Židov

Muzički pregled Oko osnivanja žid. muzičke majstorske škole u Palestini

(fj r.) U zadnje su vrijeme židovskom štampom prošli intervjui' sa svjetskim muzčairitna Oodovskim i JaŠom Hajf ceom glede njihove akcije, da se svil žid. muzičari angažuju u suradnji za podizanje jedne muzičke majstorske škole u Jeruso limu. Ideja, da se Zidovi .poied'nTh struka slože i da tako rade na podizanju pojedinih struka u Palestini, nije nova. Za vrijeme Cijonist.ičkoga Kongresa održavaju se ujedno sastanci n, pr. inženjera, liječnika i t. d., koji vijećaju o raznim stručriim problemima njihovoga područja kod obnove Paiesfne. Zaista je potrebno, da se stručnjaci u raznim strukama sastanu S da stručno rasprave potrebe obimnoga rad.. Dobni je to i zato, jer se tako md' bolje i snažn ’e vežu s radom ? > Palestinu, jer sudjeluju na onter poljima, koja su im u njihovom svagdanjem životu najbliža 4 najpoznatija. I zato je dobro, što ta ideja nije ostala tek na papiru, nego se nastoji provesti u život. Ali ipak nije našla dovoljnog odziva u svim strukama, no početci su već učinjeni. Kao primjer želim da Istaknem velike zasluge, što su u tom pogledu postigli ž'dovski Jiječn9c| Amerike, koji su već mnogo doprinijeli za ozdravljenje i poboljšanje higijenskih prilika u Palestini: kod Zidova li kod Arapa. Mnoge su bolnice i mnoge su sanitetske stanice uzdržavane od američkog Saveza židovskih liječnika, koji upravo sada skupljaju novac i •nstrumeme za mede i uski fakultet jerusoiimske univerze. Ujedno bih spomenuo i akciju Svjet•skog Saveza Židovskih Studenata, koji vodi akciju za osnutak židovskog djačkog doma kod jerusoiimske unrlverze. A svima je, držim, .poznata golema pomoć, koju su židPvski radnički sindikat' u Americi i Poljskoj .pružili židovskom radništvu u Palestini'. I židovske ženske organizacle napose u Americi, Engleskoj i Njemačkoj mnogo rade osobito na po'ju odgoje i zaštite dojenčadi starica, odgoje sestara pomoćnica 7 e stručne organizacije vrše osobitu ideologijsku ulogu, •jer ne pozivaju na saradn.u Židove z pojedinih zemalja, nego žele da Zidove stručno iz raznih zemalja zajedno organizmu na saradnju u stručnom pravcu. Sada se počiniti organizirati za rad u t za Palestinu židovski muzičari. Ta! je agitacija prilično živa, napose u Americi,. Prof. Oodowski i prof. VVoJfsohn rade na tom 4 u državama, Evrope. A Jaša Hajfec otišao je ponovno n Palestinu i dac ondje 4 koncerta, čije je č'sti prihod (oko 1500 funti) mnvjenio gradnji jedne koncertne dvorane, iz koje bi se imao razvOti, židovski konzervatorij. Jaša HaTec nije koncertrirao samo u gradovima (Jerusolim, Tel-Avn - . Jafa), neg'i u Eme k u. A taj dogadjaj. da jedan svjetski muzičar igra medju običnim radnicima u Emeku. Ikoji su ga oduševljeno primili, treba posebno tetaknuti. Tai oduševljeni prijem u gradu 1 selu ne začudjuje. Medju radnicima Emcka imađe ih mnogo, koj : su došli iz zapadne Evrope, gdje su bili naučeni slušati dobru muziku. Sada upravo žude za njom. Cesto se čuje na polju uzdah: »Kad bi čovjek mogao opet jednom da čuje Mah'era!