Židov
Govor Herberta Samuela
Na proslavi osme obljetnice Balfourove deklaracije, koja se održala 2. novembra u Londonu, izrekao je bivši vrhovni komesar Palestine sir Herbert Samuel značajan govor za situaciju u Palestini, i za politiku koju je ondje vodio. Rekao je, da je Balfourova deklaracija morala da prodje mnoge stadije dok je postala ono, što danas znači. Morala je da podnese Pariš i San Remo da bude potvrdjena po Savezu Naroda. Sve je ove opasnosti sretno prebrodila. Priznalo ju .je 5 engleskih vlada za redom i postala je sastavnim dijelom medjunarodnog prava. On je m,»gao da bude vrhovnim komesarom pod raznim londonskim vladama upravo zato, što engleska politika ne pravi skokove, Lord Plumer nastavit će istu politiku. Privredni položaj Palestine najbolje pokazuje, što je dosad postignuto; višak primitaka u prošloj godini iznosio je četvrt milijuna funti, porezi mogli su da se znize za 20%. Garnizona u m a n j e na je za četiri petine. Jedino što engl. porez, ima da daje za Palestinu, jesu izdaci za ovu malu garnizonu. Židovsko pučanstvo podvostručilo se u posljednjih 5 godina i raste godišnje za 30%. Židovska sela vanredno se razvijaju, Tel-Aviv brojio je godine 1920. 5000 stanovnika sada ih ima 40.000. Samuel crta dalje sliku razvitka, koja mu se pružila kad je putovao od Dana do Beršeba da se oprosti sa Palestinom. Pojedinačno govori o svakoj koloniji a naročito o Eme k u gdje su Židovi izdali jedan milijun funti za isušenje močvara i uklonili bolesti. Hvali haluce a iza toga spominje svoj susret sa barunom Edmundom Rothschild o m u Zihron Jaakovu. Herbert Samuel ističe tri momenata koji su u prvom redu pridonijeli da se zemlja mogla ovako razviti. Prvi je momenat razborita politika engleske vlade, koja nije pobudila sumnju u svoju odluku da iskupi zadanu riječ. Drugi je momenat priticaj velikoga kapitala u zemlju; Židovi su u 5 godina donijeli u zemlju 7 milijuna funti. Arapi su odatle crpili gotovo jednaku korist kao i Židovi. Treći je momenat politika prema Arapima koja se klonila neprijateljstva i potlačivanja. Nije lako graditi domaju za narod koji još nije u zemlji. Arapi imadu jednako kao i Židovi svoju tradiciju, ponosni su na svoju veliku prošlost, stoljećima su vezani za palestinsko tlo. To je Samuel uzimao u obzir. Prisustvo šest stotina hiljada Arapa jest činjenica, koja mora da se uvaži. On je tražio put prijateljstva, a ne đušmanstva, pa je izgradio za Arape dvije stotine škola, a isto tako izgradio je legatom Kadoori-a po jednu poljoprivrednu školu za Židove i Arape. Samuel je naglasio u svom govoru da nije nikad zaboravio da Balfourova deklaracija jednako osigurava arapske interese kao što pređviđja izgradnju židovske domaje, »Velim to, reče Samuel, iz punog uvjerenja, a da se ni pred kime neću da opravdavam«. Dobri odnosi sa Arapima su židovska nužda. Englesko javno mnijenje nikada nebi dopustilo i najmanji znak potlaćivanja 5 Savez bi Naroda podigao svoj glas. Kakovi bismo stajali pred svijetom? Nikada se ne bi židovstvo moglo da očisti pred svijetom od ovakove mrlje. Jedino se ovako mogao stvoriti u Palestini mir kao osnovica općega razvitka i procvata. Cijonistička Organizacija, kojoj su na čelu odlični vodje sa vanrednim državničkim umijećem kao Weizmann i Sokolov, uvidjela je, da nema druge politike do ove, miroljubive Bolje je da se židovska domaja gradi polagano i sigurno, nego da bude zgrada na glinenim nogama, što samo prema vani hoće da pokazuje svoju krasotu, a koju bi mogao da sruši i najmanji vjetar. Sigurnost pučanstva i njegovo zadovoljstvo najjači su dokaz za stabilnost gradnje. Hoće li ova palestinska zgrada moći da živi od vlastite snage ili će još dugo morati dozivati pomoć izvana? Ova potpora s polja nesmije brzo da prestane, ona mora štaviše od godine do godine rasti, jer čitav svijet promatra, kako Židovi grade domaju. Povijest nam j« nađrcdjena pa kontrolira dokle siže naša stvaralačka snaga. Adi je sigurno da židovska kolonizacija u zemlji postaje sve samostalnija. Tel Aviv se razvija u najznatniji sndustrijalni centar Srednjega Istoka. Mnogo još mora da se učini. Sveučilište je otvoreno, ali je tek u svojim počecima. Rutenbergov projekt na Jordanu nije još izveden. Palestina čeka još na luku, treba dakle još mnogo napora. Mnogo očekujem od Jewi s h Agen c y; svi Židovi moraju da učestvuju u palestinskom radu. Židovi su inspirirani velikom zadaćom. Palestina će se graditi, bit će dostojna
