Borba, 19. 10. 1991., str. 15

RUN

Raspad finansijskog sistema

Uprkos nedosfalku novca /restrik-

cijama NBJ pokazalo se — kada je гојаг stupio na snagu bilo je dovojno alnara da se za par dana napravi dar-mar na стот 124 deviza ! да 56 17 0512 delova JUдозјаије роуисе аозта deviza

republika. То se u stvari prihvata kao ne-

utralna monetarna operacija, koja ujedno može da smanji broj neraščišćenih računa za kasnije deobe. Ovo ujedno znači da su se u Sloveniji malo preračunali kada su mislili da će moći da oblikuju kurs dinara prema tolaru (ili obrnuto) za svaku republiku posebno, uz objašnjenje da će па svom tržištu kapitala više kotirati dinare koji dolaze iz republika, gde plaćanja nose manji rizik. -

Po drugoj varijanti bi se kurs određivao dnevno na osnovu ponude i potražnje u menjačnicama, koje tek treba otvoriti. Sada kada postoji tolar za unutrašnju upotrebu, i višak nevraćenih i neponištenih dinara, ovo drugo bi zasigurno obaralo vrednost dinara, barem u prvo vreme. U takav početak spada i činjenica da je prvih dana tolar revalvirao, ali je sigurno da mu prihvatanje od strane italiie i Austrije ne može davati čvrstu dugoročniju podlogu za takav odnos. Pomalo čudi što čak i ekonomista takvog kalibra kakav je Jože Menciger veruje da će vrednost dinara prema tolaru početi brzo da pada, a razloge nalazi u bolesti jugoslovenske valute. Zbog inflatornih posledica primarne emisije i štampanja dinara u poslednjim mesecima, on misli da će tolar biti tvrđi od dinara, čak i u prilikama kada iza njega

ne stoje gotovo nikakve devizne rezerve... ___Slovenački finansijski ministar, Dušan Še--

šok „priznaje“ da sada imaju samo oko 130 miliona maraka deviznih rezervi, obrazovanih u poslednjih mesec i po dana. I on naravno zna da je to krajnje nedovoljno za obavljanje platnog prometa sa inostranstvom, pogotovo u uslovima proglašene devizne blokade od strane centralne banke. Šuška se doduše o mogućnosti dobijanja značajnog deviznog kredita „od prijatelja“, radi podrške novoj slovenačkoj valuti. |

U Sloveniji se inače javno govori da će ovu republiku verovatno poslednje priznati upravo međunarodne finansijske ustanove, ali se zatim odmah deli i aspirin protiv eventualno izazvane glavobolje. Narodu se objašnjava da su banke nešto drugo, mada nije jasno zašto bi baš one koje posluju po komercijalnim rezonima, bile posebno naklonjene nesigurnoj državi i njenom još nesigurnijem novcu. Objašnjavajući rizik od reakcija sveta i mogućih poteza NBJ, Jože Menciger u ljubljanskom Delu izričito kaže: „Mi smo ga prihvatili, zajedno sa informacijama da su posete političara barem toliko utrle put Sloveniji da nam neće praviti probleme države, koje su za nas važne“. U istim novinama moglo se pročitati i objašnjenje da poznavaoci nemačke politike prema Jugoslaviji najavljuju da bi Nemačka, u zamenti za svoje hla-

đenje u zauzimanju za međunarodno DI--

znanje, bila spremna Sloveniji da pomogne na privrednom i finansijskom područJU U traženju trgovačkog partnera ·

Slovenija je možda napravila još pre-

· Sudniji račun bez krčmara, pošto će je nje-

no skučeno monetarno područje iz više razloga naterati na zatvaranje sopstvene ekonomije, iako je baš suprotno bilo glavna politička proklamacija. Pre ozvaničenja tolara pričalo se da će on biti potcenjen u odnosu na dinar, što bi bilo i logično ukoliko se zaista žele obnoviti ekonomske veze sa ostalom Jugoslavijom. Uoči uvođenja nove valute privredno politički emisari iz ove republike išli su na „bilateralne pregoVore“ sa drugim republikama, u jasnom pokušaju da se zadrže neka tržišta i snabdevački punktovi iz dobre stare Juge. U početku utvrđen. je odnos jedan Drema jedan, da bi kasnije tolar revalvirao. Makar i kratkoročno to znači da će, ukoliko ovaj bon-novac i zvanično bude imao veću vrednost od dinara, Slovenija nužno morati da uvede visoke zaštitne carine, da bi

