Borba, 11. 12. 1993., str. 12

Vi SUBOTA-NEDELJA 11-12. DECEMBAR 1993. GODINE

HALO, ZAGREB...

Žrtve rata bez pobednika

Gordana Gojak

Ф nacionalne frustriranosti, praćen provalama bijesa, ogorčenja, pa i želje da se krene u sveopći rat za oslobođenje gotovo četvrtine teritorija nekadašnje SR Hrvatske, vrhovništvo Republike Hrvatske nastoji pretočiti u jasno definirano mirno političko rješenje problema UNPA zona. Nakon što je i na rimskom KESS usvojen dokument u kojem sto-

ji formulacija „o mirnoj reintegraciji,

hrvatskih područja pod nadzorom UNPROFOR u državni pravni poredak Hrvatske, te o potrebi međunarodnog priznanja Hrvatske i Srbije kao jednog od temelja za uspostavu mira“, za očekivati je da će na tragu tih za — kako je to ocjenio ministar vanjskih poslova Mate Granić Hrvatsku pozitivnih formulacija, uslijediti novi mirovni koraci.

Već se i najavljuje da bi se uskoro mogli u Budimpešti nastaviti, u Norveškoj prekinuti, hrvatsko-srpski pregovori. Prenose se i neke strane informacije da je navodno na zadnjoj sjednici Tuđmanovog Predsjedničkog vijeća obrane i nacionalne sigurnosti donesen čak i poseban politički dokument o fazama mirnog riješenja kojim bi se postiglo da Republika Hrvatska svoj suverenitet konačno protegne do granica koje je imala u bivšoj Jugoslaviji, sada i međunarodno priznatih. Nije naišao na veću osudu u hrvatskim medijima i javnosti do jučer nezamisliv prijedlog da se davanjem najšire autonomije Srbima iz UNPA, Hrvatska konfederalizira. Da li zato ili zbog pritiska iz svijeta sa prijetnjom sankcijama, proteklog tjedna utihnuli su ı napadi na regionalne stranke, a iz pritvora je pušteno i osam od ukupno devet osumnjičenih za terorizam članova najužeg rukovodstva Dalmatinske akcije iz Splita.

„Jastrebovi“ svijaju gnezda

Dosta bure, međutim, izazvale su kod svih koji smatraju da rat ne može prekriti zaborav razmišljanje „o uključivanju srpskih paravojnih formacija u Hrvatsku vojsku i policiju“. Iznio je to, iznenađujuće za mnoge, Josip Manolić, predsjednik Državnog odbora za normalizaciju hrvatsko-srpskih odnosa (i predsjednik Županijskog vijeća Sabora RH) u posebnoj HTV emisiji („TV parlament“ što je u komentaru „Večernjeg lista“ ocijenjeno kao „ružan san sa izvrnutom stvarnošću u kojem ružno postaje lijepo“. Međutim, uporni Manolić koji je, i istovremeno sa vodećim svjetskim političarima, zagovarao, naspram HDZ-ovskih „Jastrebova“, mirnu reintegraciju UNPA područja, rekao je poslije toga i nešto što se iz vrhova HDZ i državne vlasti nije čulo: da u surovom ratu 1991. godine „nije bilo pobjednika ni na jednoj strani“, te da su i poslije ratnih operacija problemi ostali neriješeni i na jednoj i na drugoj strani. I kasnija bombardiranja i granatiranja, rekao je, samo su donijela žrtve. Dvije vojne operacije — na Maslenici i u Lici, koje je poduzela Hrvatska vojska, poučne su — reče — i za jednu i za drugu stranu, jer su pokazale da se vojna operacija ne bi isplatila. Zagovornicima ratne opcije Manolić je poručio da dosadašnje žrtve rata —d 6.000 mrtvih i 20.000 ranjenih — pomnože sa pet, dodajući da to vrijedi i za drugu stranu, za njezine žrtve. Mir bi, poručio je, osigurao turističku sezonu Hrvatskoj u slijedećoj godini sa neophodnih milijardu dolara, a rat trošenje najmanje milijardu dolara u vojne svrhe, upozorio je da se „bez vraćanja Srba u njihove kuće u Hrvatskoj, ne mogu ni Hrvati na miran način vratiti u svoje kuće.

