Židov

vadjamo ti život i prostrujavamo ga raailim strujama našeg punog jevrejskog života. Meni je osobito žao ,što nisam mogao prisustvovati -referatu gospodina -dira. Aleksandra Liclrta, referatu o opće cijonistićkom pokretu, o njegovom razvitku u zadnje vrijeme. (Jedan glas: Možda bi sada drukčije govorili!), (j. dr. Aleksandar Liclit koliko je mogao, zauzeo je jedno stanovište in-transigentno, nepominjivo naprama nama. -Kolikogod je bio uplivisan, moram tako da kažem, cijeneći njegovu individualnost, ija -smatram da cio naš pokret u Sarajevu ide svijesno laganim načinom jednoj asimilaciji, jednom otrgavanju, rasparćavanju naše cijonistićke stvari u -Kraljevini. Ja ipak držim da g. dr. Liclit baš uslijed njegove izražene individua.nos ti i širokog sliva tanja kulturnog i političkog cijonizma.da imade smisla za onu sefardsku notu, koja je iziiešcna u tome pravcu, da se aktiviraju sefardski elementi u našoj Kraljevini. Cijonizam kako je proklamovan ii uveden po Saveznom Odboru i filtriranu bivšem »Židovskom Nacijonalnom Društvu«, taj cfijoniza-m nije mogao da se propagira, da se širi u onoj uspješnosti, kao što je to bilo kad smo ga mi uzeli u ruke. Za nas ovo vječito kategor-lsanje, kao šio ga iznio g. delegat dr. -Dohany, do koje smo granice djoniste, do koje smo granice židovski nacijonalisti itd., to kategorisanje, tih formula mi ne poznajemo. U našoj sredini je cijonizam tako jak i intenzivan, i bazirajući na bazelskom programu, i imajući u sebi ona) palestino-centrizam, taj cijonizam bez formula, cijonizam života mi sprovadjamo. Ne nalazimo za njega aprioristićkih formula, mi se zadovoljavamo time, da ga -provadjamo u istini, u neposrednoj vezi sa ljudima, sa širokim slojevima naroda. Držim -da je cijonističko djelovanje Saveznog Odbora bilo štetno baš za naše predjele u Bosnii i Hercegovini i Južnoj Srbiji, s razloga, što je taj cijonizam bio odviše ukočen, odviše birokratski, bio je jedan pokret, koji je stvorio jedno nerazumljivo metafizičko raspoloženje u narodu, stvor - je nešto fiktivno, nije dao nikakve protuvfednosti. On -je uputio svoj cijonistićki fad na Palestinu, ali mu nije dao čv-rsto korjetije ovdje u -Kraljevini. Nije moguće to izneti u raznim programima. To je način sprovadjanja -putem delegata i izaslanika Radnog Odbora u najružnije provincije, ali te veze Radni Odbor sa provincijama nije imao. ■Program židovskog nacijonainog rada u galuti i u našoj Kraljevini iznesen je bio po g. dr. Lichtu 1919. g. na cijonistićkom kongresu u Zagrebu. Gospodo, program je bio vrlo lijepo iz-radjen, i odista da je bio ostvariv, mi bi danas Stajali -pred drugim rezultatima, nego što stojimo. Medjutim taj program nije bio izvodiv s razloga, što je istakao dr. Licht: formule ostaju bez života, ako nemaju neposredne veze sa narodom. Tu vezu, koju je proklamovao g. dr. Aleksandar Licht u svom programnom govoru, nije bio uspostavio, kao što je trebalo uspostaviti. Cijonizam nije samo jedno kolonizatorske preduzeće, i g. David Alkaiaj je vrlo lijepo izneo ■njegovu idejnu sadržinu i potrebu da se idejno izgradi u našim sredinama. Cijonizam kao što se provadja danas, on je upućen u jednom smjeru, ka Palestini. Medjutim saradnja galute sa Palestinom, jedino ona omogućuje pravovaljan i bolji uspjeh. Ja držim koliko je god nužno i važno da se sakuplja za Keren Kajemet i ostale