Židov
raditi dalje, ne kao dosad, nego intenzivnije, možda drugim sredstvima, ali sveudilj k istom cilju. To je eto ono najvažnije, najodsudnije pitanje za cio židovski narod i za njegovu omladinu, da li još uvijek isto tako gleda k cilju, neovisno od toga, jesu !i izvanji uvjeti ma kako povoljni ili nepovoljni. Ne treba se dati zavesti političkom konstelacijom, jer sudbina židovskoga naroda leži samo u njegovoj ruci. Što bi nam koristila država, što javno-pravna domaja, ako bismo sc prikazali kao jedno, za život nesposobno koljeno. Ideju obnove, koja je pobijedila, treba privesti djelom u život, a zataji li kod toga naša snaga i naša požrtvovnost, tad će se, govoreći Ruppinom, Balfourova deklaracija i sanremski zaključak za nas iz blagoslova pretvoriti u 'prokletstvo. Jedno je jasno • hoćemo li obnovu, to jest rlješenje židovskog ekonomskog i kulturnog pitanja, tad treba za židovski narod stvoriti domaju tako. da se jedan njegov dio i to ne malen što prije naseli u Palestini. Židovskoj omladini danas je Palestina bliža no ikada prije. Najbolji njezin dio već se svezao s njom i s novim životom, drugi se dio sprema. Ali za svu masu židovske omladine nije u dogledno vrijeme moguće da onamo po dje. Upravo ovdje, gdje dolazi u koliziju najčišći politički cilj naroda kao cjeline sa moralnom zadaćom pojedinca, treba da taj pojedinac očuva čvrstoću duše. Nije dakle sofisterija ako sc kaže, da ne može biti zadaća za svakog Židova da podje u Trec-Jisrael, - barem u dogledno vrijeme ne. Mnogome će biti zadaćom, a to zahtijeva narod, da ostane gdje jest i da ondje posluži svom narodu. Dakle, konkretna zadaća naroda u budućnosti ne ce u podosta slučajeva moći da bude konkretnom zadaćom pojedinca u sadašnjosti. Kome je to jasno, taj će i shvatiti svoju dužnost. Cut će kad ga njegov narod zove i ispunit će poziv bez razmišljanja. Takav jest poziv i poziv na obnovu. Na obnovu jednog naroda, kakove ne po. zna istorija. Kulturnu i ekonomsku, a ekonomsku prije svega u doba ekonomskog mina onih narodnih masa, koje su tako reći prije same nosiie ideju svoje obnove. Zbog svega toga obnova je danas prije svega ekonomsko pitanje, pitanje ekonomske snage cijonističke organizacije. 1 udovoljenjc ovom pitanju stavlja u pozadinu sve ono, što se je dosada učinilo. Keren Hajc-sod kao nosilac i simbol obnovnog rada životna je knjiga današnje židovske generacije. U njoj će se napisati njen život ili njena smrt. Neka se ovo ne shvati tako, da galutska sredstva svojom apsolutnom vrijednošću odlučuju. Om su tek energija tisuća, milijuna Židova iz Galuta, koju će zasad i u prvo vrijeme ona šačica palestinskih pijonira pretvarati u jednu drugu energiju, višu, silmju i jaču od galntske, da je spuste u onu žednu zemlju, iz koje će nići život A život onaj dat će energiju života onima u galutu. 1 tako su one obe vezane, te energije života, i nsahne li vrelo jedne, presahla je , i druga. Razumije li ovo židovska omladina u galutu? T.vo joj polja širokog rada za narod i za sebe. I zadaća njena ovdje je Omladina kao takova ne fina sredstava, a ciko ih ima. onda su malena, da bi bitno mogla utjecati na ekonomski jpro-
- gres Keren Hajesoda. Ako uzmogne, ona - će i ovdje učiniti svoju dužnost i dati ta - sredstva bezuvjetno u potpunom uvjerei nju, da je dala sve, što je mogla. AH ona 5 ne smije nikada pomisliti, da je time dala i sve. Ovo je tek jedan od postulata njenog - učestvovanja za osnovni fond narodne ob ■ - nove. Drugi je postulat njenog rada ovdje, da na svakom koraku i u svakom krugu misli, govori i podstrekava na dužnost Keren Hajesoda. Ovo pogotovo danas. 1 kad u odsudnom času imade toliko Židova, a i nazovicijonista, ikoji još svoga maasera nijesu dali. Doskora sastat će se cijonistička konferencija, da opet medju inim dade budžet za jednu godinu rada, a da možda onome od godine prije ni udovoljeno nije. Poradite omladinci svim marom, e da se rad obnove naše ne bi produljivao od godine do godine, već da bi se na dugo moglo operirati i sa realnosti i sa ciframa. Keren Hajesod nije običan instrurnenat finanssija; on nosi u sebi princip socijalne obnove. A i ova obnova je težnja omladinstva. Jer Palestina bit će samo onda židovska domaja, ako bude narodom u radu osvojena i socijalno prožeta. Najbolji dio židovske omladine moći će se vezati radom uz grudu zemlje. Možda bi se 'ome našla i druga sredstva, ali ona ne bi pitala kako se veže. A šta bi ona koristila, ako bismo imali domaju, ne za se, nego za svoju taštinu, samoljublje, težnju za slavom, za