Židov
lim teškim metodama, da ih kasnije nekim načinom izbavimo od metoda ekstenziviteta? Je li bi bilo ispravno, da upoznamo mladića, koji hoće da postane postolar za rezanje kalupa, da ga učimo krpati itd., umjesto da ga upoznamo sa najmodernijim strojevima, alatima i metodama, po kojima će što bolje elegantnije i brojnije cipela producirati? Prelaz zemljama sa već postojećim poljoprivrednim konzervativnim seljaštvom to razumijem, ali u Palestini sa našim novim poljoprivrednim naseobnim elementom može samo intenziviram da bude od uspjeha. Predbacuje mi se, da oponašam ono, sto već postoji. Nije li bilo oponašanje ono. što smo do sada u Palestini radili 1 Ni jesmo li oponašali zastarjelu, neproduktivnu metodu felaha? Nijesmo li uveli francusko vinogradarstvo? S jedne strane smo previše oponašali u pogledu ekstenziviteta, a s druge strane premalo intenzivne gospodare evrop skog zapada i azijatskog istoka. Ako već oponašamo a oponašati moramo odaberimo najbolje, ono, što više odgovara karakteru našega naroda, a to su intenzivne metode poljoprivrc de, nekim načinom poljoprivredna industrija. Dalje govori kako i značaju židovskog poljodjelca više odgovara intenzivizam. Veli, da ovaj mora biti priveden zanimanju, kod kojega može da upotrijebi svoju inteligenciju, a ne samo ruke i noge. To može kod intenzivnog obradjivanja zemlje, koje je ujedno industrija i trgovina. Naravski ne može biti govora o tome, da svaki kolonist odijelite svoje produkte preradjuje i rasproda. Sve to biti će učinjeno zadružno po najboljim predstavnicima kooperative, ali uz udioništvovanje pojedinca. Prelazi na pitanje troškova intenzivne kolonizacije. Tačnih brojaka ne može da navede. Ali poznavatelji zemlje izjavili «u u jednoj konferenciji, kojoj sam ja pribivao, da se jedan kolonista po mojem sistemu može sa 300 funti naseliti. Toga mnijenja sam i ja. Nekoliko dunama zemlje, koja je za pojedino naseljivanje potrebna, nije od veliko važnosti. Naprave za natapanje racionalnim porazdijeljivanjem troškova, takodjer nijesu skupe. Kolonist treba malo alata i malo marvo. Olavni izdaci nastaju gradnjom kuća. Računa li sc trošak jedne kuće sa 150 funti, što je kraj gradnjo od 500 kuća i uz upotrebu stanovitih gradjevnih metoda labko moguće, onda je jasno, da iznos od 300 funti dostaje za naseljenje jedne obitelji. U prije spomenutoj španjolskoj koloniji stajale su lijepe kućice gradjene iz cementnih cigla u veličini 12X5 m, t. j. izgradnja površina od 60 m ! samo 3000 peseta t, j, 180 funti. Priprava zemlje sa izdacima za natapanje stajat će po kolonistu <lO do 70 funti, ostatak đo 300 funti bit će dostatan za nabavu potrebnog inventara i prehranu obitelji do početka produkcije. Osobito je važna dobra organizacija kolonije u upravnom pogledu, kao i u pogledu prodaje produkata, kredita, konzuma
itd. Za ovako dobru organizaciju po trebno je, da f>rivučemo najbolje stručnjake. Usporedimo li iznos od 300 funti sa iznosom od 1000 do 1200 funti, koji je do sada bio potreban za kolonizovanje jedne obitelji, proizlazi jasno, da intenzivnim kolonizovanjem prištedjujemo i zemlje i novca. Povlačeći zaključke iz svog razlaganja veli, da se intenzivnim obradjiva njem zemlje možemo lahko odreći aspiracija na posjede, Sto su u rukama Arapa. Time se odstranjuje glavni uzrok sukoba, koji potiču iz nacijonalnih motiva. Palestina može usprkos svoje male površine da pruža dovoljno mjesta mnogim novim naseljenicima i u kraćem vremenu, nego je to moguće kod dosadanjeg sistema kolonizovanja. So cijalni se problem barem na selu rije šava time, što nema radnika uz plaću, koji rade za druge, već će parcele biti odmjerene prema radnoj snazi naseljenika i njegove obitelji. Velike kolonije mogu lahko svoje općinske potrobe pokriti iz vlastitih sredstava. Sa raspoloživim sredstvima bjoći ćemo po ovom sistemu provesti mnogo opsežniju kolonizaciju i sa izgledom na dobar gospodarski uspjeh. Slijedi referat dra E d e r a o slanju useljavanja. Od mjeseca jula 1920. do augusta 1921. došlo je u Palestinu 10.802 osobe. Useljenika ima dvije kategorije; onakvi, koji se mogu sami uzdržavati i onakvi, kojć Cijonistička Organizacija podupire. Troškovi za potonju kategoriju iznose po glavi za vrijeme od njegova dolaska u palestinsku luku do njegova smještenja 5 funti. Kad sam koncem mjeseca aprila 1921, godine došao u Palestinu, potužila se palestinska vlada, da većina useljenika nije strukovno izobražena i da nijesu gotovo nikakva nova industrijska ili gospodarska poduzeća novo stvorena tako, da je 1500 haiuca moralo biti zaposleno kod gradnje cesta i željeznica. Svakako nije