_ Se branila od uvoza sa juga, i to u situaciji

kad njen izvoz na dojučerašnje zajedničko tržište bitno poskupljuje. Već sada je, na-

, primer, uveden jedan posto carinske evi- dencije na „uvoz“ iz Jugoslavije, uz porez

na promet i slično. To direktno znači da

iq predstoji smanjivanje obima trgovine.

SUBOTA-NEDELJA, 19-20. OKTOBAR 1991. GODINE Џ

Nemoć saveznih organa

Kako su se prošle nedajje и 5Кирз Jugoslavije „/splakajj“ 0dgo уст/

/udi iz centralne banke, Sekretarijata za finansije, SDK Jugoslavije, S4-

уегпе иргаџг сата...

Svi (preostali) jugoslovenski funkcioneri trebalo bi da: odu do Jerusalima, do Zida plača i da se dobro isplaču nad svojom tužnom nemoći. Ona se još jednom pokazala u dramatičnom obliku u pokušaju da se, nakon izdavanja slovenačkog tolara, zaštiti ju-dinar i jedinstven monetarni sistem zemlje. I nije u pitanju samo nemoć, već i poprilično sporo reagovanje. Skupština Slovenije je odluku o osamostaljenju i o uvođenju sopstvenog novca donela 7. oktobra, da bi na to reagovao prvi Savet guvernera Narodne banke Jugoslavije, ali tek nakon osam dana — 15. oktobra. A savezna vlada čak dan kasnije 16. oktobra... и

Savet guvernera je (bez prisustva guvernera narodnih banaka Hrvatske i Slovenije) doneo, kao što je već poznato, niz mera kojima bi trebalo zaštititi dinar od svih mogućih zloupotreba. Među najvažnijim odlukama su one koje se odnose na obavezu vraćanja 27 milijardi dinara iz Slovenije za 30 dana, na ukidanje prava korišćenja novca iz primarne emisije NBJ, na ograničenje bankama iz Hrvatske i Slovenije u korišćenju deviza, na obaveštavanje MMF-a i Svetske banke o situaciji u zemelji i merama koje su preduzete... A sutradan, SIV je na insistiranje centralne banke, doneo uredbu kojom se u sledećih

" 30 дапа obustavlja kompletan platni pro| met sa Slovenijom: A za tih mesec dana bi 'trebalo videti kako će se ubuduće urediti

Plaćanje sa ovom republikom. I to bi bilo sve od preduzetih mera. Kao svojevrstan Zid plača poslužila je

pre dva dana mala sala Skupštine Jugosla- -

vije gde su se pred delegatima tri odbora

Ju-dinar po svoj prilici preživliava poslednje dane i u Hrvatskoj. Da nije rata u toj Republici, ona bi isto kao Slovenija, istovremeno sa proglašavanjem potpune samostalnosti i nezavisnosti pustila u opticaj i vlastiti novac. Ta nova privremena valuta — hrvatski dinar — već je pripremljena ali ratno vreme nije vreme za uvođenje sopstvenog novca.

Sva tri veća Sabora Hrvatske trebalo je 8. oktobra da usvoje novi zakon o Narodnoj banci Hrvatske kojim se reguliše i puštanje u opticaj sopstvene valute. No, ta odluka je zbog prečih, ratnih tema odložena za neka bolja vremena. Ipak, zastupnici su na tom zasedanju saznali šta je republička vlada u strogoj tajnosti pripremila i to iz odgovora koje je na njihova pitanja davao dr Vlado Veselica, član Saveta NBH. On je obelodanio da su pripreme za monetarno osamostaljivanje odmakle više nego što se sluti, da će se novi privremeni novac zvati „hrvatski dinar“ i da će u početku imati istu vrednost kao ju-dinar, a da će se kasnije trajni novac zvati „hrvatska kruna“.