cijonistićke ustanove, važno je i socijalno vaspitanje našega radništva. Jer samo ako ćemo uputiti te krugove na jedan produktivan socijalan rad, onda ćemo u njima stvoriti mogućnost velikog razumjevanja za onaj pokret, za onaj obnoviti rad u Palestini, čija je svrha produkcija, čija je svrha jedno stvaranje. . Jedan ogroman manjak, koji se mora ustanoviti u Radnom Odboru je taj da je jevrejsko novinstvo, podržavano njegovim sredstvima, tj. i našim, potpuno izdalo, jer u vječitim iznašanjima istih misli i nikakvog dopuštanja tretiranja našeg kulturnog, socijalnog i ekonomskog života u stupcima naših novina... (Jedan glas; Otkuda znate? Je su U vam odbili?). To novinstvo ne može da Služi uspjehu. Mi smo uslijed toga u jednom nedostatku, u jednom nazatku idejnog razumjevanja svih onih kulturnih strujanja, koji -postoje u jevrejstvu i cionističkom svijetu. Tako i najmanja kritika cijonistićkog rada, ako ta kritika obara one, u koje slijepo vjeruju neki partizani, ta se kritika smatra -veleizdaju ićkoin. Iz Zagreba se zauzima jedan jednostran stav i da se ne sasluša protivna stranka. Ja sam potpuno uvjeren da gospoda u Zagrebu o sarajevskom sporu, bar o našoj stranci, ne bi onako sudili, da su oni imali prilike, prije nego što su se izjasnili u uvodnim člancima, da čitaju dvanaest brojeva »Jevrejskog Života«, gdje smo mi ideolo-

gfj-u i cijelo naše tshvatanje jevrejstva ii cijonizma opširno izložili. Revija u 'kojoj bi se tretirala ta piunjii idejne sad rži ne, a ne vječno sakupljanje za fondove, koliko god je bila obećavana u raznim izvještajima la revija .nije bila stvorena. (Dr. Oto Oranu; Treba novaca za obnovu). Gospodin u dru. Branim nije potrebno da me podječa da obnoviti rad u Palestini potrebuje novaca. Ali nije jedino to, što uzdržajc jevreiski narod. Ima i drugih potreba. Treba dati mogućnosti svim strujama, da se ispo je na doličan način, a da ne bivaju sa zvanione strane atakirani. Ja držim da sefardske jevrejstvo Bosne i Hercegovine ima toliko irazuinjcvanja za obnovni rad n Palestini i u pogledu materijalne požrtvovnosti, koliko i svi ostali krajevi naše Kraljevine. Gospodo imat čete očitog dokaza. Neka g. profesor Goldmann iznese fakta. Ali on je uitvjco da radi. Vi ne ćete! (Protesti sa desnice. Graja i žamor). Pt edsje cinik: Vi izazivate upadice, ja vas opominjem! (Jedan glas sa ljevice: Kad ste govorili o čudnim mirisima... Mihajlo Levi; Nije to Katićeva birtija! Buka i prepirke.) Kako kažete? Čudan miris? (Dr. Vita Kajon: 1 vama ću odgovoriti g. predsjedniče!— Larma i graja. Mihajlo Lcvi: Nije ovo policijski komesar! To je sramno ponašanje! Moče oni da rasture skupštinu! Povici iz sredine: Branit ćemo i ini čast ovog predsjedništva). Dr. B r a c a P o 1 j 1 o k a n; Ako sam se obratio sa ovom primjedbom na gospodu oko »Narodne Židovske Svijesti«, to sam učinio iz toga razloga, jer su oni ovdje u neposrednoj blizini, jer oni mnogo bolje da shvataju, ili bi bar morali bolje da shvatajn, šta se sve uradilo za Keren Hajesod zadnjih deset dana. U ostalom je »Narodna Zidovjka Svijest« plodonosni rad profesora Goldofanna istakla u svojim stupcima u vd.o doličnoj mjeri. Ja ne razumijem prote?,« ove grupe. (Grof: Mi ćemo vam večerasTkazatii). Mi smo odista u vrlo neugodnoj situaciji, jer smo brojčano vrlo maleni i sitni ovdje, ali vaša tolerantska duša mora daj trpi da i