Borba, 28. 02. 1992., str. 14

PRIPREME ZA NASTAVA

(4 _pETAK, 28. FEBRUAR _1992_ GODINE

KB

RISELSKE KONFERENCIJE O JUGOSLAVIJI

Lord Karington želi da 0. marta nastavak počne sa raspoređenim mirovnim snagama, kao i garancijama učes-

nika da se plenarne sednice neće odvijati kao ranije — ne samo bez dogovora, već i bez dijaloga

(Od dopisnika „Borbe“)

Kao i Savet bezbednosti UN i lord Karington, očito, želi da u nastavak Konferencije uđe sa raspoređenim plavim šlemovima i sa garancijama njenih učesnika da se briselske plenarne sednice neće, poput haških, svesti na „pričaonice“ u kojima će svaki od protagonista ponoviti svoje dobro poznate monologe i razići se — ne samo bez dogovora, već i bez svađe, odnosno dijaloga.

U pripremama za nastavak Konferencije lord Karington se opredelio za „strategiju artičoke“. Kao što se, naime, artičoka jede tako što se otkida list po list, tako je predsedavajući Konferencije o Jugoslaviji odlučio da, pre njenog nastavka, „otkida“ jednog po jednog njenog učesnika — republičkog predsednika. Računa da će tako postići više nego da ih sve okupi „na gomilu“. Takođe je, izgleda, odlučio da ih ubuduće „uzima u manjim dozama“, a ne kao ranije kada se sa svima pojedinačno susretao u toku jednog ili najviše dva dana, provodeći više vremena u letu od aeodroma do aerodroma, nego u samim razgovorima. Sudeći po intervjuu koji je uoči nove runde razgovara sa republičkim šefovima dao „Gardijanu“, lord Karington se zadržao

„Sle!

(Od dopisnika „Borbe“)

Vašington. — Indija neće imati svoje jedinice u sastavu mirovnih snaga UN u Hrvatskoj — ali zato daje komandanta 14.000 „plavih šlemova“ koji će, svrstani u 12 bataljona, biti uskoro postavljeni na našoj teritoriji. · Generalni sekretar UN Butros Gali, naime, ovavestio je juče Savet bezbednosti o imenovanju general-pukovnika indijske armije, 56-godišnjeg Satiša Nambiara za glavnog komandanta UNPROFOR (Snaga za zaštitu UN), koje će — shodno prihvaćenom mirovnom planu — biti raspoređene na trima demilitarizovanim oblastima u Krajini, Istočnoj i Zapadnoj Slavoniji.

Satiš Nambiar je u svojoj 35-godišnjoj vojničkoj karijeri prošao sve stepenike armijske piramide svoje zemlje, a na novi položaj u Sarajevu, dolazi sa mesta direktora operacija indijskog generalštaba u Nju Delhiju, gde je postavljen posle unapređenja u čin general-pukovnika, februara prošle godine.

General Nambiar, kako se ističe u sedištu svetske organizaci-

ом

na pojašnjavanju pozicija oko tri ključna sporna pitanja: budući status Krajine, očuvanje celovitosti Bosne ı Hercegovine i odgovarajuće rešenje za Kosovo. Kada bi se ta tri ključna pitanja rešila, predviđa Karington, sve ostalo bi išlo mnogo lakše: i deobni bilans imovine bivše Jugoslavije, i njena eventualna sukcesija u srpsko-crnogorskom aranžmanuu, i priznanje nezavisnosti ostalih republika, i njihove buduće ekonomske veze.

„Tvrda pitanja“

Od ta tri „tvrda pitanja“, po Karingtonu je najtvrđe ono koje se tiče budućeg statusa Krajine. Pošto ne veruje u mogućnost dogovora o promeni granica (a nasilno menjanje je isključeno), Karington jedinu šansu vidi u „rešenju koje bi bilo prihvatljivo za Hrvatsku i za Srbe u Krajini“. A to bi, dalje, bilo rešenje po kojem bi teritorija Krajina ostala pod hrvatskom jurisdikcijom, ali bi njeno srpsko stanovništvo imalo svoju administraciju, policiju, škole i ostalo što spada pod „specijalni status“, uz čvrste međunarodne garancije (kako Saveta bezbednosti UN tako i EZ), te uz prisustvo evropskih posmatrača i nakon povlačenja plavih šlemova.

