Židov

rod, vjerujemo, da će doći, on će doći, tek je pitanje, da li ranije ili kasnije. Zato ta pozivljemo u ovome važnome času 1 kažemo mu. da ne ide tako dalje, da se koleba amo tamo. Ne možemo da iznova proživimo sve one strahote, koje smo proživili. Glas ovoga zova potekao je iz Bazela i mora da nadje svoj odziv u djelima. U ime Cijonističke Organizacije i u ime svih onih, koji su suradjivali na našemu djelu, a danas ne pribivaju svojim tijelima, već samo dušama svojim ovoj konferenciji, dovikujem ponovno: Izraelc za Tebe smo radili, i ne dolazimo sad k Tebi praznih ruku. Imamo u rukama mandat Lige Naroda, a Ti odgovori po pravici, djelima, učestvuj u našem radu! Od Tebe mora da dodje lozinka, glasna proklamacija na židovski narod u svim dijelovima svijeta, u kojima stanuje, u svim njegovim slojevima i smjerovima, naka dodju i neka se ujedine. Neka bi iz ove skupštine strujio duh, koji čisti srca i utire puteve k sajedinjenju. l'aj duh, koji nas je vodio četvrt vijeka kroz pustinju do ove zaktnje stalnice na putu k novoj epohi. Ta šehina neka i sad nad nama lebdi, neka ispuni rasprave naše konferencije. Neka nas ovejava atmosfera blagdana, koji danas slavimo. Počeo sam sa slavom i svršavam sa slavom. Ašrenu. Blago nama, da nam je bilo dano da doživimo taj dan!, (Burno odobravanje). Iza Sokolova govorio je predsednik Cijonističke Organizacije prof. đr. Hajim W e i z ra a nn. VVelzraanno v govor. Skupili smo se danas u svečanome času. Generacija je prošla, odkad je prv: Cijonističiki kongres proklamirao takozvani Bazelski program i izrazio najusrdniju želju i najsvetiji cilj židovskoga naroda. Ima međju nama i nedaleko od nas nekolicina, koja su taj znameniti dan pred 25 godina doživili i sve boli od onda; no pri ovom su stolu muževi, koji su onda saradjivali na izradbi programa i dali svoje najbolje ne samo za izradbu već i za ostvarenje toga programa. Rijetko se dogodilo u istoriji čovječanstva, da muževi, koji su pred 25 godina izrazili duboku želju, samo želju i doživili, da je ona postala političkom zbiljom. Ratifikacija mandata za Erec Jisrael, ratifikacija u formi, koju vi poznajete, priznanje istorijskog prava židovskog naroda, da u Erec Jisraeiu osnuje domaju, narodnu do-

maju, to je ostvarenje prve tačke Bazelskog programa. Ovo ostvarenje daje nam prava, ali i svete i teške dužnoeti. Hoću da govorim o dužnostima. Imamo dužnosti i obveze prema narodima i vladama, po kojima je zajamčeno naše pravo. Imamo prava i dužnosti prema nama i našemu narodu. Imamo najzad a možda i najtežu dužnost prema staroj i časnoj povijesti. Započinjemo naš rad u teškoj zemlji s teškim narodom i u teško vrijeme i dolikuje nam, koji smo prošli teške kušnje, da polagano i strpljivo kročimo napred našim putem. Uspon b>t će težak. No ne srdi se jevrejsVci narode! Možda ćemo u ovim teškim okolnostima ozdraviti od mnogih bolesti i mana, od kojih sada bolujemo. Mirne duše mogu reći, da je istom borba koju smo imali oko mandata, Balfourovoj deklaraciji podala realni sadržaj. Ova Balfourova deklaracija bila je samo formula, čiju su vrijednost Zidovi možda intuitivno pojmili, ali je nijesu shvatili u njezinoj potpunoj cjelosti. I svjetsko mišljenje, mišljenje engleskog, amerikanskog, francuskog i talijanskog naroda nije bilo sasvim jasno i tek žestokim napadajima, diskusijama i borbama postalo je jasnom političkom zbiljom. Možda se u toj borbi koješta izgubilo, i mnogo, što smo u mjedenim tjednima poslije Balfourove deklaracije iz nje čitali, sad se čini udaljenim. Morat ćemo u Palestini tek izraditi pravi sadržaj mandata i deklaracije. Rekao sam, da imademo odgovornost pred narodima, a naročito pred narodom mandatara, koji sad, pošto ima osim Palestine još mnogo teških problema, preuzeo na se tešku odgovornost. Nadam se, da ćemo svojim radom mandataru olakšati ovu odgovornost, ali ujedno očekujemo od našega mandatara, da će u smislu mandata biti pružane najveće mogućnosti za provedenje našeg rada t naših planova. Ne mogu da završim ovaj dio svoga govora, a da ne spomenem, da je kod podijeljenja mandata, kod svladanja velikih protivnvsti, koje su nam se suprotstavile, bila najodlučnija pomoć, moralna i politička potpora sa strane najveće republike svijeta, Amerike. (Odobravanje) Mi, koji tako blizu stojimo dogadjajima. ne možemo možda da to u potpunom opsegu sliva timo. Zaključak amerikanskog senata, amerikanskog kongresa, a to je izraz mnijenja amerikanskoga naroda i amerikanske vlade, je po mome mišljenju na-

