Židov

na umu da je jedinstvo našoj organizaciji od prijeke potrebe, pa da se ne smije stvarati ništa, što bi bilo kadro da bude ogradom izmedju vodstva, koje je slučajno u Zagrebu, a može biti u Beogradu ili drugdje, i izmedju pojedinih dijelova naše organizacije. Zai sada; ja držim, da bi svaki medjuorgan izmedju vodstva organizacije i mjesnih organizacija bio u najmanju ruku jedan diairagma, po kojemu bi se ono, što dolazi iz centrale, prolazeći kroz tu diafragmu, moglo kemijski da izmijeni. Kad sajn tako svoje osnovne poglede ukratko skicirao, ja treba da se pravdam za svoj stav prema sarajevskim događjajima. Meni se, a zajedno sa mnom Radnom Odboru spočitava, da je i u tome pitanju trebao da zauzme neutralno držanje, a da je zauzeo pristrano držanje. Kad bi to bilo, ja bih to mogao da priznam; i možda če se, objektivnom posmatraocu činiti da je tako. Ja nisam sudio o samome sebi i svome činu, i moram prepustiti sud drugim ljudima, ali držim da su kadri suditi objektivno samo oni, koji stoje izvan mene, i ove, i one grupe. (Odobravanje.) Oospodje i gospodo! Još jedanput naglašavam: u ovom pitanju nije Radni Odbor i ja jedno te isto. Ja ne ču ovdje da salviram svoje saradnike u Radnom Odboru, ali treba jasno da se zna, kako Stoje stvari. Vi znate, a i neka gospoda s one strane znaju, da sam ja prilično individualistički raspoložen i da je možda zbog toga bila greška, da se u jednom demokratskom organizacionom sklopu dalo meni vodeće mjesto. Radni Odbor bio je u sarajevskim stvarima u gdječemu suprotnog gledišta nego što sam bio ja. Ja sam gotovo bio osamljen, (članovi Kajonove grupe ne vjerujući klimaju glavom). Možete klimati glavom, ali ono što dr. Licht kaže, to je sušta istina! (Dr. Vita Kajon: To je sušta podvala! Oštri protesti u centrumu i na desnici i uzvici od strane Grofove grupe: Pfuj! Pfuj!) Ja molim da budete mirni! Vi ćete biti sudiie o tome, jesam li dao povoda da mi se dobaci ova riječ, o kojoj može da se da'je diskutuje pred krivičnim sudom, a ne u ovoj sali. Predsjednik; Ja nisam razumio! (Glasovi; Rekao je; to je sušta podvala!) Molim g. dra. Vitu Rajona da se okani ovakvih izraza, za koje apsolutno nije bilo nikakvog povoda. (Dr. Kajon pokazuje novine: A ovaj uvodnik?) Dr. Aleksandar Licht: Još nisam ni stao da govorim o tome članku; vidi se jasna tendencija da me provocirate, ali ja ću nastojati, da se ne dam izazvati. Ne samo što sam pisao taj članak, nego je taj članak po mome mišljenju preko mjere umjeren spram onoga, što se u Sarajevu dešavalo, i ja držim, da ono što se dešavalo u Sarajevu opravdava držanje i moje i Radnog Odbora. Ja ne ću da navadjam puno činjenica; hoću đa ilustriram tendenciju sa jednim sitnim možda detaljem. Gospodie i gospodo, kad je ova kampanja iz Sarajeva bila započela, g. dr. Poljokan, koji je, kako vidim, konstantni defenzor Vrhovnog Rabina g. dra. Isaka Alkalaja, predložio je eđnu rezoluciju, u kojoj je izrekao ništa više ni manje nego da se g. dr. Hugo Spitzer điskvalifikovao za predsjednika Cijonističke Organizacije. Cime? Time da je u pitanju Vrhovnog Rabina zauzeo svoje lično gledište! Gr. dr. Spitzer može da ima pravo ili krivo u svome stajalištu u pitanju Vrhovnog Rabina, ali g. je Spitzer imao pravo da svoje gledište iznese i on ga ie pošteno iznio kako