Židov

jer se sjećamo, što smo imali da patimo od šovinizma nacijonalnog i religijoznog. Iza rata doživjesmo što možda nijedan narod nije doživio, da je jedno ćudoredno pravo pobijedilo u medjunarodnom forumu. Tek što je postignut mandat Velike Britanije nad Palestinom u smislu Balfourove deklaracije, dali smo se na djelo. Iza nas nijesu bili bogati i ugledni u našem narodu, nego masa, a izvan jevrejskoga naroda opet predstavnici socijalističke internacijonade. Nemamo preuzetnosti i ne omalovažavamo moralna pristajanja i izjave simpatija i visoko znamo da cijenimo sva odobravanja, U Palestini je britansku vojničku vlast zamijenila civilna sa sir Herbert Sarauelom na čelu. Uz strogu kontrolu slala je Cijonistička Organizacija prve pijonir.3 iza rata: halucim. Ući je u Palestinu mogao samo onaj, tko je imao kvalifikacije za seljaka i radnika, U muci i pregaranju oplođjent je kamen i pijesak, isušene su močvare, Mi ne žalimo izgubljene živote i sve te patnje, jer sav taj napor nosi plodove. Kad smo svršili sve na oko materijalne zadatke, pošli smo da izgradimo jevrejski universitet. Gcspodo i gospodje! Vi pitate, što će jevrejskom narodu jevrejski univerzitet u Jerusolimu na jevrejskom jeziku? Da Vam dadem i na to odgovor! U ovoj sali sakupljeni pretežni dio Židova pred 25 godina ruje vjerovao u obnovu jevrejskog jezika. Pretežni dio. Danas je život izgleda obamrlog jezika činjenica. je posvećen dugogodišnji rad jednog -čovjeka. Eiiezer Ben Jehuda, koji je pošao u Palestinu i radio na obnovi jevrejskog jezika. Najprije sam nije govorio, nego samo jevrejski, zatim su u njegovoj porodici morali govoriti, a danas mlada generacija i svi stariji govore svojim jevrejskim jezikom. I tako su stvoreni preduslovi. da se stvori jevrejski universitet! u Jerusolimu, kao najmladje čedo medju universitetima svijeta. Danas ga srdačno pozdravljaju stari universiteti Europe, Izgleda, da je preuranjeno, da se danas, gdje još treba da se toliko gradi, već pošlo na to, da se gradi universitet. Ali židovski je narod narod knjige i duha. Židovski je universitet potreba za palestinsku zemlju i potreba za galut. Ne samo radi numerus klaususa, nego u prvome redu kao rasadište znanosti, Danas to nije potpun universitet i dugo neće to da bude. Izgradit će se postepeno, kako to budu potrebe zahtijevale. Malen je universitet, što ga otvara James Balfour, malen začetak i nikakovo velebno djelo u arhitekturi i izgradnji. Pa ipak, g. spođo i gospodje, nemojte zamjeriti ako kažem, da je to za nas grandiozno i veliko djelo. Bio je jedan i živi još i danas čovjek, čija se riječ poštivala u Židovskom svijetu, Ašer Gincburg ili Ahad Haam, koji je još prije nego je politički cienizam slavio slavlje, bio kulturni cionista i zagovarao kulturni cionizam. I on iz bio za to, da se stvori kolonija, da se stvori i domaja kao duševni centar, koji će razašiljati zrake po čitavom svijetu. Ovo je za nas značenje hebrejskog universiteta u Jerusolimu. Ono će biti jedno žarište, zametak jednog žarišta, koji će oploditi židovski duh i Si.čuvati ga autohtonom, koji će pokazati, da i na djelu fizičkom i ratarskom i na djelu duševne obnove žid. narod može da stvara sopstvene imovine; pokazati