Fra Živko Kustić poziva da se domovina ne brani zločinom, Josip Manolić Zagovara miran povratak Srba u svoje Kuće, a Tudmanov kabinet, navodno, piše dokument o fazama mirnog konačnog rešenja. Samo Sime Đodan ne veruje „srpskim Šijatim glavama“ | „manjim mozgovima“

Povratak poverenja?

Rat se ne isplati: Josip Manolić

Proteklih dana je i don Živko Kus-

tić, grkokatolički svećenik i bivši du-.

gogodišnji glavni urednik „Glasa koncila“, a odnedavno glavni urednik Informativne katoličke agencije — ТКА, ponovio da „u hrvatskom nacionalnom javnom životu ima stanovitih tendencija koje nisu humane, kršćanske, ni suvremene i koje škode hrvatskom nacionalnom biću“.

Domovina se ne brani zločinom

— Postoji opasnost u našim divnim dinarskim krajevima, gdje je borba iskovala ljude da budu vjerni i hrapri, da se toliko naglasi potreba obrane od neprijatelja pa da se u velikom broju svijesti ne zna definirati što je to Hrvat ako nema Srbina ili nekog drugog od koga se brani upozorio je, u nedavnom intervjuu „VMečernjem listu“, don Kustić, ističući da hrvatsko rodoljublje u svojoj tradiciji nije bilo idolstvo, da su „Hrvati vjeran i skeptičan narod “ — čim netko postane idol, Hrvat u njega počne sumnjati, te da hrvatsko poimanje nacije ne može postati nacističko“.

J с

Faze mira: Franjo Tuđman

Distancirali se od njega: Šime Đodan

FOTO: Z. SINKO

Zivko Kustić je, tom prilikom, obavjestio da je o tome govorio i na okruglom stolu „Srbi i Hrvati“, te da je „nastojao reći da svakome treba priznati pravo na obranu, osuditi svaku agresiju, ali i odgajati narod da ne živi od agresije prema drugome, nego od ljubavi prema svome. I da nije po-

. trebno demonizirati pravoslavlje, jer,

ako je Srbin navalio na moj narod i zemlju — pucat ću i reći ću svakome da hrabro pucam u obrani, ali neću zato reći da njegova vjera ne valja, da mu je kultura ništa, a on — Ciganin,

— Nama je hrvatska država vrijednost koje se ne možemo odreći ni pod koju cijenu, ali mi kršćani nećemo je zločinom braniti... Ne treba kriti da među hrvatskim djelatnicima, koji se Javljaju u javnosti, ima ljudi s nacističkim primislima i izražajima i, dok ima nas slobodnih kršćanskih glava, uvijek ćemo se opirati onima Koji nam pričaju priče o šiljatim srpskim glavama ili manjim mozgovima“ — istakao je, nadalje, u tom intervjuu „Večernjaku“ Kustić, održavajući posredno svojevrsnu „besjedu“ i mnogima iz kršćanski orijeniranog HDZ-a. Istovremeno, odgovorio je i na napade na sudionike „okruglog“ stola „Srbi i Hrvati“, pa i na njega osobno kojih je bilo kako u „Vjesniku“, „Slobodnoj Dalmaciji“, tako i samom „Večernjaku“ („Sotone u 'Mimari) za koje, očito, nije bilo dovoljno samo prekrižiti se, kao što je to na press-konferenciji učinio don Kustić kada je baš novinarka „Večernjeg lista“ dobacila „nije li vas sram“ (razgovarati).Bilo je važno naći se zajedno s četrnaest intelektualaca, koji dolaze iz Beograda a od kojih nijedan nije angažiran u srpskoj agresorskoj vlasti... Stav je bio da nitko neće nikoga u ništa uvjeravati niti bilo koga išta inzistirati, neće se međusobno prevrtati bubrege i savjest, nego ćemo reći što svatko misli u svoje ime i da se ne ispituje previše pozadinu skupa. Išli su biskup Kokša, pravoslavni kolega Jovan Nikolić, muslimanski Ševko Omerbašić, kao i župnik Luka Vincetić iz Đakova, pa sam vidjevši popis pozvanih, pomislio da se ne moram smatrati pametnijim od njih — glasilo je, dakle, to objašnjenje Zivka Kustića, kojem je „Večernjak“ ipak dao priliku da to kaže znajući za ugled koji ovaj pripadnik „Crkve u Hrvata“ uživa u ukupnoj ovdašnjoj Javnosti. A, sam Kustić potvrdio je da se njegovi „javni stavovi doživljavaju

' x А => + .#

са ба