kon Balfourove deklaracije i mandata najvažnija politička činjenica. S ponosom i veseljem izrazujemo amerfoanskoj cionističkoj organizaciji ovdje svečano i srdačno svoju hvalu za veliku uslugu, što ju je učinila židovskoj stvari. (Živahno odobravanje.) Odgovorni smo pred našim narodom, čiji srno zastupnici, da se ono, Što nam je predao, i od nas provadja na pravi, istinski i židovski način. Tad ćemo mirne svijesti moći da gledamo na našu povijest, te reći: Bili smo doduše malena generacija, kojoj je nametnuta neizmjerna zadaća, no mi smo nastojali, da vjerno prema tradicijama radimo, mislimo i živimo. Mandat sadrži možda sa stajališta moderne jurisprudencije neobičnu konstrukciju. Mandatama vlast priznaje razasuti židovski narod, koji živi u svim mogućim zemljama, u jurističkoj formi, koja je cijonističkom i židovskome svijetu poznata kao »Jewish Agencv«. Ova institucija će da "pregovara s mandatarnom vlasti, s vladom u Palestini i s Engleskom, ona će njoj o bok stajati, zastupati i unaprediti interese židovske narodne domaje. Cijonistička organizacija ima sad cia na se preuzme ovu časnu dužnost i ujedno teški teret. Ne sumnjam u to, da će Cijonistička Organizacija biti na visini, koja odgovara ovoj velikoj obvezi. Ali ne sumnjam ni u to i držim, da ne govorim samo u ime svojih drugova, već i. u ime velikog majoriteta cijonista, koji rade da će naša želja, naša ozbiljna želja biti i ozbiljna dužnost, da učinimo Jewish Agency općim dobrom cijeloga židovskoga naroda. (Burno odobravanje.) Sve. što živi :» židovstvu i hoće obnovu Erec Jisraela, mora naći mjesta i zastupstva u Jevvish Agency. Bit će zadaća ove konferencije, da u diskusiji ustanovi sredstva i puteve i da dade Egzekutivi nužne naloge, da bi se čim prije pošlo tim putevima i upotrebila sredstva, da se postigne taj visoki cilj. Mi ćemo pregovarati sa velikim židovskim organizacijama, sa velikim židovskim općinama i s velikim židovskim ličnostima i strankama i ja vjerujem, da ćemo imati uspjeha, dobit ćemo njihove snage za obnovu Palestine i stvorit ćemo zajedničku osnovku za njih i nas. (Živahno odobravanje.) Nadam se, da će taj pokušaj biti okrunjen najvećim aktom, stvaranjem jedne organizacije, i oživotvorenjem općeg židovskog svjetskog kongresa za obnovu Erec Jisraela. To su teški pro-

od Jichaka Rrtera (179^—1851.) i iz Les»ingovib »Literaturbriefe«. Ovo dvoje poslužilo mu je tek uzorom, jer su ga njegov pronicavi razum i bistri duh prije svega o.sposobljivali za kritiku. Njegovu oštrome oku nije izmakla nijedna pojava u novojevrejskoj književnosti. Svom se žestinom oborio na književne autoritete, koji su u velike pridonijeli kvarenju ukusa za estetsko i umjetničko osjećanje. Treba samo zamisliti, koliki je snažni preokret izazvala medju omladinom bezobzirna borbena metoda Frischmanna. Sve do Frischmanna važila je i u novo jevrejskoj književnosti svaka natiskana riječ, došla ona •dakle mu drago, kao neko objavljenje, »eka nepogriješiva svetinja. Dorasla omlarfina, vjerno odana jevrejskoj književnosti, ■ašla je u Frischmannu svoga vodiča. Prischmann je 1 kasnije, godine 1907., na

vrhuncu svoje slave, kušao da u svojim »Mihtavim al d var hasifrut« (Listovi o književnosti) iznese definiciju o značenju kritike. »Po mom osjećanju i mišljenju sva kritika nije drugo do subjektivnost kritičara. Kritičar treba da je osobita individualnost, izraziti ->ja«. Bio taj kritičar što mu drago, glavno je, da je individualnost. Imao on pravo ili posvema krivo, glavno je, da umije reći nešto znatno*. »Katkada me prepotentna, cinička i nepravedna kritika jedne istinske individualnosti više veseli od objektivne rasprave, koja pazi na znanstvenu ugiadjenost. Tako i jest: individualnost je nepravedna. ona ne može da bude pravedna, jer je individualna, jer nije objektivna* »Ova skupina objektivnih kritičara, nije kulturu unaprijedila ni za jedan korak. Ova skupina zahtijeva od čovjeka, da bude bez

predrasuda i objektivan. Ali njihova uha ne čuju. što brbljaju njihove usne. Bez predrasuda i bez interesa može da bude samo mrtvac! Ljubav prama umjetniku i njegovu djelu sa strane nekoga, koji subjektivno misli, većinom je nepravedna; no potječe li ona od jedne istinske individualnosti, stvara nove vrednote. Ja zahtijevam od kritičara pravu ljubav i pravu mržnju, bio on inače pravedan ili nepravedan to me se dalje ništa ne tiče*. Ove riječi ne valja krivo shvatiti. Frischmann je htio da udari temelj autonomiji književnoga stvaranja. Jevrejske književne tvorevine posljednjih decenija svjedoče, da mu je to uspjelo. Pročišćenim estetskim osjećajem i .kritičkom snagom prosudjivanja uzgojio je on svoj narod do unutrašnje samostalnosti.

BROJ 38-39.

>2 I D • V«