veličine prošlih generacija i stvorit će mnogošta velika za budućnost. Nakon burnog odobravanja, što je popratilo govor Herberta Sanuiela, uzeo je riječ dr. Wei zm a nn pa je oduševljeno pozdravljen zahvalio Samuelu za njegove riječi. On ističe da je napredni razvitak Palestine plod mira i reda što ga je stvorila Samuelova uprava, Mandatama komisija uvidjela je da je Palestina mnogo sredjeniija i da se razvija vanredno bolje od drugih mandatarnih zemalja, Ali napredak u Palestini ovisi o jedinstvenoj fronti Židova. Cijonistička Organizacija učinila je sve, što je mogla, da izadje u susret onima, koji su dosad bili necijonisti ili čak protucijonisti. Ona hoće da iskreno dijeli prava koja joj daje mandat, ali oni moraju da snose i dužnosti. Samo će ovako Jewish Agency moći da stupi u život. Dr. Wedzmann iznosi dalje situaciju obzirom na Jewish Agency, koja je vl Americi postala nešto kompliciranija zbog novoga projekta, da se Židovi nasele u Sovjetskoj Rusiji. Cijonisti žele tom projektu potpun uspjeh i ne smatraju ga konkurentnim preduzečem palestinskoj izgradnji. Teško je ljudima u Ukrajini, koji ne mogu da razumiju teškoće palestinske uprave, reći, neka budu strpljivi. Ovaj teško iskušani narod pokazao je u povijesti gotovo nadčovječnu strpljivost. Taj narod trese vratima Palestine. Nestrpljivi kritici morali bi da razumiju, da smo od mandatarne vlasti mogli da dobijemo eventualno i više, ali podjednako i mnogo manje. Mogli smo možda brže da koracamo ali smo mogli i da zapnemo. Moramo da budemo strpljivi i .oprezni, jer gradimo djelo za mnoga pokoljenja. Možda će ono dai bude dovršeno tek iza dvije tri generacije, nama je dano da stavljamo kamen temeljac, ami ga hoćemo da postavimo čvrsto i solidno kako bi nastajna pokoljenja mogla na njemu brže da grade. Osim Samuela i Weizmanna govorili su i Sokolov, te vrhovni rabin za Veliku Britaniju Hertz, predsjednik Board of Deputiesa i sir Robert Waley Cohen, prominentan necijoništa. Značajno je učešće predsjednika Board of Deputiesa, kop je Herberiu Samuelu izručio pozdrave svega britanskoga židovstva.
Razvitak industrije u Palestini
U Palestini producira se sada čitav niz proizvoda; uredjaji za biroe, razno pokućtvo, potrebštine za kućanstvo, kola itd. Sada se upravo otvara tvornica furnira. Metalna industrija takodjer proizvodi mnogo produkata potrebnih za život i za Zemlju. Po stoji tvornica plugova, tvornica aparata za kuhanje, tvornica kreveta, dječjih kolica, a imade i raznih poduzeća, koja proizvode žlice i viljuške, svijećnjake, jeftin nakit, plutove, dijelove za električne svjetiljke, razne predmete umjetnog obrta. Dalje postoji u Palestini ljevaonica slova i razne druge obične ljevaonice. Doskora će se otrovati tvornice metalnih kostura za prozore i vrata, tvornice poljoprivrednoga orudja i razne željezne robe. Izgradjena je na mjesto dviju malih jedna velika i moderna tvornica papira i pisaćeg materijala, Novoosnovana tvornica cementa pod imenom »Jesod« uposluje deset radnika. U Neve Šaanu dovršena je gradnja tvornice čarapa, kpjoj su vlasnici gg. Lachs i Taglicht. Produkcija će započeti ovog mjeseca, a u tvornici če biti uposleno 20 radnica. Doskora imala bi da se izgradi treća tvornica čarapa, kojoj je vlasnik g. Braun, jedan od osnivača »Lodzie«. Na području Mahlula gradi se blizu radničke kuće tvornica asfalta. (Ziko).
Savez palestinskih odvjetnika
U Hajfi se nedavno održala zajednička sjednica židovskih i arapskih odvjetnika na kojoj je zaključeno, da se zbog zaštite staleških interesa osnuje zajednički savez. Komisija od tri člana U kojoj je po jedan Židov, musliman i kršćanin izradit će nacrte statuta. (Ziko).
Prolom oblaka u Galileji
U Palestini je kišni period ove godine započeo prilično rano i intenzivno. U Galileji su učestali veEki prolomi oblaka, koji su počinili znatnu štetu. Mnoge ceste posve su na nekim mjestima zatrpane kamenim gromadama, koje su bujice nanijele sa bregova, pa je tako neko vrijeme bio otcšćan promet. Vlada je odaslala kolonu radnika da poprave ceste. U blizini kolonije Roš Pina odnio je nabujali potok most; jedan arapski pastir utopio se zajedno sa svojim stadom, (Ziko).
