Židov
sivu, da je predsjedništvo povodom ovog jubileja zaključilo, da razdijeli m e d j u 20 najoskudnijih općinara 20.000 kruna, što je zastupstvo primilo odobrenjem do znanja. Na to ie podijelio riječ I. potpredsjedniku dru. Edmundu F i sc h e ru, koji je oslovio svečara slijedećim govorom: Gospodine predsjedniče! Djelovanje, koje čovjeka najvećma usrećuje, jest pomaganje bližnjima do časova zadovoljstva i sreće. Jer dobar i misaon čovjek, komu nisu nalprćene najteže brige za uzdržavanje života, mora da si nametne pitanje, zašto mnogi drugi neskrivljeno pate pod najužasnijim teretom, a on ga ne mora n'Ositi. A svi kudi jednaki su. I tako razmišljavajućt mora da tada osjeća, da i oni drugi imadu isto pravo na udovoljenje najnužnijih životnih potreba kao i on- I jer ne može da dokuči, zašto to pravo njegovih bližnjih nije ostvareno, uznemiruje mu se savjest. A on će, što je do njega, život svoj;m oskudnim bližnjima olakšavati i time svojim očima tek steći pravo na svoj bolji položaj, a duši svojim djelovanjem pribaviti spokojstvo. To je sigurno jedan od razloga, što se •utimo usrećenima zadovoljstvom našeg bližnjeg, do kojeg smo mu 1 mi pripomogli. Gospodine predsjedniče! U Vašem javnom djelovanju ističe se najviše nastojanje üblaživanja bijede siromaka i oskudnika u opće, a židovskih napose. 1 tako se Vi odazivljete mudrim riječima Salamunovim, kojima nas podučava : »Podatljivo srce biti će osnaženo, a ko krijepi, biti će okrijepljen.« »Ko prezire bližnjega svojega, griješnik je, ako nvlostivo postupa sa oskudnima, blago njemu!« »Ko pritiskuje siromaka, huli stvoritelja njegova, a poštuje ga, ko je milostiv oskudnom.«
»Gospodinu pozajma, ko je milostiv siromaku, i .platit će mu za dobročinstvo njegovo.« »Ko zatvara uho svoje pred naricanjem übogoga, zvati će i sam, ali mu stne će odazvali < Proroštvo ovih riječi ispuni se i na Vama. Bog, iskušavši Vas najprije velikim kušnjama, konačno Vas za sve dobro što ste ga iskazali Vašim bližnjima, obasja novim zlatnim suncem, ko'je iz dana u dan raste u svom lijepom i dražesnom sjaju, te Vam je nagrada za Vaša dobra djela. »Isplatit će mu za dobročinstvo njegovo.« Dvadesetipet godina skrbi ža siromašne naše općinare! Zar ovaj rad sam ne dostaje, da Vas izdigne nad sve općinare?! Ali osim toga Vi ste se ne žacajući se ni truda ni vremena, kroz svih tih 25 godina velikom ljubavlju posvećivali i ostalim zadacima općinske uprave. A do prije kratkog vremena mogli ste punim pravom o sebi reći; Općinska uprava, to sam ja! Općinska uprava u ton» je razdoblju nekoliko puta prema duhu vremena reformirana, a zadnja općinska pravila dala su našoj općini najslobodoumniji izborni red u Jugoslaviji. Općinska kuća, u kojoj se nalazi škola i stanovi za općinske službenike. Vaše je djelo. Da je nemamo, sigurno bismo sada morali čekati na nju još mnogo desetljećaHram popravljen je 1909. godine, a prošle godine uveličan jc uvedenjem električne rasvjete. Vaše zasluge za općinu nije moguće nabrojiti i iscrpiti isticanjem pojedinih Vaših djela. Čovjek Vas mora vidjeti pri svakodnevnom radu oko probitka općine, kako nikad ne sustajete unatoč mnogih neprilika, koje Vam put zakrčuju. 25 godina svladavanja malih i velikih zapreka, koje su Vas katkada za čas ogorčile, ali Vam jaku volju za obavljanje općinskih
posala nikada nisu oslabile! Vi danas jednakim marom upravljate općinom kao i prije 25 godina. Mislim, da se slobodno smije ustvrditi, da je u tom pogledu teško naći čovjeka, kojega bi mogli staviti uz bok Vama. Ljudi se prosudjuju po njihovoj volji i njihovim nakanama. Općina Vam današnjom skromnom svečanosti srdačno hvali za Vašu dobru volju, veliki mar, postojanu brigu i zašto se ne bi i to reklo, ta služi Vam samo na čast neprospavane noći poradi njenog boljitka. Općina žalibože ne može. da Vam se po Vašoj zasluzi oduži. Općina, svi općinari vruće žele, da b ste ovoj općini i nadalje posvećivali Vašu brigu kao prvi njen općinar, te da bi Vas za sve dobro i plemenito, što ste u njenu i korist njenih općinara učinili, u budućnosti pratio božji blagoslcjv i da bi Vam život tekao u duševnom miru i zadovoljstvu. U to ime kličem: Živio naš zaslužni predsjednik dr. Hugo Spitzer! Na to je