Židov
Četiri muža, koji Keren Kajemet učiniše velikim
Kremenezky, Bodenheimer, de Lieme i UsiSkin
Peti svjetski cijpnistički kongres zaključio je, da se osnu c cren Kajemet Lejisraei. Kad je iaij zaključak val allo provesti, lo je jasno, da za ovo dolazi samo jedan čovjek u obzir. Bio je , Johan Kremenezky iz Wiena. Značajno je, d'a se Krc•cnezky od I. kongresa, kada je proi. Schap ra prvi puta razloc svoj plan o fondu, intenzivno i prakt čiio bavio pitanjima pga fonda. Dok su drugi raspravliali o tome ,kako će se novci a upotrebe, Kremenezky se bavio pitanjima namaknua novca. Već je na petom kongresu iznio ekspoze o izdavanju ■arkica. Referat bio je db u detaje izradjen i dokazivao je ne jnio vanrednu organizacionu spremu predlagača, nego i njervo visoko shvatarre Keren Kajemeta kao tako reći dr ■ jvnoga instrumenta, U tihom i neumornom radu izgradio je jremenerky osnove organizaci i Kcrcn Kajemeta. Izmislio je i
«eo prva sabirna sredstva: tako markice, telegraf, blankete, oabice, zlatnu knjigu i samooporezovanje. Stvorio je sistem isaza. Kremenezky je onaj, kome Keren Kaemet zahval uie zoju strukturu, koju je u najhitnijim crtama do dlana« sačuvao, ila je prava sreća za Keren Kajemet, što je odmah u početku, ošao u ruke doista praktičnoga čovjeka, kjoji je bio navikao a misli u organizacionim formama. Mnogo je truda uložio u *o, ase darovateljima stvori garancija, da će njihov novac od jihovog lokalnog povjereništva preko sviju instanca konačno oći u centralnu kasu. Jednako treba da se zahvali njegovom hom, predanom i odgovornom radu, da je Keren Kajemet pola u popularan i vazda bio smatran institucijom, poslovanje oje svojom korektnošću imponue. Kremcnezkomu postao Keren Kajemet živ.otnom zadaćom, za koju se svom snagom i •plinom svoga bića -založio. Iza smrti Herzlove prenijelo se sjedište Svjetske Cijonističe Organizacije i uprave Keren Kajemeta u K 6 1 n. Upravu Ke!n Kajemeta preuzeo je prijatelj i saradnik novoizabranog :edsjednika Cijon. Organizacije Wolfsohna dr, Bođenhei• er, koji je svojim radom znao potpuno opravdati povjerenje, oje mu je Organizacija -iskazala, povjerivši mu funkciju direk>ra poslovodje Keren Kajemeta. U devet godina rada vcoB je obogati;© djelovanje Žid. Narodnoga Fonda. Naročitu je
pažnju posvećivao propagandi, koju je stavio upravo na no-o temelje. U Kolnu je organizovana čvrsta centralizacija propagande u Glavnome Uredu, koji je počeo redovito da Šalje upute i savjete pojedinim zemalskiim pov.ereniUvima. Zna ča no je za jaku tendenciju reda i nadzora, koja je vladala u kolnsk om birou, čin,enica, da se za Bodenheimera prvi puta stvorila kartoteka za škrabice. Onda se je m.slilo, da bi ta kartoteka m,<>gla sadržavati popis svih škrahica, u cijelome svijetu, Bodenheimer b o je prvi, koji je po prvi puta odhslao izaslanike fondova u različita mjesta, da provode organizacione i propagandlist ike žejt kolnsiie centrale. Za njegove uprave započeo je praktički rad KKI,-a za Palestinu. Kupio se Hitin, Kineret, Daganijia, Ben Šenven i Hu'da. Kvuca u Daganiji započela je svojim radom, a na novostečenom zeml .štu Merhavje osnovano bi naselje po planu prof. Oppenheimera. Značajno je za shvaćanje dr. Bodenheimera, da je u njegovoj eri Keren Kajemet dao zajam za izgradnju Tel Aviva. Tim je zajmom zapravo omogućio osnivanje grada. Ovaj su akt mnogi napadali, ali se ne smije zaboraviti zamašitost njegova u času, kad je izvršen. Kad je buknuo svjetski rat, bio je Bodenheimer opet č>vjek, ko i je znao odlučno, u pravi čas, zahvatiti na pravome mjestu. Preselio je brzo Keren Kajemet cš u prvoj ratnoj godini u H a a g. Ovaj čin Bodenhcimerov uvelike je pridonio, činjenici, te se Keren Kajemet mogao da razvija unatoč svim nezgodama rata. Budući da uslijed preseljenja Glavnoga Ureda KKL-a u Haag nije dr. Bodcnhc mer više mogao da upravlja uredom, preuzeo je to važno i odgovorno mjesto Nehemija d c Lieme. Za uprave Nehemije de lime a nije KKL tek izdržao najteže ratne prilike, nije svoj djelokrug tek odiržao na starom j nivou, nego ga je i uvećao. De Lieme boo je onaj,koji je na sebe primio odgovornost odiržanja dijela KKL-a u Erec Jisraielu, a lo i je u ono vrijeme bilo identično s egzistencijom židovskih kolnj nija u Erec Jisraelu uopće, 1 Nehemija de Lieme časno je izvr-
šio svoju zadaću. Osim toga stvorilo se za de Liemea djelo osobite važnosti; teoretsko produbljivanje osnovica Keren Kajemct rada. IzaS'.o je mnoštvo publika era, u kojima se pri : e svega raspravljalo o nasljednom zakupu i o pravu nasljednog zakupa.
