Borba, 31. 08. 1992., str. 19
SLAVISTIČKI CENTRI U SVETU POSLE RASPADA JUGOSLAVIJE
KIT
RR
Andrić i Krlež aizmenično Milisav Savić: Jedan jezik sa dve varijante 0 Ana Krečmer: Sprečeni smo da dođemo na Skup slavista u Beogradu e Angela Rihter: Srpska i hrvatska književnost se proučavaju potpuno ravnopravno
Jugoslovenska kultura je, još pre ukidanja državne zajednice, mnogo puta osporavana i dovođena u pitanje, ali je ipak u svoetskim slavističkim centrima ostalo tragova negdašnje kulturne povezanosti. Uprkos svim razdvajanjima koja su rastrgla i duhovni prostor, termin srbo-kroatistika je još uvek u upotrebi, a sada se pod njom na većini slavističkih seminara podrazumeva naizmenično proučavanje Krleže i Andrića, Crnjanskog i Gundulića.
Evropa se, sudeći prema situaciji tromo privikava na nove države, jezike, nacionalne kulture. Možda zbog toga i nastojanja nove hrvatske države, da jednom za svagda raskine sa tradicionalnim pojmom srbo-kroatistike — ne donosi toliko željene rezultate, mada getoizacija, pa i kulturna izopštenost nove Jugoslavije, umnogome potpomaže ostvarenju želja novog zapadnog suseda.
Loša pozicija Srbije
Pozicija Srbije je vrlo loša, kako kažu u Međunarodnom slavističkom centru, pa je samim tim loša i pozicija srbistike na stranim katedrama. Čak i naši prijatelji u svetu, koji bi na tom planu nešto učinili ne smeju, jer postoje zabrane od vlada mnogih zemalja. Uprkos tome, domaći slavisti se slažu da će se još nekc vreme srbokroatistika proučavati zajedno, mada se u Centralnoj Evropi predviđaju razdvajanja. Kroatistika je tu u mnogo boljoj poziciji, između ostalog možda i zato što Hrvatska plaća boravak svojih lektora i profesora, mada je uobičajena
praksa da to rade zemlje u kojima stručnjaci borave.
Doskora se na gotovo 60 univerziteta, kako saznajemo od Bože Ćorića, upravnika Međunarodnog slavističkog centra, proučavala srbokroatistika u širem smislu reči, ili još šire — јиgoslavistika. Na tim univcrzitetima imali smo i strance profesore. Imali smo na velikom broju univerziteta i naše Icktore koji su obavljali praktični deo vežbanja jezika sa stranim studentima. Mogu reći da su naša kultura i književnost zauzimale na
—tim slavističkim katedrama vi-
soko mesto.
Nastupila je, kako saznajemo u Međunarodnom slavističkom centru, prava oseka. Pokazatelj toga biće predstojeći Skup slavista, gde će učestvovati mnogo manje gostiju u odnosu na prethodnu godinu, kada ih je bilo i po stotinu. Dovedena je u pitanje i budućnost proučavanja književnosti i jezika na stranim slavističkim centrima. Stoga je Slavistički centar odlučio — kaže Ćosić — da se održavaju di-
_ rektni kontakti sa stranim uni-
verzitetima nezavisno od države. Uspostavljeni su kontakti sa stranim studentima, jer ako bi se sada prekinula saradnja upozorava naš sagovornik — bilo bi potrebno deset godina da se ponovo uspostave kontakti. Gde god su istekli ugovori za boravak lektora i gostujućih profesora, nisu produženi. Gotovo svi centri u Nemačkoj Frankfurt, Getingen, Minhen, zatim u Francuskoj, pa jedan od najmoćnijih centara, poput Harvarda, otkazuju saradnju sa našim profesorima. Ima, međutim, i mesta gde se saradnja prećutno produžava, poput slavističkih
SA HRVATSKIM — POLIGLOTA: Milisav Savić
centara u Italiji, Francuskoj i zemljama Istočne Evropce. Istovremcno Francuzi, Nemci, Englczi, povukli su svoje Icktorc i profesore iz Beograda. Da li će novi doći, još uvck jc krajnjc ncizvesno. Stranci su objektivniji
Književnik Milisav Savić potvrđuje nam da se i pored sankcija vraća u Italiju, a to sve zahvaljujući šefu Katedre u Fircnci, koji smatra da će se jezik predavati kao srpskohrvatsko ili hrvatsko-srpski. Inicijativa Hrvatske da se odvoji kroatistika u Italiji se, prema Savićevim rečima, još uvek ne prihvata. Kaže da je u pitanju jedan jezik sa dve varijante. Obično se šalim, dodaje, kad Hrvati tvrde da је to poseban jezik, pa kažem da poznajem još jedan strani jezik. Lično mislim da su strani slavisti po tom pitanju mnogo objektivniji, i da realnije sagledavaju situaciju nego kog nas. U Firenci
ću i dalje predavati ekavicu, ali na kraju, kao i ranije čitaću tek-
_stove hrvatskih pisaca uz objaš-
njavanje razlike između ove dve jezičke varijante.