nas čuje, jer Vi možete vikati, ali naše osjećanje i naše jevrejsko raspoloženje ne možete nadvikatL (Glasovi: To i ne ćemo!) U glavnom ono sto spočitavam radu Radnog Odbora, jest što nije imao dovoljnog shvatanja uz čisto kolonizatoru! posao, koji ima da se vrši u Palestini, da radi na jednom cijonističkom vaspitanju i u tom smjeru do socijalno i ekonomski vaspita cijonistc i naše suinišljenike u Kraljevini. Spočitavam i to, da nije kreiranjem jedne revije dao i mogućnosti raspravljanju najrazličitijih mišljenja u jevrejstvu i u cijonističkom svijetu, nego da ie Radni Odbor, pišući ono Sto piše u »Židovu«, vodio cijelo naše novinstvo u jednostranom pravcu. Mi ćemo imati prilike da iznosimo i s naše sirane predloge pred sutrašnjim vijećanjem konferencije. Povod našeg današnjeg istupa bio je taj, da u nekoliko crta izrazimo svoje negodovanje i nepovjerenje Saveznom Odboru uskraćujući mu apsolutorij. Sarajevske cijoniste, koji su do sada okupljene oko »Jevrejskog Života« i koji su zastupane ovdje sa 17, nikako ne mogu da se sagiašavaju ovakim radom, nego ga najenergičnije osudjuju. Dozvolite mi samo još jednu čisto formalnu primjedbu. Umoljem sam sa strane moje grupe, da iznesem žaljenje ovdje, što sa strane predsjedništva nije bio pozdravljen pri otvaranju današnje konferencije naš vrhovni rabiner g. dr. lsak Alkalaj. (Burno odobravanje na ljevici i uzvici: Zivio') . • \ Predsjednik: Prije nego što podijelim daljnju riječ, odgovoriti ću u kratko na zadnji upit. Vrhovni rabin prisustvuje ovoj konferenciji kao delegat. (Jedan glas; I dr. Bukić Pijade sudjeluje kao delegat.) On je kao predstavnik općine i isto tako i g. dr. Pops naročito prijavljeni izjavili su želju da pozdrave kongres n ime onih općina. (Odobravanje i uzvici; Živio predsjednik!) Inž. Grof; Ja sam danas ovdje, kao predstavnik grupe iz Sarajeva, bez sumnje n jednom vrlo ugodnom položaju. Taj položaj proizlazi prije svega iz toga, što sam danas na ovoj skupštini dobio najbolju satisfakciju, lično, za cijonistićku konferenciju 1919. godine u Zagrebu, kad sam rekao, da ja >ne mogu da ulazim u Radni Odbor, odnosno u Savezni Odbor sa ljudima, koje ne smatram cijonistima. Tada sam se nalazio u protivnosti sa g. predsjednikom organizacije i sa gospodinom predsjednikom Radnog Odbora drom. Aleksandrom Lichtom. I evo danas, za pet godina, vrijeme je na žalost radilo za te stvari, ja do-

bijam najbo.ju satisfakciju u tome, što se nalaze ta gospoda atakirana i napadnuta od istili onih ljudi, koje sinoi već tada, ne znajući još za njihova zlodjela, o kojima ću sada govoriti, već unapred, /.vući s njima, osjećajući spontano ono, što oni misle, označili kao zlo. Ali ja imam još jedno drugo zadovoljstvo, koje ini mnogo olakšava moju situaciju. Gospod«, ja se ne trebam da branim od toga, da je naša grupa ma od koga nazvana antisefardskom. To je jedna vrlo važna stvar. Jer u našoj strani, u našoj grupi nalaze se u bratskom zagrljaju u zajedničkom radu jednako sefardi kao i eškenazi, a svijećom gospodu protivnici da traže, ne mogu naći jodnog ašketiaza, koji bi mogao da kaže, da simpatiše s njihovim metodama i radom. (Glasovi: lako je!) 1 to je ugodan položaj, da se ne trebamo da branimo da smo separatiste, da smo reprezentanti jedne eškenaske ideologije i da smo mi protiv sefarda, jer smo daleko od toga, a da medin nama ima sefarda, i