Židov

menat jasniji od svih dosadašnjih, da je zaista prvi praktički dokumenat naše narodne domaje. * Ne obmanjujmo se. Ratifikovanje palestinskog mandata prošloga jula, nije dostatno oduševilo židovske mase. Cak i u nekim cijonističkim krugovima nije bilo onog pravog entuzijazma. Tu i tamo priredjeno je više proslava, mitinga, održani su govori, izmjenjeni pozdravi, ali pravog entuzijazma, kao i vidljivog poriva za daljnji rad, nije se našlo. Keren Hajesod nije onako, kako bi trebao, iskoristio taj dogadjaj, a i nije se intenzivirao veliki rad unutar židovskih masa. Proslava mandata bijaše više nešto mehaničkoga, bijaše točka iz cjelokupne serije unapred odredjenog programa. Židovska masa primila je ratifikovanje h'adne duše,, što više sami cijoniste ne pokazaše nikako očekivanu inspiraciju. Načini! ćemo ogromnu pogrešku, ako potražimo uzrok toj hladnoći u općenitom, otupljenju židovske ulice za Palestinu, u indiferentnosti naše vlastite ohladnjele atmosfere. Postoji zato dublji uzrok. Postali smo veći skeptici. Gdje se jednoć udomi neki skepticizam, tamo nije mjesta oduševljenju; a stanovita iskustva zadnjih četiriju godina nijesu ni najmanje umanjila skepsu Zidova. Židovstvo smatra nekoje od ovih velevažnih dokumenata o našoj narodnoj domaji teoretskima, odredjenim za daleku nesigurnu buduć nos t, a ne praktičnima odredjenim za sadašnjost. U njima vidi židovstvo nešto općenitoga, a ne specijalnoga. Ispravno je, da bez općenitosti ne postoji nj specijalnost. Svi ti dokumenti sačinjavaju temelj naše narodne domaje, bez njih ne može biti govora o nekoj izgradnji Palestine za Židove, ali tako izvađa židovska skepsa odakle znamo, da ti dokumenti ne će ostati teorijom odakle crpimo uvjerenje, kakovo će odredjenje imati sutra ti dokumenti. Tko nam jamči, da i ratifikovanje mandata po Savezu Naroda ne će u budućnosti biti drugo do krpe papira, pobožna želja, koja je udaljena od ostvarenja, i tako nadalje pita taj skepticizam koji je pravi smisao svih

tih paragrafa mandata i koji se odnose na našu narodnu domaju? Sto je svrha »]ewisti Agencv«, u koju se po mandatu pretvara cijonistička organizacija? U kojem obliku ima to da se učini? Koji je odredjeni stav medju njom i mandatarskom vlasti? Kako stoji sa židovskim useljavanjem u Palestinu? Hoće li biti ograničenja i kakovih. Kakovoj če potpasti kontroli i u kojoj mjeri? Takova i mnoga druga slična pitanja postaviti če ne samo znatiželjni, već često i premnogi kritičar oslanjajući se na neke slabe sirane mandala, na njegovu elastičnost, prilagodjenu prilikama, na današnji naš stvarni položaj u Palestini specijalno, i na stanju židovske emigracije uopće. Ta skepsa muti radost, potkopava svaki rad i ne ostavlja mjesta nikakovom iskrenom oduševljenju, temeljnom uvjetu svake velike uspješne akcije. I baš radi toga dužnost nam je osobito toplo pozdraviti zadnji dokumenat Saveza Naroda, koji je najviša instancija za našu narodnu domaju; i ako laj .dokumenat ne odgovara na netom spomenula pitanja, postavlja on sam ta pitanja. Svako pitanje, koje u tom dugom upitnom arku Saveza Naroda nalazimo, moramo odobrili i dodali, to je ono, što i mi hoćemo da znamo. I ta pitanja nijesu postavljena, da se samo pita, već ona traže do konca godine odgovor u godišnjem izvještaju mandatara, pitanje po pitanje, točku za točkom. Ne radi se ovdje o nečem općenitom, već o pojedinostima, ne o teorijama, već o pitanjima praktičke izvedbe, ne za daleku budućnost, već za najskorije vrijeme. Svake godine nalaze ove točke upitnog arka svoj pozitivni odgovor, čim postaju jasne. ♦ Upitni arak Saveza Naroda, sastoji se iz 22 detaljirana paragrafa i obradjuje sve točke mandata, te iznaša glavne točke izgradnje i režima nove Palestine. Paragraf 1. sadrži konkretna pitanja o židovskoj narodnoj domaji (član 2. mandata) i traži od mandatara, koje su mjere poduzete, da se u Palestini stvore takovi uvjeti, da je izgradnja narodne domaje za židovski narod osigurana? »Koji su rezultati svih mjera?« Nije li to upravo ono