Na Bohumskom slavističkom seminaru situacija je normalna — kaže nam slavista Ana Krečmer napominjući da su, ipak zvanično zabranjeni kontakti sa institucijama iz Jugoslavije. Mada to baš svuda nije slučaj, mi na primcr, ove godine nećemo moći da učestvujemo na Skupu slavista u Beogradu. Ne zna sc od koga je tačno potekla-ova inicijativa za zabranom — kaže naša sagovornica — ali je prekinuta i svaka finansijska pomoć oko takve saradnje. Jugoslavistika sc proučava i dalje, mi smo naučnici i nc pravimo razlike. Sakupljali smo novac za bolnicu i pisali apcl protiv rata, ali smo to radili iz čisto humanih pobuda bcz svrstavanja na ovu ili onu stranu. U proučavanju jczika sc i pravc ncke razlike, jer postoji različita istoriografska komponenta, ali se u knjižcvnosti Srba i Hrvata ne prave nikakvc razlike. Upravo su završcna predavanja o Andriću, Gunduliću i Krleži, saznajemo od Ane Кгестег.
U Slavističkom септи ц Вегlinu potvrđuju да je situacija delimično optcrcćena embargom, ali da je tako i u drugim zemljamđ. Ipak, srpska i hrvatska književnost sc proučavaju isto kao ranije — kako saznajemo od profesora Angele Hihter i tretiraju se potpuno ravnopravno.
to se tiče nauke kaže naša sagovornica sve je u redu, i mi ćcmo sarađivati sa svim centrima podjednako. | ~ Slobodan KOSTIC
SVETSKI ) UMETNIKA MREŽE KOMUNIKACIJA U SREMSKIM KARLOVCIMA
Anti-embargo ambasadora mira
Novi Sad. — Svetski kongres umetnika koji svoj izraz baziraju na međunarodnoj komunikaciji (mejl-art, kompjutersko izdavaštvo, telefaks-art, nezavisna produkcija kaseta...), rečju, umetnika
mreže komunikacija (networkera),·
biće održan od 1. do_3. septembra u Sremskim Karlovcima sa aktuelnim „podnaslovom“ „Anti-embargo“. Ideja za ovakav skup potekla je od novosadskog umetnika i književnog kritičara Andreja Tišme, koji je ujedno i generalni sekretar Kongresa.
Okupljanje inostranih*umetnika (pozvani su kao ambasadori mira) pored kulturne razmene svesrdno će doprineti i probijanju embarga na slobodnu komunikaciju među ljudima širom sveta. Sednice kongresa održavaće se svakog dana od 17 časova u sali Opštine Sremski Kariovci, da bi se u karlovačkoj Knjižarnici od 20 časova učesnici Kongresa predstavljali i pojedinačno. U utorak, 1. septembra, u Galeriji Kulturnog centra u 19 časova predviđeno je otvaranje međunarodne mejl-art izložbe „Priroda daje...“ sa 375 učesnika iz 30 zemalja. U sredu, 2: septembra, od 11 časova umetnici će izvesti svojc performanse na ulicama Sremskih Karlovaca.
Pokrovitelj. Svetskog, kongresa umctnika mreže je Opština Sremski Karlovci, organizator je Kulturni centar, a generalni sponzor ho·tel „Boem“, koji je obezbedio besplatan smeštaj za učesnike. B.L.
