Židov

Sta se liče učenja jcvrejskog jezika, naglašuje, da naš rad na tom polju ne može zadovoljiti i ako je i ove godine postignut u mnogim mjestima lijep uspjeh tako u Zagrebu, Sarajevu i Karlovcu. Radni se Odbor obratio memorandumom Savezu bog. općina u kojem traži, da se izdaju naučne knjige, u kojima će se lahko shvatljivim, pedagoški ispravnim načinom raspravljati o raznim epohama jevrejske povijesti, literature itd., da se poduči jevrcjskog jezika u osnovnim i srednjim školama obrati više pažnje, tp da se izda obukovna jcvrejska knjiga u srpsko-hrvatskom jeziku. Savez jcvrejskih vjeroispovjednih općina u svome je odgovoru obećao, da će svim tim željama udovoljiti. Ove je godine znatno napredovao rad s djecom, koji nije tako naporan, a u velike podupire naša nastojanja. I ovdje se pokazalo, da se kraj dobre volje dadu postići vrlo lijepi rezultati. Napose valja istaknuti omladinsko društvo »Maks Nordau« u brodu, kome je uspjelo da osnuje dječji vrt. Osim rada oko vlastitog odgoja naša je omladina posvetila mnogo pažnje cionističkom radu unutar pojedinih mjesnih organizacija. Tako su naši članovi pored ostaloga doprinjeli svoj dio i Keren Hajesodu, pa ma koliko ti prinosi bili neznatni, moralna snaga, koja se odatle dade crpiti, je golema. Najveći intenzitet rada i agilnosti medju omladinskim grupama razvila su športska i gombatačka društva, kojih imadc 25. Ova udruženja postoje ili kao samostalna društva ili kao sekcije već prije postojećih literarnih društava, te će ovaj slet pokazati, koliko su u svome radu napredovali. Svoj prikaz završuje apelom na omladinu, u kome veli; Koliko god smo .od lani ovamo uznapredovali, nijesmo zadovoljni svojim uspjesima. Još je uvijek veliki broj onih, koji su s nama, ali su samo posmatrači našega rada. Mi zahtijevamo mnogo više nego je samo pasivno pristajanje, mi tražimo aktivne saradnje svakog pojedinca, a tek onda će naš pokret biti doista pokretom omladine svijesne svojih težnja i zahtjeva, svijesne svojih zadaća, onda ćemo tek bih istinski omladinci, koji će stvoriti novog jevrejskog čovjeka i novu jcvrejsku zemlju. Dr. Pe r i ć, izvješćuje u ime verifikacijonog odbora, da je dosad predana i ispitana 31 vjerodajnica, pa pošto su pravovaljane predlaže, da se mandati verificiraju. Ujedno moli, da naknadno stigli delegati predaju smjesta vjerodajnice. Prima se. Iza toga se prelazi na debatu. Cvi Rothmiiller: Zadatak je ovoga sleta da revidira osnovne principe naše organizacije, jer nijesmo postigli onoga, što smo si zamislili. Htjeli smo probuditi omladinski pokret, zamislili smo sintezu omladinskih težnja i židovstva, to jest uz omladinstvo potpunu hebraizaciju i judaizaciju. Nijesmo ništa postigli. Prema tome treba da se dogovorimo o našim ciljevima i o putovima, kako ćemo do njih doći. Cilj je jasan: Preporod u židovskome duhu. No u odredjivanju putova išlo se predaleko i zaboravilo, da mi nijesmo u istočnoj Evropi. U nas se budio samo cionizam zanosa i manifestacije, koji nije bio protkan jevrejskim vrednotama, jer se rodio iz eruptivne spoznaje židovske narodnosti, dok se u istočnoj Evropi budi kulturni cionizam. To ne smijemo zaboraviti, kad postavljamo metode našega rada. Konačni cilj hebraizacije ne ćemo postići dosadašnjim diletantskim radom, već samo potpuno stručnim radom. Nije dosta govoriti o napretku, već treba pokazati realni napredak. Znam, da danas nije ništa bolje, no što je bilo na prošlom sletu, što više mnogo je gore. Onda smo imali zanos i nadu u dolazak nekoga novog, ma i maglovitog, omladinskog pokreta, danas nemamo ništa. Možda je to stoga, što uspjesi nijesu došli onako, kako smo ih zamišljali. Ne smijemo se varati u značenju ovoga sleta. Krivo bismo činili, da postavimo nove metode rada i da stvaratno odluke, za koje znamo, da ih ne ćemo moći izvršiti, jer cijeli naš život boluje od diskrepancije realnosti i zamišljenoga programnoga svijeta.

