Židov
parlamentarnom demokratizmu, ali sa socijološkog gledišta nipošto nije postulat istinskog demokratizma. (Bojim se, u ostalom, da ćemo mi cijoniste izgledati ponešto zastarjeli sa svojim apsolutnim demokratizmom u doba raznih boljševičkih, fašističkih, militarnih i drugih diktatura). Izbori nose u sebi uvijek izvjesnu opasnost korupcije pravoga mišljenja pojedinaca, što čihe mnoštvo; mišljenje mase, što glasanjem dolazi do izražaja, ne poklapa se nužno sa mišljenjem pojedinaca, koji čine masu. Ima i jedno drugo, bistrije i svijesnije »glasanje«; a to jc javno mišljenje, »common sense«. Ono nepatvorenije iznaša na površinu lica, koja su nošena povjerenjem bilo cijeloga naroda, bilo pojedinih grupa ili klasa u njemu. Njihova su imena opće znana; pa kako bi proporcijskim izborima došli do mandata predstavnici raznih grupa, koje su one i onako iznijele kao svoje > representative mens«, nije li jednostavnije, da ih se bez formalnih izbora primi u Jc\vish Agency? Ta ti Orunbaumovi interimni izbori za proširenje Jewish Agcncy do saziva kongresa ne bi se mogli ranije izvršiti nego li izbori za sam kongres. Centu onda dvared mobilizovati energije, trošiti vrijeme i novac? Nije li to tjeranje formalnog, doktrinarnog demokratizma ad absurdurn? Rezolucija, koju je kongres prihvatio, (omjer glasova 164:87) jest kompromis izmedju Mizrahija i ujedinjenih zemaljskih federacija. Svrha je toga kompromisa, koji nijednu stranu nije posve zadovoljio, da se nadje znatna većina za osnovu, s kojom će se saglasati Weizmann. Ta rezolucija, saglasno sa svim ostalima, na prvo % mjesto stavlja opći židovski svjetski kongres. On će da bira Jewish Agency i da na nju prenese skupnost prava i dužnosti, što ih po Mandatu sada ima cijonistička organizacija. Kongres da se sazove, po mogućnosti, za tri godine. Do saziva kongresa neka se iproširi Je\vish Agency što skorijim prizivanjem predstavnika onih židovskih organizacija i društava, koja stoje na tlu Palestinskog Mandata. U tu se svrhu Egzekutiva cijonističke organizacije ovlašćuje, da u sporazumu s Akcijonim Odborom stvori Council (vijeće), sastavljeno iz zastupnika
židovskih organizacija i iz reprezentancija židovstava (Jndenschafteiu) raznih zemalja, u koliko stoje na tlu Balfourove deklaracije i Palestinskog Mandata. Ovaj će Council da saradjuje sa cijonističkom Egzekutivom kao vodjstvom Jewish Agency. On će iz svoje sredine birati odbor, čije će se ovlasti regulisati u sporazumu s Akcijonim Odborom. Cijonistička će Egzekutiva u vezi s tim Councilom. sazvati predstavnike židovskih organizacija židovstava (Judenschaften) raznih zemalja u zajedničku konferenciju, u kojoj imaju da se ugovore uslovi njihova učešća u Jewish Agency, koja će fungirati do saziva svjetskog kongresa. Broj necijonističkih članova ove Agency ne smije biti veći no polovina svih njezinih članova. Dakle: Prva faza; Egzekutiva sa Ak-" cijonim Odborom cijonističke organizacije stvara necijonistički Council. Council saradjuje s Akcijonim Odborom. Council bira Odbor, a ovaj saradjuje s našom Egzekutivom kao Jewish Agency. Druga faza: Kad je stvoren Council, cijonistička Egzekutiva će zajedno s njome sazvati Konferenciju; ova će s cijonističkom organizacijom ugovoriti uslove učešća predstavnika židovskih organizacija i reprezentacija i birati imuksimalno polovicu članova Jevvish Agency. Treća faza; Svjetski opći židovski kongres, koji bira .lewish Agency suvereno. Kako se iz toga vidi, do toga kongresa ostaje cijonistička organizacija gospodar situacije, dakle odlučan i odlučujući čimbenik Jevvish Agency. Držim, da je time dovoljno iscrpno prikazao pitanje Je\vish Agency. Ako je to učinjeno opširno, smatrao sam to nužnim, da se i naša javnost uputi u ovo pitanje, pa da uzmogne pratiti tok njegova daljnjeg razvijanja. U idućim člancima bit će govora o drugim pitanjima kongresa.
koji prolaze. A tko dolazi? Emigranti! Bježe. Dok naši »državnici« žongliraju brojkama. Sve govore o nekih 10.000 Židova, što je u posljednjoj godini dana ušlo u zemlju. A bilo ih je samo 7.800. Izašlo ih je u isto doba iz Palestine preko 4.000. Gdje ostaju brojevi? Pa da baš uzmemo i onih deset hiljada, još uvijek moramo da odbijemo preko četiri! Vraćaju se. Izmučeni, smalaksani, bolesni. Brige, gladovanja, nezaposlenost. Groznica, malarija. Ahasver se vratio odakle je bio pošao, vratio se da se smiri. 1 opet ga tjeraju. Gradjani, što radite?! Bankrot privatne kolonizacije, bankrot Keren Hajesoda, bankrot politike. Svuda se tek krpa, šivaju se neki ostaci. A oni, koji su bUi pošli. ti se vraćaju. Gledali smo ih, kad su polazili, i mnogome smo se nadali, a još više smo im obećavali. Vraćaju se, U nama je strah. Od nečesa, što još nikad nije bilo, od nečesa, što jc kao dan suda, kad će svatko za sebe t svatko za svakoga odgovarati. Užasne sjene (jer i nisu nego sjene) nad našim su razgovorima, vijeća-
njima. Čas je da se učini drugačije. Da se stvori.