pitanje, na koje bi i mi htjeli znati odgovora, i nije li to pitanje početak oficijelnog i faktičnog dejstvovanja Saveza Naroda, kao najviše instancije za našu narodnu domaju? Isto tako se postupa i s drugim važnim člancima mandata (član 4.) s »Jevvish Agencijom«. U §-u 3. upitnoga arka traži Savez Naroda točan izvještaj, kada je i kakovim načinom je jevvish Agency oficijelno priznata, da Ii je palestinskoj upravi u prošloj godini dala kakove savjete, u kojem obliku i u kojoj svrsi, kakav je karakter i mjera saradnje sa upravom Palestine u ekonomskim, socijalnim i ostalim pitanjima, u koliko je sudjelovala na razvitku zemlje (o tome podatke) i konačno koji su koraci poduzeti u raspravama sa Nj. V. vladom, da se osigura saradnja • svih Židova, koji hoće da saradjuju na izgradnji židovske narodne domaje. Ko zna, s kolikim je komentarima i komentara ka komentarima bila opterećena, ko se sjeća mjesta u Bijeloj Knjizi Colonial Officea, gdje Churchill govori o granicama Jevvish Agencva glede uprave u Palestini, taj će shvatiti, kakove su kadre blagodati donijeti ova jednostavna i jasna pitanja, jer sva ova jasna pitanja traže iz godine u godinu tačan odgovor. Istom jasnoćom postavlja četvrti paragraf upitnog arka četiri pitanja gledom na treći važni članak mandata (članak 6.) o imigraciji i emigraciji. Savez Naroda hoće da zna, koji su koraci poduzeti, da se olakša židovska imigracija, da se osigura stanje i prava ostalih dijelova pučanstva, da se u saradnji s Jevvish Agency unapredi gusto naselivanje Židova na selima (brojčane podatke) i rezultati tih odredaba. Jasnoća u tome najtežemu problemu u pitanju imigracije Židova u Palestini je prvi uvjet ne samo za aktuelnu izgradnju narodne domaje, već i za naš rad u galutu, da namaknemo sredstva za tu izgradnju i to je zapravo prvi korak, da osiguramo saradnju svih Židova da se služim formulom upitnog arka koji su voljni da saradjuju na izgradnji židovske narodne domaje. A da se stvorila ta jasnoća posljedica je upitnog arka Saveza Naroda. A i druga pitanja, kao ona o palestinskoj

Feuilleton

KROZ PALESTINU. Na zemljištu židovskog narodnog fonda. Piše d r. Wolfg(ang Weiasel (ljeru-i za 1 e m). Sat željezničke vožnje od Ludda na istok prama Jeruzalimu. Dolina Judeje uzdiže se do obronaka, plodne poljane i doline mjestimice iščezavaju. Blisko se gorje osjeća još prije no što se vidi. Posljednja stanica ispred brijegova Judeje! Nahal Sorek. Arapski joj je naziv Vadi Šaram: željeznička stanica fondove Hulda kolonije. Dvije dosadne zgrade iz kamena. Naziv stanice arapski. Po suncem užarenoj cesti ili na uskim brdovitim puteljcima vodi put preko prastarog Vadi-el-Sahara k oazi Hulda, židovskom jišuvu u arapskom području. Samo dvije hiljade dunama broj? ova farma Keren Kajemeta. Na daleko vidljiva, prostire se na dugoljastom brežuljku, a uz nju na drugom brežuljku istoimeno arapsko selo. 1 u Huldi učinjen je pokušaj velikih maslinovih nasada pod nazivom Herzlove šume. Ovdje je pokušaj u glavnome uspio. Osam hiljada maslina u Huldi krasno uspjevaju, te su dapače u jednoj prošlogodišnjoj izložbi

dobile prvu nagradu. Uza sve to pokazalo se i ovdje, da je rentabilitet maslinovih nasada manji, no što se prije mislilo. 1 u Huldi zasadjena je stoga na ono malo kvadratnih metara pećine šumsko drveće. ♦ Na vrhu brežuljka kbd Hulde leži s mnogo slika i maraka Narodnog Fonda poznata t. z. »Ii e r z 1 o v a kuća« usred prekrasnog gaja. Lijepo kameno stubište vodi do divne hladne terase, s koje pogled kruži nad uzgibanim vršcima drveća i širokolisnim glavama palmine šumice. Paome pred kućom, paome kao drvoredi s obih strana glavne ceste, koja vodi kroz poljane Hulde k cesti u Kfar Urija i Latrum. Datuljine paome se ovdje ne natapaju umjetno, pa stoga razmjerno polagano rastu. A ipak su iza 12 godina narasle već 4—5 metara visoko. Bajoslovno podrhtava tamno zelenilo njihovih listova poput lepeza ii sjaju podnevnog sunca. Zašto ne nar lazimo svagdje, na svim židovskim posjedima ovo prekrasno drveće? Jer nam ne dostaje vrijeme da stvorimo nešto lijep o. Jer je židovski narod tako strašno nestrpljiv. Zasadi li se gdje nekoliko drveta, to on već traži, da za 4—5 godina ondje stoji visoka šuma. 1 za to se Narodni Fond ne može da odlući, da sadi drveće, ko-

je sporo rasle i koje je skupo. (Sadjenje i njega jedne datuljine paome stoji od prilike 1 funlu a odnosni troškovi za jedno šumsko drvo 1 i pol šilinga). I tako imademo u našim farmama i kolonijama eukaliptuse, akacije, kazurine i pinije. * Prirodno je da drugo drveće brže raste. Na jugoistočnoj strani Hulde zasadjeno je prije 6 mjeseci eukaliptusovo drveće da tako u vezi s jednom istodobnom kanalizacijom bude isušivana jedna mala močvara. 1 danas nakon 6 mjeseci ovo je drveće tako visoko, da u njegovoj sjeni mogu radnici za vrijeme počinka udobno spavati. Cijeli obronak, koji se od ove močvare proteže do dvorišta farme, obrasao je sada pinijama, kauzaripama i cipresarna. Ne manje nego 50 hiljada drveta je zasadjeno u Herzlovoj šumi u farmi Hulde. ♦ 35 muževa i žena radi na farmi. Svi su već dulje vrijeme u zemlji kao radnici, mnogi preko 10 godina. Cijelo vrijeme bili su bez kuće, planđujući po zemlji neznajući što će im slijedeći dan donijeti. Konačno je počeo Narodni Fond da svoje radnike naseljuje kao nasljed-

2

»ŽtDOV«

BROJ 45.