da Židov nije samo mešetar, već će se vidjeti, da ondje, gdje mu se daje puna sloboda, premda uz najteži otpor klime i tla, može da stvara velike obnove vrednote. Hoću da s taknem još jednog pitanja. Po našem novinstvu za sve, što biva i što je bilo u Palestini, što sve novinstvo svijeta konVentira, što je naišlo na priznanje svih tih ljudi, nema razumijevanja. Oni imadu izvjesna vrela, koja meću da navodim, jer neću da zalazim u osjetljivost. Bit će mi osobito drago, ako se pobudi interes za naše djelo, pa da se naša javnost nauči objektivno cijeniti naš rad, Aiko »Times može da piše za nas, ako Allenby, koji je bio prije anticionista, sada odlučno uz nas pristaje, ja se nadam, da ćete i vi shvatiti svu lijepu ćudorednost i sve što )e lijepo u našem djelu. Albert Thomas, predsjednik internacijonalnog biroa rada naziva u svom pozdravu naš narod narodom, koji možda prvi maviješta najplodnije misli socijalnog morala. Ja se u hamosti sjećam i hoću da blagodarim i poljskoj vladi ovom prilikom, koja je sveučilišnoj biblioteci poslala 9000 znanstvenih djela. Kraj sveučilišta u Jerusolimu stoji narodna biblioteka i broji sada 90.000 svezaka. Bit će jedno osobito zadovoljstvo i osobita zadovoljština, što će našu domovinu ovdje vezati s Palestinom, bude Ii Akademija Nauka u Zagrebu i Beogradu poklonila jerusolimskoj univerzi takodjer svoje edicije. A sada sam pri kralju. Tek nekoliko riječi. Od pred 25 godina i više niče u Palestini oaza za oazom, što smo ih mi stvorili. Četiri i više vjekova prohujalo je arapskog gospodstva, što jel opustošilo tu zemlju, Zamislite tai kontrast. Ja Vas pitam, ima li narod, koji bi uživao pravo ili manifestirao svoje pravo, nakon što je dokazao u tako kratko vrijeme sa neznatnim sredstvima toliko uspjeha. Iz ruševina i pustošenja, što su ih bile ostavile i do kraja dovršile krstaške vojne i arapsko gospodstvo u Palestini, danas se izvija obnova Palestine. Ona se elektrizuje, poprima sva modema sredstva obradbe tla, bavi se najsavršenijom naukom. Palestina stoji na mostu izmedju istoka i zapada; židovski narod povraća se u domaju oplodjen umnošću zapada, umnošću Evrope. Možda, ja u to vjerujem, možda će židovskom narodu biti dano, da bude most izmirenja izmedju istoka i zapada. Jer cni, koji polaze u Palestinu, ne idu za privredom i egzistencijom. Ima u nas idealizma, Palestina je to dokazala. Jednog dana rasplamsati će se sedmerokraki svijećnjak, što ga je Tito ponio iz Jerusolima u Rim, rasplamsat će se opet na Maslinovu brdu i sjati kao simbol mira i izmirenja. Seđmerokraki će svijećnjak slobodno sjati i ne će, ja u to vjerujem, doći novi Tito i ugasiti sjajno svijetlo na našem brdu. Iza tega govora zaključio je predsjednik »Judeje« ovu velebnu manifestaciju, zahvalivši se govorniku dr, L i c h tu. SKOPLJE. 1. aprila ove godine u 10 sati prije podne obavljena je u ovđ. sinagozi svečanost prilikom otvorenja prvog jevrejskog universiteta u Jerusolimu. Ma da smo za pripremu imali vrlo kratko vrijeme, ipak se je, zahvaljujući predusretljivosti ovd. općine, dostojanstveno taj dan proslavio.

Za vrijeme blagodarenja sve su jevrejske radnje bile zatvorene. Prisutni su bili pored mnogobrojnog gradjanstva jevrejske vjeroispovijesti još i komandant armije general T e r z i ć, veliki župan gosp. V i 1 d o v i ć, konzuli: Engleske, Francuske, Grčke, predstavnici suda, uuiversiteta, trgovačke komore, trgovačke omladine i predstavnici ostalih humanih i prosvjetnih ustanova kao i veliki broj gradjana hrišćana. Svečano slovo održao je g. M. A. N is i m. Ovd. cijoništička omladina »Bene Izrael« pozvala je Kiub skopljanskih Jevj-eja na saradnju i on se rado odazvao i obećao svoju moralnu pomoć kao i gotovost da u priredjivanju sudjeluje. Treba naročito istaknuti, da je klub skoplj. Jevreja uvijek simpatizirao naš pokret i potpomagao našu akciju. Primjer tome davao je uvijek njegov predsjednik gosp. Leon Lević, koji je i u akciji Keren Hajesoda mnogo doprineo dobrom uspjehu. Inicijativom istoga Klub skopljanskih Jevreja poslao je pozdravni telegram u Jerusolim. M. M. Zemun. 1, aprila je održana u aškenaskom hramu svečana služba božja u povodu otvorenja jevrejskog univerziteta u JeiLisolimu, Na hramu je bila izvješena srpska, cijoništička i zajednička jugoslavenska zastava. Služba božja je održana na najsvečaniji način. Sudjelovao je uz pjevanje potpun kamermuzički orkestar. Svečano slovo govorio je g. nadrabin dr. U rb a c h, koji je uspeo, zanesen oduševljenjem, da odličnim riječima i stvarno prikaže visoki značaj toga živoga dokaza renesanse židovstva. Živi interes je pobudio habam sef. opštine g. M e n t r o n, držeći odulji govor na hebrejskom i španskom jeziku. Hram je bio dupkom pun; nije čudo, jer su svi Jevreji trgovci u počast toga dana zatvorili svoje radnje. Od oblasti bili su prisutni načelnik grada i prvi senator, te ravnatelji obiju srednjih škola, Zemun davno ne pamti takovu sjajnu manifestaciju jevrejske svijesti A, S — a, Bijeljina, Na dan 1. aprila o. g., prigodom otvorenja jevrejskog universiteta u Jerušalajimu, održana je u ovdašnjem hramu u 10 sati svečana služba božja u prisutnosti izaslanika vlasti, vojske i “drugih javnih institucija. Svi jevrejski djaci ovdašnjih škola prisustvovali su svečanosti u pratnji svojih učitelja. Već. dan prije svečanosti osjećalo se veliko interesovanje kod jevrejskog, a i kod nejovrejskog žiteljstva. Mjesna cionistička organizacija, zajedno sa jevrejskom općinom, radila je neumorno, da bi se taj radosni dogadjaj što svečanije manifestovao. Za vrijeme službe božje bile su sve jevrejske radnje zatvorene. Svekoliko jevrejs-tvo sakupilo se u hramu, a svečana slika, koja nam se je tu pokazala, bila je dokaz, sa koliko je razumijevanja i osjećaja bio taj, za nas toliko važan dan, proslavljen. Službu božju pratio je sa svojim lijepim melodičnim pjesmama ovdašnji pjevački kor, a poslije molitve držao je naš sumišjenik gosp. Moric A, Finci jedan svečani govor o značaju otvorenja jevrejskog universiteta u Jerušalajimu za jevrejsku naciju, a i za cijelokupno čovječanstvo. Gosp, Finci učinio je svojim doista

8

>2 1 L> O V«

BROJ 15,