Židov

već u prvom redu silno moralno značenje. Konačno jedan kongres za obnovni md u Palestini može samo zaključiti i raditi za jevrejizaciju Palestine, a to je glavno. Palestina neka postane jevrejska. A sigurno je, da će se u svako doba naći dovoljan broj radnika, koji će opet poraditi na tome, da Palestina ne bude jevrejska samo u brojčanom smislu, već da to bude u istinitom smislu nacijonalna domaja za jevrejski narod. Cijonističkoj se organizaciji tek tu otvara široko polje rada. Treba samo naći puteva i sredstava, da se poveća procenat jevrejskog življa u zemlji, a ostalo sve će se već lakše rnoši izvesti. Saziv općeg jevrejskog kongresa je veoma važna akcija i s time se treba u tančine pozabavili. Treba točno izraditi program za saziv kongresa i dobro predvidjeti razne eventualnosti, te procijeniti njihove dobre i loše strane. Možebit da će pri tome prosudjivanju izbiti razni momenti, koji govore i proti sazivu kongresa, njih treba uvažiti i pomno prosuditi. Ali se ne smije principijelno unaprijed otkloniti ideja općeg jevrejskog kongresa, jer se time podvezuje svaka dalnja akcija u tom smjeru. Prije ili poslije, jednom će se morati sazvati opći kongres, pa je stoga mnogo bolje, da se što prije pristupi ozbiljnom i realnom proučavanju tog pitanja i izgradnji nužnih preduvjeta. Možebit će nam to ukazati novi put, koji će nas mnogo prije dovesti do cilja. Dr. A. Benau

O osnovi novih pravila zagrebačke izraelitske bogoštovne općine

1. Etika sa kategoričkim imperativom socijalne pravde nije sa židovstvom vezana tek mehanički. Ona je bitnost ‘židovstva. biva jasno, da se židovstvo nije ograničilo na religiju raspravljanja teoretskih etskih zasada, stvorilo je religiju čina, i to ćudorednog čina, koji se imao da ostvari u svijetu, u životu. Svijet i afirmirani život u svim svojim smjerovima područje je dužnosti i zadataka, kako pojedinaca, tako i organizovanih zajednica. Povukavši tako u krug religije savkoliki život i svekolike životne odnose, stare židovske općine, ma da su imale obilježje vjerskih zajednica, nisu bile samo vjerske, nego potpune socijalne uredbe. Pođ kraj 18. vijeka nastaje razlika izmeđju općina na zapadu i istoku. Pod utjecajem Mosesa Mendelsohna i njegovih epigona u Njemačkoj, a Napoleonovog Svnhedriona u Francuskoj, uslijed teških borbi za gradjansku' ravnopravnost židovske se opčine na zapadu odvajaju od dotadašnje tradicije, suzuju sve više polje svoga djelovanja, da utru put današnjim bogoštovnim općinama sa suženim djelokrugom na području kultusa, školskokuilurnom i karitativnom. I onakav skučeni zadatak mogao bi po sebi dati -općinama karakter narodno-socijalne zajednice, kad to ne bi osujetila njihova slruktura i ideja, na kojoj su osnivate svoje djelovanje. Takova općina, bez obzira na opseg područja i broj pripadnika čini za sebe autonomnu cjelinu, vođi računa samo o svojim

potrebama, gubi vezu s ostalim općinama, zadovoljuje se sitnim radom za očuvanje kultusa i institucija, što služe kultusu, pa zato po vremenu gube značaj žive organizacije i bivaju puki administrativni organ. Opasnost, što je po ovakovom razvitku pretila židovskim općinama, bivala je od dana u dan očiglednija. Treba da se općine bude iz onoga zlokobnog »laisser faire, laisser passer«, unesavši u nje opet više topline, više života. Treba promijeniti njihovu strukturu, valja opet proširiti njihovo djelovanje, unijeti više aktiviteta. Priznavajući u svemu zakone evolucije, znamo da nije moguće preko noći, a prekidajući sve veze sa sadašnjicom, donijeti osnovice, koje će mahom dosadašnje općine radikalno preobraziti. Sa toga gledišta valja prosuditi osnovu Pravila, što će je doskora raspravljati zagrebačka općina. Svaki je statut samo okvir. Sadržinu ima da mu dade uprava. Na budućim će biti upravama, da li će predložena Pravila voditi do napredovanja zagrebačke židovske općine. 11. Predložena osnova ne stvara nešto originalno. Oslanjajući se što na dosadašnja pravila, . šio na statute inih općina, nastoji da dade regulativ za zadatak, kako su ga odredila i stara pravila »da u granicama državnih zakona nastoji oko vjerskih i kulturnih potreba svojih pripadnika, pa da u tu svrhu osniva, uzdržava i unapredjuje potrebe bogoštovne, naslavne, opće kulturne i dobrotvomo-socijalne zavode«. Novi je momenat u osnovi da se više naglasuje socijalni no karitativni rad i time osnova intendira do sada neproduktivnu karitaiivnost svesti na polje produktivne socijalne djelatnosti. Socijalno djelovanje općine ne smije i ne će Židove smatrati posebnim gospodarskim tijelom. Ali silom prilika, a u granicama mogućnosti, morat će i ona da vodi računa o tom, da istinska charitas ne leži u podavanju milostinja, nego u stvaranju i osiguravanju čestitih egzistencija i takovih institucija, koje će u tom socijalnom nastojanju posredovati izmedju potrebnika i kapitala. Brigu oko toga socijalnoga nastojanja ima da vodi predloženi »odbor za socijalno' dobrotvorne ustanove«, kakovoga dosadašnja pravila nisu poznavala. Zadatak općina, kako je formulisan u osnovi Pravila zainteresuje jednako sve Židove. Uredjeno i valjano vodjeno te upravljeno bogoslužje, škola i kultura i opće, socijalnokaritativno djelovanje nije Židovima jedan novum, na koji bi trebali tek da priviknu. 1 stoga je jasno, što je općenitiji interes, to poželjnija je veća saradnja u realizovanju postavljenoga zadatka. Ne bi li stoga za važnija pitanja bilo uputno uvesti prije postojale, a onda ukinute glavne skupštine tvrsta referenduma) otvoreno je jošte pitanje. Predložena osnova ne staluira glavne skupštine.• ali povisuje u zaslupstvu broj članova cd 72 na 90 i time dokumentira želju za što življom suradnjom u upravi općine. \ Da takova saradnja ne bude samo apstraktna siatuira osnova gubitak mandala za onoga člana zastupstva, koji bi neopravdano izbivao iz dvije uzastopne sjednice.

