada gradjanskoj klasi. Ove obitelji koje često potiču iz veoma siromašnjih prilika, odgajaju dijete izvjesnoj svrsi: dijete treba da se Uspne u višu društvenu klasu. Dijete mora da uči francuski, klavir, gdjekad se odgojiteljica brine i za vanjske forme. Čudnovato je koliko se u tim obiteljima griješi protiv odgoja djece. Dijete mora s jedne strane da so pokori nalozima roditelja, s druge strane znade često plakanjem ili prkosom da prodre svojom voljom. Kad dodju rodjaci ili znanci tad vide, da je dijete pametno, da znade pjevati, svirati ili dekiamovati jednom riječi čudo od djeteta. Stavi li kad dijete koji zahtjev, koji odgovara njegovom položaju tad se odbija. Ima opet roditelja, koji ispune svaku želju iz ljubavi prema djetetu ili protivno, da provedu svoju volju i svoj ukus. Nema sumnje da roditeljima često uspije da dijete dodje u takozvanu višu društvenu klasu, ali kakovih moralnih i duševnih defekata nosi taj čovjek sobom? Preostaje još razred aristokrata. Dijete ovih obitelji odgaja se potpuno 'u
BROJ 18.—19.
»ŽIDOV. (HAJHUDI)
5