Židov

na zemljišnu rentu, koja proizlazi ovakovim kupoprodajama neobrađenog tla, stane na put toj velikoj opasnosti za naseljavanje Palestine. To naravski leži do engleske uprave zemlje. Ovo je jedan od zahteva, koji treba ustrajnom političkom borbom da se realizira s isto toliko energije, koliko svaku drugu diplomatsku akciju. Palestinski je socijalizam prema tome u prvom redu zemljišni socijalizam za razliku od socijalizma radione i tvornice jevrejskog radništva Amerike i Istočne Evrope, što treba posebno da se istakne. Drugim rečima, težište palestinskog socijalizma jest u uvelima za eksploatisanje zemlje. Konačno i najvažnije pitanje: Radna Palestina, kao socijalistička zajednica radnik zadruga. Prvi je princip: Da se omogući individualni razvitak zadruga, koje su nastale iz razloga gospodarske uzajamnosti, a da ta individualnost ipak ne bude na uštrb čitavoj radnoj zajednici zemlje. Stoga su sve te zadruge vezane u radnom savezu, koji predstavlja snagu Radne Palestine. Ovom federativnom uređenju zajednice na čelu je vodstvo, koje upravlja diobom rada, produkata i potrebama svojih članova, u koliko su oni od gospodarske zamašitosti po čitavu zajednicu. Znači, da je sav gospodarski uvoz i izvoz upravljan iz ove centrale, eliminirajući time ona individualna posredstva. koja su moguće često i agilnija od ovakovih centralnih institucija (što je uostalom stvar tehničke provedbe), ali koja nemaju i ne mogu da imadu u vidu interes celokupnosti, kad ih u tome vlastiti interes sprečava. Stoga razlika, jer dok privatnik mora da računa s tečevnim momentom, velikoj je jednoj zajednici prvi zadatak, da reguliše potrebe svojih članova, računajući često s privremenim deficitom, kao primerice .kod velikih nezaposlenosti, općih gospodarskih kriza itd. Time prelazi ta zajednica s gospodarsko-privrednog temelja na socijalni i to je razlog, da je se ovde navada. Drugi je princip; Da se stvori harmonična saradnja između farme i grada.

U kapitalističkom sistemu dolazi često do trzavica u odnosu obojili. Primer: Tel-Aviv voli da kupuje egipatsko ili hauransko žito, jer je jeftinije od proizvoda vlastitih kolonija. Zemljodelac će na to da reagira tako, da će mimoići gradske produkte svoje zemlje, jer su industrijski produkti van zemlje jeftiniji. Tako nastaju protivštine na uštrb gospodarstva zemlje, za ikojim slede, naravski i atentatom na čitave društvene slojeve. Tome može da doskoči jedino razumna središna uprava radne zajednice, koje su članovi zadruge grada i sela. Odnosno, najidcalnije su rešenje tog problema vrtni gradovi, koja je tema ipak preopširna, a da bi se ovde u par poteza mogla potpunoma da raspravi. Zadaća je palestinskog socijalizma, da navedene faktore posmatra s jednog vrhovnog stajališta, da za volju dogmatskog marksizma ne povećava umetnuti sredstvima već postojeće diference unutar društvenih slojeva, e bi time odgojio klasnu svesnost ugnetavanih, kojima će tako pripravljenima sinuti socijalna revolucija, kao njihov spas. spas Palestine. Ne, tko takvo rešenje očekuje, taj neka ne ide u Palestinu, jer se u Erec Israelu ne razara, što se je uz najveće napore sagradilo, već se naprotiv gradi. Gradi na onome, što se je razaralo kroz stoleća i tisućleća, te se nijedan iskren radnik, koji polazi u Palestinu ne će da oda ovim tuđim idolima. Ideja Hapoel Hacaira nije dakle ideja reformnog socijalizma, ako traži umanenje društvenih oprečnosti, jer nije nikada proizašla od državnog, marksističkog socijalizma, već je naprotiv socijalizam zejectnice, komu je uzor i temelj međusobna pomoć svakog društvenog faktora. ♦ Ovi reci namenjeni su svima, koji u socijalnom rešenju jevrejskog pitanja razabiru osnov regeneraciji jevrejstva. Ponajvećma su pako namenjeni onima, kojima je cijonizam zaista značio povratak je'vrejstvu prije povratka u jevrejsku domaju, a da im ipak jevrejstvo nije postalo samosvrhom. Ovima neka bude to

poziv, da zaJcroče dalje prirodnom stazom idejnog razvitka. Da budu lučonoše u mraku, pred onima, koji i onako moraju da slede!

Jona A vni.