Karington, međutim, ne veruje da je aktuelna hrvatska vlast spremna da na to pristane, pri-

UJEDINJENE NACIJE I JUGOSLOVENSKA KRIZA —

i“ iz 25

je, ima i bogato međunarodno iskustvo, što je bilo od velikog značaja prilikom „prihvatanja njegove nominacije. Od 1977-79 predvodio je tim indijskih vojnih instruktora u Iraku, a potom bio i u vojnoj misiji svoje zemlje u Londonu.

Komandant „plavih šlemova“ u Jugoslaviji (čiji se dolazak prvog kontingenta od oko 250 ljudi očekuje za nedelju dana), školovao se, pored ostalog, i u Australiji, a na univerzitetu u Madrasu završio je postdiplomske studije. Odlikovan je sa dva visoka indijska ordena, oženjen, sa dvoje dece.

Generalni sekretar UN obavestio je juče predsedavajućeg Saveta bezbednosti Pikeringa (SAD) da je do imenovanja general-pukovnika Satiša Nambiara došlo posle širokih konsultacija i opšte saglasnosti da komandant „Operacije Jugoslavija“ bude upravo predstavnik indijske armije. U prilog Indije, naime, išlo je nekoliko činjenica: reč je o velikoj i autoritativnoj zemlji u svetskoj zajednici, članu Pokreta nesvrstavanja i članu Saveta bezbednosti, koja se, osim toga, drži neutralno u te-

тег

mećuje da koristi „taktiku odlaganja“ u ostvarivanju obećanih promena u zakonodavstvu, pa čak i ne isključuje da bi hrvatski Sabor mogao odbiti da sprovede te promene (kojima je, inače, EZ uslovila priznanje nezavisnosti Hrvatske).

Umesto toga, Karington zapaža hrvatske pokušaje da se jasne garancije za zaštitu Srba u Hrvatskoj, uslove davanjem sličnih garancija za Albance na Kosovu, od strane Srbije, naravno. Karington, istina, smatra da je takva „vezana trgovina“ nerealna, ali Kosovo, ipak, uvodi među tri „tvrda problema“ bez čijeg rešavanja nije moguć nikakav trajni mirovni aranžman na prostorima bivše Jugoslavije.

Do raspoređivanja mirovnih snaga UN i nastavka Karingtonove konferencije, Bosna i Hercegovina, ipak, ostaje najveća neeksplodirana mina pod oba koloseka međunarodne strategiје za rešenje jugoslovenske krize. Za nju, lord Karington priželjkuje „neku vrstu federalnog aranžmana“ tri nacionalne zajednice, i nada se da će pregovori o tome biti nastavljeni i posle referenduma o nezavisnosti.

Do avgusta

Svoje angažovanje na гезауаnju južnoslovenske krize, lord Karington je oročio na šest me-

| alja

kućim jugoslovenskim obračunavanjima. Galijev predlog je

(posle dobijene saglasnosti iz.

Nju Delhija) prihvaćen jednoglasno i pored paradoksa da Indija — osim glavnokomandujućeg — neće imati nijednog svog drugog predstavnika među „plavim šlemovima“ u našoj zemlji.

U ovim jedinicama — kako je juče saopšteno — biće predstavnici 25 zemalja. Argentina, Bangladeš, Belgija, Kanada, Kolumbija, Čehoslovačka, Danska, Egipat, Finska, Francuska, Gana, Irska, Kenija, Luksemburg, Nepal, Holandija, Novi Zeland, Nigerija, Norveška, Poljska, Portugal, Rusija, Švedska, Švajcarska i Britanija već su obavestile Butrosa Galija da može računati na njihove snage u „Operaciji Jugoslavija“, a očekuje se da će im se pridružiti još nekoliko zemalja. Od velikih sila, stalnih članova Saveta bezbednosti, Francuska, Rusija i Britanija se nalaze na tom spisku, SAD su se ponudile da učestvuju u obavljanju tehničkih usluga za potrebe mirovnih snaga, dok je jedino Kina zatražila da ostane po strani ove akcije. S. PAVLOVIĆ