NARODNOG FILMSKOG FESTIVALA
I film, ı biznis
Radoslav Zelenović: Ideja je da se na Paliću, u izuzetnom ambijentu, susretnu najbolja filmska ostvarenja iz Jugoslavije i bivših jugoslovenskih republika, kao i najvredniji svetski hitovi. Sve u trajanju od mesec dana
Subotica. — IJ Kinoteci u Beogradu našli su se na radnom dogovoru organizatori Filmskih susreta „Palić 92“ i selektor ove manifestacije održane od 24. do 30. jula na Paliću, Radoslav Zelenović. Ovaj konsultativni sastanak bio je, zaprvo, početak realizacije ideje da Filmski susreti na Paliću, sledeće godine preraštu u vcliki međunarodni filmski festival.
Da podsetimo, na Paliću je u okviru Filmskih susreta, prikazano pet jugoslovenskih filmskih premijera i tri filma američke, produkcije, a u okviru pratećih programa održan okrugli sto vodećih filmskih distributera. Tokom „sedam dana filma“ Letnja pozornica na Paliću bila je ispunjena sa, u proseku, 500 gledalaca po filmu, a za „Tango argentino“ i „Dezertera“ tražena je karta više.
Po završetku Filmskih susreta na Paliću usledili su Sopot, Herceg Novi, Niš, Novi Sad...
— Teško će me neko razuveriti da ovako veliki broj festivala ne doprinosi prvenstveno fidmu i filmskoj kulturi, rekao je za „Borbu“ Radoslav Zelenović. — U Sopotu Je bioskopska sala, koja više i ne odgovara standardima filmske projekcije, bila prepuna. Na Paliću, u Herceg Novom, Nišu i Novom Sadu, pre svega, promovisan je film. Festivalska publika nije isto što i publika koja posećuje redovni bioskopski repertoar.
Ono što se postavilo kao pro-
blem kad su svi ovi festivali u pitanju je u sledećem — ne vidim za-
Kinoteka i u Subotici
Vaši su planovi da se uskoro na Otvorenom univerzitetu u Subotici otvori i Muzej Kinoteke?
— To je nešto što je strategija rada Kinoteke. Mi 15. septembra, otvaramo Kinoteku u Zrenjaninu. U Subotici, na Otvorenom univerzitetu, imamo za to sve uslove sjajne ljude, mislim pre svega na Ištvana Mešteri iz 'Subotica-filma' i sjajan prostor — Veliki amfiteatar na Univerzitetu koji se možc lako preurediti u bioskop Kinoteke. što se sada na silu neki festivalski koncepti menjaju da bi bili festivali jugoslovenskog filma? Zašto Festiva] režije u Herceg Novom ne bi ostao festival režije? Zašto Festival u Nišu ne bi ostao festival glumačkih ostvarenja? Idcja da se ono što se letos održalo u Novom Sadu proglasio 39. jugoslovenskim filmskim festivalom je, u najmanju ruku, uvredljivo kada na njemu nisu prikazani filmovi koje je podrazumevao koncept prethodnog, 38. festivala. Tu mislim na filmove koji su izašli iz produkcije bivših jugoslovenskih republika.
Vaša ideja upravo i jeste da Palić iduće godine, između ostalog, okupi i filmove iz svih bivših juposlovenskih republika?
KONGRES | PALIĆ BI, OD IDUĆEG LETA, MOGAO POSTATI SREDIŠTE VELIKOG MEĐU-
— Pored projekcije najuspešnijih domaćih filmova sa prostora novce Jugoslavije i projekcije po jednog, najboljeg filma iz Slovenije, Hrvatske, Makedonije i Bosne i Hercogovine, na Paliću će se u tih mesec dana filma prikazati i najveći svetski hitovi i Ono što mi zovemo „blago Kinoteke“. Palić treba da preraste u jedan međunarodni filmiski festival, pre svega, a onda i u Jedan svetski sajam filmova, veliki marketing distributera što pod-
razumeva svaki veliki i ozbiljan ~
festival.
Može li Subotica, odnosno Palić, da ponese jednu takvu, svetsku ulogu?
