Židov

iT.i bar toliko, da se uzmcgneš prošuljati, a medjuto si krate vrijeme pjevanjem homagijalnih slavopoja i ushltnim kliktanjima bovladjivanja. Bilo je, nije tome davno, i takovih, koji su n svojoj iskrenosti roba ispovjedali i takav patrijotizam No toga niti patrijotizam od nas nas traži, niti to ima s patrijotizmom kakova posla. Ako bi n tome bilo otađžbeništvo, onda se ja za svoju osobu ne ustručavam reći, da bi mi patrijotizam bio zazoran. Neka se bar sa naše strane'ne dolazi s tom frazo/n preosjetljivosti! Ako to kažu drugi, onda se još dade razumjeti, jer su navikli u nama gledati elemenat, o čijoj osjetljivosti se doista kroz vijekove diaspore slabo vodilo računa! Prije bih rekao, da još uvijek u nas ima i previše nedostatka osjetljivosti, da su nam živci otupjeli za na oko sitne übode, i da udarci već moraju krupno da padaju po nama, dok i mi, povrijedjeni viknemo. Time se može da tumači i ona apatija, koja je stala parilizovati u Jugoslaviji sile. što su išle za ujedinjavanjem Židova, tek što su se smirili ekscesi pljačkanja i izgoni... (Nastavit će se.)

„Zemlja"

Piše: S. G e p s t c i n, Berlin, ii organu ruskih cijonisla »Rassvvjet« u Berlinu, izašao je nedavno slijedeći članak S. Gepsteina, koji nešto skraćen donosimo u prijevodu. »fiapoel Tlacair« donosi iz pera 1. Wilkanskog, niz kritičkih članaka o sadašngem položaju u Palestini. Prvi članak završava ovako; »Na sva ta pitanja imade samo jedan odgovor, a taj je »Zemlja«. Do tog stajališta dovode gosp. Wilkanskog razmatranja o prednosti intenzivnog i ekstenzrvnog gospodarstva na farmama. Po mom se mišljenju mora njegova lozinka »Zemlja« upotrijebiti u mnogo širem opsegu i mnogo dubljem smislu. Cijonizam je u prvom redu zemljišni pokret, i to ne samo u političkom, nego i u pravom sjnislu riječi. Nije naime nikada bilo narodnog središta na -iucijoj zemlji, a ne će ga niti biti. Ne nadamo li se, da će zemlja Erec jisraela većim dijelom brzo ili tokom vremena doći u židovske ruke, onda nema nikakove ozbiljne nade, da ćemo lamo ikad izgraditi našu narodnu domaju. To su mnogi već odavna shvatili i mislili, da je to priznati aksiom, koji ne treba dalje ispitivati. To je naša prva teza. Iz našh političkih pobjeda proizašlo oduševljenje, rasplinulo se zadnjih mieseci potpuno, i danas vidimo stvar onako, kakova je faktično. Tako nam se objašnjava druga teza, naime da do zemljišta Erec Jisraela možemo doći samo kupovanjem. Do nje ne možemo doći niti ekspropriacijom, niti nacijonalizacijom tla po vladi, a niti jednim političkim triumfom. Zemlju možemo samo na laj način da pribavimo, da je kupimo od njenih sadašnjih vlasnika. To je naša druga teza, a nju potvrdiuje i jedan član cijonisličke Egzekutive, koji je u stvar bez sumnje dobro upućen. U ovom momentu, kad prelazimo iz teoretskog cijonizma na stvaran rad, t. j. izgradnju židovskog središta u Erec Jisraelu, sile nas ove dvije teze. da zauzmemo neko stajalište u zemljišnom pitanju. To stajalište ima neko tragično protuslovlje u sebi. To ćemo shvatiti kod razmatranja sistema, kojim praktični Amerikanac pretvara silne pustare u plodne predjele j omogućuje kolonizaciju.

