Židov
čeci da će nestati. Ne će se roditi baštinici nauke begove. I uvijek se obnavlja —to osjećaju oni, wji slušaju, haftaru m materinjem jeziku, jednako oni, što je čitaju u jeziku naroda, .medju kojim z >ve, jer im je. hebrejski jezik postao tudj. U svima s *o uz tim'posvetnim časovima pune hramove i bogomolje, budi se opet osjećaj pripadnosti narodu, Pa ih'prožima neslućenim novim životnim snagama. Muževe pozivaju k tori. U skromnom ponosu stupaju pred molftvenicu, izgovaraju blagoslov, pa Sv oju hvalu za počašćenje očituju time, što od svoga imutka pridonose žrtve za svete ciljeve. Još Pred nekoliko godina stavljale su općine ( u listine institucija, za koje se pred torom daruje, samo dogovorne institucije iz svoga mjesta. Nakon prepona židovske narodne svijesti ima sve više općina, koje drže, da su darovi za, izgradnju Erec Jisraela Poželjniji od doprinosa u druge svrhe jer je rad Za Zemlju prva dužnost svakoga Židova. Nijesu šušti dijelovi zemljišta razasuti na palestinskom Ze mljovidu, koji su posjed židovski. A neprijatelji Se raduju: »Naši će sinovi baštiniti zemlju, jer Izrael nema djece. A krilo mu je uvenulo i neplodno.« Na Roš-Hašana govori nam sidra i haftara rilima nade o renesansi židovstva. A molitva prije n ° što, će se čitati tora, opominje na našu dužn °st: Samo kad se digne na put zavjetna škrinja da p °dje u domaju, ustaje Bog da je prati, ida zaklan-ia one, što je slijede na pobjedničkom putu njer°m u Erec Jisrael. Hajfa. u augustu 1926.
Mina Freund Barsi.
Erec Jisrael u godini 5686
Za »Židov« napisala
Gerda Arlosoroff-Goldberg.
Razvitak rada u Palestini za vrijeme prošle dine veoma je važan za naš pokret. Prvi se putaogla u opsegu preduzeti kolonizacija, koji je poeban, ako ta kolonizacija ima da bude uistinu ; šenje židovskoga pitanja, a ne tek jedno od mno" li sredstava, što se ovdje pa ondje upotrebljuju s zličitim, često problematičnim uspjehom. Danas, id je zapela velika imigraciona struja, možemo i saberemo i iskoristimo iskustva toga minuloga >rioda, pa da crpemo nauk iz počinjenih grešaka uklonimo mane. Zbog toga ne će sad, na kraju gone, biti na odmet, da pregledno promotrimo rad prošlom radnom i vremenskom periodu. 1. IMIGRACIJA. Od oktobra 1924. do septembra 1925., u tačno akle godinu dana, uselilo se u Palestinu, prema odacifna Cijonističke Egzekutive, svega 32.000 udi. Od oktobra 1925. do, maja 1926. ušlo je samo š.OOO useljenika. Pridodamo li ovamo još preostale ijcsece od juna do kraja septembra, pokazuje se ezultat, koji jasno govori, da je ova: brojka u goištu što se sad završilo,, znatno spala. Godina 924/25. predstavlja, momentano, rekord. Ali se ije izmijenila samo množina onih što dolaze u ciniju, nego se promijenila i struktura useljeničili elemenata. Procenat onih što su dolazili na teidju radničkoga certifikata, bio je, u god. 1924/25. 1. a danas ulazi na certifikate u Zemlju 65.7 posto' aka od svih imigranata. To znači, da je alija »sredjoga staleža« spala i da će opet prevladavati tip sdjenika, koji dolazi u Zemlju tražeći rad. Katamoralno stanje u Istočnoj Evropi, a naročito u ’oljskoj, uništilo je kapital Židova, a istovremeno (ojačalo težnju za iseljenjem. Posljedice se vide ada, nekoliko mjeseci iza što je započeo proces, toga nazvaše petom alijom. Očituje se u svoj ivo.ioj oštrini kao gospodarska kriza sa svim mednim formama, koja danas mori Palestinu i koja ;e jasno vidi u brojkama o radu u Zemlji. Halučki tabori u Hajfi i Jafi gotovo i nijesu bili iribližnol ispražnjeni. Teške prilike u radu činile su, la su došljaci morali ostajati u taboru dulje vri' eme, jer se nije moglo da nadje uposlenje. Ovome mdolazi još i pojav, da je u zadnje dvije godine aiatno porasao broj ženskih imigranata. Mi se navodno nalazimo opet na silaznoj liniji olikoga useljeničkoga vala, koji je započeo u golim 1924. Sad će jamačno biti kratka pauza, kad :e imigracija, (koja nikako ne će sasvim stagnirati) )iti mnogo manja. Prvi dio toga perioda morat će ie iskoristiti, da se velike mase gospodarski i kulumo uvrste u palestinsko židovstvo. Možda će (reostati vremena da se udese priprave za narednu nijicu, koja će neminovno da dodje. U najmanju iam ruku podaje val, što se sada spušta, pojam o tome, kako biva ovakav proces. Pregledi o ostalim područjima u nacionalnom gospodarstvu Palestine pokazuju, kaku nam je baštinu ostavio taj prvi period relativne »velike kolonizacije«.
