Židov

ŽIDOV

GLASILO ZA PITANJA ŽIDOVSTVA

Savezno vijeće i kongres

Ima nas, koji smo ostarili u cijonizmu; koji smo se na prvi poziv svrstali u redove, koji smo pribivali svim svjetskim kongresima i saveznim vijećima lično, ako smo iole mogli, a u duhu, ako iz bilo kojih razloga nijesmo lično mogli da idemo. Rad oko kongresa i saveznih vijeća bio je naj važnijim ličnim dogodjajem tih pijonira. koji nikada ne smalaksaše i nikada ne napustiše nade, da će naredni kongres ili naredno savezno vijeće udariti nove osnovice trajnom, sistematskom i uspješnom radu, da će stvoriti novih vidika i pokazati novih puteva do cilja. Nade, što su ih ti nepopravljivi optimisti gajili prema pojedinim kongresima i saveznim vijećima, nijesu se dakako ni jedamputa ma i samo približno ostvarile, nijesu se na prosto mogle ispuniti, jer kongresi i savezna vijeća ne mogoše donijeti nikakovih iznenađjenja, ne mogoše stvoriti nikakovih činjenica, koje ne bi bile uvjetovane efektivnim stanjem cijonističkoga pokreta. Rezultati pojedinih kongresa i saveznih vijeća bili su uvijek vjeran odraz realnih snaga i pozicija cijonističke organizacije. Svaki je kongres bio jedno golemo razočaranje za sve one, koji su vjerovali, da sada mora početi nova odlučna etapa u cijonizmu, a koji su vdjeli. omjerivši postignute rezultate o polrelr; i mogućnosti, kako je malo židovski narod učinio za uskorenje Geule. Pa ipak se sa svedj novom i svedj većom nadom išlo od kongresa do kongresa, od jednoga saveznoga vijeća do drugoga. Čini mi se, da je u tome. u ličnome odnosu pojedinaca, čak i onih, koji stoje na čelu cijonističkih centralnih ili zemaljskih ustanova, prema kongresima i saveznim vijećima nastala jedna velika, a po mojem mnijenju sudbonosna promjena. Nitko više ne očekuje preokret od tih vijećanja, teško je naći delegate, izabranici ostaju kod kuće. a vodje osjećaju kongrese i savezna vijeća tek jednim nužnim zlom cijonističke konstitucije. Ne da bi vodje izbjegavali polaganju računa, da bi se bojali suda najviših foruma cionističke organizacije, da bi otklanjali kritiku ili saradnju. Nego ne očekuju od tili vijećanja nikakovih pozitivnih, praktičnih rezultata, pa se vide samo smetani u svome redovitome radu, kojega moraju na neko vrijeme prekinuti, da se posvete valjanoj pripravi godišnjih vijećanja. Otkuda taj preokret u ocjenjivanju vrijednosti i važnosti godišnjih vijećanja? Zašto je nestalo vjere u mudrost, smalaksalost i nestrpljivost vodja centralni}) i zemaljskih u doba najve-

ćih vanjskih uspjeha cijonizma? Sto se promijenilo, što se dogodilo? Ništa. Malenkost! Engleska je vlada dala Balfourovu deklaraciju. Židovski je narod stajao pred vrhovnim vijećem mirovne konferencije. Konferencija u ,San Remu potvrdila je Balfourovu deklaraciju. Engleski i američki parlamenat priznali su prava židovskoga naroda u Palestini. Savez Naroda potvrdio je, a Engleska je primila mandat nad Palestinom sa ciljem, da se tamo provede bazelski program; da se ostvari javnim pravom osigurana židovska narodna domaja. Cionistička je organizacija proglašena kao Jewish Agency, kao ona oblast, koja je pozvana, da saradjuje zajedno sa mandatarnom vlasti oko izgradnje židovske narodne domaje u Erec Jisraelu i koja u tome cilju treba da organizuje saradnju svih Židova. Samo to se dogodilo, ništa drugo. Bazelski je program u malo godina zadobio medjunarodno priznanje. Cionistički je pokret postigao prema vani pobjedu svojih maksimalnih postulata. Prema vani! A prema unutra? Nijesmo u stanju da iskoristimo niti stoti, niti tisući dio onih mogućnosti, koje nam je stvorila nova situacija!, ne možemo da provedemo niti najmanji dio naših osnova, čak niti najnužnije, najprešnije zadaće. Halucim, ponos židovskoga naroda, najljepši, najplemenitiji tipovi današnjega ljudskoga društva, gladuju. U zemlji nema dosta posla, nema dosta hrane. Učitelji gladuju, ne dobivaju plaće. Škole će se zatvoriti. Geulat haarec nije niti započela, naše institucije moraju gledati, kako Arapi kupuju sve više zemljišta u spekulativne svrhe. Arapi, Egipćani, Englezi i Amerikanci, necijonisti i nežidovi, spremaju se, da u Erec Jisraelu osnuju novčarskih, trgovačkih, obrtnih i industrijskih poduzeća', koje smatraju, obzirom na očekivani povoljni razvitak zemlje, vrlo sigurnim i rentabilnim, a za koje mi nemamo smisla, razumijevanja i odlučnosti. Nemamo novaca, ne možemo dati novaca! To je naš odgovor u času. kad cijonizam više nije utopija i ideal, kad padoše sve vanjske zapreke i cijonizam postade živom zbiljom, a može da postane djelom, ako mi hoćemo, da dademo novaca. Vjerujemo, da će židovski narod obnoviti i izgraditi svoju domaju u Erec Jisraelu, vjerujem, da će pravodobno spoznati, što mu je raditi i da će nastati jedno veliko oduševljenje i natjecanje, tko će više i brže da učini i da dade. Ipak će istorija da zabilježi gledom na ovo nekoliko zadnjih godina, da je veliki čas zatekao jednu generaciju malenih.