111. JUGOSLAVENSKA KOLONIJA. - Dvoje smo uočili. Dalje ne podjosmo, alija izdiše. A ne samo to, nego i povratak se sprema, u punom je toku! Kad ne bi bilo naše, zaista bi nas to stanje zavelo na smijeh. Na karikaturu. Ovako: Prva slika: jak Židov hvalisavac silom otvara zabravljena vrata, na kojima je natpis stop i m mi g r a t i o n. Druga slika: malen kukavan Židovčić bježi kroz širom otvorena vrata, a iz usta mu plazi papirnata zmija open emigration. Najprije je čitav židovski svijet i kao protiv zatvaranja palestinskih vrata, a sad ih sami otvaramo. Da bježimo! Na omladinskom je sletu bilo prigovora, kad smo najvažnijim označili novac. Ponavljamo: novac! A naše jugoslavensko židovstvo imade prvi i konkretan cilj: našu kolniju. Pruža nam se mogućnost. da popravimo gdje smo zgriješili. I ne samo d? popravimo. Više. Da naselimo
naše vlastite haluce, pionire iz našega najnižega kruga. Jedna velika akcija u čitavoj zemlji mora da počne. I neka nitko ne kaže, da su nam sredstva premalena. Češka je omladina, sama omladina, skupila za svoju naseobinu 200.000 čeških kruna. Pridolazi još gradjanstvo. Svatko će otkinuti što više bude mogao i dat će. Radosna''srca. 1 što će više dati, veća će mu biti radost. Jer to je ujedno otikup. Eno grijeha, za koji možemo kupiti oproštenje. Kajemo se i dajemo. A u zemlji će da se diže jedan novi svijet, jedno novo društvo. Cisto od naših socijalnih zabluda, svježe i .mlado. Dok se '>vdje u galuti borimo za ideju Mladoga Radnika kanda sve u teoriji, dotle ćemo tamo dolje gledati u plod naših nastojanja, što će izrasti ne samo sebi nego i nama. A izrast će iz Zemlje, koja će mu dati snage i sadržaja, da nam bude znakom, simbolom, zalogom: te ne ćemo propasti.
Ostvarenje cijonizma
Sir Martin Conwey, član donje kuće engleskog parlamenta, zadržavao se je neko vrijeme u Palestini, pa je u >Daily Telegraphu« objelodanio niz članaka o
njoj. Ove članke, zbog pomanjkanja prostora donašamo tek danas. Sir Martin Conwey kaže za Palestinu, da sliči glavi boga Jana; jednim licem gleda u zemlju, a drugo je upravilo pogled preko mora. Žitelji ovakovih zemalja redovito pripadaju raznim i često neprijateljskim rasama, a to je i razlog, da politički sporazumi diplomata ne mogu nikad da ukinu protivštine, koje nužno slijede iz nehomogenosti pučanstva. Principi vlade većine i autonomije u takovom slučaju ne dovadjaju do cilja. Istočna obala Levanta, piše sir Martin Conwey, pripada području zemalja Sredozemnog mora. Zaledje Sirije i Palestine je područje od velikog političkog zamašaja, a i od silnih komercijalnih mogućnosti. Razne su islamske vlasti gospodarile zemljom, no ona je ipak ostala svojom. Ona je kao neki most izmedju Istoka i Zapada, koji nikome ne pripada. Zbog toga i jest Palestina koljevka gotovo svih velikih vjerskih spoznaja, iz tog opet slijedi, da ona nije niti arapska, baš (kao ni evropska. Kopneni put izmedju Istoka i Zapada uvijek je prolazio Sirijom i Perzijskim zatonom. Najvažniji pomorski put opet ide Sueskim kanalom. Palestina pako leži izmedju obih ovih puteva i predstavlja u neku ruku vazdušnu liniju izmedju Istoka i Zaipada. Bagdadska će željeznica jednog dana biti dogotovljena. Zemlje, kao što su Palestina i Sirija, ne mogu kraj takovog položaja da se zatvore i zadovolje time, da obradjuju svoja polja. Arabija i Mezopotamija imaju veliki interes za Palestinu, isto tako i zemlje oko Sredozemnog mora, a zapadnoevropske ništa manje. Kad bismo Palestinu i Siriju priključit velikoj arapskoj kraljevini, kojoj bi glavni grad bio Meka, otkinuli bismo ih od zemalja Sredozemnog mora i time bismo zapriječili cirkulaciju civilizacije izmedju Istoka i Zapada. Ove dvije zemlje ne mogu savim da pripadaju niti Istoku, a niti Zapadu. To su zemlje, u kojima Istok i Zapad koincidiraju; zbog toga moraju imati udjela u životu obiju svijetova, koji u njima graniče. Trebalo bi iz njih stvoriti autonomna područja, u kojima će biti zaštićeni interesi svijeta kao i interesi pučanstva.
Hans Hochsinger.
BROJ 4 2.
*Ž 1 D O V«
3