Židov

koji je loj zemlji dao znamenovanje. A isto lako nezavisno od zemlje odigrala se povijest židovskoga naroda u galulu. Ova nezavisna dva lanca dogadjaja, povijest zemlje, koja je neovisna o narodu i povijest naroda nezavisnog od zemlje, sastala su se u času, gdje narod nije mogao više da egzistira bez zemlje, i gdje je zemlja vapila za narodom. Na koncu 19. stoljeća dogodilo se je historijsko ovo čudo. Zemlja Jisrael i narod Jisrael spadaju skupa. Mi smo faktori ovog velikog bivanja i nama su u ruke dani lanci i o nama zavisit će, da li ćemo ih skovati ili ne. A ako ih ne skujemo tad nam ne prijeti asimilacija, već još gore, prijeti nam egzistencija bez Erec Jisraela, bez nade na spas. Na nama je da provedemo proces sjedinjenja povijesti naroda sa povijesti zemlje, da bi narod izbavio zemlju, a zemlja narod. A što prije svega tražimo, to je nutarnja revolucija. Zabacujemo današnje ocijenjivanje vrednota u židovstvu. Izgubili smo pravi smisao za vrijednotu zemljišta i stavili smo mu nasuprot kao vrijednotu ljudski život. Danas kažemo, da je ljudski život bez vrijednosti, a vrijedno je zemljište. Danas velimo, da nam novac ništa ne vrijedi, već rad i društvo, koje vodi taj rad, produktivno društvo. Ova dva faktora, ocijenjivanje zemljišta protiv ocijenjivanja individualnog života, ocijenjivanje rada protiv ocijenjivanju novca, to je ono. što je inkorporirano u Keren Hajesodu. Keren fiajesod nije novac, koji hoćemo da skupimo, već je prodiranje ove misli u svijest židovskoga društva. Mi ne ćemo izgraditi židovsku zemlju, niti sa 10 milijuna, a niti sa 20 milijuna funti, već radom 15 milijuna Židova, a Židovi će taj rad provesti, ako će biti svijesni, da se sastoje iz dijelova, koji moraju da sebi sagrade metropolu, i da su na neki način država u nastajanju ne samo u Erec Jisraelu, već i u galutu, pa da smo stoga dužni, da u formi prisilnog poreza učestvujemo kod izgradnje ove metropole. To je proklamacija i ostvarenje velike revolucije u svakom židovskom duhu. Na izvršenje ove revolucije pozivljemo i vas. Ona se mora izvršiti. A ako će se izvršiti, onda smo dokazali, da smo shvatili mirakul povijesti, skovanje ovih dvaju lanaca, zemlje Jisraela s narodom Jisraelom i narod Jisrael na vječna vremena sa židovskom zemljom. Dr. C h a j e s (Beč) : Ćuli ste danas o Palestini i o problemu židovskoga naroda. Ne ću da vam govorim niti o Židovima, niti o Palestini, već o Grčkoj i o narodu Grka. Prepuštam Vama, da nadjete savez i moral iz te priče. Pred jedno stoljeće, od 1821. do 1827.,

