Židov

»Meni dostaje komadić bubrega, koji je Bog svećeniku doznačio, odgovori dječak«. »Ta ne budi 'tako pobožan«, ljutio se Hofni. »Komadić mesa! To nije tako strašno«. Samuel sućaše. »Oh, svetac«, rugap se Pinkajs. Stari se Eli gotovo bojao dječaka. Nije ga mogao vidjeti, nije znao kako izgleda, ali čuo je svojim ušima, svom svojom dušom osjećao je mirnoću dječakovu. »Mirno dijete ide polagano sigurnim putem«, mislio ,je on. »Ne vidi se i ne čuje«. Jednom kad je čuo, kako Hofni psuje Samuela, jer nije htio .uzeti mesa iz lonca reče: »Što je pravo, pravo je. Ne treba biti suviše pobožan. Ne čini ništa, ako uzmeš komadić mesa. I ja sam svećenik i služio sam Boga«. Mali je Samuel šutio. Kad su roditelji na blagdan došli žrtvovati reče mu majka: »Slušaj, moje dijete što stariji ljudi govpre i što ti dobri jpobožni nalažu da ulčiniš«. Kad je mati upitala starca za svog sina, odgovori joj uzdahnuvši: »Što je pravo, pravo je. P.obožno dijete. Ali. . .« Majka je pozorno slušala, što će da znači taj »ali«. A stari je samo klimao glavom ne govorivši dalje. Majka se povrati djetetu, zaklima i ona glavom pa reče: »O dijete, dijete!« Tako je živio Samuel kod Elija u Šilu kraj zavjetne škrinje, bio dobar, pobožan i savjesno vršio sve dužnosti za one, koji su dolazili u Šilo zavjetnoj škrinji. Elijevi sinovi bih su griješni ljudi, uzmali su mesa iz lomača, zavodili su žene, koje bijahu dolazile, da se pomole Bogu! Stari je slijepi Eli i dalje sjedio pred vratima, grijao stare kosti na suncu i vazdan razmišljao o tome, zašto mu se Bog nije pojavio već toliko godina. Kad bi baš Samuel prolazio, zovnuo bi ga: »Samuel, Samuel«. »Što želiš, oče?« »Kamo ideš?« »Nalit ću ulja u vječnu svjetiljku«. »Naliti ulja u vječnu svjetiljku«, mljeskao starac mekanim bezubim čeljustima. »Ulje u vječnu svjetijlku ... To je dobro ... To je dobro«.

Jednom, noću, kad je Samuel u bijelo,) košulji, koju mu je majka načinila, zaspao tvrdo na klupi u šatoru ■ žrtvenik je oprao, zapalio vječno svijetlo, što je slabo osvjetljivalo tihi, tamni prostor začuje kao da ga iz škrinje zove neki glas, »Samuel, Samuel«. Dječak se uspravi, ogleda se. Nikoga nema. Tek svijetlo gori kao i prije. Ustane, udje u šator .slijepog Elije li probudi ga. i »Oče‘, oče, jesi M me ti zvao?« Ne, ne, nisam te zvao«, odgovori stari dnjemno, »tko je zvao? Ja te nisam zvao«. Djelčak se povrati u zavjetni šator i opet se ogleda; sve je bilo kao i prije, i škrinja i svijetlo. I legne ponovno na klupu. Jedva što je ležao neko vrijeme, tek je sklopio oči i opet začuje glas: »Samuel, Samuel!« Dječak se naglo uspravi. Obazre se nigdje nikoga. Skoči sa klupe, pobrza Eliji i probudi ga: »Oče, oče, jesi U me ti zvao?« »Tko je zvao? Ja te nisam zvao«, reče starac, probudivši se, uspravi se na svom ležaju obazre se t oko sebe kao da nelšto vidi: »Zašto si se digao?« »Ti si me zvao!« »Ja te nisam zvao«. Dječak se vrati u zavjetni šator, ispruži se na klupi teži i čeka. »Sa mu el, Sa mu el!« odjekne otegnuti glas čitavim šatorom. Uspravi se i pobrza ,opet Eliji. »Ta ti si me zvao«. Stari nije više spavao. Sjedio je na svom ležaju i gledao slijepim očima svojim nekuda u daleki svijet neki. »Da, meni se više nije pojavio« mumljao je. »Dječaku, dječaku«, mljeskao je starim čeljustima. »Ti si me ipak zvao oče«. »Ne, ja te nisam zvao«, odgovori EM ljutilo. »Bog je to bio, koji te je zvao. Tebe je zvao . . .« ZastJdjeno spusti dječak glavu. I .obadvojica šućahu. Kad je dječak htio da se tiho udalji, dovikne mu starac Ijutitim glasom; »Kad te zovne, reci mu: Ovdje sam!«. Dječak se vratio pognute glave u zavjetni šator, sjeo na klupu i zakopao lice u obje ruke.