Amerikanci običavaju da izgrade svoje gradove na kupijenom zemtjištu u obliku crnih i bjelih polja šahovske daske. Uz svako zemljište koje se ima obraditi, ostaje jedan jednako velik komad neobradjen, te njegova vrijednost raste uporedo s razvojem naseobina. Naš rad « Erec j sraelu kao i svako kolonizatorao poduzeće ma još tako malog opsega, u koliko ima orvilizatomu vrijednost, nije ništa drugo nego gradjenje na ovakovoj daski. I u nas je iako, ali na žalost ne s obzirom na našu zemlju, nego na tuđju. A to je ono protuslovlje: Sve sto radimo u Erec Jisraeiu, sav naš rad i Irud povećava vrijednost zemljišta, a time ga teže stičemo, teže ga iskupljujemo, u kratko zakrčavamo time puieve, kojim bi mogli doći do zemljišta, a to je alfa i omega naše budućnosti i naše domaje. Kad bi nam bilo moguće da uredimo život čislo po pravilima logike kao da se radi o riješavanju kakvog geometrijskog Hi algebarskog zadatka, morali bi napustiti sav plodonosni rad u Palestini i svaku akciju tako dugo, dok nije znatan dio zemljišta Erec Jisraela u našim rukama. Ali naravno pravi život ne ide tim putem, a nikome ne će pasti na um da predloži ovakav put za izgradnju Palestine. Ali iz tih logičkih izvoda jasno proizlazi zahtjev: Zemlje, zemlje 1 još više zemlje, to nek nam je najpreče u našem privrednom planu. Moramo najvećim novčanim sredstvima kupovati zemlju u Erec Jisraeiu i moramo se posvetiti najširoj propagandi, kako bi što više Židova kupilo što više zemlje, jer to nam mora biti jasno, da je svaka izgubljena minuta smrtni grijeh. Danas, kad smo započeli konkretnom izgradnjom naše zemlje i započinjemo novu stranicu u cijonističkoj povjesti, mora nam bili prvi i najvažniji cilj, spas zemlje. Najbolje ćemo novac upotrebiti ako kupimo zemljišta. A moramo li duboko potišteni pristati na kojekakove kompromise, podvrći ćemo se zahtjevima života, ah odgovarajmo na to tako, da izbavimo zemljište i proširimo naš posjed u Erec Jisraeiu. Moramo to činiti veledušno, s veseljem, sa svetom požrtvovnošću, uživajući u tome radu. Geutet haarec mora u tom našem remek djelu postati najsvetijim svetištem.

Tako bi moralo da bude; ali baš zadnjih godina, kad smo to trebali najjasnije da uvidimo. kao da smo slijepi. Stoga tako razumijemo, da svaki, koji se sa kompromisima ne slaže i ne voli okolišanja u srcu bolno osjeća, da je Keren Kajemet oslabljen, a time gubi vrijednost ljepota one ideje, na kojoj je osnovan, koja je nastala u prvim danima političkog cijonizma, ideja izbavljenja zemlje. Naravno da se protiv toga mogu iznijeli najrazniji prigovori. Ali dok su fraze i iluzije prolazne, činjenice ostaju nepromijenjene. A te nam činjenice pokazuju, da se prihodi Keren Kajemeta umanjuju. Ako vrela Keren Kaiemeta nijesu još sasvim presahla i ako da)u još neke prihode, onda nam to jasno pokazuje da je sama ideja izbavljenje zemlje narodu skupocjena i da jevrejske mase, bez mnogo teorija znadu da cijene vrijednost vlastitog zemljišta. Narod je to lako pojmio, te se čvrsto drži tog nazora, koji smo mi baš u najodlučnijem času napustili, u času, gdje nemamo više nego 3% cjelokupnog zemljišta &ec )i-sraeta u našim rukama, kad svaki, koji si postavi za zadaću izgradnju neke zajednice, a zna da cjeni tu zadaću, mora uvidjeti, da bez židovskog zemljišta, ne može postojati nik'akovo naredno središte, a da ga još manje možemo svojim nazvali.