željama drugih, kojima on može da udovolji, a oni ne. A želju tu ne možeš da tako lako iskorijeniš kako se misli. Tu ne dostaje samo da se ima dosta samosvijesti i volje, te drugi ne zavlada tobom; želja da drugima vladaš, time nije nikako ugušena, i ako je obično duboko zatvorena i samome vlasniku sakrita. To se može vidjeti u životu, ako se ne uvidi jednostavno psihološki. A zato nije obično jasno, jer nije tako jednostavno jasno, da život, što počiva na široj ekonomskoj bazi nego je dopušta vlastita snaga, ili općenito: upotrebi javanje gospodarskih dobara preko mjere onoga, što je za život potrebno, onoga, što se treba, te se dade sve, što se može dati, da to već znači drugim vladati. Ta želja ima preduboko korijenje u volji, da živi dobno i ugodno, ima preduboko korijenje u cijeloj dosadašnjoj kulturi u kojoj bogatstvo znači koliko i sreća, čast, veličina jakost. Ne manje je izdašno tlo nove kulture s njenom željom da vlada slijepom pri-

rodom. Već u ideji vlasti nad prirodom leži ideja vlasti nad drugim čovjekom. Ako cijeli smisao života, njegova ljepota i snaga leži samo u tome da se čovjek osjeti vladarom, a po svome vladanju i gospodarom, mora da dodje misao i on zaželi da se osjeti gospodarom čovjeka, gospodarom vrhu gospodara, gospodarom vrhu sviju, bilo snagom kod običnoga čovjeka, bilo duševnom premoći ili čime drugim, što označuje nadčovjeka. Gospodstvo ostaje gospodstvo, uvijek teško snošljivo za uistinu slobodnu dur •šu, uvijek štetno već u zametku, vodi konačno do običnoga gospodstva sa svim svojim posljedicama za druge: ovisnosti, ropstvom, siromaštvom i si. d. To se može i u životu vidjeti, samo ako se gleda bez naočala. No vjerovati, da je moguće stvoriti u svijetu socijalni poredak, ili takov način bezrednoga života, te ne će biti medju ljudima jačih ili slabijih, ne će biti malih duša s velikim, i velikih duša s malim praktičkim sposobnostima, i t, d. To bi isto značilo kao i

htjeti, da život postane neka vrsta mehaničkoga stroja, a čovjek mašina. Današnja kultura sa svojim gospodstvom nad slijepom prirodom, svojim triumfom nad njenom sljepoćom, okivanje života u željezne okove, današnja tehnička kultura teži za tim. I tako ide svojim putem. Čovjek postaje sve sličniji mašini, mišljenje sve tehničkije, osjećanje tehničko, cijeli život postaje tehnički. No život je kako vidimo jači. Protestira na svoj način, despotski, elementarno, kozmički. Stvara rat, kojega nitko ne treba, nitko ne će, koji ne može da donese ikafcove koristi, rat koji jezikom smrti i pustošenja, dekretira, što ljudi nijesu htjeli da slušaju kad je kušao da govori jezikom života i stvaranja. Tu se radi o nečemu dubljem nego se u parlamentima, skupštinama i akademijama može da raspravi. Tu se zahtjeva nešto dublje, nego se može topovima i sličnim tehničkim sredstvima zahtjevati. (Nastavit će se)

Palestina - zemlja budućnosti

Piše dr.

M. A. Schalit.

Palestina ima kraj prostorne veličine od 65000 kvadratnih km. samo oko % milijuna stanovnika, te bi mogla, a da se za to ne istisne nijedan stanovnik, primiti još 3 milijuna ljudi. Prije rata živih su Židovi sa svojim arapskim susjedima u prijateljskim odnošajima, a i danas je, tome tako u većini seljačkih okruga. Ali i u onim mjestima, gdje su se pogoršali ovi odnošaji, bili bi u većem prijateljstvu, da nema huškača. Zajednički rad obih rasa ne samo da je moguć, on se uistinu i vršio. U žandarmeriji, u policiji rade u najvećoj harmoniji Židovi i Arapi, kako to potvrdjuje upravitelj javne bezbijednosti kolonel Branly. Isto tako rade složno i u trgovini naranča. Svi eksporteri naranča raznih rasa složili su se u zajedničkom provođenju eksportne kontrole. Jasno je, da se mogu zaj četnički interesi složno zastupati. Kao daljnji primjer hoću da navedem odnošaje izmedju židovskih i nežidovskih radnika. Kad je palestinska vlada prije kratkog vremena sklopila ugovor sa židovskom radničkom organizacijom glede gradnje ceste Semah Tiberias prema sistemu učestvovanja na dobitku i gubitku, zamolio je palestinsko-arapski klub u Tiberiasu židovsku radničku organizaciju, da uposli i Arapi kod gradnje ove ceste. Postignut je sporazum pod uvjetom, da arapski radnici dobivaju istu nadnicu i dbbitak, liječničku pomoć i sve druge prednosti što ih imade židovski radnik, ali da učestvuju jednakim dijelom i na gubitku. Isto tako imadu arapski radnici da plaćaju sve doprinose kao i židovski radnici. Svaka grupa ima da odredi zastupnika za vodjenje poslova. Taj pokušaj u

BJgOJ 41.

■Ž I Đ O V«

3