« No potreba za muzikom nije samo jaka medju radništvom. nego, dakako, i medju stanovnicima gradova. U Jerusolimti već dvije godme radi i mnogo se trudi sa najprimitivnijim tehničkim poteškoćama židovska opera, kobi je osnovac Golenkin, koja unatoč velikim poteškoćama ima već priličan »evropski« repertoar; predstave se daju na hebrejskom jeziku. Iz Evrope i Amerike u novoj su sezoni angažovanc posve dobre sile. A kad smo već kod opisivanja muzičkog života u Palestini treba istaknuti, da se u Palestini mnogo muscita, napose u gradovima. Muzicira se u privatnim stanovima. a : gra se klasična i moderna muzika. Goji se i komorna glazba. U kolonijama je muzički život slabiji jer u mnogima manjkaju instrumenti. No svaka ma i mala kolonija želi da s : nabavi Havir. U Te'-Avivn Jerukofimu radi već nekoliko godina glazbena škola, koja je veoma dobro posjećivana. U Jerusolimu postoji i jedno glazbeno društvo. Osim te »umjetničke« muzike ima i jedna druga, prirodna muzika i muzikalnost u zemlji. Markus Ret ner opisuje u jednom muzičkom pismu iz Palestine veoma zgodno tu prirodnu muzika'nost; se, kako sam prisp'o u Hajfu. Sa broda se Istovaruju daske. Arapski su nosači neprestano pjevali uz posao. U stankama plesali su figurei iz »Tisuć f jedne noći« uz glasove, što su iz dubine grla i šio odzvanjaju u modro nebo. Cak je ii stražar, koji* je sjedio na stepenicama broda, pomalo pjevuckao. Kad sam prispio na kopno, dočekao me je pjev prodavača limunade, koji su taj svoj pijev pratili ritmičkim udaranjem svoj ; h mjedenih posuda. Jednako čine slađoledari, povrćari i pHjari. Svaki od njih ima svoju posebnu melodiju. Iz različit'h se brijačkih radnja, trafika, trgovina povrća, malih kavana čulo gramofone. gdje sviraju arapske pjesme. Ova je polifonost u pozadini uzbibanog mnoštva, šarenTi haljina, proizvela prekrasnu harmoniju .disonanca, beskrajnu melodiju, koja se tek uveče. kad izblijedi tamno modrilo neba, ad prve zvijezde srebrno zasvjetlucaju. slijeva u zov mujezina, koji pozivlje \fernike na molitvu. Onda pada crm? zastor noći, simfonija je dana završena, da slijedeće jutro iznova započne« ... * A u hasidskoj kolon ji čuju se starodrevne hasidske melodije. Židovski radnici pjevaju u zboru, većinom jednoglasno. Zbor židovske opere stoji na priličnoj umjetničkoj visini. U tom zboru pjevaju i radnici, koji su došli ovamo izabrani sa kvasa S kolonija ... Da se vratimo temi: osnivanju muzičke škole u Jerusolimu. Jaša je Hajfec u jednom intervjuu izjavio, da se ne namjerava osnovati obična muzička škola, sa običnim nastavnim radom, koja b‘, izobražavala učitelje glazbe, nego visoka