2. RAD. Proširenje kolonizatornog radnog područja i komplikacija stanja, koje je nastalo uslijed razvitka u zadnjim godinama, očituje se najjače u radnom departmanu Cijonističke Egzekutive. S pravom se je pažnja vodećih institucija i javnosti koncentrovala oko prilika u radu. Za Palestinu je životno pHanje, kako će se smjestiti i gospodarski ukorijeniti useljenici, koje je četvrta alija dovela u zemlju. Prije nego što će Židovi, koji se već danas nalaze u zemlji biti solidno uvršteni u nacijonalno gospodarstvo Palestine,' ne može se da misli na dalje zdravo nastavljanje imigracije. U Palestini imade sada otprilike 30.000 židovskih radnika. Od tih su 22.000 organizovani u Općoj Židovskoj Radničkoj Organizaciji. Medju ovima ima 4000 žena. 9000 radnika koncentrirano je u Tel Avivu, 3000 žive u Hajfi, a 4000 rade kao nadničari u raznim kolonijama. Unatoč relativno velikom broju gradskih radnika, imade u Zemlji tek 1500 industrijskih radnika, a to će reći nešto više nego što ima činovnika u Općoj Židovskoj Radničkoj Organizaciji. Po službenim podacima porasao je broj neuposlenih u vrijeme od oktobra 1925. do maja ove godine od 1000 na 6000. Ovamo su übrojeni oni, koji su zavedeni u spiskovima ureda Opće Radničke Organizacije. Pored ovih imade stanoviti broj useljenika, koji u Palestini običavamo nazivati radnicima »bez zarade«. O ovim ljudima i njihovom stanju nemamo tačan pregled, jer je teško ustanoviti pouzdane statističke podatke o njima. Ipak, \ oni traže potporu vodećih institucija, pa je veoma potrebno da Egzekutiva u novoj radnoj godini nadje mogućnosti i sredstva, da se potrebnom intenzivnošću posveti ovom radnom području. Teško stanje smutilo se u posljednjoj godini jače time, što nije bilo nikakove nove kolonizacije. I ne uzevši u obzir mogućnosti uposlivanja, koje ovakova akcija u zemlji stvara za odredjeni broj porodica,, ova činjenica može da deprimira pokret u mnogočemu. Budući da su u Zemlji psihološki momenti neobično važni, ukočujc osjećaj, da ui prošloj gpdini nijesmo, ekstenzivno, uznapredovali u poljoprivrednoj kolonizaciji, elan velikih i važnih dijelova jišuva. Napredovanje naći' jonalne kolonizacije radniku je. koji se kida i muči po kolonijama i koji svoj teški rad smatra pripravom za svoje naseljenje, najjači poticaj, da izdrži sve teškoće i da osvaja nove pozicije. A i za gradske radnike, koje je kriza najjače pogodila, jest svijest, da je najvažnije radno područje u Palestini uznapredovalo, toliki plus, te se jasno očituje u akcijonoj sposobnosti toga radništva. Sav teret odgovornosti i brige oko regulacije radnoga tržišta pada sa svime i jedino na Cijoni s t i č k u Organizaciju. Vlada dosada nije makla prstom, da joj u znatnijoj mjeri pritekne u pomoć, Sto bi najlaglje mogla time da pristupi izvodjenju nekih javnih radnja. I može se mirne duše reći, da su jedino nadčovječni napori malenoga broja odgovornih i golem; trud radničke organizacije omogućili, da smo u Palestini usprkos svemu u posljednjim mjesecima »odrvali«. U posljednjoj je godini, u glavnome, prevladavao momenat likvidovanja stanja, stvorenoga velikom imigracijom u godištu l 1924/25. Preduzeti su neki počeci za buduće akcije. Početak radova u zalivu Hajfe i rad velike tvornice cementa »Nešer« treba da se računaju ovamo. Ali sve su to sporadični pojavi, jer rad oko likvidovanja, kao takav, t. j. gospodarska fundacija novo useljenih masa kao skupni problem, predstavlja toliko golemu zadaću, te će se po svim znacima velik dio obveza morati da prenese na' rad u narednoj godini. 