JUČE U PRAGU HAVEL I KOL POTPISALI

„Sporazum za budućnost“

. Prag, Češkoslovački predsednik Vaclav Havel i nemački savezni kancelar Helmut Kol potpisali su juče posle podne u Pragu međudržavni sporazum o dobrosusedstvu i prijateljskoj saradnji svojih zemalja, kojim se zamenjuje gotovo istovetan dokument o normalizaciji odnosa češkoslovačke i tadašnje Zapad-· ne Nemačke, iz 1973. godine.

Novi sporazum je preuzeo iz starog gotovo sve odredbe kojima se utvrđuju odnosi dveju susednih zemalja, uključujući stav o „nevažnosti“ minhenskog sporazuma iz 1938. godine.

Bon nije prihvatio želju Praga da se taj sporazum proglasi „nevažećim od samog početka“ jer bi se time dovelo u pitanje

državljanstvo sudetskih Nemaca koje im je po tom sporazumu priznato.

Bez obzira na to, obe strane deklarativno nazivaju novi dokument „sporazumom za budućnost“, čak i pored toga što on ne predstavlja ni — kako se želelo — „crtu ispod prošlosti“, s obzirom na mnoga otvorena pitanja. seci, dakle do kraja avgusta. Ako do tada ne bude rešenja, kaže lord, EZ će morati da preispita svoj pristup i pokuša na neki drugi način, možda sa direktnijim angažovanjem samih ministara inostranih poslova i njihovim preuzimanjem vođenja Konferencije.

Ipak, lord je optimista i smatra da je rok koji je postavio sebi — realan. Uprkos škrtoj izjavi koju je dao na završetku prekjučerašnjih rezgovora sa predsednikom Srbije Miloševićem („prijateljski i vrlo korisni razgovori o nekim problemima“), iz pouz-

danih izvora saznajemo da je

lord „zaista veoma zadovoljan“ ishodom prvog u nizu susreta. No, ono što podstiče optimizam brojnih evropskih posmatrača jeste „čudesna metamorfoza“ predsednika Srbije Miloševića nakon poslednjeg susreta sa lordom Karingtonom. Svi, naime, ističu „do neprepoznatljivosti“ umeren, pomirljiv, konstruktivan, širok, odmeren... način, ton i sadržaj Miloševićevih odgovora na novinarska pitanja. Nisu, istina, sigurni treba li to pripisati spoljnim ili unutrašnjim pritiscima kojima je izložen, ili možda „blagotvornom delovanju“ lorda Karingtona, ali se nadaju da će to potrajati do 9. marta, kada će se u Briselu održati naredna sednica Konferencije o Jugoslaviji. Mirko KLARIN

„ROSIJSKA GAZETA“ PROVLADIN RUSKI LIST,

12 INTERVJUA RADOMANA BOZOVIĆA MAĐARSKOJ TELEVIZIJI

Neumesna poređenja

Beograd. — Predsednik vlade Srbije Radoman Božović izjavio je da je nerazumno i neprihvatljivo pravljenje paralele između zahteva za autonomijom srpskog naroda u Hrvatskoj, na jednoj, i mađarske nacionalne manjine u Vojvodini i albanske na Kosovu i Metohiji, na drugoj strani. :

To je Dožović rekao u intervjuu koji je juče dao Mađarskoj državnoj televiziji. Е

U prvom slučaju, rekao je Božović, radi se o zahtevima konstitutivnog naroda da sačuva elementarna prava koja svaki konstitutivni narod u jednoj državi ima, prava koja su i svi dosadašnji ustavi Hrvatske, do prošlogodišnjeg, srpskom narodu u Hrvatskoj priznavali. Zahtevi srpskog naroda u Hrvatskoj, rekao je Božović samo su reakcija na brisanje ovog naroda iz Ustava Hrvatske i odgovor na genocidno nasilje hrvatske vlasti. U slučaju Mađara u Vojvodini (i Albanaca na Kosovu) nije rcč o konstitutivnom narodu, već o nacionalnoj manjini, koja je ı po Ustavu Republikc Srbije i po rcalno ostvarenim pravima potpu-

no ravnopravna sa svim ostalim.

| građanima Srbije.