Svesci »Erec Israel-a«. časopisa, koji je izlazio onda u Haagu, ‘još su i danas bogato vrelo za svakoga, koga zanima u problemi Palestine. Nije uvijek, bilo laika, da se iz Haaga uzdrže veze sa Erec Jisraelom i da se jasno vidi situacija. Zagledamo li danas u tu proS’ost, možemo mirno reći, da se vrijeme pokazalo, da je dte Lieroe imao pravio, gotovo u svemu, što je činio ili branio. De Lieme bio je prvi, ikoji..fe duboko shvatio golemu važnost Kercn Kaijemeta u zemljišnoj reformi. Izvanredlnjo je dalekovidno izn'O' probleme K. Kaijemeta u svojim prijedlozima na godišnjo ; konferenciji g. 1920. u Londonu. Iznio je program, koji jcš ni danas nije potpuno izveden. Iza londonske konferencije prenijet je Glavni Ured Keren Kajemeta u Erec Jisrael. Time započinje nova epoha u njegovome razvitku. Na njenom početku stoji muž, čije je ime više nego ma koga drugoga vezano s pojmom otkupa zemlje. To je inž. Menahem M, Usiškin. Preuzeo je mjesto predsjednika Keren Kajemeta i s jednim je snažnim zamahom donio KKL na onaj kolos jek, kojim on odonda svijesno i odlučno koraca ka svome cilju. Kupljen je Emek i time je položen osnov
novoj žkt. kolonizaciji; time je stavljen pultolkaz, ipjođ čijim ie znakom odonda čitav kompleks cijonističkoga rada u Brec Jisraelu. Iza Emcka, sticahu se redlom mnoga zemijišta; pa kad ima da se danas stvori nešto odlučno na pof.'ju zid. kod. radia u Erccu, da se osnuje 8 dio 10 sela, valjai za ovo hvaliti K. Kajemctui i mudroj zemljišno.) politici Usiškinovoj. Ako lje do svoga preseljenja m Ercc Jisraell Keren Kajemet bio tako reći fond, kolji je i zemljišta kupovao, postao je od Usiškinova dioba isključivo zemljišnim fondom. Neizmjerni zahtjevi nove politike, koja je baratala sa brojkama, što bi nam se ranije činile fantastičnima, tražila je da se i propaganda izvanredno proširi. I tu se pošlo novim putevima, pa su se u četiri godine prinosi KKL povisili za 175 po sto. Bacimo li sa današnje tačke razvitka KKL pogled unatrag, možemo da sa neobičnim zadovoljstvom konstatiramo odlučni i svijesni napredak Keren Kajemeta: od Kremenezkoga, preko Bodenheimera i đe Liemea do inž, Usiškina, Menahem Usiškin, za koga se kaže, da je čovjek Čvrste šije, nosi da nas željeznim rukom rad našega fonda. U sjeni čvrstoga debla, koje predste.vlja Narodni Fond Usiškina, rastu danas židovska naselja u Erec Jisraelu.