vodila se velika borba o oslobodjenju Grčke. Bila je fo borba, koja je samo manjim dijelom vodjena od pučanstva tadašnje Grčke. Borba vodila se više izvan Grčke, i to ne od velikih sila, već od cvijeta evropske inteligencije. A kakovo je bilo onda stanje grčkog pučanstva u zemlji ? Bio je to narod analfabeta. Ljudi, koji su tad vodili grčku stvar, bili su to, što označujemo razbojnicima. Ljudi velike srčanosti i požrtvovnosti za stvar svoga naroda, a da bi mnogo značili za kulturu čovječanstva, nije niko mogao reći. Nakon šestgodišnje teške borbe uspjelo je djelo i grčka sloboda je dekretirana. Zemlja bila je pustinja, a Atena malo selo. Grci, narod analfabeta, ljudi bez kulture, bez trgovine i industrije. Danas- Grčka sasvim drugačije izgleda. Ljudi, koji su živili u zemlji, dali su svoju krv za obranu i slobodu svoje zemlje i naroda, ali nisu mogli da obnove zemlju, jer im je nedostajalo svega, novca, znanja, trgovine, industrije, luka i gradova. Zemlja nije izgradjena novcem velikih sila, već od Grka, koji su živili u inozemstvu, jer onda, a i danas, bilo je u diaspori više Grka, no u samoj Grčkoj. U Ateni sagradjena je svaka zgrada po jednom bogatom Grku, koji je živio u inozemstvu. Sveučilište osnovano je po privatniku, akademija znanosti pa i kraljev dvor. 1 to tako ide do današnjega dana. Velike grčke kolonije u inozemstvu nisu većinom mislile, da podju u Grčku, ostale su ondje, gdje su bile. Oni su vrlo dobri gradjani u zemljama, u kojima žive, imaju svoje grčke škole, a djeca im uče grčki. Svaki narodni blagdan Grčke slavi se u njihovim kolonijama, kakogod patriotski bili srašteni sa zemljom, u kojoj žive. Vidjeli ste, kako je grčki problem sličan našemu. Vidite, kako smo besmisleno komplicirani mi Zidovi, da se bojimo, da bi se nas moglo osumnjičiti, da bismo bili rdjavi gradjani onih zemalja, u kojima živimo. Grci nisu na to ni časka mislili, kad su doprinijeli tako velike žrtve za svoju zemlju. Kad su sagradili novu Grčku, nisu se ni pitali; Hoće li nam novac donijeti profita ? Da li je kapital produktivno ili neproduktivno uložen ? Znali su, da će to biti produktivno za narod, kome pripadaju. A ipak možemo mi, a da ne vrijedjamo Grke, reći, da nisu za čovječanstvo stvorili u ovih 100 godina ništa trajnoga. A mi smo i u vijekovima našega egzila stvorili vječne vrednote. A kad smo došli ii Palestinu, mala jedna četica idealista, bespravna i bez svake potpore. stvorili smo čudo, najveće kulturno čudo, koje je svijet igda vidio, a to je oživljenje jevrejskoga jezika. Možemo već danas reći,

ako će čovječanstvo učiniti naš genius autonomnim, doživit će sasvim nešto drugo, no što je doživilo ođ Grka u zadnjem vijeku. Dr. Jakob Thon (Jeruzalim); U svom govoru bavi se problemom preobrazbe židovskog čovjeka. Odajući poštu staromu jišuvu, koji je u proslijedjenju svojih ideala pred neko 80 godina došao u Palestinu da mimo svih pogibli i oskudijevanja uči toru, veli, da im je nedostajao problem, kojim se mi bavimo. Oni da su onamo pošli kao pojedinci, a ne kao skupina, da ondje živu kao pojedinci, a ne da tvore zajednicu. Oni da su prenijeli galut, pa još i danas ima ondje malena grupa, koja se odupire obrazovanju nove zajednice. Problem obrazovanja palestinskog čovjeka p oči nje sa Bilu. Mu ipo njima nije riješen. Iza 12 do 15 godina zaboravali su zašto su zapravo došli u Palestinu. Da li zato, da ondje živu kao i svagdje drugdje, ili da sebe i time narod pomlade ? Bilo je dobrih poljodjelaca, ali oni nijesu sa zemljom srasli onako, kako to iziskuje obnova. Onda je došao svježi val, kojemu je bilo geslo: osvojenje rada. Samo tako nastaje novi Židov, ako sraste sa zemljom, bez posrednika, koji obavlja posao, ako sam oplodjuje svoju zemlju. I to biva. U znoju svoga lica rade svi naši mladi Židovi kod svakoga posla. Mi smo ovaj problem, koji je predstavljao jednu od najvećih poteškoća, riješiti metamorfozom golu tsk o g Zid o v a u Er e c-l zra e lŽidova. Nastaje pitanje, može li Židov od toga rada da živi ? Riješavanje ovoga pitanja nazvao bi ekonomskom poteškoćom. Nastojimo oko toga, da naše radnike dovedemo do tolike produktivnosti, da će se moći radom vlastitih ruku uzdržavati. I ovaj problem riješit ćemo poput prijašnjih, još težih. Nadoći će nova poteškoća, psihički problem. pitanje našega odgoja, pitanje naše obitelji, pitanje života u svim njegovim djelovima. Novi život traži nove oblike. Dosadanji razvitak karakterizovan je zasebnim odnosom izmedju židovstva u galutu i naših Zidova u Erec Jisraelu. Izmedju naseobina Bilu i staroga jišuva nije bilo nikakve povezanosti. U to vrijeme vidimo, da samo jedan obavlja posao, što bi ga imao da obavi narod: Baron Rothschilđ postao je za nas neprolaznim pojmom, on je za nas jedna generacija. Onda je pridošla Cijonistička Organizacija i postavila prvi put princip rada cjelokupnoga naroda. Sav narod u diaspori radi za cijelu zemlju i za sav narod. Nastaju političke poteškoće sad, kada želimo da stvorimo političku zajednicu, dok je prije bila kolonizacija

