Židov

ŽIDOV

GLASILO ZA PITANJA ŽIDOVSTVA

Političko opredjeljivanje

Piše dr.

Aleksandar L i c li t.

Židovi iz takozvanih prečanskih krajeva ujedinjenih sa Srbijom iza sloma bivše Austro-ugarske monarkije, pozdravili su ujedinjenu Jugoslaviju prijatnim čuvstvom. Nanasa im se krivica, ako se ono osporava. Ne mislim ovdje, da to pitanje tretiram sentimentalnostima, kako se uobičajilo u javnoj diskusiji u nas, pa se sve nekako čini, da bujica čuvstava, kojai se iživljava u frazama, služi rotne, da zabašuri i razbriše koješta iz prošlosti, što nije u prilog situaciji pojedinaca i Cijelih skupova prema novo nastaloj državnoj zajednici. Ako je kod nacijskih Židova i sentiment igrao u izrazima simpatije za ujedinjenje Jugoslavije znatniju ulogu, bila je to logična posljedica njihovog židovsko-nacijskog naziranja i čuvstvovanja: njihove težnje i osjećanja za jedinstvenost razasute židovske nacije. Njima je autonomija nacijskc volje bila i jest to više moralni kategorički impvra tiv, jer osim toga moralnog faktora nemaju nikakovih drugih sredstava, da u židovstvu samome te u odnosu židovstva prema ostalim nacijama izvojšte ćudorednu i nacijsku autonomiju svoga naroda.. Židovi su, naročito u predratnoj Austriji, bili stoga možda uz Cehe i Ukrajince najjači pokretači misli preustrojstva Austrije na osnovci nacijskih autonomija idr. Kadisch, dr, Straucher, dr. Štand), pa je i socijalistički ideolog židovskoga podrijetla Otto Baner teorijski uz Rennera najtemeljitije obradio ovo pitanje. Logika čuvstava čini dakle da nacijski Židovi, sa glasno sa sopstvenom težnjom, sa prijatnim čuvstvima saglašavanja pozdravljaju svako nastojanje, koje ide za nacijskim emancipovanjem u političkom i državnom pogledu. No pored tih sentimenata bitno Je odlučivalo i to. da dogadjaji. koji su se dešavali u ostacima bivše Austrougarske: anarhija i reakcijonarnost. u kojoj je prevladavao rasni antisemitizam, nije su bili kadri da privlače one. koji bi od tih đogadjaja bili neposredno i stalno ugroženi u svojoj goloj životnog, gospodarskoj, društvenoj i kulturnoj egzistenciji. U Jugoslaviji bio je relativan red, ako se izuzmu pljačkanja zelenih kadrova 1 progoni stranaca sa strane izvjesnih reakcionarnih ministara, neprispodobivo oolji red i sigurnost nego u Ugarskoj. Ako se k '.orne uzme stalno očekivanje, da će se duh srbijanskoga čovjeka, sa svojom već spominjanom čovječkom širokogrudnosti, rasaditi i u prečanskim krajevima. *1 Vidi br. 47, 54, 55 i 56 iz god. 1922. i br, 2 i 6 iz god. 1923. »Židova«.

ako se uzme čisto ekonomsko politički kaikil, da jedna proširenu a ujedinjena država sa izlazom na more i sa Obiljem piirodnih bogatstva, pa još u savezničkom odnosu s pobjedničkim velikim vlastima, ima sve preduslove za zdrav ekonomski razvitak, onda bi doista značilo sumnjalti u razum Židova, a ne samo n njihova čuvstva, koja se na posljedku ipak diktiraju razumom, kad bi se držalo, da je u njih bilo unutarnje protimbe protiv nastale državne promjene. No s druge strane Židovima je bilo jasno, najpače nacijskima, da i ciko idejna odobravaju misao narodnog jedinstva Jugoslavena uz državno, treba da ono etničko pitanje prepuste da riješavaju oni. kojih se neposredno tiče i da kao inorodni elemenat aktivno ne zahvaćaju u ta pitanja. U vremenima dakle, kad Je n javnoj diskusiji ovo pitanje etničkoga jedinstva bilo primarno i dominantno, prirodno je, da se Židovi u njemu nisu isticali, a prirodno je ; da ili, u tome nijesu ni zvali na saučestvovanje. Kako se ovo pitanje tokom vremena izrodilo u težnju za hegemonizmom kod jednih, a za razjedinjavanje u drugih partija, to je jedno neiijepo poglavlje, to ružnije što tako često kontrastira sa silnim i lijepim zamvorn ujedinjenja prvih časova. Židovi, iako etnički nijesu zvani da saodlučuju u ' tome, ipak treba da zauzmu stav prema tome svemu kao državljani, dakle politički. jer se i o njima kao državljanima radi, kad se s time vezuju problemi, o kojima zavisi jakost i jačanje odnosno slabost i ugrožavanje državne cjeline. Kad sam ovako postavio problem, držim, da se samo sobom nadaje, koje stajalište može i ima da bude naše u tome ža državu odlučnome pitanju. O uspješnom- riješenju loga pitanja, o tome, da se odvoji ono, što ima da bnde pitanje administrativnoga uredjaja od doista načelnih, ideoloških i čuvstvenih pitanja, pa da se nadje jedan sretan izlaz sporazuma, koji će da zadovolji sve ili bar pretežni dio državljana, zavisi u najmanju ruku to, da se ne troše suvišne i negativne energije na državopravna gloženja i da se ne slabi državni front prema inostranstvn. Nama s našega gledišta k svemu tome jest jasno. da pozicija inorodnih nacija u ovoj našoj državi nužno biva drugoga i trećega reda, dok u nacijskom elementu, koji prevladava, postoje plemenske protivštine, pa čak i neprijateljske. Prema tome politički rezon opredjuljuje naš stav u tirn pitanjima onamo, da aktivno imamo da damo svoje energije za jačanje sila, koje težeći za duševnim ujedinjavanjem troimenoga naroda zajedno učvršćuju državni integritet...