lug. J. Kremenezky
Dt. Bodenheimer
Menahem M. Usiškin, predsjednik Direktorija Žid. Narodnog Fonda
Kriza u Palestini
R BENJAMIN UZIEL;
Koji nam nauk ona daje. Znam; povijest nas uči, da je iz povijesti slabo to išta naučio. U tome i jest nevolja: nesreća je za Ovječanstvo, jer je mnogošta moglo da nauči iz najprije povjesne knjige, iz naše biblije, a za židovstvo i nesreća, što iz nje nismo naučili, koliku golemu nereću donosimo našemu narodu time, što ne primjenjujemo nauke biblije u svakidašnjem životu. Ovu bih tvrdnju da dbkažem primjerima. Poznato je svima, šta je Tel Aviv i što taj grad nača. U svima je novinama bio opis te prve židovske f aroši; anno 1908. pješčana prud udaljena tri kilomer a od Jafe, uz morski žal. Godine 1919. malo predradje vila s koje dvije hiljade stanovnika; 1925. đrui po veličini grad u Palestini, nakon Bajruta najveći Palni grad arapskoga poluotoka sa 40.000 stanovhka. Svi, koji se lako oduševljavaju i lako razočaraju, stadoše d)a viču: eto, pobjeda. A danas? Novine javljaju iz Tel Aviva; kriza, nelogičnost, zastoj u razvitku. . . A zašto je moralo baš tako da bude? Zbog čega riza? Jer je Tel Aviv od prvoga do posljednjega bio u protivnosti sa svim spoznajama moderne Srodne ekonomije, u opreci prema načelima Židovka Narodnoga Fonda, koja su prihvatili cijonistički Ingres, a koja nisu ostvarena, u protivnosti sa zahi zakonima biblije i žestokim opomenama i Ukorima proroka. Gradio se puštajući s vida načeda zemljište u Palestini mora biti svojina na-
roda i zaštićeno od svake spekulacije zemljišne lihve. Priznajemo; i Keren Kajemet kriv je donekle ovoj krizi i njezinim teškim posljedicama. Keren Kajemet, koji je tako popularan, koji je toliko duboko prodro u srce naroda, (ima n. pr, u stotinama tisuća Židov, kuća svoje škrabice), nije uspio da potpuno uvjeri svoje prilagače i sakupljače, svoje prijatelje i 1 najpredanije saradnike, da Židovski Narodni Fond, nije samo dobrotvorni institut; kupuje zemljišta u Palestini lijepo je to dabome i micva —, naseljava siromašne radničke obitelji i 1 požrtvovne halucim na svome zemljištu l to je veoma lijepo a i micva, je —, pošumljuje goleti, isoišuje močvare, grada 1 vodovode pa sve je to zaista lijepo i korisno i tko da tu ne saradjuje . . .? Tako govore nažalost i najbolji saradnici i s tim argumentima rade za KKL, Umjesto da kažu, što vođje od dana, kad je Herzl osnovao KKL, nastoje da utuve narodu u glavu: Palestina moći če da bude domajom židovskoga naroda, tek kad) doista bude domovinom svakoga Židova ali ne spekulanta sa zemljištem. Palestina će bez teških unutarnjih borba i gospodarskih kriza svake vrste moći da prima milijune useljenika tek, kad budemo spriječili da nekolicina spekulanata iskorištava dolazak novih imigranata i lihvarski povisuje cijene zemljištu i kućama, Palestina može da tek onda bude Ercc Jisrael, kad bude Jisrael uistinu posjednik zemljišta, sela i građa, A Jisrael to će reći: narod!
Moramo da priznamo: Čitavih 25 godina sve smo mi ovo govorili i slušali aB sve to bijaše tek u našim ušima i u glavi, ali ne bješe podjednako u srcu. I kad je nadošlo doba, da se ostvare naše sanje, zaboravismo ovaj naš nauk. Kad je Tel Aviv osnovan, kupili su članovi prve Ahoze 140 dlunuma za 2000 funti, dakle Ikojih 14 funti po dunumu. Danas stoji jedan dunum u onom kraju više, noi što je ondla stajalo cijelo mjesto. Ali koloniste iz 1909. nisu imali novaca za gjradjenje, pa su tražili da im KKL daje zajam; a on im ga ije i dao u iznosu od 10.000 funti uz spo sto kamata ... Ali KKL nije ovaj zajam vezao uz ijedan uvjet, uz ijedno načelo, koje je propovijedao o nasljednom zakupu, o nacionalizaciji tla itđ. Židovska javnost slabo se interesirala za to pitanje, a židovski bankari i trgovci mislili su, da je ipak mnogo bolje, alko svatko bude mogao sa »svojim« zemljištem raditi što h'oće. KKL onda •nije bio tako jak, da se tome mnijenju odupre, a ljudi koji su tad s novcima židovskoga naroda kupili zemljište i jeftino gradili kuće, obogatili su se radom židovskoga naroda. Pojedini su spekulanti stali da iskorištavaju povećanje imigracije. Cijene zemljištu su rasle i za' 4 gcdkie amortizirane su kuće. Ali da su samo pojedine banke i društva, koja se bave kupnjom zemljišta uvjetovali kod prodaje, da se svaka preprodaja veže -ia privolu KKL, ili da se, kao što to u mnogim gradovima Evrope biva, čak uvjetuje pravo cdmjerivanja maksimalne najamnine, mogla bi se spriječiti ova kriza, koja danas vlada u Tel Avivu i prijeti, da će zahvatiti i druge gradove. Alfi nekolicina spekulanata,
BROJ 49—50.
ŽIDOV«
3