Zanimiva knjiga

Njemački poslanik u Beču, Maksimilijan Pteiffer (Max losepli), inače poznati političar, istorik i romanopisac, napisao je knjigu pod naslovom >Kyrie eleison!« uz podnaslov »roman o Jevre jima i hrišćanima iz staroga Spevera«. Kritičar »N. F. Pr. donio je ovaj plastični prikaz o knii/i: »Sedam poglavlja romana nose napise sedam dana, od »nedjelje pred Tri Kralja« do slijedeće »subote«; sadržaj im je postanak i buknuće progona Jevreja u Spcveru god. 1.349. U uvodu knjige zimska noć, pogled noćobdiia s tornja na bedemima na tihi grad; na vijećnicu crkvu dominikanaca, dućane i zakloništc pokajnica. na manastir harmelićanski pred gradskom kapijom, iz kojega se čuje mu kd pijev monaha. Preko na kraju glavne

ulice stoji »tamna katedrala, golemo tijelo svoga veličanstvenoga kraljevskoga groba. U jevrejskoj ulici, u kući rabijevoj, tajni sastanak starješina općine, u kojemu rabi Ilija, koji je doputovao iz Strassburga, izvještava: o putu, kojim je došla kuga, iz Španije preko Francuske i Savoje u §vicu i o ludoj oiptužbi, koja je svakamo pratila Crnu Smrt, da su Jevreji otrovali izvore i zdence; već je nevolja prešla gore svice i valja se do bodenskoga jezera uz Rajnu: pitanjem, punim brige završuje stranac svoje izvješće: reci nam Jehuda ben Kalonymos, kako je s vama u Speyeru! Na koncu tjedna i knjige: razbojstvo, palež, razorenje hrama, umorstvo staraca i djece, silovanje; vani pred gradom na vješalima visi iješina djevojke Sare, koju su iskopali na jevrejskom groblju. Gola

je, noge su joj vezane, gore na užetu, gla va joj visi prema dolje, a u dugu kosu privezali su joj živog štakora, koji trgajući grize svojim šiljatim' zubima bjeločnicu mrtve djevojke. Medjutim: dugi niz slika, koje prikazuju život grada u šest dana tekućeg tjedna. U biskupskom dvoru kraj katedrale je svjetovni gospodin biskupije Gerbard von Ehrenberg. Jevreji ga mole za zaštitu, pozivajući se na kraljevsko obećanje. Na Tri Kralja misa u katedrali, propovijed dominikanaca, svečano umirivanje, čitanje zaštitne bule za .levreje. koju je izdao papa Klement iz Avignona. Nasuprot; pied crkvom Franjevaca U podnevnom suncu istoga dana prikazuje se na brzo sačinjenoj pozornici misterij, u kojem govori andjeo u nevinoj bjelini ženi s mrtvim djetetom na ruci:

2

»ŽIDOV«

BROJ 15.