ga osjeća; i ja mogu da se s njime ne 'ložim ili složim, ali nije ispravno da se to pitanje iskrenulo onamo, da kad je predsjednik Saveza Cijonista Jugoslavije zauzeo stajalište protiv osobe g. dra. Isaka Alkalaja, da mu se nije toliko radilo o vrhovnom rabinstvu, koliko o tome, ko ie taj vrhovni rabin, drugim riječima; da ie taj vrhovni rabin Sefard. (Grofova grupa: To ie žalosno! To je sramota! Graja). Kako se to 'a Savezom Cijonista moglo dovesti u vezu. meni ie u tolike manje razumljivo, jer je Savez sa svoje strane dao izražaja radosti, što je na to visoko mjesto došao čovjek, koji je, pored drugih svojih vrlina, jedan istaknuti cijonistički radnik. (Živo odobravanje i usklici; Živio!) Pustimo sve drugo, pustimo moralne i intelektualne kvartete g. dra. Isaka Alkalaja, ali kad i ne bi posto•aie. oni koji tačno znaju prilike, zmaju: ako postoji institucija Vrhovnog Rabina, druge ličnosti i ne dolaze u obair. (Tako j»!) Akv» to ulje pravljenje fronta i paodubljlvaaJe jaaa. onda ud znam šta je! (Tako je!) Ja ne ću g. dra. Spitzera. da *2mera u cdbranu, jer bi se on ogradio da bu-

dem njegov defenzor, dosta ie on jak da to sam učini. Ima za mene iakata, koji su meni dostatni da okarakterišu protuaškenaski stav grupe »pennanetnog odbora« i koji su za najtežu osudu. Ja ne mogu metode razjurivanja nacionalnog društva i poništavanja njegove egzistencije putem policijskih vlasti nikako da usvojim. (Tako Je!) Ja ne mogu iz činjenice, što su pali na skupštini Poale Cijona povici, koji nisu demantovani, povici kao »Horthyjevci« i slični, koji aludiraju na podrijetlo naših prijatelja iz krajeva bivše Austro-Ugarske da konkludiram drugo, nego da ie u govorima, što su se držali, bila sadržina, koja je izazivala slušaoce na ovakovc povike, znači sadržina. protuaškenaska, uperena protiv grupe oko »Židovske Svijesti«. Jer masa instiktivno pogadja, na što se nišani, t njezino reagovauje jest rezonancija onoga, na što se odaziva. (Dr. Vita Kajon: Vi ste joj slali, g. doktore, poruke!) O tome pitanju, nemojte misliti, da sam kanio izbjegavati da govorim. I ako sam predsjednik Radnog Odbora, ja imam pravo na svoje sopstveno stajalište, koga ne treba da se odreknem. Nije ni jedan ministar objektivni ueutralac, nego ima stanovitu partijsku ideologiju, koje se drži i u provadjanju svoga ministarskog rada, pri čemu ne mislim da se usporedjujem. Gospodin liertnann je bio emisar nacionalnog društva, koje tada još nije bilo razjureno i u kume još nije policijski komesar Mlazlao. (TflJto jo!) I oni sit na mene lično stavili pitanje, šta da rade i kako da rade. A ja imajući pred sobom Nacionalno društvo, koje ie ujedno mjesna cijonistićka organizacija, imao sam i sa zvaničnog gledišta dužnost da dam potporu jednoj mjesnoj organizaciji, jer imam dužnost da održim ono Što postoji sa onima koji to rukovode, tako dugo, dok se režim ne izmijeni. (Aplaus.) Nemojte misliti da izbjegavam, da odgovaram za ono, što sam po ličnome uvjerenju radio i danas sam na, istome stajalištu, i što sam poručio tad, to poručujem i sada ovima na ovoj strani. (Dr. Vita. Kajon; ironički; Vrlo nam je drago!) Neka Vam je! Oni treba da ustraju u svojoj borbi, ako je borba ideološka, a ako se borba vodi zbog nečega drugoga, onda treba da prestanu te borbe i na drugoj