Židov
Weizmann i Sokolov o ratifikaciji mandata
Na godišnjoj konferenciji engleske cijonističke federacije držali su Wei zmann i Sokolov odulje govore, u kojima su se bavili ratifikacijom mandata. Nakon kratkog nezdrava te nekrologa preminulim odličnim cijonistima Borisu Ooldbergu i Jakobu Moseru rekao je Weizmann medju ostalim; Sastajemo se u sretnom času Mandat je potvrdjen, svi su članci odobreni i svi su članci, koji se odnose na cijomstičko pitanje, ostali nepromijenjeni. Time se završuje teško poglavlje u povijesti cijonizma. Stojimo pred najvažnijim časom od Balfourove deklaracije i zaključka u San Remu i smijemo da blagoslovimo čas, koji nam je dao da to doživimo. U smjernoGti mora da zahvalimo Bogu Izraela, da nam je dao doživjeti to veliko vrijeme. Treba da zahvalimo svim civiliziranim narodima, a naročito Engleskoj, da je uzdržala dano nam obećanje. Zahvaljujemo svim velikim državnicima, a naročito velikom državniku Arturu Jamesu Balfouru. čije se ime ntaad ne će zaboraviti u židovskoj istoriji. Mora da izrazimo svoju veliku za• hvalnost i Americi koja je svojim odobrenjem mandata razoružala naše neprijatelje. Moramo se s ljubavlju i poštovanjem sjetiti i svih onih, koji su pali na putu u svetu zemlju, kao i onih koji su u svetoj zemlji sami postali žrtvom velike stvari. Ratifikacija mandata namiče nam velikih dužnosti. Pozvani smo da se svim silama zalažemo za postignuće našeg cilja. Neka naše koljeno bude dostojno i u stanju da udovolji zahtjevima velikoga vremena teškoga rada. Tko pozna bijelu knjigu engleske vlade, bit će nešto razočaran. 1 ja sam. No ne smije se zaboraviti na velike promjene, koje su s,e zbivale od 1917. to jest od Balfourove deklaracije. Držalo se da će sve moći brže napredovati, no razvoj prilika ne da se unapred odrediti. 1 Engleska morala je da pravi velike (koncesije. Ali Engleska je zemlja, koja ima mnogo strpljenja i samozataje. Teško je biti. takav,
ali to je zdravo. Samo s tim osobinama moglo se preživjeti ove teške godine. Za 4 nedjelje slavimo 25-godišnji jubilej prvoga kongresa i prihvata Bazelskog Programa. U ovih smo 25 godina mnogo postigli od našega cilja. Lahko je reći, da nismo napredovali dovoljnom brzinom. Dosta smo se bcrili i trpili. Sa svih smo strana bili okruženi neprijateljima, izvana i iznutra. 1 sad još imamo dosta neprijatelja. Preporučamo strpljivost, jer se prenaglenjern ništa ne postizava. Sa strpljivošću i nadmočnosti izgradit ćemo Palestinu. Mcrat ćemo da se naprežemo i ovdje i ondje. U Palestini mora naš rad da se vrši u mini i slozi. Mora da sa svim elementima u zemlji zajedno radimo, da zajedno izgradimo sretnu domaju. Na koncu svoga govora obratio se Weizmann Arapima. Čujte, Arapi poviče neprijatelji utisnuli su se izmedju vas i nas. Oni su trovah vaše duše. Mi ćemo svojim miroljubivim radom, svojom dobrom voljom, uplivom svoje židovske tradicije, te in.vorporacije najviših ljudskih ideala uvjeriti našu arapsku braću, kako je velika bila njihova zabluda glede naših namjera. I veza srdaca izmedju nas opet će ojačati. Nahum Sokolov na početku svoga govora isporučuje srdačne pozdrave mili juna amerikanske braće engleskim Židovima. Prelazeći na mandat izjavljuje, da se taj dan može smatrati kao jedan od najvećih u našoj istoriji. DosaJ nismo imali nikakove pravne potvrde, a sad imamo već potvrdu obih kuća amerikanskeg parlamenta kao i engleskog parlamenta. ovog najstarijeg uzora svih demokratskih zakonodavnih tijela. Stojimo danas pred realizacijom želja našega velikoga Herzla. Imamo medjunarodno priznanje i potvrdu, o kakovoj je snivao Herzl, da ne potvrdi samo jedan narod, samo jedna zemlja, kako god moćna i velika bila, pravo naroda Izrada na njegovu domaju, već da svi narodi i nacije javno priznaju i odobre to naše pravo. Nijesmo se smjeli zadovoljiti samo Ligom Naroda, jer Amerika ne pripada Ligi Naroda, a onda se ne bi moglo govoriti o potvrdi svih naroda. Mi smo dobili i amerikansku potvr-
du. Može li se pojmiti, kako je velik naš uspjeh? Dajte da dademo izražaja veselju, jer doista, nadošao je bolji dan! Vječni putnici dobili su zemlju, koju treba da uzdignu do stare velike civilizacije. Treba da opet postanemo luči za druge narode. sDanas si postao narodom!« Budimo si svjesni vremena, koje doživljavamo. Velik je dan ifaše istorije, veći, no što smo ga sebi zamišljali. Ne zavidjam onima, ikoji nijesu znali, kako je teška bila naša borba. Ne shvaćaju znamenovanje onoga. Sto je postignuto, oni, koji viču: »Sve ili ništa!« Kako je glupo i smiješno ovakovo stajalište. Nakon Balfonrove deklaracije dobili smo velik broj novih pristaša koje smo nazvali Balfouricijonistima. Uvjereni smo, da će i potvrda mandata privesti našim redovima tisuće i deset tisuće novih cijonista koji su čekali na ovaj veliki momenat. Oni mora da dodju i doći će, čim prije, tim bolje. Kako ćemo još dugo morat da apeliramo; Dodjite, ujedinite se, stupite u naše redove i pomognite, da izgradimo našu zemlju! Veliku hvalu izrazio je Sokolov braci u Americi. Oni nijesu dali milostinju za obnovu Erec Jisraela. Svijesni su velikog znamenovanja cijonizma. Cijonizam nije tamo škrabica za milostinju, već živa riječ. Cijonizam im više daje, no što on uzima. Oni u njemu vide jutarnju zvijezdu velikoga dana, na kojem će Židovi svoje ženijalne stvaralačke sile moći da pokažu cijelome svijetu. Cijonizam je prodro 'u sve kuteve velikog amerikanskog židovskog života ah cijonizam nije samo tako duboko prodro medju Židovima Amerike. Ondje su i hiljade nežidova dobri cijoniste i strahopočitanjem čekaju dan realizacije velikoga cijonističkog ideala. Prošao sam svu Ameriku i vidio, kako je ondje velik entuziazam za cijonizam i kod samih nežidova. .lest tako je to. Cijonizam zbližava Židove i hrišćane, a i muhamedanci će doći! Mi smo sad narod u Palestini pod nadzorom Lige Naroda. Ima još mandata: ali oni mandati ne igraju veliku ulogu. Cijelo ležište položeno je na naš mandat. Od nas iščekuje se nešto veliko i uzvišeno. Neka bi u nas rasle ambi-
Feuilleton JEZIČNI ODNOŠAJI IZMEDJU JEVREJA I STARIH GRKA.
