Židov

ste put prevalili k ostvarenju cilja, ipak ni jedan nije imao tolike važnosti kao ovaj sadašnji, koji se sastaje u -času našeg najvećeg zanosa, ali i u najosudnijem času naše istorije. Ono, što smo zadnjih mjeseci kom nestrpljivošću iščekivali, potvrda mandata. uslijedila je. Vrata Palestine koja su nam u zadnje vrijeme bila gotovo sasvim zatvorena, opet se otvaraju, a srca naša ispunja veselje i radost. Potvrdom mandata dobio je pokret opet polet koncepcije u velikome stilu, koncepciju, koja ne ograničuje zahtjeve prema mogućnostima, već hoće da prinudi mogućnosti da se pokore zahtjevima. Došao je čas, koji nužno mora da napne svu moralnu odgovornost, da podstrekne i uzbudi sav napor svih sila do jedne granice, preko koje ne idu, gdje se sva napetost mora da oslobodi u jednom vidnom uspjehu, jer bi inače nastupio slom. U svima nama stoga podrhtava neko neizmjerno uzbudjenje. A omladina, kojoj je naš cilj jedna ozbiljna duboka žudnja, a put do nje teška patnja, ona sigurno proživljava bolove iščekivanja snažnije no ikad prije, jer u obnovnome radu izgradnje židovske domaje, što ga ima da izvrši židovski narod, omladina je onaj faktor, koji u tom radu mora da ima najvećeg udjela. Ona je već danas po rtajboljem, najplemenitijem te najidealnijem svom dijelu nosilac obnovnog rada u Erec Jisraelu, koji gradeći i izgradjujući zemlju otaca, ujedno u sebi obnavlja židovskoga n čovjeka. Znamo, da je to trnovit, težak i naporan put, možda će po gdjekoji i smalaksati, ali halucim, židovska omladina, u to čvrsto vjerujemo, ne će šuštati. Ona će ustrajati, dok ne izgradi sebi i narodu svoju domaju, koja će biti onakova, kakovu ona hoće i za kakovu će dotjecati snaga i volja židovskih pijonira. Rad naših pijonira, naših halucim, neka nadje odraza u vašem radu, neka vam bude svijetlim uzorom vašega nastojanja i podstrek snažnom koracanju k postavljenom cilju vašoj unutarnjoj obnovi i harmonizaciji vašega htijenja. I ako vam za sad nije dano da poput halucim neposredno polažete temelje novoj židovskoj zajednici, to vam se ovdje pruža mnoga prilika, da vršite svim zanosom mladosti zadatke, koji posredno stuže tome cilju. Radeći na vlastitom usavrsivanju, bit ćete ujedno svagdje i svakom prilikom i u nas najjači poticatelji aktivnoga rada, koji ovaj čas, više no ikad prije, iziskuje. Vaše omladinstvo, zanos i oduševljenje, koje ozvanja u vašim dušama, jamstvo su nam, da ćete taj rad i uspješno izvršiti. R. O. S. C. J. izrazio je svoje nade i želje glede rezultata ovoga kongresa u pozdravu omladini, što ga je objelodanio u »Židovu«. Uvjereni smo, da će židovska omladina shvatiti svu ozbiljnost i težinu vremena, što ga proživljavamo i da će prema tome udesiti svoj rad. Neka bi vaša vijećanja i zaključci stvorili pretpostavke za istinsko i potpuno izvršenje zadataka, koje ste sebi postavili. U to vam ime ispred R. O. S. C. J. isporučujem njegove najsrdačnije pozdrave i želje za uspješan rad ! David Spit z e r ; Ispred cijonističke organizacije Zagreba grada ja vas najsrdačnije pozdravljam. Sastali smo se u jedno vrijeme, kad 25-godišnji cijonistički rad doživljuje ovaj uspjeh, za kojim smo išli. Ali to je tek bio preludij, rad započinje tek sada. Započinje u onoj mjeri, u kojoj mi do sada nijesmo radili, odnosno mora da započne. Svi skupa i svaki pojedini mora biti na svome mjestu. Mi se nadamo, da ćete pripraviti omladinu za taj rad, da će se omladina svakom pozivu odazvati, da ćete pripravili onaj radni materijal, koji je potreban, da. ako mi danas sutra otstupimo, da vi možete preuzeti tekovine dosadanjeg rada. Mi vam želimo ugodan boravak u našoj sredini i da vaše nastojanje i vaš rad budu okrunjeni potpunim uspjehom. Š. Š p i tz e r pozdravlja slet u ime Makabija te medju ostalim veli : Zapala me je nadasve ugodna dužnost, da vas ispred židovskog gombalačkog i športskog društva Mak’abi pozdravim i da vam vašem trećem kongresu, na koji ste se sastali u vrijeme, najkritičnije po naš cijeli narod, u vrijeme.

