Borba, 11. 12. 1993., str. 11

som imaju potrebu da budu viđeni, a oni bez kompleksa retko izlaze. Kada učine izuzetak, mogu se videti u piceriji „Amerikanac 2“, galeriji „Astrapas“, ili „Džokeru“. Ostali ne boluju od estetike, pa su im za izlaske primerene i niške kafane ili čak „kafančine“. — Direktor Duvanske industrije Niš je napravio „bum“, privatna firma „Fruktapromet“ ga uspešno prati, zbog butika „Dane“ se čulo za Niš, a Borivoje Milenković iz Mešovite banke DD uspešno posluje dok drugi propadaju. Tu su i ostali koji imaju „ličnu kartu“ sticanu godinama i sa njima ne mogu biti oni koji prevezu tri šlepera robe i zgrnu pare. To su neki novi ljudi sa kojima se ne može ni družiti, ni po-

·slovati kaže Srećko Đokić, vlasnik frizer-

skog ateljea u koji je, kao najpopularniji frizer Evrope (titula stara desetak godina“), okupljao jugoslovensku glumačku elitu. Prošle godine je pokušao da okupi, kako kaže, i nišku poslovnu elitu organizujući Klub poznatih, ali je mnogo toga Ostalo samo na pokušaju.

Potpredsednik gradske vlade zadužen za malu privredu i privatni kapital, predsednik upravnog odbora Udruženja privatnika i zanatlija i vlasnik najizvikanije niške privatne pekare „Bata Bane“ Branko Todorović kaže da u Nišu postoji 9000 registrovanih privatnih preduzeća i radnji,

prolaza

ali da je samo polovina aktivno radi. Ostali, kaže on, „tavore“. Ali i ovaj sloj ljudi, koji se od ostalih odvojio kapitalom je „uz velika preduzeća DIN“, „Nisal“ i „Nišekspres“, jedini koji nešto stvarno radi“.

Prekonoćnu elitu na sud časti

Moramo razlikovati one ljude koji su samostalno počeli i zaradili kapital, od onih koji su u vreme Anta Markovića iskoristili društveni kapital i postali značajni deoničari i akcionari. Kada se sankcije skinu, država će morati da preispita odluke o formiranju deoničarskih i akcionarskih društava, privatnih preduzeća sa mešovitim kapitalom i sličnih tvorevina. Većina nas privatnih biznismena je ostala ovde,

nismo prenosili kapital u inostranstvo, i.

čekamo da počnemo da radimo u normal-

” nijim uslovima. Promenili smo se utoliko

što učestvujemo kao sponzori ili nosioci svih značajnih akcija u gradu. Važno nam je da kao poslovna elita ostavimo nešto iza sebe: uredimo našim novcem glavnu ulicu, Tvrđavu ili Čair. Ne mislimo samo na sebe — tvrdi Branko Todorović. — Ovo je vreme za poštene i dobre biznismene. Vrlo se lako stiče etiketa ratnog profitera i svi koji iza sebe imaju godine rada i ugleda, vode računa o tome da im se to slučajno ne zalepi. Našu felu ljagaju oni koji su bili na položajima, napravili mlade firme zahvaljujući vezama naglo se obogatili. Udruženje privatnika je upozorilo novopristigle privatnike da će napraviti sud časti i prozvati sve one ljude koji su kapital stekli preko noći.

Najnovija afera vezana za „poslovanje“ u uslovima rata, embarga i „svekolikog“ haosa, pristigla je ovih dana sa naslovne strane bugarskog lista „Keš“. Ispod naslova „Mafijaš iz Niša ukrao milione“ i podnaslova „Oštećeni tvrde da je prevarant nedodirljiv u Srbiji“, smeštena je priča o niškom biznismenu i predsedniku (stranke) Ekonomski pokret Srbije Draganu Zariću. On je, po tvrdnjiu bugarskog novina-

ra, prevario biznismena K. A. (40) iz Varne za četiri miliona leva.