Htio bih, da se stvore zaključci, koji će biti prema našemu stanju, prema volji cijele omladine, ali i prema njezinoj mogućnosti. Zato držim, da zadatak ove godine ne treba da bude drugo nego organizacija cijele naše omladine. Prvi je naš postulat, skupljanje sila, a ne rušenje onoga, što jest. tz toga rezultira i moje gledište o športskom savezu, 0 kojemu ima više mišljenja. Jedni drže, da taj savez mora širiti šport medju Židovima u Jugoslaviji, drugi hoće da mu dadu i kulturne ciljeve. Tako bismo imali dva jednaka saveza, jedan omladinski, a drugi gradjanski. To bi značilo cijepanje sila, mjesto ujedinjenja. Zato nijesam za osnivanje posebnoga športskog saveza. Otto Rechnitzer: Gustav Wyneken kaže u djelu »Schule und Jugendkultur« da ga ne bi čudilo da nadje Engleza ili Nijemca, koji ne bi imao pojma o Schakespearu ili Goetheu ili o njihovu geniju. On je ovdje iznio primjer, da u prirodi Nijemca ili Engleza leži da pripada zajednici i da mu za to ne treba novih veza, jer ta zajednica živi u jednom teritorijski ograničenom prostoru, a uvijek bez pitanja, da li taj život postoji ili ne. Ovdje ima Wyneken pravo, ali se njegovo rezoniranje ne može prenijeti na sadašnju židovsku zajednicu. Pogledajmo oko sebe i shvatimo stanje stvari, kako su shvatili stariji. Inž. Stricker kaže, da će doskora stariji u cijonizmu. koji su odrasli bez žid. sadržaja 1 jevrejskog jezika biti izbačeni iz narodne zajednice. U tome i leži sve, na što treba da mislimo i šlo-treba da shvatimo. Zbog toga i razlika izmedju zapadne i istoč. omladine u židovstvu. Istočna živi punim narodnim životom, što,više u jednoj židovskoj duhovnoj-državi. Njoj ne treba Bubera da je upozori na duh židovstva, on leži u njoj kao sadržaj. Istočna se omladina može da baci i na rešavanje velikih socijalnih pitanja, jer je ni socijalizam ni komunizam ne će iz židovstva izbaciti. Ako bih htio kazati dakle što nam je najpreči rad, onda ću Teći ovako: učiti, učiti i opet učiti, pa primati u se sve ono što je narodna zajednica stvorila. Ako se tako dovinemo židovskog sadržaja, tad nam ne će biti na jeziku samo jedan prividni nacionalizam, kao svim dosadanjim generacijama u zapadnom židovstvu iza cij. pokreta. A taj nas nacijonalizam može tek povremeno da zadovolji, ne za dugo, već zbog same istinske židovske zajednice ne, koja je već nastala, i u kojoj nam kao takovima ne će biti mjesta. Napokon nešlo o športskom referatu. Šport je važan, jer osim fizičke regeneracije sakuplja židovsku omladinu. Ali posebni športski savez sa jednim kulturnim programom stvorio bi organizaciju sličnu našem savezu. Time bi nastalo nepotrebno cijepanje sila. što više u savezu bi bilo mjesta samo dosadanjim športskim društvima i ona bi svoja nastojanja intenzivirala, dok ne bi bilo moguće da u savez udju sekcije kulturnih omlad. društava, koje b! u svom djelovanju ostale prikraćene i samo vegetirale. Zbog toga je najbolji izlaz, da se spoje kulturno i športsko nastojanje u jednom, omladinskom savezu. Tako će se skupiti svi redovi omladine, a to je i najvažnije u današnjem času. L. S i n g e r: Dosadašnji su govornici razložili uzroke, koji su doveli do toga, da je potaknuto pitanje osnutka športskoga saveza. Dodao bih tome još, da\je vladalo veliko nezadovoljstvo s dosadašnjim radom. Trebalo bi sjediniti gradjanske i omladinske sile i zato predlažem promjenu pravila, koja bi omogućila ne samo saradnju gradjanima, već dala športskom referentu u omladinskom odboru neku autonomiju, da može sa svojim saradnicima samostalno riješavati športske agende. Juda L e v i u zaključnoj riječi žali, da je debata tako slaba bila i da se nije govorilo o omladinskom radu niti kritizirao odbor, već se samo govorilo o športskom savezu. Li omladine je i volje i zanos, jer inače ne bi prelazila preko zapreka, da se sastane i dogovori o budućem radu. Nada se, da će drugovi sutra kod kulturnog referata uzeti više učešća u debati. Sto se tiče osnutka posebnog športskog saveza priključuje se predgo-