Zaštita od ju-dinara

Koncepciju hrvatskog monetarnog osamostaljivanja u dve faze, kao i imena privremene i trajne valute, pripremila je desetočlana komisija na čelu sa profesorom dr Marijanom Hanžekovićem, koju je u avgustu imenovao predsednik Republike Hrvatske dr Franjo Tuđman.

_ Po zamisli hrvatskih vlasti, privremeni novac trebalo bi da zameni jugo-dinar i da se tako monetarni sistem te republike odvoji od jugoslovenskog. Na taj·način bi se Hrvatska zaštitila od onoga od čega sada strepi — od evenutalnog finansijskog rata koji bi mogao poteći iz Beograda. Glavno oružje u tom ratu bi bilo nekontrolisano štampanje novca koji bi se zatim prebacivao u Hrvatsku iz koje bi se izvlačila roba i izazivao finansijski haos...

— Da bismo umanjili opasnost i moguće štete, odlučili smo se za uvođenje hrvatskog morietarnog sustava u dvije fa-

(bez onih iz Slovenije i Hrvatske) „isplakali“ odgovorni ljudi iz centralne banke, Sekretarijata za finansije, SDKJ, Savezne uprave carina...

Uz priznanje da su mere Saveta guvernera kasnile, guverner NBJ Dušan Vlatković je rekao da „bez obzira koliko mi prebacivali odgovornost jedni na druge, prav-

nih rešenja neće biti dok se ne postigne

„dogovor o budućoj zajednici. U totalnom neredu, bez obzira kakve mere mi doneli one, na žalost, nie mogu dati željene efekte“. I sam ubeđen da se donesenim odlukama ne može sačuvati vrednost dinara, Vlatković tvrdi da bez konačnog razgraničenja u zemlji i nakon toga donošenja celovitih mera — neće biti ni stabilnog dinara. — Ovako možemo ulaziti iz jednih mera u druge iz kojih nema izlaza. Nevolja je u tome što se u saveznim organima još insistira i verujem da ćemo sačuvati

glasio: Slovenci će imati lipu, Hrvatska maslinu, BiH bukvu, Srbija Šljivu, Crna Gora orah, Makedonija dud, a zajednička odbračunska valuta biće — ŠIPAK. 4

(Dr Mlađen Kovačević u intervjuu o istoj temi koji „Borba“ objavljuje u ponedeljak)

Ar ISpri

i Hrvatska se priprema

U mojoj obradi narodni vic bi| ~

ukupne odnose, da možemo imati jedinstven privredni prostor, jedinstvene mere i da niko od nas nema pravo da donosi mere kojima bi se priznavala važnost jednostranih odluka Slovenije i Hrvatske kaže Vlatković. On se požalio i da nigde u stručnoj i naučnoj literaturi stručnjaci NBJ nisu mogli da nađu „uputstvo“ kako da reše naše aktuelne monetarne i finansijske probleme. „Čak ni raspad Austrougarske u tom novčanom delu nije bio na ovaj način. Tamo se bar znalo ko se izdvaja i kakve obaveze preuzima“.

Na nemoć Savezne uprave carina prilično dramatično: je ukazao zamenik direktora Nedeljko Milanković. Elementarni uslovi za rad carinske službe su, po njegovim rečima, da ona postoji, da postoji državna granica i odgovarajući propisi DO kojima će se raditi. A kod nas je služba oborena, ne zna se gde je državna granica, kao ni koje norme treba primenjivati. Ništa se ne zna.