— Oni koji su upravljali društvenom svojinom postaju vlasnici najbogatijih privatnih preduzeća koja i ne glase na njihovo ime, već na sestrića ili bratanca. Zahvaljujući starim vezama sa inostranstvom, uvoze robu za koju, opet zahvaljujući vezama, dobijaju garancije i od po milion maraka, tako da postaju milioneri već sa prvim poslom. Ma koliko se mi ostali trudili, ne možemo biti ravnopravni — kaže poznati niški biznismen koji želi da ostane anoniman.

Njegov kolega po kapitalu, biznismen i član SPO Branislav Ždraljević dodaje da su sve jake firme jaki ljudi u Nišu, na žalost, uz vladajući establišment. Po njemu, najjači su oni koji rade državni dil sa Socijalističkom partijom Srbije.

— Nemanja Stanković je siva eminencija u svetu niške pcslovne elite, tu je i Branko Todorović, pa firme koje ih prate poput „Prineksa“, „Fruktaprometa“ i ostalih kaže Branislav Zdraljević.

— Ne može se dokazati, ali se govori da svež novac koji postigne u nišku SDK završava na ulici kod dilera. Sa nekoliko takvih transakcija, službenik SDK može da kupi i vozi „mercedes“. Govori se i da je veliko niško bogatstvo završilo na Kipru, a poznat je slučaj „Ninokomerca“, čiji je vlasnik pobegao tamo od prevarenih štediša. Kada sam, kao predsednik štediša „Jugoskandika“, otišao u niški SUP da potražim listu sa imenima onih koji su privilcgovano podigli uloge posle zatvaranja niške ekspoziture „Jugoskandika“, inspektor mi je rekao: „Ne mogu ti to dati. Od svih koža, moja mi je najbliža.“ Novi sloj ljudi u Nišu je povezan sa vlašću. Tek kada se ovi moćnici skinu sa vlasti, otkriće se na koji se sve način dolazilo do velikog novca. Sada se sve zna, a ne samo da se kaže — govori prvi čovek firme „Hedrih trejd“ i zastupnik ove dve američke firme Otmar

Hedrih.

Levica u desnom džepu

Ljubiša Mitrović kaže da se novokomponovana elita, koji sociolozi nazivaju kriptokratijom ili lumpenburžoazijom, najviše regrutuje iz vladajuće nomenklature i sfere ratnih profitera. Lumpensloj je

povezan sa vlašću a ne preže ni od narko-

mafije i reketiranja.

„Kleptokratija, koja posluje na principu „leva ruka — desni džep“ poništava podelu između levice i desnice. Dve grupe su u političkom smislu konzervativne, te rešene da sačuvaju vlast po svaku,pa i nedemokratsku cenu,jili da preuzmu vlast kako bi opet po svaku cenu očuvale stečeni ekonomski interes. Tek treća podgrupa, novi preduzetnici i menadžeri koji su sopstvenim profesionalnošću i sposobnošću

stekli kapital, hoće demokratsku Srbiju, koja će joj doneti privredMi prosperitet — —

kaže dr Mitrović.

Od većine niških biznismena, koji po preovlađujućoj oceni čine jedinu elitu u gradu može se čuti da su apolitični. Nezvanično se konstatuje da su krupniji biznismeni, kojih je manje, ali su veoma moćni, naklonjeni vladajućoj partiji, a oni mnogobrojni i sitniji opoziciji.

„Ja jesam član SPS, ali mi je kapital na prvom mestu, kaže Branko Todorović.

Srećko Dokić ističe da je 90 odsto priostnih biznismena apolitično, ali da moraju da se druže i sarađuju sa onima koji su u politici, da bi uopšte radili. „Danas su na vlasti jedni, sutra bi mogli biti drugi, a mi ćemo raditi i sarađivati sa svakim“, definiše apolitičnost Dokić. Milan Dimitrijević dodaje da se biznismeni uopšte ne bave politikom. Bogataši se bave biznisom; politika je uglavnom za siromašne.

