Židov

fardske jevrejske općine; Ing. O. Grof a, izaslanika aškenaske bogoslovne općine; dra. S. Pintu, predstavnika sarajevskih jevrejskih korporacija, Feliksa B a u m a, elana R. 0. S. C. J., Davida A1 kala ya. izaslanika beograd ske omladine i Judu Levia za Hatarbut haivrit. Prelazi se na izbore. U kandidacioni odbor ulaze: Samuilo de Majo (kao predsjednik), Djuka K o h n, Cvi R o t hmiiller, Morio Grossinger i Jula W einer; u verifikacioni odbor: Rikard Schw ar z (kao predsjednik), Ada Klein i David Levi; biro za konferenciju: dr. Tolnauer (kao predsjednik), dr. Lederer (kao potpredsjednik), Avrarn Azriel i Klarica Altarac, tajnici Leo S i n g e r i Ada Klein. Konferencija odaslala je pozdravne brzojavke: Svjetskoj cijonističkoj organzaciji, London; Savezu cijon. Jugoslavije, Zagreb; Kongresu u Karlove Vari; Halucim Hajfa; Vaad Leumi i Herbert Samuelu, Jeruzalira. Konferenciji prispjele su i pročitane mnoge pozdravne brzojavke, meclju ostalima od: dra. Lichta, dra. Steina i redakcije »Židova«, Zagreb; nadrabina Weszela; Cijon. organizacije i dra. Spieglera, Brod n. S.; »Makabi« i dra. Zwiebacka, Zagreb, i dr. Prima se do znanja izvještaj verifikacijonog odb(sra. po kojom je odobreno 44 delegata od 30 udruženja. Tajnik S. Ž. O. U. Leo Singer čita »tajnički izvještaj.« Napredak omladinskog pokreta leži već u tome, da pred rat i za rata o takovom pokretu u nas ne može biti ni govora. Danas je naš omladinski pokret pun snage i vrši zadaću, da jevrejskog omladinca pretvori u potpunog jevrejskog čovjeka, koji će znati ispunjavati dužnosti prema svom narodu. To je promjena od priznaje do spoznaje židov-

stva. Veliki i snažni val budjenja zahvatio je i omladinu, i listom se omladina priljubila pokretu. No omladina nije bila zadovoljna sa gradjanskim organizacijama videći mlitavu nepoduzetnost »starijih«. Tako je došlo pred dvije godine do sastanka u Brodu n. S., gdje je omladina odlučila da izvrši preobrazbu. Diljem zemlje stvorena su kulturna i športska udruženja i otpočelo se življim radom. Bilo je i nekoliko znatnijih priredaba, u prvom redu lanjski slet. Zaključena podjela u okružja, decentralizacija i predvidjena agitacija nije imala gotovo nikakova uspjeha radi pomanjkanja sredstava. U tom pogledu je dino je Šarika Kohn u Novom Sadu znatno uspjela. R. O. mogao je djelovati agitaciono jedino osobnim kontaktom u Zagrebu i Karlovcu. Nije bilo veze niti za okružne sletove. Članova imade oko 3000 u 40 udruženja, dok Vojvodina broji oko 1000 članova u 10 udruženja. Najbolja veza za svu zemlju bio je i jest za sada »Oideon«, koji pod uredništvom prof. A. Szemnitza i u redovitom izlaženju daje omladincima potrebnu gradju, donoseći originalne članke i prevode. No pomanjkanje sredstava ugrožava i Gideonov pravilan rad. Naročita pažnja posvećena je hebrejskom jeziku. Istina, votiranih u tu svrhu 100.000 kruna po S. C. J. nismo dobili, ali su uspjesi ipak takovi, da možemo relativno biti zadovoljni, jer prema lani imademo 2 do 3 puta više onih, koji govore i uče hebrejski. Tu je opet najveća pažnja svraćena djeci. U Sarajevu polazi tečajeve preko 280 omladinaca i djece; u Zagrebu su kursovi pod vodstvom dra. Margela i Loewyevim. Još su bolji uspjesi u Vojvodini, te primjerice u Zenti sva djeca govore hebrejski. R. O. zaključio je izdanje albuma jevrejskih pučkili pjesama; harmonizacija povjerena je našem muzičaru Hirschlu. Ovaj album doskora će biti predan na tisak. Najveću agilnost razvila su u savezu športska i gimnastička udruženja,