Treba da u vidimo i otvoreno priznamo, da smo u danima velikog oduševljenja za naše potetčke triumfe, učiniti i jednu veHku pogritešku. To nas je oduševljenje zavelo te smo mislite, da če Keren Hajesodiu priteći velike svote, kojima ćemo kupovati zemlju, graditi luke i universitet. Ali to se nije zbilo. S toga moramo opet izdati lozinku o izbavljenju zemljišta, a Keren Kajemet moramo podignuti na njegovo staro, njega dostojno mjesto. Ati tu zadaću moramo proširiti', ne samo time da iskupljujemo zemlju u ime naroda nego da stvorimo čitav niz institucija pomoću korite bi mogli kupovati židovski privatnici i društva zemijiišta. Znamo, da su pokusi za organizaciju kupovanja zemlje židovskim novcem, kao šio to čine Palestine Developement Co., I. C. A. j drugi, premda često slučajni i u malom opsegu, uvijek uspjeli, a to nam daje garanciju, da će sfično poduzeće u mnogo većem obujmu lak od jer uspjeti.

Zemljišno pitanje i položaj Keren Kajemeta već odavna zerama ju budnu cijonističku svijest. Kongres mora ovo pitanje pretresti kao jedno od najvažnijih u sađanjem kritičnom položaju. Nadamo se, da će do kongresa svi krugovi uvidjeti važnost tog pitanja. Moje je lično mišljenje, da će se za zemljišno pitanje, te za geulat Erec jisraela zanimati mnogo širi slojevi, da će mnoge osobe baš na toj podlozi k nama doći, mnogi, koji su još danas izvan crjonističkcg tabora. Mora da iskoristimo ljubav nareda prema zemlji, te želju da dodje do zemljišta, kao i poštovanje poljoprivrednog rada. Ta čuvstva žive i u onim krugovima, koji su danas još dosta udaljeni od nas. To pitanje mora da se iznese, u nekom ođredjenom obliku pred kongres.

Keren Hejesod

Prva konferencija Keren Hajesoda u Poljskoj. Varšava. L T utorak 13. o. mj. zaključena je prva zemaljska konferencija Keren Hajesoda za Poljsku, kojoj je prisutvpvalo 280 delegata iz 230 gradova. Konferencija je prihvatila rezoluciju u kojoj se izražava duboko priznanje Nahumu Sokolovu, predsjedniku cijonističke Egzekutive. koji je kao gost bio prisutan, za veliki njegov rađ. Direktoriju Keren Hajesođa za Poljsku izraženo je povjerenje. Zaključeno je da se tjedan pasaha proglasi ijednom Keren Hajesoda, na koji će sc u čitavoj Poljskoj provesti velika akcija za obnovu židovske narodne domaje u Palestini. U jednom razgovoru sa varšavskim koresponđentom J. C. B. izrazio je Sokolov svoje zadovoljstvo nad uspjesima konferencije, i visoko je ocijenio buduće izglede Koren Hajesoda u Poljskoj. Keren HajCsod u Americi. Pokret za Keren Hajesod i naročito pospješenje useIjivanja židovskih radnika u Palestinu nailazi na sve veći odziv u židovskim radničkim krugovima Amerike Tako saziva sad radnički odbor Keren Hajesoda konferenciju lijevo orijentiranih organizacija i vodećih ličnosti židovskog radničkog pokreta u Americi, ne bi li se našla sredstva i putevi. da se pospiješi useljenje židovskih radnika u Palestinu. Odbor radi pod vodstvom poznatog radničkog vodje Kara. Konferencija je sazvana za 18. februara .« New York. I poznati židovski socijaliste i urednik »Zukunfta A. Lies i n izjavio se za podupiranje radničke

2

*2 I I) 0 Vi

npoi s.