vlada preduzela ove gradnje da zaposli Židovske radnike. Ove su radnje bile neophodno potrebne i židovski radnici nijesu imali nikakvog izuzetnog položaja. Takav je bio položaj, kad su izbili majski nemiri, uslijed kojih je vlada zabranila svako useljenje. Pod utiskom ove zabrane, kratili su se takođjcr kasnije arapski barkari, da iskrcavaju židovske useljenike. Tek od 1. jula bilo je iskrcavanje u Hajfi, a nekoliko dana kasnije i u Jati ponovno dozvoljeno. Govornik citira poznato naredjenje High Commissionera 23. juna, koje se tiče uscljivanja. Kratko vrijeme iza dotične izjave uputiše se upravitelj palestinskog iseljeničkog ureda i jedan drugi činovnik u Evropu u svrhu preispitanja viza onih putnika za Palestinu, koji su već bili na putu onamo. Ovo je preispitanje bilo vrlo strogo. Cijonističko shvaćanje useljeničkog pitanja je naravski, da se što više Židova useli u što kraćem vremenu. Moje je shvaćanje bilo, da ne bi smjelo biti nikakvog ograničenja useljavanju. Ali spoznaja gospodarskh prilika u Palestini, dovela me je do toga, da sam ovo shvatanje promijenio. Palestina ne pruža mogućnosti egzistencije niti jedne nove kolonizacione zemlje (kao Amerika, Australija i Kanada) niti jednog industrijalnog razvitog
gradskog gospodarstva. Danas ima da se useljenje -ograniči na pijonirc. Vlada je sa svoje strane mnijenja, da je nadzor nad useljenjem njena stvar. Ona žeh uselenje samo onih, za koje je već unapred dokazano jedno stanovito zanimanje kod jednog stanovitog poslodavca u Palestini, kad u svojoj zemlji traži vizum za uselenje. Iza citiranja naredjenja o useljenju, koje je 1. augusta o. g. stupilo na snagu, čita govornik korespondenciju izmedju Zionist Commission i civilnog vladinog sekretara o pitanju usdjivanja, te nastavlja: Uvjeren sam, da će me kongres poduprijeti, ako odgovorim vladi, da nadzor nad useljivanjem mora da leži u rukama onih, čiji je cilj obnova narodne domaje, s drugim riječima, u rukama Jewish Agency. Ne možemo da dademo privolu, da nam se nadzor sasvim oduzme i prepusti vladi, koja kako smo prejasno vidjeli, popušia najrazličilijim političkim osjećajima. Izvjestitelj nabraja razne uredbe palestinske vlade i Cijonističke Organizacije glede usdjivanja. Mora se priznati da u mnogim našim palestinskim uredima vlada neka mlitavost. Mi bismo predložili, da se opet izdavaju certifikati, ali ne u Londonu, nego u Palestini i u skladu sa radnim mogućnostima. U izboru iseljenika morali bi palestinski uredi da postupaju vrlo oprezno. Ne osjećaj, već zdrava gospodarska naziranja morala bi biti kod izbora odlučna. Ali ovaj izbor ne bi smio da uslijedi po brdskim konzulatima, već po cijonističkim korporacijama. U Palestini počinje briga o useljenike sa časom njihovog iskrcanja. Gore spomenuti izdatci od 5 funb po glavi odnose sa na prosječni boravak novo nadošlih za vrijeme od 15 dana. Iza uništenja halucimskog doma u Jati, uredjano je novo provizorno konačište. I u Hajfi je poskrbljeno za prijem useljenika. Sto se tiče mogućnosti usdjivanja za slijedeću godinu, to mogu sa triju strana da daju radne prilike: od vlade, drugo od Cijonishčkc Organizacije, treće od privatnih poduzetnika. Vlada pruža razne mogućnosti zarade u upravi, u policijskoj i željezničarskoj službi, kod žandarmerije, kod gradnje cesta i željeznica, kod gradnje uredskih zgrada, bolnica, kazniona i si. Danas je u upravnoj službi zaposleno oko 700. a na željeznicama oko 400 Zidova. Može se uzeti da će slijedeće godine kod ovakovih radnja moći 500 do 600 Židova naći zarade. Zionist Commission namjerava, da u vojničkim radničkim četama nadomjesti egiptske radnike sa Zidovima. Ova stvar ovisi u velikoj mjeri o finacijskim mogućnostima, t. j. davanju zajmova i opreme na otplatu. Cijonistička Organizacija naseliti će slijedeću godinu oko 500 osoba gospodarstvima. Pripravne radnje u Emek Jisraelu zaposlit će oko 200 osoba. Sa privatne strane gradit će se oko 500 kuća, te će time moći biti i zaposleno daljnjih 2.000 do 3.000 osoba. Izvedenje Ruttenbergovog projekta može zaposliti 200 osoba. Od privatnih radnja bit će slijedeće raspoloživo; gospodarske radnje u Judeji 700—800 osoba, strukovnih radnika 700 kod industrijalnih poduzeća 1000 osoba. Držim uz sve opreze, da će Palestina slijedeće godine moći primiti 12 do 15 tisuća novih useljenika raćtnika. To naravski nije sveukupni broj, koji treba da se useli, već samo broj onih, za koje Cijonistička organizacija može da po sada postojećim naredjenjima preuzme odgovornost. Ključ položaja jest autodisciplinovano i samoregulovana usdjivanja pod jedinim vi-
8
* ŽIDOV < (HAJHUDI)
BROJ 31.—32.