Židov
vjek, koji ljepotu svake vrsti može da osjeti, estetsku ljepotu i moralnu ljepotu. Zar ne vidite kolike ljepote ima u borbi židovskoga naroda i svake njegove grupe za njegovu osebitost? Zar ne osjećate, da bi svijet, koji momentano nije prebogat na ljepoti, izgubio jedan dio svoje ljepote, kad bi ova borba posebne vrste prestala, borba koja u nama nije rodjena iz mržnje, koja s naše strane ne biva vodjena ni s kojim drugim oružjem, nego oružjem duha, borba, koja treba da ide za tim, da našu ljepotu, našu boju, naš ton održi svijetu. Zar ne Vjerujete, da bi u harmoniji svijeta nešto falilo, ikad bi ta boja, taj ton i ta ljepota nestali?« Tako sam rekao prije 20 godina. 1 danas bih tako govorio, no možda s dubljim opravdanjem, nego mi je to pred 20 godina bilo moguće, jer da smo naš razgovor nastavili morao bi doći odgovor: »No zar nije to neproduktivna ljepota, nije li to ljepota, što spada u muzej? Nije li to, što Vi hoćete da uzdržite, samo baštinjena ljepota? Što ste Vi učinili, da tu ljepotu pretvorite u živu, i da je nastavite?- Možda bih došao u nepriliku, kad bi on pred 20 godina to pitao. Danas bih mogao mnogo mirnije da dadem odgovor. Danas možemo da govorimo o doista produktivnoj ljepoti našega naroda, ne samo 0 ljepoti, što spada u muzej, što je baštinjena, nego o ljepoti, koju dnevno stvaramo. A ta ljepota leži u našim halucim. Koliko ja povijesti znadem a znam je prilično mnogo ne poznajem u istoriji naroda, pa ni u našoj, što bi se moglo na moralnoj ljepoti usporediti s tom pojavom. Radi se o ljudima, što žele da u šturoj zemlji stvore nov svijet, i samo zbog toga. samo da stvore taj novi svijet. 1 ne da ga stvore za se, nego za nastajna pokoljenja, koji samo zbog toga idu u Palestinu, grade tamo ceste, bore se protiv malarije, i vrše sve druge radove, na koje nijesu od kuće navikli. Ne znam, da li ima kod bilo kojeg drugog naroda slična omladina. Ne podcijeujujem idealizam omladine ostalih naroda. Znam, da je za cijelo i kod ostalih naroda dio omladine spreman da se bori za slobodu, za najviša dobra čovječanstva. Ali da daleko od domovine svoje, u najtežim prilikama, bez ikakove nade, da će svoj položaj poboljšati. jednostavno za to, da služe budućnosti, da stvore narodu nov svijet, tisuće i tisuće najboljih ljudi polazi taj trnoviti put, ne vjerujem, da bi igdje u svijetu sada postojalo nešto slično, što bi se moglo s time isporediti. I ja ne znam iz cijele povijesti naše, što bi mogli da isporedimo s time. Niti, omladinu iz vremena Makabejaca; jer su su oni vodili boj s neprijateljem, što ih je tlačio, oni su se borili za svoju vjeru, oni su se borili protiv svoga neprijatelja, koji im je htio oteti dušu, a oni su se nadali da će se spasiti. Ovdje je borba za narod, a omladina za sebe ne
može ništa da očekuje. Mislim, da je to moralna ljepota, koju s pravom možemo nazvati živom ljepotom, ljepotom, što je u najvišem smislu produktivna. A u najvišim regijama postaje ta ljepota harmonijom i istinom. A ta se istina svakome namiče. Mala epizoda neka služi dokazom: Neki viši austrijski državni činovnik, s kojim sam u Trstu u prvim godinama rata češće službeno općio, a koji nije Židove osobito volio imao je prilike, da 1917. ikao upravni činovnik podje s austrijanskim regimentama u Palestinu. Kad se godine 1918. vratio molio me, da mu pričam nešto o Židovima Palestine, o Židovima, što su toliko srasli sa zemljom, o studentima i o doktorima, što obradjuju zemlju, jednostavno za to, jer hoće da služe svome narodu i zemlji. Ta je pojava sve njegove nazore o židovstvu obrnula. Svatko, tko Palestinu pohodi, bio on uežidov ili posve otudjeni sin našega naroda, kad se vrati srce mu je puno sreće i dubokog ljudskog osjećaja, ne u smislu samilosti, nego potresenog osjećanja za to veliko djelo, što ga naša omladina vrši u Palestini. Poznato je, kakovo stajalište sovjetska vlada zauzimlje prema cijonizmu. Cijonist je tamo gotovo isto taki zločinac kao i kontrarevolucijonarac. Pa kad je s teškom mukom uspjelo da priredimo ovoga ljeta u Moskvi izložbu naših gospodarskih produkata iz Palestine spontano su izrekli ne samo Židovi nego i nežidovi duboku simpatiju, koju nam inače komunistička vjeroispovjest ne daje, a to sve kad su vidjeli, što su naši Židovi u