vornicima, pa je uvjeren, da će se predusresk sve pogibelji, ako skupimo sve drugove pod svoje okrilje. Dr. Otto Braun: Nastupilo je ono, čeg a se bojao, da će o gimnastici i športu govoriti ljudi, koji nisu stručnjaci. Neka se pitanje osnutka športskog saveza prepusti riješenju stručnjaka. Neprestano se govori o športskoj psihozi,-no moramo da nadjemo put da izgradimo naša društva i športske sekcije, pa će nestati ove psihoze. Uvjeren je, da ćemo se, riješila »konferencija u kojoj god formi organizaciju športskih društava, uvijek naći na okupu na sletskim j drugim priredbama. Žiga K i ši c k y : Konstafuje, da je revizijonalni odbor knjige saveza pregledao i u redu pronašao, pa predlaže, da se odboru podijeli apsolutorij. Prima se. Predsjedatelj dr. P e r i ć prije prelaza na hebrejsku debatu umoljava sve one delegate i goste, koji ne razumiju hebrejski, da ne bi smetali tok rasprava. Hebrejska debata. Meir 51 oc h : Sjeća se uvodno preminulih hebrejskih književnika Frisc h m a na i Berdičevskoga, te toplim riječima iznosi karakteristiku njihovu i zasluge za jcvrejski narod. Prelazeći na sam referat ističe poteškoće rada, koji se razvio u bezbroj smjerova. Govornik nagiašujc, da ne može iznijeti prijedloge, koji bi mogli poslužiti kao putokaz našoj omladini, već će iznijeti njegovo iskustvo. Prije svega bi htio odgovoriti na,pitanje, zašto nijesmo u hcbraizaciji pored sveg oduševljenja i žive propagande/uspjeli. Jedan od glavnih razloga neuspjehu hebraizacije jest nedovoljno uvaženje naših prilika i okolnosti. S jedne smo se strane oduševili zvučnim govorima 0 potrebi hebraizacije, a nijesmo mislili na to, da li imade svih preduvjeta za izvršenje ovoga postulata. Oduševljenje je minulo, a nastupila je apatija. S druge strane moramo konstatirati, da je rcligijozni život u nas jako oslabio i da su popustile veze, koje bi nas vezale s biblijskim jezikom. Jevrejski nacijonalni život pako nije se još u tolikoj mjeri razvio, da bi ovu vezu učvrstio. Tlo i klima, da se u slici izrazim, mjesu pogodovale novoj biljci. Isto to vrijedi i za način, kojim smo htjeli da preko noći oživimo "jevrejski jezik. Pored toga irnade i mnogo drugih razloga kao nestašica učitelja, knjiga, sredstava itd. No iskustvo mi je pokazalo, da pojedinac može da nauči jevrejski čvrstom voljom. Lijepi rezultat postignut je u Sarajevu u Safa Berura, o kojem smo se uvjerili na prošlo-godišnjem sletu i prigodom Saveznoga Vijeća Saveza Cijonista Jugoslavije. 1 u Zagrebu napreduje rad oko širenja jcvrejskoga jezika, naročito na židovskoj školi što je u velike zasluga havera Salamona Lcvia. Lijepo se takodjer radilo u Karlovcu, dok je rad u Osijeku zapeo, jer učitelj nije odgovarao našim potrebama. Previše smo započeli, previše tražimo, a premalo smo obavili i postigli. Treba ograničiti zahtjeve i zadovoljit se malim ali sigurnim uspjehom. U nas ima malo mogućnosti za oživljavanje jcvrejskoga jezika, ali ove mogućnosti treba da iskoristimo. Moramo se boriti za jevrejski jezik, ali ne protiv vanjskog neprijatelja, već protiv nas samih. Radom i borbom naučit će pojedinac jevrejski jezik, radom i borbom širit ćemo jevrejsku kulturu. Behar (Sarajevo): Veseli se da na ovoj konferenciji čuje jevrejsku riječ jer je ona dokaz našega rada. Neka omladina kod izbora zvanja misli i na svoj narod i na njegovu kulturu pa da se posveti izučavanju jcvrejske znanosti, da tako stvorimo kader spremnih požrtvovnih narodnih radnika. Jichak Goldstein (Tuzla): Izrazu je želju, da svi oni, koji govore jevrejskim jezikom stupe u medjusobno dopisivanje ne samo da se obogate znanjem, već da odatle crpe poticaja za rad. U svetom jeziku tražit ćemo sveti put. Dr. P e r i ć (Sarajevo) konstatira, da ove godine prisustvuje hebrejskom dijelu konferencije mnogo veći broj omladinaca nego prošle godine. Došao je do spoznaje, da mi ne možemo lako brzo postići cilj na polju hebraizacije. kao što smo mislili na brodskoj konferenciji. Naš cilj ostaje ali isti. Ne

6

»ŽIDOV*

BROJ 36.-37