— Mi, pre svega, za ovu ideju imamo podršku Ministarstva kulture Srbije, vodećih distributerskih kuća u zemlji i, što je najvažnije, jednu vrlo ozbiljnu ı ambicioznu ekipu sa Otvorenog univerziteta u Subotici, koja je i ove godine bila organizator Susreta. Svi smo mišljenja, i to nije fraza, da je Palić sa svojim ambijentom pravo mesto za takvu manifestaciju. Subotica ima sjajnu filmsku publiku i prostor Letnje pozornice koja nije korišćena za filmske projekcije trideset godina unazad. U blizini su svi prateći objekti. Geografski položaj Subotice pruža mogućnost za jednu aktivnu komunikaciju sa svetom,.što je u ovom trenutku vcoma važno. Festival iduće podine na Paliću, neće:biti samo film, ne-
аи
go ı veliki biznis.;, 44472
PONEDELJAK 31. AVGUST 1992. GODINE 19
ТУ КАОАВ Istina sa dve oštrice
Medijska vojevanja na jugslovenskim · ratištima ostaće jedinstvena u analima novinarske prakse po mnogočemu. Novinarska etika je stavljena u višestruka iskušenja, a ovom prilikom ćemo se pozabaviti, po našem mišljenju, najdelikatnijim, Postavlja se pitanje na samo da li treba, uprkos raznim pristiscima i interesima, držati se samo istine, nego da li se u određenim situacijama moramo uzdržati, makar, da to što bismo rekli ili prikazali predstavlja ne samo suštu nego i potresnu istinu. Upravo zarad jednog delikatnijeg promišljanja šta potresnost određene slike ili kazivanja može proizvesti u gledalištu. Protekle sedmice gospođa dr Biljana Plavšić u emisiji Signali Novosadskog televizijskog studija izncla je gotovo neverovatne stvari. Sa punim izvinjenjem gospođi Plavšić zbog ovog „ako je verovati“, ali, zaista, za čoveka dvadesetog vcka neverovatno zvuči da i nadalje naše ratne tabore kitimo na kolčeve pobedenim glavama, kao što je ona Mrkajićeva na ulasku u logor kod Konjica. Biljana Plavšić je pomenula još mnoge svedoke koje bi ona mogla dovesti pred TV kamere, ljude čija je koža izbrazdana mučenjima, žene već izludele zbog desetina si!ovanja u jednom danu. Ako smo dobro čuli, njen sabesednik u sludiju dr Milan Bulajić je rekao da sve to treba pomno zabeležiti kao dokumentacioni materijal, ne pominjući da bi sve to namah trebalo prezentirati i širem televizijskom gledalištu. Povučen trenutnom поутагзкот praksom Jovan Nikolić, urednik i voditclj cmisije, požurivao je doktorku Plavšić da sve te ljude i njihove iskaze što pre dovede pred TV kamere, ma kako im teško palo ponovno prisećanje pred očima tako velikog broja ljudi.
Ovom prilikom želeli bismo da dodamo upitnik da li i ma kako se osećalo tom prilikom, televizijsko gledalište? Kanda požurivši da realizuje Nikolićevu ideju, Centar za infromisanje strane javnosti RTS sa serijom „Svedočenja“ samo potvrđuje delikatnost dileme da li je sve, ma kako istinito i potresno bilo, delotvorno za javno prikazivanje. Naime nije li učinak te neposredne (i neosporne) potresnosti pred kamerama mač sa dve oštrice? Milutin MIŠIĆ
HELSINKI
Noć umetnosti
Helsinki. — Ovog vikenda Finci su se oprostili od tradicionalnog Helsinškog letnjeg festivala manifestacijom Noć umetnosti, koju je na ulicama glavnog grada pratilo sto hiljada gostiju.
Tokom čitave noći, muzeji, galerije, biblioteke, pozorišta, restorani, pa čak i banke, bili su otvoreni. Za tu noć je organizovano 500 kulturnih manifestacija čije je praćenje bilo besplatno bilo da je reč o koncertu Simfonijskog orkestra Finskog radija ili izvođenju ŠekspiTOvoOg „sna letnje noći“, ili cirkuskih akrobata koji su pokazivali svoje veštine na uličnim trgovima.
Noć umetnosti se održava od 1989, kada je jedna helsinška knjižara odlučila da ostane otvorena cele noći ı omogući poklonicima, dobre knjige da se sretnu sa piscima i drugim umetnicima. (Tanjug)