Židov

nove srca. Oživljenje narodnoga duha mora predhoditi stvarnom oslobodjenju 1 Nordau je to razumio, kad je mnogo godina docnije rekao: »Povratak k židovstvu prije povratka u židovsku zemlju!< I doista, narod, koji bi sav to razumio, Židovi, koji bi, puni židovskoga duha, gorjeli yd ljubavi prema svojemu narodu, njima ne bi nijedna zadaća bila ni prevelika ni preteška u cilju obnove i izgradnje židovske narodne domaje. Oni bi radosno, oduševljeno i brzo doprinijeli svaku žrtvu, nu ne kao žrtvu, nego iz najdublje potrebe i u osjećaju najveće sreće; što im je dano, da mogu služiti tako divnoj stvari; obnovi i spasenju vlastitoga naroda i njegove domaje. U zadnjih je trideset godina mnogo postignuto u pravcu Ahad-Haamove ideologije. Da samo nešto spomenemo: Pokret oko' jevrajizacije Židova u galutu i Erec lisraelu, halucim, cijela jedna divna literatura i Keren Hajesod. Ipak smo još vrlo daleko od toga, da bismo se već mogli smatrati narodom svećenika. Sve većim se intenzitetom i uspjehom radi u tome pravcu, nu nema sumnje, da će u najboljem slučaju tek slijedeća generacija moći zadovoljiti našim postulatima u židovsko-odgojnom pogledu. Zar do onda ne ćemo biti u stanju probuditi dovoljno požrtvovnosti i nasmoći dovoljnih sredstava? Ne može biti, jer nemamo toliko vremena! Što dakle? Ne varajmo se! Nijesu jcš niti oba fundamenta za izgradnju domaje postavljena. Fundamenat medjunarodnog priznanja i javnopravnog osiguranja još se polaže i bit će za malo tjedana gotov. Nu kako ie sa drugim fundamentom? Je li cijonizam u istinu već osvojio veći dio židovskoga naroda? Skloni smo da to potvrdimo, pozivajući se na karlovarski kongres, koji je predstavljao više nego jedan milijun šekalista. Zbilja vrlo ugledan broj,' ako se uvaži, sred kakovih se prilika moralo provoditi

übiranje šekalima, ponajpače u istočnoj Evropi. Možda će nam za godinu dvije uspjeti, ako se donekle srede prilike u istočnoj Evropi, da sakupimo i dva milijuna šekalima. Bit ćemo onda vrlo blizu maksimalnome broju mogućih šekalima. Nu ne radi se o tome. imademo li više ili manje šekalima, nego o tome da li su ti šekalisti a i Židovi nešekalisti u punoj ili barem u vrlo znatnoj mjeri učinili svoju dužnost i pokazali dostatno vo>Ije i pripravnosti u doprinošenju sredstava i potpore za veliko djelo? Moramo priznati, nužno je da to otvoreno priznamo, da u tome smislu nijesmo osvojili židovskoga naroda, čak nijesmo osvojili niti naših pristaša i sumišljenika. M samo brojimo šekele. Zalijećemo se oci vremena do vremena na koju inicijativu i na koju sabirnu, akciju, nu sve to nije ni dovoljno sustavno, ni dovoljno ustrajno. Ne nailazimo na očekivani i potrebni nam odziv i smalakšemo nakon nekoliko uzaludnih pokušaja, apela i opomena. Što je razlogom, da samo silnim naporom uspijevamo, da makar samo od jednog dijela naših sumišljenika dobivamo samo malen dio sredstava, koja su nam potrebna I samo malen dio prinosa, koje bi nam morali, mogli dati? Što je razlogom, da nijesmo u stanju znatnije povećati krug naših sumišljenika i pritegnuti veći krug prinosnika na ozbiljnije, marljivije i obilnije davanje? Zašto nemamo veći broj saradnika, sabirača i propagandista? U zadnjem je pitanju već i jedan od odgovora na ranija pitanja. Dolazimo do : zajključka, da nam organizacija u tehničkom pogledu ne valja. Kostur je organizacije dobar. Kompetencije su dobro omedjene. predvidjene su sve potrebne instancije, razdijeljene su sve glavne funkcije i izdane sve upute. Nu organizacija je dobrim dijelom ostala na papiru i nije u tančine provedena. Najvažnije stanice naše organizacije su obamrle i ne živu svojim vlastitim živdtom. Mjesne organizacije, prirodne spojke izmedju Židova, -jednoga mjesta i Zemaljske

organizacije ne iunkcijonišu, zatajile su. Uzalud sve inicijative središnjice, kad ih mjesne organizacije ne provode i ne daju dalje, mnoge čak uopće ne daju glasa oa sebe. Kriza je židovstva u tome, što nam do ovoga časa nije uspjelo, da naša i;iječ dopre u svaku židovsku kuću i u svako židovsko srce i da svakog Židova pritegnemo na doličnu saradnju oko sabiranja sredstava za izvedenje velikog djela. To je jedno organizatorno pitanje, sc mora dati riješiti. Sve ovisi o tome, da se mjesne organizacije jer je to njihovu zadaća što brže učine sposobnim instrumentom za sabiranje svih moralnih 1 materijalnih potpora, koje Židovi jednog mjesta mogu, a pored dobre organizacije i hoće, da doprinesu za našu stvar. Mjesne organizacije valja reaktivirali i reorganizovati. Dosadašnji sistem ne valja, ne može donijeti uspjeha i ugrožava cijeli pokret. Loze hadereh! Mjesnim organizacijama treba dati novu formu i novu sadržinu. O tome u posebnom članku.

