Borba, 20. 12. 1993., str. 2
УДОМЕММИК
KTA JE'ČIJE U DRŽAVNIM SILOSIMA ______
Pšenice ima, hleba nema
Da li imamo dovoljno „svoga“ hleba. Država stalno tvrdi da ga ima, a narod svakodnevno mora u redovima da ga čeka. Zna se da je država letos za vreme žetve umesto planiranih dva miliona tona u silose smestila samo 720.000 tona hlebnog zrna. Ako, se zna da je za ishranu naroda u Jugoslaviji mesečno potrebno 150.000 tona, onda su zalihe na izmaku već krajem ove godine. Odmah se stoga i postavlja pitanje šta će ljudi jesti u 1994. Hoće li biti hleba kako je država planirala da dnevno svaki stanovnik pojede 420 grama. Jer, valja napomenuti da je pitanje ı hoće li proje biti dovoljno pošto je rod kukuruza suša prepolovila.
Ratari su letos proizveli dovoljno pšenice — 3,2 miliona tona. Dakle, milion tona više nego što je potrebno za ishranu stanovništva i rezerve. Nešto je preteklo i od prethodne žetve. Međutim, zbog prevare seijaka, odnosno obećanja da će platiti 0,25 maraka po kilogramu, a stvarno plaćenih 0,05 maraka od sirane države, pšenica je umesto u državne silose otišla na seoske tavane.
Direkcija Robnih rezervi Srbije koja je bila jedina ovlašćena da kupuje žito, Javnost je obavestila da je ugovoren otkup dva miliona tona, mada toliko nije otkupljeno ni u mnogo boljim godinama. Mnogi seljaci, shvativši da su prevareni, pocepali su ugovore O isporuci Žita, jer niko nije hteo da ga preda državi za džabe.
Koliko ima pšenice u državV“nim rezervama, da li je i ona u
U SUBOTU U VRANJU
Marka 38
Vranje. — U vreme megainflacije, očigledno, sve je „normalno“, pa i to da crni kurs marke u jednom danu bude udvostručen, kao što je bio slučaj sa Vranjem u subotu. U jutarnjim časovima, kod uličnih diiera, marka je mogla da se kupi za 18-20 milijardi dinara. Verovatno je pijač-
društvenim ограштасђата 1 „državna“ ne zna se pouz 110. Tačnije, teško je proceniti šra je čije u državnim silosima, jer je tu smešteno dosta pšenice koja još nije isplaćena, a takva je vlasništvo seljaka, a ne države. Ipak, sve do skora predstavnici države su optimistički tvrdili: hleba ima dovoljno.
Stanko Blagojević, direktor beogradske pekarske industrije izjavio je pre nekoliko dana da
milijardi
ni dan doprineo vratolomnom skoku, ali ponajviše i plate radnika „Simpa“, koje su isplaćiva·ne prekjuče. Za tili čas je marka na „crnoj berzi“ dostigla astronomski iznos od 38 milijardi, a kupovana je, mada dosta retko, za 30-33 milijarde.
BS.
NA TALASIMA HIPERINFLACIJE
Mrznja preko tezge
„Kupite Još danas po starim cenama, nove su za nesvest“, pisalo je krajem prošle nedelje u izlogu „Krašove“ prodavnice na Terazijama. Prodavci iz ove radnje zaslužili su, kao jedinstven primer, zahvalnost svojih potrošača. Svi ostali pokušavali su da istima ispred nosa zalupe vrata i osujete ih u nameri da pokupuju „njihovu“ robu po cenama „starim“ i po dva dana.
Tako se obistinila ona, činilo se, mračna prognoza — ko ima brže noge, veće su mu šanse da (za trenutak) prestigne inflaciju. Ceo Beograd pred vikend je nekuda trčao. Ljudi su se sudarali, natovareni kesama i torbama, izbezumljenih i znojavih lica. Cilj su, naravno, bile prodavnice. Trebalo je u njih munjevito utrčati, pre nego što se trgovci snađu i na vrata nalepe onu čuvenu poruku „popis“.
Mrtva trka trajala je do pred samo zatvranje prodavnica, a slika bi za~nekog nezainteresovanog
posmatrača izgledala komično. Dok su kupci gurali vrata sa spoljne strane, navaljujući da uđu i još ponešto pokupuju po starim cenama, dotle su prodavci ta ista vrata gurali sa unutrašnje strane, kačeći „u hodu“ na njih natpis „popis“, ne bi li sačuvali bar nešto robe, pošto i suprotnom nemaju šta da popišu. Sutradan, nove cene su stvarno bile „za nesvest“. Tegla džema je sa 2,6 milijardi poskupela na 46 milijardi, kilogram kobasica je umesto 48 koštao 206 milijardi, a „fida“ supa je sa 480 miliona poskupela na oko 10 milijardi dinara. Tako je dakle, nastupilo ono „inflatorno neprijateljstvo“ između kupaca i prodavaca, opisano u literaturi povodom čuvenog nemačkog slučaja kupci doživljavaju prodavce kao neprijatelje, jer im ispred nosa povećavaju cene, a prodavci kupce takođe, zato što pokušavaju da im isprazne prodavnice. D. Stepanović
Krompir — samo za marke: Vranje. — Ubiranje kajmaka na vranjskoj pijaci se nastavlja. Ceh, naravno, plaćaju — kupci. U subotu je za kilograni krompira bilo potrebno platiti više od marke, naravno, isključivo u markama. Za litar mleka valjalo je
platiti trećinu marke. koliko i za jedno jaje. „Perjanica“ pazar-
nog dana i dalje je cena sira —
kilogram dve i dve i po marke.
dok je za jedno pakovanje toalet papira valjalo izdvojiti čak mar-
Ки i po.