to dobar broj, ne treba da iznosim. To sam htio samo uvodno da kažem, a sad mi dozvolite da predjem na stvar. Unapred moram da kažem, da ću dosta dugo morati da govorim, jer sam pozvan na to kao ciojnistićki papu. 1919. god. rcćetto le u Zagrebu, da sam ja cijonistićki papa . . . (smijeh) koji je nepogrješiv i da sam kao takav pozvan ili nepozvan da dadem svoje mišljenje i svjedočanstvo o cijonistima i necljonistima, i oni, koji su mi tu neku nepogrešivost pripisali, zadržali su pravo, irsam u tora pogledu zaista bio nepogrješiv. 1 ja ću da počrncm gdje smo se god. 1919. zadrža'» 1919. god. bili smo u Zagrebu na okupu. To j« bilo nekoliko mjeseci iza oslobodjenja, koje smo mi svi jednako radosno dočekali, i došlo je već tada do sukoba u izvjesnim pitanjima; i mi smo se već tada našli u borbi, i ja sam već tud kazao, da ja ne vjerujem u cijonističko naziranje naših protivnika. 1 gospodo, ako ja imam i jedan dokaz da iznesem za to mišljenje, koje sam tad izrazio, bit će mislim dovoljno, ako pročitam samo jedan jedini pasus iz takozvanog zloglasnog »Memoranduma«, koji su gospoda protivnici 1919. god. u Zagrebu već imali u džepu. A da za njega nisam tada znao, ja sam ipak sve to iznio. Iznijet ću jedan pasus toga memoranduma, ne ću da zamaram svima tim strašnim stvarima tim vrše. Sto je i gospodin predsjednik zamolio, da se polilitika ne uvlači, a ovo je jedan apsolutno ’ politički akt. Predsjednik zvoni i opominje: Molim gospodu, da se umire i da stanu na svoid mjesto. Govornik zatim čita neke pasuse iz takozvanog memoranduma, kojima se napadaju eškenazi. Ovo čitanje izazvalo je kod ljevice silno ogorčenje. Nastaje velika galama i buka. Dr. Bukić Pijade; Sakupili smo se ovdje u najljepšoj namjeri i imali do sa)d strpljenja, mi koji nismo ni na jednoj ni na drugoj strani, jer nas se lokalne prilike ne tiču ni najmanje. (Aplaus u centrumu.) Mi ne ćemo oivdje da se blamiramo. (Znak odobravanja). Molim gospodina predsjednika, da se stavi na glasanje moj predlog, da se debata prekine i sutra nastavi. Predsjednik: Nikoga ne boli više nego mene, kad vidim, u kakvi je stadij zalutala ova debata. Mi smo nešto naslućivali, da bi moglo to da dodje, i ako smo uvijek još mislili, da će gospoda imati toliko uviđjenja, da ovdje u gostoprimnom ovom gradu ne će prati svoje crno rublje, nego da će ostaviti kod kuće, ali jer smo računali sa temperamentima, jučer smo sazvali jednu predkonferencijn, u kojoj smo naglasili nekoliko puta, da se gospoda suzdrže u svojim govorima, da se ne dotiču predmeta, koji zapravo u ovu raspravu ne spadaju. Ne spadaju to baš po izjavi onoga govornika, koji je ovaj način debate izazvap. (Odobravanje i aplaus u centrumu i desnici.) Gosp. dr. Vita Kajon rekao jei, da ova konferencija to je i jučer naglasio nije forum, u kojem bi se smjelo suditi o tim pitanjima i dogadjajima, pa ih je ipak iznio i izazvao time ovu reakciju. (Dr. Vita Kajon; Radi apsolutorija!) To nema s time posla! Vi ste mogli obrazložiti svoj predlog, svoj votum protiv podjeljivanja apsolutorija, ali Vi ste cijeli istorijat Vaših sporova ovdje iznijeli široko i daleko, a isto tako i gosp. Braca Poljokan. Nema onda sumnje, da -ovakvo što izaziva retorziju i da g- inž. Grof, koji se dotle nije javio za riječ, sad mora da nastoji, da opovrgne, Sto je rekao g. dr. Kajon, odnosno da

BROJ 27.

»ŽIDOV«

5