svoju trgovinu i za svoj život bez Boga. koga bismo ostavili, isto bi nam koristila zemlja nade, ako bismo se u njoj našli isti kao i prije što srno bili. Neka se zamisli u to židovska omladina. i Ovdje leži i ideja Keren Hajesoda. Jer i on ima svoju ideju, samo se o njoj ne može govoriti svakome. Rekao sam naprijed, da je cijonizam iz mladenačke dobi prešao u muževnu. Postoji opasnost, da bi ovo muževno doba doskora postalo staračkim. Cijonizam ideje, cijomzam revolucije, mogao bi postati cijonizmorn financija i ničega drugoga. Da se razumijemo. U cijonizmu dvije su strane: kako idejna, tako i ekonomska. Ali one treba da su u ravnoteži. Ona, kojoj je Palestina Cijon, i ona. kojoj je Palestina te'k Palestina, što se ne razlikuje ničim od drugih zemalja. J Keren Hajesod je fond obnove one prve Palestine i cljonizma, što njoj teži. Shvatite omladinci taj cijonizam i nadjite se uza one starije od Vas, koji ga još. uvijek u srcu nose. Još više, ispnnlteonu prazninu, koja je nastala time, £to mnogi ne shvaća više one jedinstvene ideje, koja kaže: prinriti bazdskS program i reći da je ispravan, ne znači još biti cijonistorn, nego to znači učiniti cijonsku ideju centralnom u svom životu, iz nje vladati tim životom i oživotvoriti je S poći će onda neki svježi duh, tim modernim cijonizmorn, .koji ne će poznati nemogućnosti i praktičnih zaprijeka. veo će tražiti djelo, ne izvan života, nego u njemu. To vrijedi za svaku instituciju cijonizma, pa t za Keren Hajesod i Keren Kajemet. Oni su organizmi, a kao takovima treba im vazda žive struje iz jednog pokreta. Organizam može samo onda da bude svjež i pun života, ako ga nepre-
stano plodi vrelo živog pokreta, što se vazda oko njega vije, vazda mu donaša novo, a übija staro. Tek tako dolaze u jedan organizam klice i hrana za korijenje. A organizam prima tu rijeku iz pokreta, jer će inače zakočiti njegove žile i postat će mrtvim mehanizmom, koga će (rebati navijati, e da bi djelovao od vremena do vremena. Podajte omladinci ovim institucijama struju vašeg pokreta i klice vašeg života.
Oton Rechnitzer.
Razne vijesti
| ttavid Frischmann | Petak 4. augu; sta umro je u Berlinu slavni jevrejski i 1 jidiš pjesnik i publicista David Fris c h-1 man n. David Frischmann je rodjen ISj34. u Zgiercu kraj Lodza. Svoje evropejsko obrazovanje stekao je na sveučilištu u Rreslavi. gdje je studirao filozofiju, historiju i historiju umjetnosti. Kad je bio 13 godina star izdao je prve svoje pjesme u jevrejskim novinama »Habokers »Haor« i »Hašahar«, Već kao mladić prevodio je prirodopisne pučke knjige na jevrejski. 1883. izdade novine »Tohuvavohu«, a naskoro se dade na prevodjenje, te se na tom polju veoma usavršio. Preveo je mi jevrejski Byronov »Kains Nietzscheov »Ovako govoraše Zaratustra«, Tagoreov »Gitanjali«, »Chitra«« i neka djela kug. Strindberga i Oskara Wildea. Dugo je urgdjivao literarni dio novina »Hajnt«. Bio je jedan od najboljih feljtonista na jevrejskorn i jidiš jeziku, zbog stila i finoga sarkazma, te izvanredne spreme na literarnom polju. Svjetski ga rat zateče u Rusiji, koju je 1918. ostavio, slomljen i duševno i tjelesno, proživivši strahote i pogrome rata, te podje u Poljsku. Zadnje svoje godine iproživio je u Berlinu, gdje je već 2 godine prevodio Shakespearea, a kao posljednje »Koriolana«. Prijevod Goetheova »Fausta« ostao je nedovršen. Radio je sve do smrti, ma da je već 4 mjeseca bolovao. 3. o. mj. podvrgnut bi operaciji, te se pronašlo da boluje od raka, ma da su liječnici tvrdili, da je na žuči bolestan. U petak je u jutro umro. Oko samrtne postelje sku piše se žena i djeca mu. što su tek malo vremena u Berlinu, znameniti židovski kipar prof. Pasternak. Š. Bencion te Sahuan Šozor. Bialik, koji se nalazi na ljetovanju, pozvan je telegrafski u Berlin. Smrt je Davida Frischmanna proizvela kod jevrejskih i jidiš književnika veliku žalost. ft. ■. Englesko radništvo i palestinski mandat. Iz Londona nam javljaju: Vodja engleske radničke stranke James Ramsay Macdona 1 d upravio je povodom ratifikacije palestinskog mandata židovskom dopisnom uredu ovaj dopis: Potvrda palestinskog mandata po Vijeću Lige Naroda je u istinu dogadjaj od najveće istorijske zamasi tosti za cjelokupni židovski narod. Cijeli će svijet promatrati, kako će Židovi na praktičnom djelu uspjeti, da savladavaju odgovornost u saradnji s palestinskom vladom, da provedu miroljubivo kolonizaciju, te da sklope konkordat s arapskim pučanstvom i da konačno razviju prirodna bogatstva stare »židovske domaje.
4
»ŽIDOV.
BROI 33