(Peto poglavlje još ne objelodanjene knjige »Jevrejski jezik u svom kulturno-historijskom razvoju« J
Piše: dr.
M. Margel
(Zagreb.)
U znanosti se dugo vremena držalo, da su Feničani bili jedini, koji su priveli grčkoj kulturi mnogo senatskih elemenata. U prvom odsjeku ove rasprave uspjelo mi je dokazati, da je još u doba ficrodotovo (5. vijek pr. Kr.t ime jevrejskoga naroda bilo tudje Grcima, tako te su ovi Jevrcje naprosto nazivali sad Feničanima, sad Sircima ili Palestincima. No još i kasnije, u rimsko doba, krilo je pred rimskom javnošću ime Feničana ili Siraca i Jevreje (por. S. Krauss, Talm. Arch. 11, 349). Tek u 4. vijeku pr. Kr. spominje Aristotel Jevreje pod imenom »Judaisi«, aK ih pribraja Sircima. Nagadjam, da prešućivanju Jevreja sa strane Grka trijesu bili krivi ovi, već Feničani. Kad su Grci u 10. vijeku pr. Kr. uveli jevrejski alfabet, upravo je naj-
ljepše evala židovska država pod vladom kralja Davida i bila već velevlast, kojoj su svi susjedni narodi iskazivali poštovanje. Bajka je, da je stara trgovina u primorjima Sredozemnoga mora bila jedino u rukama Feničana. Znademo iz takozvanoga blagoslova Jakobova (I. Mojs. 49, 13), koji je po Bemfetdu (Gesch. der jiid. Literatur, str. 20) nastao u doba sudaca, da su se stari Jevreji uz ratarstvo dali i na prekomorsku trgovinu. Ta u feničkom su primorju stanovati i jevreji. U području plemena Zebulonova, uz primorje od »Hrskih Ijestava« (Slumat Cor) Haife, bavili su se već stari Jevreji industrijom grimiza, koje« je sjedište zacijelo bio Tir. Od 9. do 5. vijeka pr. Kr. postojala je, kako dokazuje V i n c e nt, živahna trgovina izmediu Palestine i Grčke. Trgovinom dopriješe jevreji na sve strane svijeta, a autentički je zasvjedočeno, da je ona već u 7. vijeku pr. Kr. dovela Grke u Palestinu (por. Schiirer, Gesch. des jiid. Volkes, U. 68 i si.). Feničani su pod svojom zastavom vozili jevrejsku robu. Ta u Kartazi je u jednom sarkofagu 3. vijeka pr. Kr. nadjena jevrejska amajlija iz 7. vijeka pr. Kr. (Schiirer, na pom.
mj. 111., 54, op. 73). Feničani, a zacijelo i Sirci, bijahu Jevrejima učitelji u trgovini. Uza sve to je neoboriva činjenica, da su jevreji pružali Feničanima osjetljivu konkurenciju. U Sidonui liru zavladalo je pravo slavlje, kad su sabilcnci u 6. vijeku pr. Kr. srušili židovsku državu i odveti u progonstvo većinu jcvrejskoga pčanstva. »Slomljena su vrata naroda«, klicahu u liru zbog pada Jerusolima, (Tir), sada ću ja (Tir) da se napunim zbog razorenoga (grada Jemsolima) (por. Jeheskel 26, 2). S palestinskom je robom dopro u staru Grčku ne samo jevrejski alfabet, već su se s njime selile i kanaanskc priče i legende, jevrejske i feničke tudjice, a vjerojatno i književne isprave. I zaista nema u starogrčkom kulturnom životu područja, koje ne bi bilo prožeto duhom jevrejskoga jezika. Grčki je jezik sačuvao mnoge načine izražavanja, što upravo odišu duhom jevrejskoga jezika. Značenje mnogih grčkih riječi promijenilo se tek po jcvrejskom uzoru te je bilo * preneseno s materijalnoga kulta na kult duševni. Ta se promjena u grčkom
BROJ 34.
»ŽIDOV.
3