Lav Stern.

Jubilej dra. Huge Spitzera.

Dne 28. siječnja proslavljena je u hramu i u općinskoj vijećnici svečanim načinom 25-godišniica djelovanja dra. Huge Spitzera kao predsjednika osječke gornjogradske židovske općine. U hramu skupio se velik broj općinara. Prisutan bio je i veliki župan dr. Božić podžupan Srčan, divizionar Mitrović, te pukovnik K o š t i ć. Dr- Ungar, nadrabin, održao je propovijed, u kojoj je zanosnim riječima hvalio veliku vjernost dra. Spitzera prema osječkoj općini i cjelokupnom židovstvu. Poslije službe božje bila je svečana sjednica općinskog zastupstva, kojoj je predsjedao 11. potpredsjednik Jrlijo W e i s s ml. Izaslanstvo od 5 opć. zastupnika pošlo je po svečara, kolji je bio pozdravljen burmm poklicima. kada je stupio u opć. vijećnicu. G. Weiss priopćio je na to opć. zastup-

Još jedan „Savez"?*

I. Kad je omladina na sarajevskom sletu jednodušno odbila ideju osnutka posebnoga športskoga saveza, mislili smo, da je narodjenje ovoga nedonoščeta za uvijek spriječeno. No u novije vrijeme opet se čuju glasovi, da nam je ovaj savez prijeko potreban, jer dosadanji savezi nikako ne mogu oživotvoriti zadaće, koje bi taj novi savez imao. Io kompetemni faktori i »oni-, koji su oko njih, razlazu mnogostrukim argumentima, cd kejih se nijedan ne može održati, ako se izbliže promotri. Prvi argumenat, koji je ujedno najjači, a s kojim se usto veoma lako operira, sastoji u jednom pitanju, naime: »Vko jevrejska športska društva u drugim državama imadu svoj savez, zašto ga ne bismo i mi imali?« To zvuči isto tako kao: >Ako moj susjed Šmul, koji nije nimalo ugledniji ni bogatiji nego ja, nosi crvenu Otvaramo ovim člankom diskusiju o pitanju, koje se u njemu raspravlja, s primjedbom, da on sadržaje lično mišljenje jjlščem Ured. __

kapu, zašto je ne bi i ja nosio?« K liko je nama poznato, postoje ovakovi savezi samo u Cehoslovačkoj, Poljskoj, Njemalkoj i Austriji. Znademo, da u ovim đrža • vama postoje jevrejska sportska i som balačka društva već desetke godina i u tolikom broju, da se naročiti savez zaista morao osnovati. Drugi argumenat, koji se rado spominje, je činjenica, da je dužnost jevrejskih gombača i športaša, da budu članovi jevrejskog svjetskog »Makabi‘-Saveza, a .to se može polučiti samo osnutkom športskog saveza, koji bi postao član ovog svjetskog saveza. Treći argumenat, koji bi bio najrazumljiviji, kad bi stajao, jest taj, da ovaj novi savez čekaju zadaće, koje samo on može izvršiti. Na sarajevskom sletu raspravljalo ss* (i tom pitanju, pa su tom zgodom ustanovljene neke činjenice, koje nas opominju, da pravodobno odstranimo razne koje su izbile u našim športskim udruženjima. Nama se radi —-■> da otvoreno govorimo —■ o jevrejskom odgoju naše omladine, koji mora biti skladno spojen s idejom fizičkoga preporoda. Sportski rekordi nama su sasvim mizgredni. On ; su nama samQ-Sredstv,o^a

ne svrha. Ovako ne misle mnogi u našim športskim udruženjima. Oko športaša sabire se naime osim plemenitih unapredjivača fizičkoga preporoda i prijatelja omladine i jedno kolo ljudi, omladinaca i građjana, koji se sami ne bave športom, nego vode u evidenciji uspjehe svojih štićenika; to su takozvani »kibici* Jedno ime, koje dobro pristaje. Ovi unose u naša društva ne znam kako je u nejevrejskim duh profesionalizma i športske psihoze. U Jugoslaviji gotovo su sva športska i gombalačka udruženja omladinska. Većinom su se razvila iz sekcija omladinskih društava. Omladinski pokret unio je u naša predratna društva ideju fizičke regeneracije, te je ova ideja bitni temelj toga pokreta. Sva ova udruženja organizovana su u Savezu jevrejskih omladinskih udruženja kraljevine SHS«> kejjemu je zadaća širenje fizičkoga i duševnoga preporoda medin jevrejskom omladinom. Čim bismo našu omladinu organizovali u taj novi športski savez, otpao bi čitavi kulturni program omladinskoga pokreta i mi smo dobili dva tipa jevrejskoga omladinca: jedan s debelim očalima, uleknutim prsima i visokom naobrazbom i,drugi s,čvrstim mišićima, a duševno prazan.

»ŽIDOV«

BROJ 7.