Židov
njem vijeku i n Rusiji, dakle u doba i u zemlji, kad i gdje je zasebnost Židova bila posve jasna i spoljašnje obilježena zidinama geta ili *čertom< naseobenoga rajona. U kritičkim situacijama velikih kriza uvijek se iznova dižu te gramce, koje, nevidljivo, i onako nijesu presti le da postoje... A koja je bila reakcija Žido a ra re*im bijeloga terora u Madžarskoj, na klanja, übijanja, interniranja i numeru> clausus? Rasirežnjenjc zar .-* 7ar buđenje samosvijesti i čovječjega dostojanstva i spremnost na podnašanje martirija radi svoga židovstva? Za cijelo: u najmanjoj injeri sve to, a većinom nesretni pokušaji, da se kupi nešto snošljivosti s potpunom odrekom židovsko sopstvenosti. Pokušaj, koji ako nije donio spasa a ono je k nesreći dodao i prijezir ... Zanimlva je pojava, da Je upotcdo s asimilatorstvom madžarskih Židova njihov religijozitet i humanitarni židovski smisao bio jak. U Madžarskoj je ortodoksa razmjerno više nego u drugim zemljama, izuzevši istočne; u njih je bilo visokih bogoslovnih seminara, ješiba i židovskih osnovnih škola, zanatlijskih institucija i dobrotvornih ustanova. Ako išto, ovo dokazuje. pored svega spoljašnjcga asimilatorstva, svu imanentnu žilavost židovskoga genija. Gotovo bi se moglo reći, da se i ovdje manifestirao zakon o neuništivosti i konstantnosti energija: koliko su se energije rase prigušivale u svijesnonacijskcme obliku, one su besvijesno izbijale u drugim oblicima židovske solidarnosti. Židovi su u Madžarskoj od svib, izuzevši one na zapadu, bili politički razmjerno najaktivniji. Veća spoljašnja sloboda njima je dala i volju i priliku za tu aktivnost. Oni su s toga imali smisla za političko opredjeljivanje i dana im je, iako u ograničenoj mjeri dabome ne kao Židovima, a ipak uvijek samo kao koncesija Židovima mogućnost aktivnog saradjlvanja i u parlamentu i u samoupravnim
jedinicama, a naročito u publicistici, zavisnoj o haute flnance. Sve je to, držim, valjalo razložiti, kako bi se bolje shvatile prilike naše braće u Vojvodini. Oni su bili dio židovstva, kakovo je letimično gore prikazano. Do odcjepljenja Vojvodine od Madžarske i njezina ujedinjenja u Jugoslaviji, Židovi su u Vojvodini bili jednaki asimilanti, jednaki dobri Madžari sa snažnim židovskim konesijoualizmoin kao i ostali Židovi u Madžarskoj. U šovenstvu oni su, čini se. ipak ■ ili umjereniji, stojeći podalje od jezgn» madžarske politički - nacijske nesnošljivosti i živući u krajevima, u kojima su. naoko nada sve državno lojalni. Sini i Nijemci gajili svoju nacijsku kulturnu svijest, gdje se dakle ipak iako dosta oprezno očitovala nacijska heterogenost države. Što ih je jače, nego bi to inače bio slučaj, po prirodnome nagonu samoodržanja vezivalo o uradžarstvo, bio je jedan ružni, surovi i banalni antisemitizam vojvođanske srpske i rumunjske žurnalistike, koji ih je odbijao, a u kome je uz mržnju bilo i kukavičluka, štono se svetio jednoj malobrojnoj grupi, po sebi nemoćnoj za uspješnu obranu, kad nije imao istu mjeru odvažnosti, da napada >gospodovnu naciju.' Slomom bivše austro-ugarske monarkije Židovi su se istočne Ugarske našli u sklopu dviju država: Rumunjske i Jugoslavije. Židovi