B.S.
Hleb pre svega: Iz jedne beogradske samoposluge:
FOTO: M. ČALIĆ
se rezerve pšenice tanje i da to najviše zabrinjava.
Ima tvrdnji i da pšenica „curi“ napolje i nekim ilegalnim kanalima. Tvrdi se da je Makedoniji dato oko 100.000 tona za naftu, a da se slično sad čini sa Bugarskom, Mađarskom. Pored toga seljaci koji su žito ostavili na tavanima, njime sad hrane stoku, jer im je to jeftinije, ncgo da kupuju skupu stočnu hranu. Zbog niskih cena i hleb se, naročito u prigradskim područjima, masovno troši kao stočna hrana.
- Država, ukoliko hoće da narod
hrani hlebom, koji se mora izvlačiti sa seljačkih tavana, to sad može postići jedino putem trampe za đubrivo, seme, naftu. Ukoliko i tu omane po svoj prilici hleba uskoro neće biti ni — u redovima. B. Gulan
BORBA PONEDELJAK 20. DECEMBAR 1993.
Ć 154
_ МАМКЕРМА |5РГАТА Џ СЕМОСОКУКИМ ЈАМКИМ PREDUZEĆIMA |
Devizna zimmicci
naljutila
Podgorica. — Odluka crnogor-
ske Vlade da se za sve zaposlene ·
u javnim preduzećima i administraciji podijeli zimnica u visini od 70 njemačkih maraka (računa se za oko 30 hiljada zaposlenih) naišla je na žestoku osudu penzionera, (ne)zaposlenih radnika kojima to preduzeće ne mogu obezbijediti i većine siro-
“mašnog stanovništva, koje se
„snabdijeva“ iz socijalnog programa raspodjele hrane. Doduše, podjelu zimnice za zaposlene u javnim preduzećima najavili su, prije desetak dana resorni ministri ali, kako su istakli u takozvanim „reperima“ koji na dan ispalte imaju dinarsku protivuvrijednost. Zbog čega je Vlada u petak poslije podne umjes„to „repera“ isplatila keš — marke, za sada niko nezna. Po jednoj verziji njemačke marke su bile deponovane u republičkom
Dinar niko nece
Malo što se u Crnoj Gori može kupiti za dinar. Na pijacama se povrće, mlijeko, mlečni proizvodi prodaju u markama. Sa stočne pijace dinar je odavno protjeran, a nije bolja situacija ni u privatnim radnjama. Trgovina „čekom“ je nekoliko procenta skuplja od trenutne cijene, zbog sporosti naplate, a sa dinarima ide teže. Nešto zbog mrzovoljnosti vlasnika radnji, jer iako primi dinar, mora ga, kaže odmah mijenjati za marktui, a drugo Što niko nema sitniš — za vraćanje. Dakle, za sada dinarom se može kupiti: hljeb, mlijeko ili neka druga potrepština u takozvanim društvenim prodavnicama ali samo za ranoranioce. sirofinj trezoru, koji je međurepubličkim dogovorom sa saveznom Vladom nedavno — ukinut, te da nebi sa njegovog salda otišle devize, podijeljena je zimnica. Upućeniji međutim, tvrde da su devize ipak isplaćene po osnovu prodaje nafte i naftinih derivata, na deviznim pumpama koje (ne)posredno kontroliše vlada. Deviznu zimnicu, prva je osudila Narodna stranka imputirajući Vladi i doficijelnoj politici „krčmnjenje i definitivan poraz jedne politike i krah države“.
— Prihvatajući njemačku valutu za nacionalnu, Republika Crna gora i formalno postaje interesna zona grupe ljudi koji drže vlast. Republika Crna Gora, kažu „narodnjaci“, pokušava da u vidu zimnice vrati ono što je svojim građanima otela štiteći parabankarske institucije: „Dafiment banku“ i „Jugoskandik“. U znak protesta, „narodnjci“ se odriču „opljačkanog novca od naroda i protive se kupovanju socijalnog mira iz državnih robnih rezervi.
— Pošto su te devize cijeđdene iz naroda nečuvenog spregom pomenutih banaka i dilerskom mrežom, pravedno je da se te pare vrate onima od kojih su otete. Najmanje što Republika Crna Gora može da učini je da
_svojim funkcionisanjem ne is-
plaćuje deviznu zimnicu. A, najmanje što N.S. može da učini u ovom trenutku jeste da njihovi poslanici odbiju da prime zimnicu u njemačkoj valuti“ — ističu „narodnjaci“.