strani, a ue samo na jednoj. (Aplaus.) Gospoda su insinuirala »Zagrebu« i Radnom Odboru kao da je on bio i sastavljač ili imao udjela u sastavljanju pisama dra. Huge Spitzera u pogledu Vrhovnog Rabina. U »Jevrejskomu Životu« tvrdilo se, ako se pravo sjećam, da u jednome od tih pisama ima jedna ili dvije riječi, koje mirišu na kajkavštiuu, i na to je nadovezano: Vidi se zagrebačka kuhinja! (Dr. Kajon; U to nismo vjerovali, gospodine doktore primite ovo priznanje, da je Zagreb upleten.) Gospoda su mi u »Jevrejskom Životu« prigovarala, da sam u svom članku, gdje sam, držim, lojalno iz pisma g. dra. Isaka Alkalaja citirao ono, što se smjelo da citira, izostavio tendenciozno nešto, što meni ili mojim prijateljima ne bi bilo u prilog. Ja* izjavljujem evo u prisustvu g. Vrhovnog Rabina da ie baš proti Mio istina i da su one tačkice u znak izostavljani,! sasvim nešto drugo i đa su izostavljene riječi uperene sasvim drugamo, ali ja nemam ovlasti, da bez odobrenja g. Vrhovnog Rabina o tome da!je govorim. (Dr. Poljokan; Kad datira to pismo? Kad je datum p : sma i sarajevski spor?) Ja to pismo nisam ponio i ne sjećam se datuma. Mogu da kažem, đa sam to pismo pisao u povodu sarajevskih sporova i iznešenih prigovora protiv g. Spitzera, sa molbom, da se g. dr. Alkalaj izvoli izjasniti, da Ii ti prigovori protiv g. Spitzera stoje ili nesfoje. (Dr. Poljokan: Da se konstatuje!) Ako bude većina ovoga zbora zahtijevala, da se konstatuje, ja ću to učiniti, ali ja nemam volje paktirati sa manjinom. (Dr. Kajon; A Vi se ne poklanjate majoritetima!) Gospodin dr. Braco Poljokan bio je, držim, pravedniji prema meni nego ostala gospoda. (Dr. Poljokan; Još jednu faćku: Kandidatura propalih vodia u Sarajevu, koje ste postavili.) Vrlo dobro! Sto se tiče kandidature ovih vodja, stvar je ta, da je mjesna cijonistićka organizacija u Zagrebu sastavila jednu listu, i Vama će biti poznato, da posvuda mjesne organizacije sprovadjaju izbore, a ne Radni Odbor. To ne isključuje, da članovi Radnog Odbora, koji su u mjesnoj organizaciji, imaju učešća kod toga. Naši su prijatelji iz Sarajeva uzeti u listinu mjesne cijonističke organizacije ne sa mojim znanjem, ali sa znanjem druge gospode iz Radnoga Odbora. Ja sam tek docnije saznao đa su stavljena izvjesna lica sa ove strane na tu

listinu, i ako ne vjerujem (okrenut prema grupi »permanentnog odbora«) da Vam je mjerodavno moje gledište, ali kad bi Vam do njega bilo stalo, mogao bih Vam 'kazati, da ja nisanf bio potpuno suglasan sa tim, kao što nisam bio potpuno saglasan sa gdječime, što ic i ovu grupa (pokazuje na grupu oko ing. Grofa) radila*. Ali ja vjerujem; ako su metodi, i načini nastupanja, ove grupe bili po mome mišljenju u gdjekojem pogledu pogrešni, vjerujem, da je ona rezolucija i onaj zaključak u Radnom Odboru opravdan činjenicama, jer ja smatram, da je ova grupa pored svih svojih pogrešaka dokazala, da loj je u prvom redu interes naše cljonističke organizacije na srcu . . . (Jedan glas: Nije!) Ja znam da Vama nije! (Povici od strane Kajonove grupe i aplaus: Aha! Znate! Dr. Vita Kajon; Onda ste Vi gospodine doktore diskvilifikovani, da vodite Savez CijOnista Jugoslavije! Dr. Kalmi Bandi: skače sa svoga sekretarsko« mjesta i uzvikuje uzrujano: Mi smo potpuno suvišni u ovoj sali! Ovdje nama nije