Transilvanije, pripojene Rumunjskoj, razmjerno su se brzo organizovali nacijski židovski, a da to nije bilo tek od nevolje, zato svjedoči njihov produktivni kultumo-nacijski rad, procvat društveni i školski, aktivno samostalno učešće u parlamentarnim i samoupravnim izborima, koji su iznijeli židovske poslanike i senatore. Dva su momenta olakšala i übrzala taj proces nacijskog osvještavanja: Židovi, s kojima su se našli u istoj državnoj zajednici, i rumunjska vlada. Židovi su Rumunjske, prije rata najbesprav-
nlji dio ljudstva, bili jednako aeasuniiuvani kao i oni u Besarabiji i Bukovini. Li glavnome to je bio nacijski homogen, isto\etan židovski elemenat, od kojeg je bukovinski dio politički najaktivniji, jer je već u bivšoj Austriji vodio upornu i su-, stavnu borbu za nacijsku autonomiju i slao. svoje židovske poslanike u Reichsrat. Rumunjska državna vlast, prije rata najantisemitskija, uz nisku, poslije rata je spoznala, da ne može a da ne pristupi rješavanju svoga židovskoga i narodnosnoga pitanja u opće. Imajući u tome dosta jasan pravac, ona je pristupila davanju državljanstva svojim Židovima, koji ranije nijesu imali nikakovdga državljanstva te ne samo što nije pravila smetnja rješavanju problema nacijskih manjina, već je s izvjesnom blagohotnosti pogodovala narijsko-kulturnom životu svojih Židova i omogućila im i političku 'parlamentarna reprezentaciju. Izmedju Madžarske krvavog i varvarskoga bijeloga terora i Rumunjske, u kojoj je stanje Židova, prema predratnome, krenulo znatno na bolje, smješteni su Židovi u Vojvodini, pripadnici Jugoslavije. O njihovim prilikama iza Ujedinjenja u drugome članku.
Feuilleton
JEVREJSKJ JEZIK U SVOM KULTURNOHISTOFHJSKOM RAZVOJU.
Piše dr.
M. Margel.
tv. Da te jevrejski narod nekoć boravio u Egiplu, ne poriču danas ni najekstremniji kritičari biblije. Sam jevrejski jezik svjedoči o tijesnome doticaju s kuti urom i jezikom staroga Kako istraživanje egipatskoga jezika za sada još nije toliko uznapredovalo, te b; se dala ustanoviti njegova srodnost sa semitskim jezicima, valja mnogobrojna suglasja czmedju jevrejskih i egipatskih književnJi oblika tumačiti tako, da su oni prvi preuzeti iz egipatskoga. Novi nalazi sve više potkrepljuju predaju, da je Mojsije bio učen »u svoj m »drosti Egipćana«. Znameniti je povjesničar Eduard \teycr naročito u svojoj velikoj knjizi -Die Israeliten und ihre Nachbarstammc* (1906.) branio nehistoričnost Mojsijeve ličnosti. Mnogi su učenjaci zamjeravali izvodima Mevercvim upravo 10, što su oni čisto subjektivne naravi. Ne začudjuje nimalo, šio Ed. Meyer i njegovi sljedbenici tako reći pomišiuju povjesni lik Mojsijcv, a njegovo djelo nagrdjuiu gotovo do nejasnosli. Razlog ovakovu načinu kritike valja tražiti u tome, što Mojsije, u oštroj opreci prema osnivačima obiju kćerir-d gija židovstva, i u biblijskoj predaji iščezava sasvim iza svoga djela. Isti Ed. Mcyer (Die
