Arhiv UNS — Crkveni listovi

Muzika i religija

NOTE U SLAVU GOSPODA

Mora da je to odista bila urvišena i veli čanstvena slika: 4.000 Ijudi je muziciralo i pevalo, a 120 sveštenika je duvalo u trube na svečanosti kada je kralj David iniropomazao svog sina Solomona za kralja! Jevrejski kraljevi, baš kao i egipatski, bili su istovremeno i prvosveštenici, pa je u njihovo ustoličavanje bilo, pre svega, duhovnog karaktera. Kako je hrišćanstvo nastalo u Palestini, to je i starohrišćanska muzika proistekla iz starohebrejskih melodija, psalmi, koje su pevane po sinagogama. Ali, na dalji razvoj hrišćanske muzike uticali su i verski napevi drugih naroda Egipćana, Sirijaca, Jermena, zapravo svih onih koje je nova vera osvojila pre Rima. Crkveni horovi Те stare napeve korale, hrišćani su pevali bez pratnje instrumenta po katakombama, a kasnije i javno, u crkvama. U Vizantiji, vladar je imao svetovnu i duhovnu vlast, pa nije bilo razlike u muziciranju u hramu i na dvoru. Tako je za vreme Justinijana na bogosluženju u Svetoj Sofiji u Carigradu pevalo 111 pevača i 25 solista. Primajući hrišćanstvo svi evropski narodi su poćeli da u koralne pesme unose i elemente svojih narodnih pesama. Tokora srednjeg veka papa Grgur I, inače muzički veoma obrazovan čovek, od velikog broja koralnih pesama odabrao je najprikladnije za bogosluženje i one su po njemu nazvane gregonjanskim koralima Šireći pismenost na Balkanu, Ćirilo i Metodije su, pored .Osmoglasnika* preveli sa grčkom i veliki broj rukopisa sa vizantijskim duhovnim napevima koje su Srbi i Bugari prihvatili dodajući i slovenske elemente, U Novgorodu, u Rusiji, crkveno pevanje je dostiglo veliko majstorstvo. U zlatnom dobu renesanse klasičnog višeglasja (polifonije) na čelu rimske crkve je Palestrina, ,knez muzike". 0 njenfu se vremenom izgradila legenda da je .spasio crkvenu muziku' izvodeći .Misu pape Marčela' pred Tridentskim koncilom, čime je polifonija ušla na velika vrata u crkvi. Monumentalnom i dekorativnom baroku bogato ukrašenih crkava, oličenjima katolicizma, odgovarale su duhovne kompozicije velikih formi, a to se manifestovalo i stvaralaštvu Baha i Hendla. Bah je duhovnu muziku baroka, kao protestaatsku (kantate. pasijej, tako i katoličku (,Misa u h molu', .Magnifikaf) doveo do savršenstva, utićući na mnoge kompozitore Dok je Bahova muzika meditativna, nasuprot njemu, Hendlova rauzika, u oratorijumima .Mesija' i .Juda Makabejac* je briIjantna i herojska. U muzici bečkih klasičara i dalje je snažan uticaj crkve na duhovna muzička ostvarenja. Božanske ореге Vremenom se događa nešto novo i ta muzika polako prelazi iz liturgijske upotrebe u koncertne dvorane. Još uvek se stvaraju prigodne korapozicije za otvaranje katedrala, kao i uspomene na ргеminule pesnike, heroje, roditelje, a Jozef Hajdn u svom oratorijumu .Stvaranje sveta', komponovanom po Miltonovom .Izgubljenom raju', poseie za mitološkim motivima. Veliki broj Mocartovih crkvenih opusa pisan je po porudžbini nadbiskupa Koloreda (.Rekvijem', .Krunidbena raisa'), Betovenova .Misa solemnis' prvobitno je bila namenjena nadvojvodi Rudolfu a kasnije prerasla u ličnu ispovest. Tu je Rosinijev .Stabat mater', Listova briljantna .Mađarska kmnidbena misa', .Berliozov ,Te Deum' u čijem je prvom izvođenju u pariskom Domu invalida učestvovalo oko 400 izvođača, Bramsov .Nemački rekvijem', Bruknerov ,Te Deum' Cak je i najpopularniji operski kompozitor Verdi napisao impresivni .Rekvijem', a u libretima njegovih opera prisutni su i elementi duhovne muzike (Aida), kao i u slovenskun operama (Borisa Godunova Musorgskog). I klasici XX veka ogledali su se u ovoj oblasti; .Glagoljska misa'Janačeka, .Messe da Rekvijem' Forea, a tu su i kompozi-

tori Sati i Pulanko. U našim prostorima je. verovatno, najznačajnija ostvarenja u oblasti duhovne rauzike pružio Stevan Mokranjac u .Liturgiji Sv. Jovana Zlotoustog* i „Opelu'. Kao što su majstori renesanse snažnom inspiracijom stvarali monumentalna dela koja su odgovarala njihovoj hrišćanskoj osećajnosti i crkvenim prostorima u kojima su te himne Gospodu bile pevane, tako izvoma hrišćanska muzika i duhovna dela svetske baštine neprekidno nadahnjuju savremene kompozitore da kroz novu izražajnost iskazuju svoje hrišćanske misli u hramovima koji su za ta ostvarenja širom otvoreni.

Volfgang Amadeus Mocart: LJUBIMAC BOGOVA Mocart čudo od deteta atrakcija aristokratskih salona, kao vrsni pijanista i violinista počeo je đa koncertira sa 4 godine, sa šest da komponuje, a sa 12 napisao je svoju prvu operu. Imao je svega 14 godina kada je posle samo jednog slušanja Alegrijeve korapozicije .Mizerere' u Sikstinskoj kapeli zabeležio celu partituru za 9 glasova bez greške, Zbog toga ga je rimski papa proglasio vitezom reda .Zlatna marauza' koju su pre njega poneli slavni muzičari Gluk, Skarlati i kasnije Paganini. Koraponujući brzo i lako, preko 600 kompozicija čije su elegantne i vedre melodije osvojile najšire mase, bio je prvi hit-raajstor sve do naših dana. U duhovnoj muzici su brojni njegovi moteti (čuveni .Ave verum korpus'), kao i .Krunidbena raisa'. Izmučen bolešću i nemaštinom, Mocart je pred кгај života grozničavo radio na svom poslednjem delu ,Rekvijera' čiji najuzbudljiviji deo .Lakrimozu' nije završio. Prema njegovim skicama dovršio ga je kompozitorov učenik Zismajer. .Rekvijem' je Mocartu naručio njemu nepoznat čovek koji ga je više puta požurivao sa radom. Kasnije se doznalo da ga je poslao grof Valseg, rauzički diletant, koji je tuđe kompozicije izvodio kao svoje. Međutim, Mocart je u tom neznancu gledao glasnika sopstvene smrti i bio uveren da .Rekvijem' piše za sebe.

Od prvog zvuka, udarca dlanom o dlan i ritmičkog pokreta kojim je čovek prizivao dobre, a terao zle duhove, podizao moral uod bitke ili se obraćao nevidJjivim silama da ga zaštite, muzika je oduvek bila sastavni deo religioznog kulta

Milica STOJKOVIĆ

Volfgang Amadeus Mocart

Johan Sebastijan Bah

Muzika je oduvek bila sastavni deo religioz nog kulta: David uz harfu peva psalme

VERA

49

VERA