dr. Spitzer odgovorio ovo; Stojeći pod dubokim dojmom znamenovanja današnjeg dana u prvom redu hvalim Previšnjega i zahvaljujem mu se šehehijoni vekijrnoni vehigijcjni lazman haze što mi je dao da doživim ovaj dan, kojim završujem najvažniji odlomak mojega života, koji je to smijem kraj sve čednosti da kažem u najvećem svom dijelu bio ispunjen brigom, kake ću da opravdam povjerenje, na osnovu kojega sam prije 25 godina postavljen na čelo naše općine. Ja sam tu službu preuzeo kao zavjet, kao baštinu, koju mi ie nakon četrdesetgodišnjeg vjernoga pastirovanja namro pokojni moj otac, a nastupio sam ju i vršio sa zadatkom, da naša općina uvijek bude medju prvima. Nijesam išao za tim ciljem iz taštine, ni za općinu ni za sebe. Područje naše općine jeste u pravilima teritorijalno odredjeno, no ono nije omedjašeno pograničnim stupovima niti je zatvoreno brkljačama- U nj ali i iz njega vode široki putevi iz svežidovstva i u isto, a tim sam putevima htio da vodim našu općinu. Bogoštovna je općina jedinica i što «e u njoj' i za nju radi, tek je kamećak u velebnoj zgradi vaskolikoga židovstva. To mi je bila smjernica od prvoga dana mojega 1 predsjednikovanja i ostao sam joj vjeran do danas, pak brigajuć za dobrobit, za napredak i procvat naše općine, nastojavajne oko izgradnje njezinih kulturniji I humanitarnih institucija, uvijek bio mi je u vidu veliki onaj cilj, da otvorim mojim ofpćinarima široki i daleki vid preko granica naše opčine, da u njima probudim i uzdržim osjećaj nerazrješive suvislosti sa velikim židovskim narodom, koji je cijelome čovječanstvu dao nauku najvišega morala, da se osjete i da budu članovima cijeloga židovstva ne samo u humanitarnome i karitativnome pogledu, već i dionici svake njegove sudbine, učesnici u njegovim uspjesima i nedaćama, u prosljedjivanju njegovih želja i težnja. To moje nastojanje, mislim, a uz to valjda i golu činjenicu, što sam u njemu ustrajao punih 25 godina, htjeli ste da honorirate častima, kojima me danas opsipavate volju i nastojanje. Da li i uspjehe? Smjelo bi bilo tvrditi, da sam ih
Uvjeren sam. da za ovom »konsolidacijom« ne ide nijedan Jevrejin, komu je iole stalo do naše omladine II Ne može se nijekati, ,da je potrebno naći formu, kako bi naša društva ušla u svjetski »Makabi«-Savez i kako bi kontakt medju našim športskim i gclmbalačkim društvima ojačao. Mi smo već ranije ustvrdili i pisali, da je najzgodnija forma za to izgradnja fizičke referade Omladinskoga Saveza. Svi oni, koji bi imali naći mjesta u vodstvu toga novoga saveza, neka udju u ovu referadu, koju bi pretvorili u sekciju, što bi se mogla začlaniti u svjetskom »Makabi«-Savezu. Tomu proiektu ne stoje na putu nikakove poteškoće lli idejne ni tehničke. Sportski stručnjaci neka izrade osnovu za rad ove sekcije, 1 mi smo uvjereni, da će Radni Odbor Omladinskog Saveza brzo provesti reorganizaciju u tom smjeru u sporazumu s Pozvanim faktorima. Prigovor, da gradjani ne mogu biti članovi jednoga omladinskoga saveza u tom slučaju ne smije vrijediti. Od svih jevrejšportskih društava u Jugoslaviji pokoje samo dva, kojima su gradjani izvrćući Članovi; to su Makabi Zagreb 1
đqnekle Bar-Kochba Sarajevo. Radi ovih dvaju društava da se osnuje novi savez? Uostalom nama je poznato, da se u današnjim prilikama ne može naći dosta ljudi koji bi radili za društva, tako da sav posao obavljaju dvojica trojica, pa otkale bi se najednom stvorilo valjano i marljivo vodstvo toga novoga saveza? Ako u drugim državama postoji takav savez, to se ne smije zaboraviti, da je tamo u športskim društvima organizovano mnoštvo gradjana i radnika, dok je u nas, kako smo to gore razložili, šport srasao s omladinom, odnosno s omladinskim pokretom. Kod toga ne smijemo imati pred očima samo prilike u Zagrebu, nego valja u prvom redu promotriti naša udruženja u provinciji. Spomenute sekcije mogle bi izvesti sve konstruktivne zadaće isto tako kao 1 ■športski savez. >Oideon« mogao bi se proširiti naročitomu športskom rubrikom, koju bi uredjivao stručnjak. Nama je poželjan samo takav jevrejski šport, koji će biti harmoničan dio mladojevrejskoga života. Riječ imade -jevrejska omladina. Zagreb, 30. siječnja 1922.
Dr. Nikola Tolnauer.
BROJ 7.
»ŽIDOV*
3