majstorska muzička škola. I već su se javile kritike toga plana. Navodi se, da Palestini ne trebaju muzički majstori, nego učitelji g*azbe, koji b poučavali razne instrumente I bili zborovođje, da se muzika u Palestini mora razvijati organsku sa ostalim razvitkom zemlje. I taj je prigovor opravdan. Ali mora da se razumiju i židovski! majstori Evrope, koji ne poznaju dostatno prilike u Palestini, i koji vtde stepen muzičke kulture u ostalom svijetu, pa iz razloga židovskog prestiža žele osnovati nešto velko i prvorazredno. Držim, da je jedan i drugi zahtjev opravdan; treba osnivati muzičku školu, koja odgaja »obične« muzičare i »obične« učitelje glazbe, kojr će muziku i muzičku odgoju proširiti Palestinom. arapskom, i židovskom ali svakako bi dobro djelovalo za židovstvo galnta i ostale nežidovske krugove, kod hi jedna visoka muzička Sko'a U Paiestin odga ala majstore, Odoli hi židovsku i ostalu muziku, te židovski prestiž Palestine raznijeli po čitavom muzičkom svijetu. No pitanje je, daj li će se nasmcćl toliko materijalnih sredstava te bi se obadvije škole mogle tako skoro da osnuju. Na jednom sastanku, koji je nedavno sazvao u Beču prof. Wolfsohn, kao predsjednik društva židovskih književnika <1 umjetnika »Harnach«, izjavio je Godovskf, da je u Americi već osnovan jedan komite) za muzičku školu u Palestini f! da če za, kratko vrijeme on i Jaiša Hajfec poći u Ameriku, da dadu poticaj, da se rad toga komiteja intenzivira, pa se nada, da će u skoro vrijeme doći do osnutka muzičke škole. Tom sastanku u Beču prisustvovali su mnogi, židovski odličnici; medju ostalim ii .profesor Chajes, univ. prof. dr. Ehrman, bivši bibliotekar bečke univ. biblioteke, dvorski savjetnik dr. Frankfurter, Anita Miiller-Cohen, slikar Krestin, dr. Abeles, dirigent prof. Brasslavsky, prof. Graf, predsedn k Bečkoga Velesajma Hochmuith itd. Na toni je sastanku primljena jedna adresa;, koja će se poslati američkom komiteju, kojom se izriču simpatije bečkih židovskih intelektualaca za njihov pothvat. Vrijedno je zabilježi'ti, da je i prof. J. Wolfsohn, planista i kompozitor od dva sveska »JiidischeParaphrasen« i »Jiid. Rapsodie« (izaš'o n Universal-EdMion) prigodom svoje nedavne turneje po Americi Stupio u kontakt sa američkim komitejom za osnivanje žid. muzičke škole u Jerusolimu. (Prof. Volfsohn je pred 2 godine 4 u Zagrebu održale) uspjeli koncerat, gdje je zveo i neke od navedenjlh komopozicija). Godovsk' namjerava, đa se u zajednici s Hajfeconr i prof. \Volfsohtnm obrati muzičarima Zidovtna, đa prirede po nekc'iko koncerata za muzičku školu u Jerusolimu. a da se sami jave. da jedan dio godine naučavaju u toj školi Hajfec kani redovito, da nekoliko tjedana u godini proboravi u Palestini dajući kci uociovski se odlučio, da jedan dio godine posveti nastavi na u lizičkoj školi u JerusoVmu. i ako je dobio već pozive od nekoliko uglednih konzervatorija, da se primi prof. mjesta. Godovski je nedavno izjavo u Rimu, da će se muzička škola, koja bi se imala l otvoriti u Jerusolimu, otvoriti bez raz! ; ke narodnosti i konfesije svakome, koji je željan čiste muzičke odgoje. Židovski su muzičari dostaltno prepatil! u galutu i više nego ostali morah da se bore, đa dodju do priznanja, baš zato, jer su Zidovi, pa bi nam zato u Palestini sva uskogrudnost i rntolerancija bila odvratna. Ovom prilikom treba osobito istaknuti još jednu osobitu važnost žid. muzičke škole u Palestini. U dosađa( bilo je mnogo muzrčara Židova, komponiSta i vanrednih Interpreta. No većina se njih. i ako su) neki komponirali na temelju zid. narodnih napjeva, svrstavala u red kompozitora onih narodnosti, medju kojima su živjeli. A židovski su 'se napjevi uzdržavah u židovskoj masi Istoka. No ta se mpsa. napose u'Rusfj, počinje rastvarah, i ti se narodni napjevi polagano gube. Židovski su se komponisti gubili u dmgnm narodima, a židovski napjevi nestaju. No sada će se i židovskom komponisti i Židov skoj pjesmi pružit* prilika istinskoga razvitka u jednoi) židovskoj i slobodnoj atmosferi. Pri koncu ovoga prikaza držim, da b? trebalo reći koju o budućoj židovskoj glazbi, koja će se razvijati u obnovljenoj zemlji i narodu. Teško je u toj stvari biti prorokom. Moderna grupa židovskih komponista (E'ngcl. Achron, Onjesin i druri) stvarati) svoja đ'ela na teme'ju n jodnih i sinagogalnih napjeva. koj : su se još uzdržali i još žive u židovskoj masi na istoku Evrope, dakle u gaiiitu. Život u obnovljenoj židovskoj Palestini još je veoma mlad i nije još stvorio svoja mnz'čka diela. izrasla iz njegove slobodne narodne atmosfere. I u mlado) muzičkoj generaciji Palestine vodit če se sigurno borba za razne muzičke smjerove, koji danas vla-