3. ZEMLJIŠTE. O radu našega centralnoga instrumenta za kupovanje zemljišta vrijedi isto ili slično, što i za druga područja. I Kereil je Kajemet ,u tom perijodu imao mnogo da se brine, da izvrši obveze što mm ih je navalila na'ledja živa godina 1924/25. Ta je godina karakterizovana velikim kupnjama
zemljišta (70.000 dunuma za 334.816 funti više od 30 milijuna dinara). Radi se o velikim kupnjama, kojima je nadopunjen zemljišni posjed u Emek Jezreelu i u nizini Jordana. Bilo je samo po sebi razumljivo, da se nijesu mogle odmah isplatiti goleme svote, pa je KKL preuzeo ulazeći u dalji radni period obveza za 360.000 funti. Tako se je godište 1925./26. nužno moralo' upotrijebiti u to, da se dovrši rad predjašnje godine. Nove akcije vršile su se samo u malenoj mjeri, l a‘ i ove pod vidom da se i onako već teško opterećenom instifcultu ne navale na ledja suviše veliki tereti. U svemu je u godini 5686. utrošeno 12.400 funti (tri i po milijuna dinara) za kupovanje novih kompleksa, a te su kupnje u glavnom obavljene zato, da se iz gospodarskih razloga spretno nadopuni blok oko Nahalala (ovamo spada i Djeda). Isto je tako kupljeno nešto zemljišta u nizini Jordana kraj Daganije i Cemaha. U okolici Jerusolima kupio je KKL 80 dunuma za radnu, zajednicu (komunu) Odud Avoda. Jednako je odlučeno, da se kupi 6000 dunuma za hasidske koloniste. Posjed KKL-a uvećan je i značajnim prepisom zemljišta Hebrejske Univerze na ime KKL-a. Obavljeni su i dovršeni neki važni instalacijom radovi, kao na pr. vodovod u Hiitinu, ikoji dovodi vodu iz jezera Tiberias u koloniju, i vodovod u Nagingadu i Tel Adasu. Započeta je gradnja bunara u Merhaviji, koja već dugo čeka da dobije vodu.
Dok je KKL u jednu ruku bio uposlen likvidovanjem obveza iz prošle godine, u drugu je započeo priprave za radove, koji će morati da se preduzmu iu narednom periodu. Radi se u glavnom o asanaciji velikih kompleksa zemljišta u dolini Jezreel, koji su već kupljeni. Teren je plodan i obećaje mnogo, ali mora ponajprije da bude temeljito asaniran i amelioriran. Prema proračunu stajali bi ovi radovi veoma mnogo, pa je odlučeno da se provode postepeno i da se ponajprije obavi asanacija na jednom dijelu terena, koji dolaze u obzir. Svi radovi, koje treba doskora provesiti, stajali bi 15.000 funti (nešto više od 4 milijuna dinara). Početak asanacije veoma je važan za budući kolonizacioni rad, jer o njenom provedenju ovise mogućnosti nove kolonizacije. Pored ovih pokušaja vodili su se u prošlim godinama pregovori o koncesiji za Hule zemljišta
Na nj!vi u Emeku.
Slapovi kraj Metule kod »Starih mlinova«
Most preko Jordana.
BROJ 37.-38.
»ŽIDOV«
11