Po tome osnova traži aktivnost izabranih zastupnika i moralno sili i izbornike i pojedine interesne grupe, da u zastupstvo, izašilju samo takove, koji će djelotvorno vršiti povjereni im mandat. Dosadašnja pravila nisu sadržavala propisa o službenoj pragmatici. Ma da zagrebačka židovska općina ni u jednom slučaju nije napustila- službenika, ako zbog starosti ili nemoći nije više mogao da vrši službe, odnos se onaj regulirao više po poznatoj židovskoj dobroivornosti no po unaprijed ustanovljenim pravima službenika. Osnova nastoji odnose izmedju općine i njenih namještenika da uredi na bazi medjusobnih prava i dužnosti. To čini u jednu ruku službenom pragmatikom, u drugu ruku siatuiranim disciplinarnim redom. U iorn obziru ističemo osobitu pravno osiguranu mirovinu samom namješteniku, kao i njegovoj udovici, a uzdržninu za neopskrbljenu djecu iza očeve smrti, do navršene 18 godine. Kako je time uredjen pravni odnos izmedju općine i njezinih namještenika, opravdana je nada, da će namještenici, bez obzira kakovu službu obnašaju, raditi s ljubavlju i s interesom u provadjanju zadataka, šio ih je općina sebi nametnula i time doprinijeti za njen gapredak, za njen procvat. Najznalnija razlika izmedju predložene osnove i starih Pravila stoji u izbornom redu. Osnova prekida sa k u r i ja 1 n i m s i s t em o m, i akcf ne uvodi potpuno opće jednako izborno pravo, i ako i osnova veže pravo biranja o bogoštovni plaćeni prinos, svakako je predloženom osnovom udovoljeno demokratskom shvatanju, koje osobito iskače po slaiuiranom proporcijonalnom sistemu. Ne bi ni u kojoj zajednici bilo poželjno, da u njoj budu svi i svagda jednoga mišljenja, osobito, kad se ne radi o načelnim pitanjima. Ovakova jednoličnost vodila bi do zastoja, a zastoj po sebi znači: nazadovanje. Raznolikost ideja bilo u principijelnim, bilo u taktičnirn pitanjima daje zajednici života, a jer židovska općina treba da vodi računa o živolu, jer mora da radi'b realizovanju uvodno spomenutoga ćudorednoga čina u svijetu, u životu, treba da bude reprezeniant, da bude istinska predstavnica onih ideja, onih struja, što predstavljaju u samoj općini život. jedino po proporcu izabrano zastupstvo pruža nepatvorenu sliku toga života i stoga smatramo onaj dio osnove, koji odredjuje proporcijonalni izborni sustav, važnim korakom za sredjenje prilika u zagrebačkoj općini. _ * Nismo se upuštali u tretiranje pojedinih ustanova, o njezinoj shodnosti ili manjkavosti. Prikazali smo u krupnim crtama misli vodilice u osnovi, koja dolazi pred nadležno zastupstvo na raspravu. Čujemo da je osnova razaslana svim članovima zastupstva na proifčenje. Želimo zastupstvu što sretnije riješenjc. H. b. E.

BRO) 47.

»ŽIDOV«

3

Gospođinu rabinu prof. dru. Gavru Schwarzu i njegovoj obitelji najsrdačnije čestita k barrnicvi njihova sina Pa u 1 y - a Dr. L. M a r g u 1 i e s, Koprivnica