PREDLAŽE DA NEMAČKA I RUSIJA POSREDUJU U HRVATSKO-SRPSKOM SPORU

Revalorizacija slovenske dimenzije

List Vrhovnog sovjeta Ruske federacije „Rosijska gazeta“, koja figurira kao „Jeljcinov list“, predložio je da Rusija i Nemačka budu posrednici u dijalogu Hrvatske i Srbije i da u rešavanju hrvatsko-srpskog konflikta učestvuju i katolička ı pravoslavna crkva. Zalažući se za ovakav kurs ruske diplomatije, list svoj predlog objašnjava „očiglednim jJačanjem nemačkog uticaja na Balkanu i ozbiljnim koracima u širenju katoličke vere“ i, posebno, obavezom Rusije da u svojoj spoljnopolitičkoj orijentaciji revalorizuje istorijsku i slovensku dimenziju, za koju naglašava da je nipošto ne treba brkati sa panslavizmom. Evo ključne rečenice kojom „Rosijska gazeta“ obrazlaže potrebu takve revalorizacije: „Rusija je u dokomunističkoj eposi bila duhovni pastir Srbije i stoga nosila i odgovornost za sudbinu prijateljskog naroda. Ona je mora nositi i danas“.

Tekst, inače, počinje — nimalo slučajnom — istorijskom ekspozicijom. Sasvim konkretno: podsećanjem da je doboljševička Rusija tvrdo „propisivala“ svoju spoljnopolitičku poziciju, da je ta pozicija imala „neponovljivu boju“ onda kada nije bila svedena na ulogu žandarma već štitila prava i slobode Slovena, da Srbi pamte kako je imperator Nikolaj Drugi 1915. godine postavio ultimatum saveznicima da spasu srpsku armiju u Albaniji ako ne žele da Rusija zaključi separatni mir sa Nemačkom, da Rusi pamte kako je Srbija posle Oktobarske revolucije dala utočište onome što je preostalo od “bele armije na čelu sa generalom Petrom Vrangelom... Sve je ovo

bilo“, naglašava „Rosijska gazeta“, a Rusija sada na- Balkanu demonstrira aktivnost druge vrste.

Daleko sam od toga, naglašava autor teksta Vitalij Buzuev, da pravim direktne paralele između današnjih i davno prošlih vremena, ali je takođe zabluda i ne osećati među njima nikakvu vezu. Upravo zbog gubljenja te veze iz vida „Jeljcinov list“ i kritikuje svoje rukovodstvo i diplomatiju. Počeo je sa podsećanjem da je Rusija obrazovanje nezavisnih država, Hrvatske i Slovenije, priznala kao fakt realnosti i da je, prvi put od početka jugoslovenske krize, izrazila ı zabrinutost zbog toga što se u Evropi, u poslednje vreme, probija tendencija izolacije Srbije, za šta se u igru uvode i različiti religiozni i ideološki klišei.

Ali, postavlja pitanje „Jeljcinov list“, da li smo mi morali da se utrkujemo sa onim еугорskim zemljama koje su se jednoznačno okrenule prema Sloveniji i Hrvatskoj? Zar ı ovoga puta nije bila potrebna ona posebna duhovna uloga Rusije, koju je ona nekada igrala na Balkanu? Zar smo mi bili dužni da polazimo samo od te realnosti da imamo određene finansijske obaveze pred evropskim zemljama koje su priznale Sloveniju i Hrvatsku?

Postojanje svih ovih pitanja, ocenjuje „Rosijska gazeta“, pokazuje na postojanje jednog veoma krupnog diplomatskog promašaja: da je u Rusiji ostala neprorađena glavna — slovenska linija koja daje „boju“ svakoj njenoj spoljnopolitičkoj akciji...

: + ; Ђ i |

рама ратне