Prigovaralo se Židovima, pa i sa židovske strane, da se tobože zbog prevelike osjetljivosti drže po strani od učešća u politici. Meni se nasuprot čini kadikad. da so tu i tamo opaža u izvjesnim pojavama. naročito pred izbore, ne samo nestašica osjetljivosti i ponosa, već upravo nametljivost i dodvoravanje. Mislim, da ne trebam ovdje, gdje tretiram pitanje općenito, navesti slučajeve, koji su i onako dobro poznalti svakome, ko prati izborno gibanje posljednjih nedjelja. Ima slučajeva, gdje nestašica takta zavađja, na sreću tek malen dio Židova takozvanih »predstavnika % da se stavljaju na stranu izvjesnih političkih grupa i eksponira; za njih. koje unose u javni život zaoštravanje etničkih, bolje reći plemenskih protivnosti, bilo to podcrtavanje hegemonizma, bilo plemenskih oprečnosti do krajnje nepomirljivosti. Ipak su to tek pojedinačne pojave. Židovstvo u cjelini njima se ne će dati zavesti. Nije osjetljivost ono zbog čega Židovi stoje do sad po strani. Svak zna, da gotovo i nema partije u našoj kraljevini, koja ne bi bila u najmanju ruku asemitska, ako ne antisemitska. Izvan partija pak nema političkih grupa, koje bi vidno aktivno imale učešća u političkome životu. Ne treba da tek u detalje nabrojim sve ono, što su vlasti i partije činile i propuštale u pogledu Židova, a što mora ne samo u nas Židova, već u svakog isto objektivnog posmatraoca izazvati uvjerenje, da se u ovoj našoj državi ne uzima židovstvo faktorom, s 'kojim valja računati, već kanda jedino razračunavao i da se partije upravo bojažljivo klonu svačega, što bi ma u čemu moglo pobuditi sumnju filosemitstva. Ksenofobija je opća. Ona je izazvala izgone; ona troši svaki postulat pravde, kad se radi o temeljnim državljanskim pravima, kao šio je po ivo izbora, pa se u tome tumači* zakon prema partijsko-izbornom računu. Ako je ta zaraza tolika, da nije poštedila najviših instituta znahos i. gdje ima da odluči sprema već radi dobrobiti gradjana i gdje čak ne bi uvijek imala da odluči ni državljan.ska pripadnost, kad se radi o stećenju koje prvorazredne znanstvene sile; kad, velim, čak i ovdje suodlučtije antisemitizam. onda jc to. đržinl, najbolje ogledalo opće tjesnogmdriosti, koja je, razumije se, prirodno izvan tih »domova znanosti«, znatno potencirana. U čemu je dakle ta naša preosjetljivost? žar se misli, da patrijotstvo od nas, i baš od nas samo, traži da nastavimo hauzirerskom taktikom preživjele nedostojne generacije, koja strpljivo čeka na vratima kucajući na mahove bojažljivo i nesigurno. ne hi Ii se ipak udostojala otvo-

Poštarina plaćena u eotttveni. fcOP. Vli. ZAGREB, 23. februara 1922. «> 7. adara 5683. BROJ 8

OPRAVA 1 UREDNIŠTVO: ZAGREB, ILICA BROJ 31 111 KAT RUKOPISI SE NE VRAĆAJU