kad nam već u ušima zvone .zvukovi onog zadnjeg kucaja u zadnjem času, kako je lijepo kod zadnjeg mitinga rekao Lav Slern, da tom vašem trećem kongresu zaželim što uspješniji i što bolji rad. Braćo i sestre! Uzdanico naša ! Izgradite ovaj vaš kongres na ognjištu cijele naše omladine, dajte da se na tom ognju i mi grijemo, a vi budite vjetrovi i raspirujte taj oganj, dok se razbukti u veliki plamen, koji vi nosite u bliže i daleke krajeve ovih zemalja, u kojima živimo, prenesite taj plamen u srca onih mladih i starih, kojih su srca dosada za nas bila hladna. Makabi nije čisto omladinsko društvo, ali u njemu su ljudi mladenačkih nazora, u njemu su ljudi mladih srdaca i zato je Makabi imao, imade i imat će uvijek veliko razumijevanje za rad omladine. Za to je Makabi objeručke stavio se o bok upravi omladinskog Saveza kao domaćin kod svih športskih priredaba, znajući da mu je to dužnost, znajući da je uspjeh cijonista i uspjeh naš, uspjeh našeg zajedničkog nastojanja. Makabi vrši dakle jedan stanoviti dio domaćinskih dužnosti i zato vas ja u ime Makabija pozdravljam : Dobro nam došli i osjećali se u našoj sredini dobro i ugodno. Dr. L i c h t držao je svečano slovo, koje n izvađku donosimo. Govornik rekao je: Mene je zapala zadaća, da zamjenim ,g. dra. Siegfrieda B e r n f e 1 d a. No nemojte od mene očekivati, da ću ja ovdje razvijati uzgojne metode, koje treba da prosljeđujete neposredno n svome radu. Ono, što osjećam u ovome času i što rnc veže više od svega drugoga s vama, to je možda više od logike činjenica, od logičnog izvadjanja potrebe i metodologije vaspitnoga rada u omladini, to je zanos, koji ovdje prestrojava iz vaše sredine i ovladava dušu i onoga, koji se po godinama. ne broji više u vaše redove. Više od svega, što može da oda vrednotu sigurnosti i budućnosti jednoga naroda, više od logike činjenica i mozgovnih konstrukcija, više od svega toga, važi zanos, trajan i silan, spojen jednim htijenjem, uperenim jednom jasnom svijetlom, vidnom cilju. Možda nije na odmet. da u ovome času. kada ćete vi nastaviti, da trezveno vijećate o svemu, što treba da se izgradi i što treba da se radi da i vi u ovome času ne smetnete s uma. te vi. kao zanosni dio ovoga naroda, ne mislite donijeti svome narodu ništa više i ništa ljepše i ništa čišće od čistog i velikog jednog urnebesnog i frenetičnog zanosa Mislim da u ovome času. kada treba više no ikada da pokažemo svijetu, jesmo li dostojni dara. što smo ga dobili ili izvojštiii, treba da pokažemo svijetu zelotstvo naših predaka u očuvanju naših sopstvenih nacionalnih vrednota, da gradimo na onome, što je bilo ono. što ima da bude. Pita se. koji je zadatak omladine u ton; velikom gradjenju. koje nas čeka i koje treba svaki i najneznatniji i najuspavaniji Jevrejin da pomogne, da stvori jedno- spasonosno i veliko djelo, ne samo za svoj narod nego možda i za čovječanstvo, .la se vraćam na prošlost cijonističkog pokreta, vraćam se onome vremenu, kad je cio taj cijonistički rad. sve to cijonističko pregalaštvo, bilo nošeno jednom jedinom silom omladinskoga zanosa, kad smo nu mladi bili tako reći jedini nosioci, a nitko nas u tome nije pomagao. Istina, tada još nije bilo u nas ni izdaleka onoliko jevrej. vrednota, koliko ih ima danas vaša omladina. Mi nijesmo znali, da govorimo jevrejški jezik, šta više, možda nijesmo ni postavili postulat da učimo jevrejski. Pa