daju muzikom. Trebat će Sigurno dulje vremena, dok ikm žd. muztfka, nastala na stanonovoj Zemlji, nadje svoj iz tJI dok nadje pravi iskonski muzički izričaj svoga novoga čovj. štva i svoga novoga židovstva. Nova židovska muzičku morat će, vodeći računa o općoj suvremenoj muzici, biti uski vezana sa razvitkom obnove rada u Palestini i onjenta. št budi, e da bi dala i židovstvu f ostalom svijetu muzički mj. žaj novoga Židova; a možda će dal postane mostom izmedi muzike naroda istoka, i tako oploditi muziku zapada muzik* istoka, a muziku isitoka razvitkom muzičkog zapada, pa izvt šiti edno djelo, koje će opet muzičkom razvtku odredi nove puteve. Danas smo od toga, još veoma daleko. Sad je doba gr* djenja, doba polaganja temelja, stvaranja mogućnosti muziik, razvitka, Palestine. To je posao mučan i sitan, ali posao, kaj će danas sutra možda uroditi velikim plodovima, plođovin* kojima se ja mučno ne će koristit’ samo židovstva. A 1 k i t, ( gradjenja treba da čitavo židovstvo ■ učini svoje.

* Vidi »Oiđeon« br. 7.8. god. VI.)