Entstehung des judenlums, ttolie a/S, 190'j., sir. 7.) primoran jc da prizna, da se takozvana pretproročka kruižcvnost Izraekrva sve v>se pokazuje ujedno historijskom piedajom. A čim nam je pod nogama čvrsto historijsko fto, veii sam Ed. Mever valja predaju priznali onim, šio ona jest, izvješćem o nekom povjesnom đogadjaju tpor. S. lampe), Dic neuesten Aufstelluugen Über ktoses unđ sein Werk u Vtonatsschrifl fiir Geschichte imd Wissenschaft des Judenduns, Breslau 1909., str. 641.656.). Pobijajući htstortčnos) Mojsijevu ogndiše se isiraživaoct od razumijevanja jevrejskoga jezika i onemogućiše sebi, da na osnovu poređjenja obaju jezika, jevrejskoga i egipatskoga, pronedju jezične i kultomo-historuske zakone. Već je rečeno, da jevrejski jezik sam svjedoči o povjesnoj ličnosti Vfojsijevoj i 0 boravku Izraetovu u zemlji Faraona. Kultura sieroga Egipta utjecala je duboko koli povoljno, toli nepovoljno, na plemena Izraetova za njihova boravka u toj zemlji. Nove malerijalne vrednote, tehničke vještine i religijozne predodžbe, što ih jc jevrejski narod bio peprimio u Egiptu, odražavahu se jasno u jevrejskom jeziku. Sletom utjecajima egipatske kul'ure slalo jc petcknjižfle svom žestinom na put nazivajući ih »egipatskom ogavnošću* Ctoavat mjcrajim; por. nadalje 3. Mojs. 18, 3) 1 doista se mnoštvo jcvrcjakrh riječi opire svim pokušaj ma, da se one protumače bik) iz >evrejskoga, bilo iz ostalih semitskih jezika.
Stoga se u svim onim riječima, Sto su sadržane u vijestima pctoknjižja o Egiptu, dadu veo ma lako nazrijevati stare egipatske tudjicc. A to neslučivanje postaje sigurnošću, razmotrimo ti tek nekoliko jevrejskih vlaskiih imen;, koja se odnose na kakav egipatski kulturni pojam. Već je ime »Moše« egipatska riječ »Moše«, veli biblijska vijest, znači zove »Moše«-a izmjenicc »jeled« {dijete) i »rvaar« {dječak), Cpor. 2. Mois. 2, 6—10; bal; Sota 12 b). Bblijska vijest (2. Mo;s. 2, 10) nastoji da izbriše ovu pravu egipatsku tudjtcu etimologijskim itumačenjem iz jevrejskoga; »Moše« veti biblijska vijest, znači »izbavitelj, spasitelj«, jer je »bio spesen« iz vode. Klausner () ah adut vaanšijut, str. 227.1 upozorava, da Tatmud ISota 12 b, 13 a. Sanhcdrin 51 bi to ime tumači ovako: »Moše ~ Mošiam sci lisrad« CM oj s. je = izbavitelj Izreetov). To je medjutrm možda samo fonetska sličnost, a ne etimologijska poredba. Da su se jevreji za svoga boravka u Egiptu služili jevrejskrm jezikom, razabirc se jasno iz mnogih hebraizovanih Sitaroegipalakih vlastitih imena i drugih kulturnih pojmova. Ovdje ću navesti tek nekoliko primjera. Poput svih starih jezika obiluje i egipartski teoforskim vlastitim imenima. Tako je i star »biblijsko vlastito ime »Puheb egipatsko-jevrejska kovanica. »Puh« tH »Poi « je jevrejska transkripcija egipatskoga »pada«, t .j. »onaj, kojega je dao«; tako znači na jcvrejski hanSkribovano ime »Poti-fcra« (egip.
Izvještaj palestinske vlade
Nedavno objelodanjeno je oficijelno izvješće engleske vlade o palestinskoj upravi. Izvješće sadržaje tačna data o napredku na raznim područjima u Palestini i to za razdoblje od jula 1920. do decembra 1921. U predgovoru ustanovljuje se. da je za ovih 18 mjeseci udaren temelj potpunom sistemu vladanja. Osigurane su najhitnije potrebe jedne zemlje ■ - javna bezbjednost, sudstvo i zdrav javni financijski sistem. Vlada djelovala je na svim poljima zdravstva odgoja, poljoprivrede i trgovine, a zemlja je na to reagirala i svi zna-
2
»ŽttJOV«
BROJ Z