ipak krivo se čini, kad še omladini ondašnjih dana ovo spočitava kao jedan nedostatak. Mi smo možda više nego vi danas osjećali jaz izmedju zbilje i cilja, te smo se osjećali još i prejako stidni jednog pokoljenja u židovstvu, koje jedva da je uspjelo da spasi ponešto ili gotovo ništa jevrejskih vrednota. Mi smo se vidjeli još gaženi i prezreni od svukuda. Mi smo osjetili i te kako gorko i jasno neskladnost izmedju zbilje i cilja. Živjeli smo dvojnim životom, jednim realnim zemaljskim, i jednim idealnim zanosnim. Gledali smo u jedno svjetlo i jedan cilj i gledajući uporno i ravno u nj, živjeli smo u jednoj iluziji budućega doma i izgradnje jedne domaje. Danas se vi tome cilju više primatkoste. Vi vidite, da štošta ne ide onako, kao što se u mašti stvori, vidite, da se stvaraju kompromisi izvana i unutra, da sa mora računati sa onim. gorkim i teškim zbiljama. Vi vidite, da oni, koji su morali i koji su zvani da grade budućnost svoga naroda bolna srca moraju da daju koncesije ovamo i onamo i ljudima u sopstvenim redovima i ljudima izvan redova svojih i ljudima diplomacije evropske. Zacijelo mi. to jest omladina, ne ćemo da se obmanjujemo; ono, što jasno imamo, nije ono, što s« nam naši obećavali, nije ni iz daleka ono velebno i lijepo, što su nam sni gradili, maštajući o cijonističkom pokretu. Sve to nije tako i sve će to u zbilji da bude često i prečesto natrunjeno kompromisnim aktima. Pa kad je to tako i ne treba, da pitate sebe, što je vaš zadatak, što je vaš cilj, vaše zvanje u cijonističkom pokretu i u ovom jevrejskom narodu. Dok mi odgovorni, koji kao ljudi od rada i ljudi, na kojima leži organizacija, moramo, da se snalazimo u svim prilikama i da vodimo o njima računa, dotle vi kao omladina ostajete netaknuti od svih tih potreba časa i od oportunosti, koje nam se nameću svom silom. Vi morate da provedete apsolutnost svih ideja barem u svome cilju. Slomi li se vaše htijenje, počima U ono da vodi računa o kompromisima, onda je ispunjenje nada židovskog naroda labavo. Neka ne zaborave stariji izmedju nas. koji sa nekim autoritatizmom nastupaju prema vama i imaju štošta da vam spočitnu, ane vide onu suštinu vašeg omladinstva, neka ne zaborave ti ljudi, da ne stoje do njih ljepota i veličina cijonistiokog pdkreta, jer oni doprinašaju Keren fiajesodu, nego do ljepote duše. koju omladina doprinaša na oltar svoga naroda. Ja ne ču da Vam pričam o vašem uzgojnom zadatku, ne ću da vam ocrtam, kako čete skupljati malu djecu oko sebe, da ih učite jevrejski pjevati ili da osnivate gimnastički savez, ja ne ću da pričam, kako treba da se gradi zajednica omladinaca, ja ne ću ni da govorim o tome. da vaš omladinski savez, kakav je danas, ne odgovara onom zahtjevu, koji se smije i mora da stavi, naime da mije, kako može da bude zajedništvo umjesto organizacije. O svemu tomu ne osjećam potrebu, da vam govorim i tumačim. Ja možda nijesam primio onu literaturu u tom pitanju, koliko svaki od vas, i ja sebi ne svojatam nikakav autoritet osim jednoga, a to je moj lični zanos prema onim ciljevima, za kojima vi idete. Ja vječno žalim, da mi prilike ne dopuštaju, da u veličini zanosa koraknera ovom cilju, kao što vi smijete da koracate.

»ŽIDOV«

BRO) 36.-37.