SUBOTA-NEDELIJA 11-12. DECEMBAR 1993. GODINE Џ

Elita secikesa, kokošara, gluvatora

'KragujeVa0: ||z izuzetke, novi bogataši su iskoristili „prvobitnu akumula-

ciju kapitala“ | bezakonje | haos za brzopofezno i bezočno bogaćenje

Zoran Radovanović

U radničko-seljačkom Kragujevcu, već

odavno ništa više ne funkcioniše: fabrike ne rade, saobraćaja najčešće nema, trgovine su avetinjski prazne, na hiljade besposlenih i polugladnih radnika tumara ulicama, baveći se svim i svačim, hronično nezadovoljni prosvetari i lekari mesecima najavljuju štrajkove i pobune, penzioneri i bukvalno gladuju... slično kao i u celoj Sr-

biji, reklo bi se. S jednom razlikom: ovde ·

je sve mnogo crnje i gore.

U takvom okruženju ne „funkcionišu“ više ni građani, odnosno ovaj deo ovdašnje populacije „kaldrmaškog pedigrea“ i sa izvesnim društvenim značajem, koji je činio — uslovno rečeno — varošku elitu. Nekadašnjeg političko-privrednog sloja „nedodirljivih? na ovdašnjoj javnoj sceni nema već odavn. Ostali su još jedino dr Radoljub Micić, Radivoje Arnidonović, i nekolicina njihovih saradnika, koji bi se, čini se, i sami sklonili, samo kad bi imali gde.

Kragujevački univerzitetski profesori su poduže već u „ilegali“. Najčešće birani po principu moralno-političke podobnosti, „mudro“ preživljavaju smutno vreme, čuvajući svoje katedre i sećanja na nekadašnje privilegije i status. Lekari i srednjoškolski profesori odavno „služe“ za sprdačinu sindikalnim aktivistima i činovnicima, pošto ih gradska vrhuška posle svake „pobune“ i najave „štrajka“ ekspresno i čoporativno vraća „na svoje radne zadatke“. Ono malo ljudi od duha i pera ili se razbežalo odavde, ili čami „ni pred javom. ni pred snom“, izgubivši svaku nadu u skorašnje promene i boljitak.

Nastalu prazninu na ovdašnjoj javnoj sceni popunili su, ipak, neki novi „uglednici“. Nisu, doduše, brojni kao oni iz ranijeg perioda, što nikako, međutim, ne znači da ne odskaču i ne ističu se u sveopštem sivilu i beznađu. Naprotiv, vrio su prepoznatljivi i nametljivi, naravno. Na ulici su uočljivi po dobrim i skupim kolima, najčešće „mercedesima“ i „BMW-ejima“, na javnim mestima po skupocenoj i šljaštećoj garderobi, i, neretko, neukusnim manirima, sticanim godinama uz „deset s' lukom i staklom piva“.

Reč je o sloju novokomponovanih privatnih preduzetnika, koji su — čast časnim izuzecima — uspeli da iskoriste „prvobitnu akumulaciju kapitala“ i sa vrha države podsticano bezakonje i haos za brzopotezno i bezočno bogaćenje.

— Od ukupnog stanovništva u Srbiji svega dva do tri odsto ljudi živi u blagostanju. To su novopečeni bogataši i multimilijarderi, na koje mirne duše može da se primeni ona uvek aktuelna latinska: „Ako se obogatiš za godinu dana, trebalo te je obesiti pre 12 meseci.“ Taj novi kragujevački i sprski „džet-set“, po pravilu, čine ljudi niskog nivoa obrazovnja i znanja, za koje važi poznato pravilo — „noblesse oblige“ plemenitost obavezuje. Ovo, pre svega, znači da se novac ulaže u kulturu, nauku, obrazovanje, umetnost, odnosno da ne služi za paradiranje i razmetanje, što je

„kod nas uveliko slučaj. To, donekle, ovde i

ne čudi, jer je najčešće, ipak, reč o ljudima sumnjivog morala i sa debljim policijskim dosijeima — kaže bivši rektor kragujevačkog univerziteta prof. dr Dragoljub Stoja-

nović, predavač na ovdašnjem pravnom fakultetu.