kojih imade oko 20; koti toga su od najvećeg utjecaja povoljne prilike millieau-a, odnosno »športska psihoza«. Gajilo se ponajviše nogomet, rukomet, laka atletika i gimnastika. U više udruženja zavedena je jevrejska komanda. Športska udruženja potpunoma zanemaruju kulturno regeneratorna nastojanja, čemu treba na put stati. Prilike u športskim udruženjima moraju se s temelja promijeniti, istom onda će postati dijelovi naše zajednice. Do osnutka »ureda za izbor zvanja« nije došlo, jer se nije našao čovjek, koji bi kao takav ured htio i znao voditi. Za medjuvrijeme osnovana je u krilu Žid. akad. potpornog društva sekcija za izbor zvanja i statistiku, koju je vodio član R. O. Berkeš. Sabrana statistika pokazuje poznatu činjenicu, da imademo samo intelektualaca i trgovaca. Za ovu godinu odustali smo takodjer od osnutka »radionice«, za koju je ing. dr. Schachter sačinio uzoran nacrt. Haluc-pokret u nas dijete je našeg omladinskog pokreta; to su omladinci, koji "imadu volju, snagu i oduševljenje da direktno sudjeluju u izgradnji naše domaje. Imade oko 40 haluca u 3 grupe (četvrta u Bjelini je likvidirala). 13 halucim i 3 halucot odoše u Palestinu. B u di m o kao naši hal u c i m!! (Burni hedad i pljesak.) U zamjeni financijskog izvjestitelja Kaufera, donosi financijalni izvještaj Gjuka Kohn. Iz izvještaja proizlazi, da se u ovoj godini imovina saveza umanjila za K 18.000. Novac je pravilno izdan, naročito za »Oideon i slet. Dohoci su slabi, članarina je neuredno uplaćivana; Vojvodina savezu u opće ne plaća. Unišlo je na subvencijama K 8645, a kao čista dobit od vrta u Zagrebu 1400 kruna, neznatna svota ali zaslužena mišicama omladinaca. Treba povisiti prihode: i to članarinu povisiti na 8 dinara godišnje, a pretplatu na »Gideon« 2 dinara po broju. S. C. J. trebao bi snositi sve troškove S. Ž. O. U.!

tiioga ja. On se je sam istrošio, sam se iscrpio. U zajednici ne nadje, kad je došao do granice vlastite sopstvenosti, praznine, već veliko lijepo polje, koje mu može dati životne snage i životnog veselja. Zajednica ne znači ugnjetavanje individua, već njegovo proširenje, njegovo oslobodjenje za čovječanstvo, za beskonačnost. Sto nas je vezalo u zajednicu? Ideal. Narodni ideal. Htjeli smo se pripojiti članovima naroda, koji uskrsava, i morali smo isti upoznati, t. j. da se medjusobno poznamo i medjusobno uzgojimo; da se borimo za ideal. Zajednička ideja nas je vezala, dobro volja da pripadnemo tome narodu i težnja k istini i savršenstvu. Mnogi će reći, da je smiješan pothvat staviti djačkim krugovima kao cilj ideal zajednice. Ta to je nedostiživo u potpunom smislu. No kako se pridiže jedan narod? Gdje da počinje obnovo ako ne pri duši svakog pojedinca, koji hoće obnoviti? Svaki mora sam prokušati sebe, da li pripada tomu narodu, mora da -auči što znači pripadah jednom narodu, a gdje to bolje može no u zajednici braće, koji isto hoće. A zar ne ćemo da ostavimo budućoj generaciji baštihu, hoćemo li, da i

lona podnosi iste nevolje, koje mi moramo podnašaii, da dobije isti uzgoj, koji smo mi dobili? li tom leži viša svrha ovog našeg rada, naime, da usadimo duh i volju stvaranju zajednice našoj mladeži, našim sunarodnjacima, da bi onda iz piojedinih grupa nastali gradjevni kameni za veliku zgradu, koja se zove narod. Samo kad smo doživjeli zajednicu postat ćemo narod i kad smo postali narod onda ćemo tek moći postati ljudi. Priroda dopušta samo uspon od jede stepenice do druge, a tko misli da se može najednom uspeti, preko više stepenca, taj će se skršiti na nemogućnosti da je prevario razvoj. Rekao sam prije, da me neki nijesu razumjeli, tada na početku. Imao sam strpljenja, znaio sam, da samo onda može da dodje do istinite zajednice, ako svaki pojedinac sam doživi svoj unutarnji doživljaj. Ovaj unutarnji doživljaj jest nešto božanskoga u čovjeku. Hoću li da ga riječima izrazim, tad sastoji u stvaranju postavljenog cilja, u nizu slika, koje brzo slijede jedna za drugom do cilja, u jagmi i žurbi za ciljem. Ovaj doživljaj traje nekoliko časova u vanjskom svijetu, nad čitavim doživljajem lebdi ljepota i ljubav. Takvih časova, takvih unutarnjih doživljaja nema

mnogo u životu (prijateljstvo, ljubav, zvanje, zajednica, narod). Onda nastaje iz tog doživljaja težnja i želja svim silama nastojati, da se dostigne cilj. Iza ovog unutarnjeg doživljaja slijedi pretvorba u čin. I ako si još pred dva dana bio najrezigniraniji čovjek, ako si najviše od svih nijekao život, veseliš se iza takovog doživljaja života, ostobodjen si od svih sumnja i pročišćen, osjećaš se jakim i smatraš se dovoljno snažnim, da makneš gore, kad se radi o tome, da pretvoriš unutarnji doživljaj', ideju, u djelo ili u vanjski doživljaj. U tome leži ono »božansko«. Doživio sam ovaj unutarnji doživljaj tada u prošloj godini, kad smo nekolicina govorili o budućnosti Dargiore. Doživio sam ga u nekim časovima kraj kavanskog tola i bijaše tako divan. A kad su me neki od vas pitati za moje mnijenje, rekao sam samo jednu riječ »zajednica«, ništa više, jer sam tek morao nastojati, da moje osjećaje koliko je moguće izrazim riječima. Kako sam se radovao, ako mi je uspjelo, da svojoj unutarnjosti nešto istrgnem i vama dadem i uvijek sam osjećao, da je mnogo toga u unutarnjosti čemu se ne može u vanjskom svijetu dati izražaja. Neki od vas shvatili su i spoznal l odmah ideju, neki ne. Kad su prošla tri mje"

BROJ 27.

»ŽIDOV« (HAJHUDT)

3