Cijoniste i mandatarna vlast
sJiid. Rundschau« od 13. o. mi. donosi ovaj senzacionalni članak Leut. Com. J. M. Kenworthy-a, člana engleske donje kuće i poznatoga prijatelja cijonrzma. Permanentna Mandatarna Komisija Saveza Naroda u Zenevi je zasjedala. Po ustanovama Saveza Naroda je engleska vladal kao mandatarna vlast obvezana, da dade izvještaj o upravi Palestine, a to je učinila. Major Ormsbv Qor e, član parlamenta i podsekretar za kolonije bio ze zastupnik engleske vlade pred komisijom. On sam je prijatelj cijonističke stvari. Pismo, što ga ie dr. Weizmann sa strane Cijonističke Organizacije na 1. septembra upravio na visokoga komesara Palestine, kao i memorandum istoga datuma, što ga; je Cijonistička Organizacija predala glavnome tajniku Saveza Naroda za informaciju permanentne mandatarne komisije, postali su poznatima. Vrlo je vjerojatno, da će drugi članovi Mandatarne Komisije, koji su interesovani na djonističkome pokretu, svratiti govor na opće i političko držanje mandatarne vlasti kao i na pitanje buduće politike. Da je situacija normalna, ne bi se uprava Palestine po Engleskoj kao mandatarna vlast mogla ozbiljno kritikovatk Vlada je bila dobra, nije bilo ozbiljnijih nemira, vojnička posada je male- . na, a arapsko pučanstvo nema razloga da se tuži. Ali što se tiče izvedbe Balfourove deklaracije i koraka, koji su poduzeti za izgradnju židovske narodne domaje u Palestini, imade sigurno mjesta kritici. Neki od motiva za tu kritiku iznešeni su u pismu dra. Weizmanna. Medju inim se radi o neznatnim prinosima, što ih židovske škole u Palestini dobivaju ii koji u školskoj godini 1924. —25. iznose samo EL 3065. To je samo 3% od svote, koja se troši od javnoga fonda zal odgojne svrhe. Medjutim čilne Zidovi danas preko 13% pučanstva te bi već prema tome broju trebali da dobiju za svoje odgojne institucije 13% od sredstava odredjenih za odgojne svrhe. Činjenica je, da Cijonistička Organizacija izdaje velike svote za odgojne svrhe. Sveukupni troškovi židovskih škola za školsku godinu, koja se završila 30. septembra 1924. iznose oko EL 92.677. K tome pridolazi EL 6000, što ih ie Cijonistička Organizacija dala radničkoj organizaciji za večernje kurzeve, predavanja i knjižnice. Povrh toga pridolaze još troškovi hebrejskoga univerziteta na Skopusu, koji idu gotovo posvema iz cijonističkih fondova. Činjenica, da cijonistička i druge židovske organizacije izdaju tako velike svote u odgojne svrhe, služi vjerojatno vladi za ispriku, što ne daje veću kvotu od dohodaka zemlje za izdatke židovske odgoje. Ali ta isprika ne valja. Dohoci zemlje sastoje se od poreza čitavoga pučanstva, a dio poreza, što ga plaćaju Židovi Palestine, je kroz njihovu poslovnu sposobnost i veću imovinu razmjerno visok. Kod pravednije razdiobe kvote, Cijonistička bi Organizacija imala više novaca za naseljivanje i druge svrhe, ili pak bi mogla da izgradi više odgoju. Predjimo na pitanje zemljišta. Članak VI. .palestinskoga mandata odredjuje, da se naseljivanje Židova ima da pospješi na državnoj i neobradjenoj zemlji, koja nije potrebna za javne svrhe. Usporedimo li, kako država opskrbljuje zemljom iseljenike u brdskim dominionima, ne možemo da predbacimo mandatarnoj vlasti u Palestini preveliku darežljivost. A usporedimo li držanje turske vlade prije rata, nije se zaiilstai pokazala Cijonističkoj Organizaciji u tome nadasve važnome zemljišnome pitanju mnogo veća susretljivost. Istina je, da su se potvrdile i obnovile svojedobne koncesije turskih vlasti za zakup kabarskih močvara. Ali za isušenje tih močvara i za pobijanje malarije trebalo je velikih investicija, koje su pokrili cijonistički fondovi. U Palestini vlada prava glad za zemljom. Fondovi Cijonističke Organizacije su ograničeni. Trebalo bi da se učini mnogo više, da se unaprijedi poljodjelsko naseljivanje. Ni u Jednoj zemlji nije moguće naseliti koloniste bez Izdašne državne pomoći. To dokazuje povijest svih brdskih dominiona s onu stranu mora. Uzmimo slučaj Kanade. Budući naseljenici dobivaju ne samo zemlju bespaltno ili uz lake platežne uvjete, nego
BROJ $(?..
.2 1 D O V«
3