U kragujevačkoj privatnoj. kompaniji „Alpen“, poznatoj širom Srbije, pa i van granica, ističu da poslom zarađeni novac sve češće i više ulazi u kulturu, umetnost, sport.

— Formirali smo u Kragujevcu odeljenje baletske škole „Lujo Davičo“ iz Beograda, jednom mesečno dovodimo najuspešnije srpske i jugoslovenske pozorišne ansamble, organizujemo tribine i predavanja, finansiramo boks-kiub „radnički-AIpen“, ulažemo u mlade i talentovanc umetnike — kaže za „Nedeljnu Borbu“ Snežana Milosavljević, jedan od direktora u kompaniji „Alpen“, zadužena i za odnose sa javnošću.

Na pitanje — ne čini li se to zarad „kupovine“ ugleda i skorojevićkog postizanja društvenog prestiža, odgovara sa „ne“.

— Ugledamo se na uspešne biznismene u svetu. Ulažemo u umetnost, kulturu i sport, ne zbog trenutne dobiti, jer od toga nikakav profit ne ostvarujemo, već zarad postizanja koristi koja tek u dugoročnoj strategiji treba da se vrati kao opipljiva dobit. Istovremeno, želimo da novim kulturnim i sportskim sadržajima obogatimo život grada, a ujedno i stvorimo kultivisanu publiku, koja će moći da oseti i prihvati prave vrednosti, ističe Milosavljević, dodajući da se osnivači i čelnici kompanije „Alpen“ ponašaju i žive isto onako kako to čine „vlasnici ostalih poznatih firmi u gradu“ — „Eskod-a“, „Tore“.

Pored osnivača i direktora poznatijih privatnih firmi, novopečeni bogataši ovde su i vlasnici brojnih štedionica, kafića, restorana, birtija, krupniji dileri i šverceri.

Javna je tajna da je među njima dosta doskorašnjih secikesa, lopova,kokošara, gluvatora i prevaranata svih fela i boja. I oni se prepoznaju po svetskim limuzinama, garderobi, nakitu i davno stečenim manirima. Nije retkost videti vlasnika štedionice, na primer, kako izlazi iz najnovijeg mercedesa sa prstom u nosu. Belodano je, takođe, da je način bogaćenja većine ovdašnjih privatnika više nego sumnjiv, a zašta postoje i konkretni i materijalni dokazi. Proletos je, podsetimo, Kragujevac bio uzdrman do temelja mnogobrojnim aferama u kojima su, pored kompletnog političko-privrednog „establišmenta“ „grada, učestvovali i mnogi novokomponovani „uglednici“. Pojedini od njih, kao vlasnik firme „Kompas“, direktor zemljoradničke zadruge „Badnjevac“ i još neki, proveli su izvesno vreme i u zatvoru. Na intervenciju „odozgo“, afere su zataškane, pohapšeni pušteni iz apsa, a u Kragujevcu se, tvrde upućeni, i dalje kradc, odnosno razvlači već razvučeno. Uveliko je na delu sprega privatnih preduzetnika sa čelnicima velikih „društvenih“ firmi. Godinama sticani kapital pretače se, mimo reda i zakona, u privatne džepove. Nadležni, naravno, ćute. Nedavno je Živko Petrović, doskorašnji načelnik javne bezbednosti u Kragujevačkom sekretarijatu MUP-a, čovek koji je mnogo znao, tragično nastradao pod pomalo misterioznim okolnostima na Kosovu. Petnaestak dana pre toga ekspresno je bio „prekomandovan“ u južnu srpsku pokrajinu. Kažu da je u njegovom „odstrelu“ ključnu ulogu odigrao beogradski funkcioner poreklom sa ovih šumadijskih strana. do guše upleten u nezakonite poslove kra: gujevačke ozvaničene mafije.