mjesto! Oštri protesti i buka od strane Kajonove i Grofove grupe. Uzvici iz Grofove grupe; To je sve inscenirano! Vi ste i čekali momenat, da rasturite zbor! Nijeste trebali ni dolaziti ovdje!) (Članovi Kajonove grupe i delegati iz Južne Srbije napuštaju konferenciju. Živi protesti od strane Grofove grupe: Fuj! Napolje! Sramota!) Dr. Aleksandar Licht; Gospodje i gospodo! ja Vas molim da imate strpljenja i mira i da me saslušate, nedajuči izraza simpatijama ni na koju stranu. Ja hoću pravedan sud*. Hoću da nastavim svoj govor, a pošto su gospoda izašla, klonit ću se da sa osobama razračunavani. Gospodje i gospodo, na kraju dozvolite mi, da kažem još ovo: Vi čete imati da sudite o tome da li je ovo uzrujanje, koje je najedarhput nastalo, bi 10... (Mihajlo Lewi: insceniralo! Lažno!) molim da me se ne sugerira, da li je bilo uvjetovano načinom i riječima, koje sam ja izrekao. Ja nemam puno razumijevanja, ža političke ili parlamentarne »taktike«, i ja prepuštam sud o tome Vama, da li je, parlamentarno-taktički, bio ovaj eksodus ispravan ili nije. (Glas: Nije! Nađrabin dr. Lewi: Molim da povučete riječi: »Vi niste cijoniste!« Ja se s time ne slažem!) Ja Vas pozivam da mi kažete, jesam li ja u toku današnjeg govora izustio riječ; Vi niste cijoniste! ((Dr. Lewi: Ja sam tako razumio! Zagor i graja). Predsjednik: Gospodo! Ovdje se radi očito o jednom nesporazumu; koji je mogao nastati uslijed toga, što se svaki čas prekida govornik pitanjima i upadicama razne vrste, i stvaraju se čitavi dialozl. Ja nisam čuo iz usta gosp. dra. Lichta, da bi on rekao grupi sa one strane, da oni nisu cionisti. (Jedan glas: Bile su posljednje riječi, gospodine predsjedniče!) Ja sam razumio samo to, da ie gosp. dr. Licht rekao, da njima ne leži na srcu organizacija naša. To je privatno mišljenje osnovano na dogadjajima, i ono ne daje povoda, da bi moglo sklonuti gospodu na eksodus. Molim g. dra. Lichta da nastavi svoj govor. Dr. Aleksandar Licht; Gospodje i gospodo, imam još da govorim o pitanju, zašto nismo slali emisare u Sarajevo, koje bismo po mišljenju nekih imali slati, da zaglade ovaj spor. U tomu pitanju ja sam bio u pravo v minoritetu, jer je Radni Odbor bio za to, da se šalju emisari. Radni Odbor je odštupio kasnije od svoga gledišta s razloga toga, jer je vezao to šiljanje emisara o moju« osobu, a ja smatram i smatrao sam, da nisam kadar da tu misiju izvršim. Medjutim, ja imam mišljenja mjerodavnih lica za svoju podkrepu, da ovo šiljanje emisara nije bilo uputno bez obzira na to, što ja držim, da ne bi imalo svrhe. No g. dr. Vita Kajon je u svome govoru rekao, da Radni Odbor treba da stoji iznad partija i da se ne miješa u sporove, kojiiizmedju njih nastaju. Je li moguće, da je on to pored svega toga ipak želio i ako je tu želju tkk sada izrekao? Ovo je stvar, o kojoj se moglp različito suditi, ali, kako sam rekao, moje j« mišljenje da šiljanje emisara ne bi imalo svrie. Ja ne znam, smijem li citirati jednu vrlo odlfcnu i uvaženu ličnost u našoj sredini, koja je bi/a istoga mišljenja n tora pitanju, a koja, nije u Saveznom Odboru. Ako sam dakle pisao spominjani uvodnik n lično, ja sam mogao da griješim, o tome će drugi da sude aii ie moje mišljenje, da nisam bio pristran ni u tome slučajv i niko ne će smjeti

&ROJ 26.-29.

»ŽIDOV«

3