Arno Nadel o novoj sinagogalnoj muzici

(f. r.) U berlinsko) »Jiidische Rundschau« piše uvaženi i dovski muzikolog i književnik Arno Nad e l o nekim noi; izašlim djelima na polju sinagogalne muzike. Veoma su inli resantna njegova uvodna razmatranja o sinagogalnoj muzi pa ih ovdje donosimo. »Kad se piše o sinagogalnoj muzici, treba da se uvi;« naglasi nešto principijelno o toj muzici. Jer taj je pojam vei ma nejasan i naziranja o loj materiji u širokim su krugova veoma tamna. Lako se zamjenjuje sinagogalna muzika sa i dovskom muzikom. To se može, ali se i ne može. Može zat: jer je zaista židovska muzika sinagogalna muzika, a smije i se i kaže, ka.ošto sam uvijek naglašavao, da se prava židovsl muzika može čuti samo u sinagozi. Jer i židovske narodi popijevke, koje su zaista vrijedne, a napose ha si dsli jedino su zato mnogo bolje od ostalih, jer crpu svoju raei dijsku hranu iz izvora religijske muzike. I židovska svjeto« na muzika (instrumentalna muzika i popijevke), koja sc p: činje lijepo razvijati, morat će se staviti na to gledište, oiii ako nakon nekoliko desetljeća u Palestini počne zem! a i ozvanja na židovski način. Jer poetski i muzički izražaj iđ uporedo samo s kulturom. I tako nam preostaje jedino naša bogata tradicija na i nagogalnim melodijama:, onaj izvor, koji treba dh čuvanu gajimo i koji treba da na idealan način iscrpljujemo. No tu se već mnogo griješilo. Ako ne gledamo na Sela de od izvanredno vrijednog djela Consolosa nije id više spomena vrijedno izašlo dvije su zemlje važne l produkciju sinagogalne muzike: Njemačka i Rusija-Poljd Veliko to radno polje teško je inače naznaičili, jer je odrediti granice. Čitav Balkan mora se tako na pr. pril* jiti Poljskoj. Odlučno je da se je na njemačkom području razvio temperirani, klasični stil, dok poljski hazanim i kompot rade više svjetovno i »divlje«. • Drugačije je, ako se sinagogalnu muziku promatra ? posve umjetničkim aspektom, to jest, ako se njezina vrrt most mjeri s onom mjerom, kojom se inače mjeri na pr e ćansko religična muzika. Onda stoji naša sinagogalna m'-® 1 prilično slabo i mnogo još ima da se uradi. Općina. s!J božja, smisao za tradiciju, sve mora da se pomaže, ako hoće da naša sinagogalna muzika bude odgovarala mnjetničo kvalitetama. Ako se dogodi što važnije na tom polju na pr. u 1 ljepšoj evropskoj kulturnoj državi Francuskoj, onda se Z1 jedva i zna. Mislim na nastojanja i uspjehe pariškog kasi niste i zbornog dirigenta Samuela Davida, na njegove ■ 10, »Musique religieuse ancienne et moderne. En usage J les Templcs consistoriaux israelits đe Pariš«, koje je & izašlo već pred više od 30 godina. Ništa od Levvando*' 5 * 3 ništa od Sulzera ne dosiže visinu Daviđovih pijesa. ak° uzme u obzir umjetnost »Satza«, kulturno dostojanstvo : ' bito visoka religijozna atmosfera. (Bit će da je to ipak •* pretjerano. Op. f. r.). Arno Nadel se u daljim izvodima posebice zadrži« novijim sinagogaloim izdanjima djela Samuela A! ffljl zbornog dirigenta »»Great Synagogue« u Londonu (iza*; 1 u Juwal-Verlagu, Berlin 1925.], te djelom »Schirc ti od Rosowskog, koje je izašlo u istom zaslužnoo ‘ muzičkom nakladnom zavodu. Arno Nadel naglašuje, da dva djela trebala posjedovali svaka žid. općina, da bi o*®* donositi nešto iz poljsko-ruske žid. sinag. muzike. —• '' navodi zatim djelo pokojnog kantora Erslersa iz *' weka, koje se odlikuje recitativima pravoga hazana " aškenaskoga tabora spominje i nadasve cijeni izdani? 1 noga djela Ernsta Deutscha »Bresslauer Synag°* 3 sange«. Posebnu pažnju svraća Nadel djelu poznatog i sabirača židovskih melodija Idels.ofana od koga su ' dva velika sveska djela »Ozar n’ginos jisroel«. U toj sC , ci nalaze pjesme orijentalnih Sefarada, te perzijskih. p * skih i đagestanskih Židova. »U tom se djelu snabdjeven* učnim i interesantnim uvodom nalazi silesija nekolik 0 1 Ije ć a starih melodija, kojima se stvara i oštri iskonsko židovstvo. Arno Nadel se mnogo bavi žid. sinagogalnom 1 tovnom muzikom te je osim mnogih članaka o toj tem 5 nam žid. novinama i nežidovskim muzičkim časopisi® 3 . već pred dulje vremena u »Jiid. Verlagu« (Berlin, Do 1 * 1 str, 35.) i prilično usipjele obradbe zid, pjesama pod na-” »Jontefflieđer«.

»ŽIDOV«

BROJ 20

Specijalna trgoviva češkoga sukna za muška odijela i sav krojački pribor J. modem, Zagreb Sajmišne 51. (produljena Hatzova ulica) Cijene umjerene. Pnlakšice u plaćanju.

S AE.OI« „SS US A” 6ešJaonlca za dame Zagreb. Ilica 12.