A kad je glas ,opet zovnuo: »Samuel, Samuel«, nije više išao ELiji, Drugoga jutra sjedjaše opet Eli pređi vratima i grijaše svoje stare kosti na suncu. Lomio je ruke, grizao vrisak svoje brade; Malome se javio, malome . . . oh, ,oh. Cijelog se dana Samuel skrivaše pred njim. Nikako ti ne dolazi na oči, misli stari i sluša, hoće li proći kraj njega. Ne. Skriva se. Stari se digne, pipajući rukama dodje do zavjetnog šatpra i zovne: »Samuel, Samuel, što radiš moj sine?« »Uredjju em vječno svijetlo, oče«, odgovori Samuel. »Zaposlen si vječnim svijetlom« reče stari i .pomisli: Uvijek kod posla u slavu Boga. »Dodji ovamol« poviče .stan i odtapa na isvoje prijašnje mjesto. Samuel mu se bojažljivo približi: »Što želiš oče?« »Je Li ti se Bog javio?« upita stari. »Da«, odgovori stidljivo Samuel. »A šta ti veli?« A Samuel šuti. »Tajne«, misli starac. »Tajne«. Samuel šuti. . »Ne trebaš se bojati, smiješ mi reći, I ja sam .svećenik > meni se običavao javljati. Samuel šuti. »STi šutiš ... ti šutiš ... pa eto, šuti!« Samuel spusti glavu. »Ne trebaš ise od mene da kriješ. I .ja sam služio I ja . . .«, reče starac klimajući glavom. Samuel šuti. »Tajne, tajne«, šapuće starac. »Moram, da opet zapalim vječdo svijetlo. Utrnulo ' s,c ‘ l reče Samue!. »Da, idi zapali ga, utrnulo se«, ljutio se stari. I Samuel se vrati u zavjetni šator. Starac ostade pred vratima. Sunce mu grijaše uzbud:--' lice i on mrmljaše tiho: »Tajne . . . tajne« U tom fcasu dtadje stariji sin Hofni iz zavjetnog šatora. - 3 viljušci mu komad masna mesa, koji je uzeo iz lonca, 0p j zivši starog, otkine komadić i reče punim ustima: »Eto, uzmi, oče i ti komadičak«. »Žderila, pijanice! Samo žderati znate. Žderila! Oh! o Hofni pogleda starca velikim, zlim očima. Odgovoriti nl mogao, jer su mu usta bila puna mesa.

S jugoslavenskoga mošava u Djedi

(Pismo haluca inž. Jichaka Goldsteina )

H a j f a, 24, VIII. 1926. Prezaposlenost i još neki razlozi učiniše nemogućim, da Vam prije pišem. Rad na farmi teče punim tokom. Prošle nedjelje kupili smo traktor, pa Kiš već četvrti dan samostalno ore. Mule u glavnom dovoze kamenje za put i gradnje, katkada materijal iz grada,, te vodu. Kamenje besplatno sabiremo s udaljenih arapskih polja, pa se Arapi sa tog terena vesele ovome. Inače smo kopali do 130 cm. duboke jarke, da ustanovimo profil tla, redimo orudje, krčimo grmlje i panjeve, uredjujemo dvorište, pomažemo kod gradnje baraka, kupujemo najvažnije potrepštine itd. Ja k tome vodim knjige, korespondenciju i pregovore. Baraka za staje je gotova, a ovoga tjedna će graditelji dovršiti veliku baraku za neženje. Mule su sada naravno u našoj staji, a već treći tjedan vodimo i posebno kućanstvo. Tako smo se posve odcijepili od Altmanna, (gosp. Altmann vodi susjednu farmu gosp. Stocka. Ur. »Židova«), čije smo neobično gostoprimstvo i mi i mule previše iskoriščivali. Umjesto noćne straže, radi koje smo svojedobno zamišljali da za prvih mjeseci stanujemo do Altmanna, spava naizmjence svake; noći po jedan od nas u staji, gdje se nalazi i orudje. Pred vratima je svezana malo pseto, koje već sada laje na svaki sumnjivi šuštanj, a kasnije ćemo ga još bolje izdresirati. Razumije se, da onaj, koji je u staji prenoćio, preko dana poput ostalih radi, dok bi to u slučaju bdijenja bilo nemoguće. Na ovaj način grupa ušiteduje jednu radnu snagu odnosno novac za šomera.