Ipak, deviznu zimnicu najviše kritikuju — penzioneri. Naime dan prije njene ispalte preko 72 hiljade crnogorskih penzionera primilo je u prosjeku penziju četiri — njemačke marke.
Li. Mudresu
MANJAK KRAVA — NESTAŠICA MLEKA
Џтезо дота
Beograd. — Zamrzavanje cena mleka pre šest meseci izazvalo je veštačku nestašicu, a sasvim su realni izgledi da ona preraste i u trajnu zbog pokolja krava. Dok se meso nekada prodavalo za samo dve — tri marke po kilogramu sada dostiže i četiri puta višu cenu, a mleko ovih dana ne košta ni deset pfeniga po litru. Zbog tako niske cene, seljaci su prestali da ga isporučuju prerađivačima, a minimalne količine koje trenutno pritiču na tržište obezbeđuju, uglavnom, farme. Ceh loše ekonomske politike plaćaju potrošači koji od rane zore čekaju u redovima za litar — dva mleka. Sretnici koji imaju rođaka i poznanike na selu, hrle sa pozamašnim balonima da bi ga doneli u svežem ili smrznutom stanju. Novi redovi ovih dana su se pojavili ı pred štalama zemunskih sela.
Mleko se naveliko prodaje i na zelenim pijacama. Kad nemaju izbora, domaćice ga kupju iako svesne da je zaobišlo svaku inspekcijsku kontrolu.
— Sada više nema cene mleka koja bi ga vratila u mlekare i trgovine jer bi za tako nešto bio potreban konzistentan program razvoja primarne proizvodnje mleka. Donošenje sadašnjih ad hoc mera košta, a ne donosi ništa jer stoka i dalje masovno završava na klanici — kaže Dragica Bolić, komercijalni direktor „Imleka“.
Naši individulani proizvođači za mleko neće da primaju dinare
već traže da im u zamenu obez- «
bedimo naftu, seme i đubrivo. Još samo što.nismo počeli da im
će, uvozna muž.
Skuplje mleko i mlečni proizvodi
Od danas važe nove cene mleka i kiselo-mlečnih proizvoda desetostruko više u odnosu na prethodni nedelju. Kako nam je rekla Dragica Bolić, komercijalni direktor „Imleka“ cena mesne jedinice po litri umesto 50 koša 500 miliona dok litar pasterizovanog mleka košta 4,5 odnosno 4,4 milijarde dinara, zavisno od procenta masnoće. Sterilizovano (dugotrajno) mleko potrošači će plaćati 30 milijardi dinara, četvrt litre jogurta kretaće se oko 2,5-3 a standardna čaša pavlake (20 odsto masnoće) preko 7 mili-
jardi dinara.
Kako smo nezvanično saznali za odloženo poskupljenje ovih proizvoda, čije su cene trebale da startuju još u subotu, kupci mogu da zahvale samo jučerašnjim izborima. Naime, ovih dana u republičkom Ministarstvu za trgovinu nisu bili previše revnosni u davanju saglasnosti za poskupljenje onih proizvoda koji se
nalaze na režimu obaveštavanja.
Z.M.
isporučujemo i tekstil, kaže Dragica Bolić.
„Imlek“ je do pre nekoliko meseci, Srbiji isporučivao око 400.000 litara mleka, danas je prerada prepolovljena. Jer da bi se postigla nekadašnja snabdevenost trgovina prvenstveno je potrebno rešiti pitanje premija koja sada iznosi 40.000 dinara po litru. Procene govore da bi tek isplatom premija od oko 20 pfeniga po litru (ili 50 odsto od cene mleka) seljak bio zainteresovan za prodaju. Uz plaćanja ekonomskih premija koje od države samo dnevno iziskuju oko 40.000 maraka individualni proizvođač traži i regresiranu naftu, seme i đubrivo.
— Od države smo tražili regresiranje od 30 odsto od maloprodajne cene mleka i dobili smo odgovor da nema para. Ispada da se svi mogu namiriti iz primarne emisije, a poljoprivreda ne može, kaže Mirko Đenić, direktor Zemunske mlekare. Za
ој
прека а Рат
razliku od mlekara u svetu koje ga prodaju po 1,2 marke po litru, a ambalažu plaćaju bar duplo jeftinije od nas dok je repromaterijal i četvorostruko jeftiniji, naše mleko košta 20-tak pfeniga. Ekonomška cena belog napitka realno bi trebala da iznosi blizu 10 milijardi, ali je pitanje koji bi broj kupaca kod nas to mogao da plati. Mi se ne usuđujemo da tim cenama iritiramo naše potrošače.
Đenić naglašava da su proizvođači u ovom opštem haosu sluđeni i da je samo pitanje dana koliko će još moći da izdrže. Apsurdnost poslovanja Đenić ilustruje i nemogućnošću izrade Završenog računa. Pare se, naročito preko vikenda ili u danima enormnog skoka marke kao što se događa zadnja dva dana toliko obezvrede da je nemoguće i sabrati nule. S. Jovičić Z. Mihajlović
аи –
~ Тер рат
у
|
Alka BS O