Nije veći optimista bio ni zamenik saveznog sekretara za finansije Slavoljub Stanić, ali je ubeđivao delegate da savezni organi pripremaju mere zaštite za slučaj да i u drugim republikama dođe do izdavanja sopstvenog novca. A Hrvatska upraVo to najavljuje. Ukoliko Skupština ne bude mogla da se sastane, savezna vlada će predložiti Predsedništvu SFRJ da sve neophodne mere donese po posebnom postupku — kao uredbe sa zakonskom snagom. - :

Možda je našu zbilju objasnio delegat Srbije dr Dragoljub Mićunović rečima da smo mi u situaciji koju svet i istorija ne poznaju. „U pitanju je fenomen da delovi ne čine celinu, odnosno da se celina ne može jasno rastaviti na delove. To je problem iz teorije skupova koji je ovde na delu kao logički paradoks”. (J. Kesić)

za uvođenje vlastitog novca

Мопејато озатозтајјиапје ргедидепо и дуг faze: U prvoj bi bila uvedena privremena valuta zvana „hrvalski dinar" a U drugoj trajni novac

koji će se zvali „prvaiska Kruna“

„Hrvatski dinar“

U prvoj fazi monetarnog osamostaljivanja Hrvatska će uvesti privremeni novac — „hrvatski dinar“. Sve nove novčanice biće iste veličine, ali će se razlikovati po boji i označenoj vrednosti. Na svim će sa jedne strane biti lik Ruđera Boškovića, a sa druge obrisi Zagreba.

ze — objašnjava guverner NB Hrvatske dr Ante Čičin Šain. On smatra. da Narodna banka Jugoslavije vodi monetarnu politiku po meri Srbije i da je u tome Hrvatska loše prolazila. „Zato je izlaz iz takvog okruženja postao neodgodivi imperativ“, ka-

.že Šain i dodaje da je ova republika na

monetarno osamostaljivanje primorana i pre nego što to želi, odnosno pre nego što su se za jedan tako dalekosežan potez stekli svi neophodni uslovi.

Ranjiva privremena

valuta

I zaista, od svih potrebnih uslova Hrvatska ima samo jedan — proglašenu samostalnost. Ili možda pola uslova, jer joj tu samostalnost još niko nije priznao. Svi oni drugi, ekonomski uslovi su na nivou katastrofe. Kakve šanse za dobar novac ima država u ratu sa prilično uništenom privredom i ogromnim padom proizvodnje? I šta će uopšte biti podloga te nacionalne valute? Devizne rezerve?

Minimum deviznih rezervi koje bi svaka zemlja morala da ima je suma koja može da podmiri njena tromesečna plaćanja dugova prema inostranstvu. O tim devizama Hrvatska može samo da sanja, jer ne može da ih očekuje niotkuda. Iz deviznih rezervi Jugoslavije, kojima upravlja NBJ, ne može očekviati ni centa do okončanja deobnog bilansa, a to je posao koji će potrajati. Malo je verovatno i da će dobiti međunarodnu pomoć, jer je za nju potrebno prethodno međunarodno -priznavanje. A za međunarodno priznavanje treba prvo ekonomski stati na vlastite noge i — tu se krug zatvara.

I sam dr Čičin Šain je svestan da će „privremeni novac biti izuzetno ranjiv i da je teško očekivati da on bude kvalitetan i stabilne vrednosti“: Jer tekuća inflacija u Hrvatskoj već sad iznosi oko 400 procenata i nalazi se na opasnoj ivici hiperinflacije. Sasvim je sigurno i da će NBH biti pod snažnim pritiskom da inflatorno finansira narasle deficite u javnom sektoru i u privredi. Da li će tome uspeti da se odupre tek ostaje da se vidi, ali je sad već sigurno da će morati da štampa novac za državni budžet, odnosno za finansiranje rata i saniranje posledica ratnih razaranja. Ako bi to dovelo do hiperinflacije, hrvatska privreda i monetarni sistem doživeli bi katastrofu. Zaokupljeni prvom fazom minetarnog osamostaljivanja i uvođenja hrvatskog dinara, u toj republici još ne razmišljaju o uvođenju krune, jer su za trajni novac potrebne stabilne političke i ekonomske prilike .