Prije mandata: kongresi 'Su zaključivali rezolucije, u kojima se traži, da vodstvo, da svijet prizna i provede izvjesne postulate. Poslije mandata: takove su rezolucije nemoguće, bespredmetne, suvišne. Svijet i vodstvo učiniše svoje, provedoše bazclski program, pa dovikuju židovskome narodu, a prije svega cijonistima: sada ic na vama red. na vama je. da učinite svoju dužnost! Prije mandata godišnja su vijeća isticala svoje zahtjeve prema vani, na druge. Poslije mandata godišnja vijeća trebala bi da istaknu zahtjeve prema unutra, prema nama samima. Prije mandata godišnja su vijeća mogla dal dadu vodstvu izraz svojeg povjerenja ili nepovjerenja, iza mandata povjerenje prema vodstvu nije uopće u pitanju. Obrnuto, vodstvo izrazuje svoje nezadovoljstvo i svoje nepovjerenje cijonističkim masama. Prije mandata godišnja su vijeća davala smjernice za budući rad, barem za rad u narednoj godini. Sjećam se prvog izaratnog godišnjeg vijeća, na kojemu je dr. Licht postavio smjernice budućeg rada. Te su smjernice saslušane tako pažljivo i primljene tolikim oduševljenjem, da je jedan od najjačih učesnika toga vijeća stavio predlog, da se cijeli taj referat zajedno sa smjernicama odštampa, da nam bude duševnom hranom i putokazom za 10 godina, jer da će toliko vremena potrajati, da se taj obilni i lijepi program konzumira. Iza mandata mi nemamo da dademo nikakovih novih smjernica, novih argumentacija i novih postulata. Cionistička je ideologija već savršeno izgrađjena, sve je već rečeno, iznešno i postulirano i dosta iscrpno i dosta lijepo. Rezolucije, koje godišnja vijeća treba još i danas da stvaraju, rezolucije, koje su i danas još aktuelne, mogu da traže jedino, da svaki cionista barem donekle vrši svoje dužnosti, da se barem donekle posveti sitnome radu. a prije svega, da se namaknu novčana sredstva, bez kojih je nemoguć bio kakav daljnji rad. Prije rata, prije potvrde mandata, vodje su išli od kongresa do kongresa, od jednoga godišnjeg vijeća do drugog i neprestano su očekivali i nadali se. da će cijonizam ipak jednom osvojiti židovske mase i potaknuti ih na najveću požrtvovnost. Vodje su prelazile preko neprestanih razočaranja, misleći, da je možebiti cionistički ideal za široke mase ipak previše utopističan, nerealan i neizvediv, a da bi ga mogao dosta žurno i snažno osvojiti. Iza potvrde mandata, kad je cijeli nežiđovski prosvjećeni svijet shvatio važnost, potrebu i ljepotu cijonizma,.

POŠTARINA PLAĆENA U GOTOVOM

GOD. VII.

UPRAVA 1 UREDNIŠTVO: ZAGREB ILICA BROJ 31, 111. KAT 1 j

ZAGREB, 18. maja 1923. - 3. šivana 5683.

IZLAZI SVAKOG PETKA RUKOPISI SE NE VRAĆAJU

PRETPLATA: GOD. 60 D, POLUOOD. 30 D. CETVRTGOD. 15 D, POJEDINI BROJ 1.50 D.

BROJ 21