Radi kasnog dolaska na zemlju prijeti opasnost, da ne ćemo moći dospjeti, da ove godine pripremimo zemlju za vinograd. To bi značilo, da ovu intenzivnu' i unosnu) granu treba da odgodimo za godinu dana. Uzrok je, što je sada već nemoguće da nadjemo veliki traktor, koji bi nam uzorao 25 dunuma zemlje 50 —60 cm. duboko. Nadalje; ovo oranje trebalo je već u julu da se poduzme. Slaba mi je utjeha, da to nije naša krivnja. Stvar vode ne napreduje onim tempom, koji mi držimo poželjnim i mogućim. Tek prošloga tjedna dovršio je i podnio inž. Brenner proračun, pa je dobio nalog, da sastavi drugi. Danas će ovaj novi proračun biti gotov, pa će ga sutra predati stručnjaku KKL-a. Ja ću biti tome prisutan (u Hajfi), pa urgirati stvar. Proračun izlazi skuplje, nego što je Usiškin na temelju Brennerove kalkulacije votirao krivnja inžinjera, radi koje ćemo mi možda trpjeti. Iz nekoliko razloga morali smo odgoditi svečano vučenje prve brazde, dok nas nije traktor na nesvečani način pretekao. Ipak kao i sadjenje borića na granici naselja bit će ta brazda simbol, pa ćemo je slijedećih dana u prisutnosti Hochsingera izvesti. (Ciosp. Hochsinger, koga je zvanje odvelo u Kairo, boravi već nekoliko nedjelja u Palestini, gdje je u živom kontaktu s našim halucima.) Tom ćemo prilikom učiniti nekoliko karakterističnih snimaka, ikoje će davati uvic\ u ovaj kraj ovdje i u naš život. S cijonskim pozdravom; za grupu:

Jichak Ooldstein.

Lijevo: Herbert Samuel bivši Vrhovni Komesar u Palestini, poći će po svoj prilici s dr. Weizmannom u Ameriku u stvari Keren Hajesoda i proširenja Jewish Agency

Desno: Barun Edmond Rothschild

STATISTIKA GRADJEVINARSKIH RADNIKA U JERUSOLIMU.

Židovska radnička organizacija provela je u julu ove godine brojanje židovskih gradjevinarskih rad. nika. Brojani su samo oni radnici, koji su direktno zaposleni kod koje gradnje, a nijesu brojani radnici koji rade kod produkcije gradjevnoga materijala, (J julu gradili su Židovi (u Jerusolimu) 110 kuća, kod ko. jih je radilo 756 radnika Židova i 273 radnika neži. dova. Registrirano je tek 25 arapskih gradnji i ako su Arapi gradili više. Tu je radilo 407 arapskih radnika i svega 6 Židova. Od židovskih radnika bilo je 415 (55 posto) Aškenaiza i 341 (45 posto) Sefarada. Od Aškenaza bilo je organizovano u Općoj Židovskoj Radničkoj Organizaciji 290 (70 posto), a od Sefarada samo 47 (14 posto). U kvučama življahu: od Aškenaza 241 (31,8 posto), a od Sefarada 45 (5,9 posto). Židovski su radnici radili: 210 (33 posto) osam sati dnevno, 386 (52 posto) osam do deset sati, a 120 (15 posto) više od deset sati. Arapski radnici uposleni kod židovskih gradnja radili su; osam sati nijedan, 24 (8 posto) od osam do deset sati i 240 (90 posto) više od deset sati. 509 Židova radilo <j e ' u akord i 256 za dnevnicu; od Arapa radilo ihl je 48 u akord a 225 (82 posto) za dnevnicu. Plaća je bila: židovski dnevničari dobivali su; 33 dobivali su do 15 pijastera dnevno (jedan pijaster je Din. 2.35) 95 15 do 20 pijastera, 30 25 do 40 pijastera, a 47 radnika dobivalo je iznad 45 pijastera. Arapi su dobivali: 139 dobivalo je do 15 pijastera na dan, 43 15 do 20 pijastera, 7 20 do 25 pijastera 12 25 do 40 pijastera, a 24 više od 40 pijastera, 227 židovskih radnika bilo je uposleno kod radnja Solel Bone-a, 368 kod privatnih graditeljskih poduzeća i 261 kod pojedinih graditelja.

»MAŠBIR«.

»Mašbir«, konzumna zadruga židovskih radnika u Palestini imala je od oktobra 1925, do kraja jula 1926. ukupni promet oko 160.000 funti, »Mašbir« imade u Tel Avivu tri odjeljenja: centrala se nalazi u vlastitoj kući a dvije podružnice u dva protivna dijela grada. Osim toga ima »Mašbir« vlastitu pekaru, koja peče dnevno 30.000 kg. kruha, i dvije pučke kuhinje (jedna je privremeno zatvorena). (Ziko).

4

»ŽIDOV <

BROJ 37.—38>

Slušajte RADIO konctrte na SILVfcRTOWN aparatima. Upotrebljujte samo originalne ENGLESKE TUDOR akumulatore Radio Silvertown. Sajm'šte 56. Telefon 23-6* .