Palestini stvorili. Jer se u posljednjim mjesecima može osjetiti nešto, kao tiho poboljšanje, kad sovjetska vlada legalizira halučke organizacije, i kad ti halucim dobivaju zemljište na raspolaganje, kako bi se pripravili za svoj budući poziv kao zemljoradnici. Oni vide u tome nešto od one istine, što svladava i one, koji svijesno hoće da unište sve, što odiše po židovskoj renesansi. Od svih oružja što smo ih kroz tisućljeta naše egzistence imali za obranu naše časti, nije ni jedno toliko sigurno, koliko su halucim u Palestini. Svakako medju ljudima, što dolaze onamo srcem punim vrućega entuziazma. ima mnogo, koji nijesu duševno i tjelesno spremni za tu zadaću. No tome smo mi krivi, jer se halucim osjećaju osamljenima, osjećaju, da ne rade svoj rad za sebe nego za druge, a oni što su im taj rad prepustili, da im ne pomažu. Ostali Židovi još ne znaju, što bi morali da znadu, da je samo tamo najčistija ljepota, i da se samo tamo pokazuje ona istina, koju držimo najsigurnijim oružjem. A naš svijet, čitav svijet, a osobito židovski nije toliko bogat na ljepoti, te bi mogao da se odrekne ts ljepote, a mi što smo svagdje, gdjegod živih okruženi mržnjom i klevetom nije-
smo toliko jaki, te bi mogli da se odreknemo toga najsigurnijeg oružja. Naša je dužnost, da čuvamo ovu najdublju ljepotu kao najsvetije oružje našega naroda.
Sastanak sviju povjerenika
U subotu prije skupštine sastanak sviju povjerenika u prostorijama „Židova" Ilica 31. 111. Na tome sastanku biti će zaključni dogovori! Zrtvujte tome sastanku svaki posao! Na sastanak bez izgovora!
Palestinski problemi.
Podjela rada. Važan problem, koji danas zanima cijelu palestinsku javnost, je nezaposlenost. Ne samo cijonistička Egzekutiva u Palestini, čiji radni departement pod vod- 1 stvom Sprinzaka neumorno čini najočajnije napore i podaje svoje cijelo bogatstvo uma, da pribavi nove mogućnosti rada, nego i Vaad Leumi, koji je zadnje svoje sjednice posvetio gotovo samo ovome pitanju i stvorio stalnu komisiju, koja ima samo da pribavi radne mogućnosti, naravno i radničke ' organizacije i sve druge javne korporacije posvetili su pažnju ovoj stvari. U Jeruzolimu • i Jati bi!<“ su. nedavno velike skupštine nezaposlenih, na kojim se stavljaju zahtjevi na cijonističku organizaciju i vladu i na kojima se apelira na javno mijenje, da se iskoriste sve mogućnosti za pomoć. I ako iseljivanje iz Palestine, koje je u ljetnim mjesecima poprimilo veći objam, sada opet jako opada, ipak je jasna veza izmedju nezaposlenosti i mogućnostima useljivanja. I ako bi se nadvladala sama današnja kriza i ekonomski život dobio stabilniji izgled, uvijek će poradi useljivanja vladati u zemlji djelomična nezaposlenost. Pošto je ali stvaranje naše nacijonalne domaje i svaki nacijonalni napredak u zemlji nemoguć bez useljivanja, to ne će u zemlji moći za neodređeno vrijeme vladati normalne radne prilike. Ove činjenice moraju svi faktori uvažiti. Sasvim je krivo, ispoređivati nezaposlenost u Palestini i u drugim zemljama. Naše nacijonalno djelo traži od radništva veće žrtve i samopregore nego drugdje, ono traži ali i od poslodavaca i od cijele javnosti razumijevanje za ovu nužnu nepravilnost i darežljivu ruku, da ne bi nacijonalna tako vrijedna konstruktivna nastojanja radnika bila potisnuta na put, klasne borbe, koja slabi radnu snagu. Jedna od najtežih i najosjetljivijih zadaća, koja slijedi iz ovoga stanja, je podijela rada. Obzirom na nužnost useljivanja, čiji napredak mora da imadu u vidu osobito nacijonatne institucije kao najviši cilj, ne može podjela rada uslijediti samo na javnome radnom tržištu, nego mora biti regulirana za to određenim instancama, da dođu o obzir što više onih, koji traže rada. Pošto danas ima vrlo malo posla, to je konkurencija radnika vrlo velika i vrlo žalosna, ali shvatljiva, da ova nevolja vodi do jakog trvenja između grupa nezaposlenih radnika. Pošloga ljeta postao je konflikt između sveukupne radničke organizacije i Hapoel Hamizrachi akutan, koji je svršio intervencijom cijonističkog vodstva, uspostavom mješovite komisije za nabavu rada. Sada je stupilo na dnevni red slično pitanje. Savez obrtnika obratio se na Egzekutivu i na Vaad Leumi sa tražbom radi prcposfavljanja radničke organizacije i traži
4
»Ž 1 D O V*
BROJ 4.