Arhiv UNS — Selo

mo prolazne nikotinske grčeve parazita, a da ih ne usrarti. Međutim se insekticidno đjelovanje duhanske prašine znatno pojačava dodatkom spomenutih tvari, koje ovdje vrše neku uloga prenosnika otrova i čine da insekti alkaloid laglje resorbiraju. Uz to su takovi preparati neškodljivi za čovjeka, koji s njima barata. Aktivirajuća sredstva mogu se dodati u otopljenom' stanju duhanskoj prašini, a zatim smjesu osušiti, no jednostavnije je raditi i pq_ „suhorn" postupku. Iz sličnih razioga sama duhanska prašina nije našla šire primjene kao sređstvo. za zaštitu bilja od insekata, jer пе djeluje pouzdano. Zato smo i u tome pravcu započeli ispitivanje u našerri laboratoriju, dodavanjera nekih poznatih insekticida i fungicida duhanskoj prašini. Napose ističemo mješavine duhanske prašine sa Pentachlordiphenyl-othanora, D. D. T,, koji se s uspjehom upotrebijavaju ne samo za uništavanje parazita krvopija, već djeluju i kao kontaktni insekticidi u zaštiti bilja. Duhanska prašina mogla bi se na taj način iskoristiti ne samo za uništavanje insekata na raznim poljoprivrednim kulturama, več također u borbi protiv malarije za uništavanjp anofeles ličinki. U tu svrhu upotrebljava se duhanska prašina u -S. S. S.R. Cešće se upotrebljavaju sredstva za prašenje bilja u kojima jc insekticidno sredstvo nikotin-sulfat vezan sa nekim materijama, koje služe kao nosioci i ujedno'razređivači tog alkaloida. Spomenute materije -možemo podijelid u tri grupe (prema R. W. Thatcheru i L. R. Strecteru, Agr. Ехр. Sta. Bull. 501, 1923): 1. U prvoj se grupi nalaze sorptivne materije koje su izgrađerie poglavito iz kremične kiseline aluminijskog hidroksida, a eventualno i alumo-siiikata, kao već spomenuti bentpnit i montmoriionit, te kaolin i pirofilit, zatim diatomejska infuzorijska zemlja (kieselgur), pretežno sastavljena iz silikatnih ostataka (skeleta)diatomeja. Ovamo übrajamo i miiovku (Talk), magnezijev silikat. Neke od spomenutih materija tako jako adsorbivaju nikodn, da njihove smjese manje dolaze do izražaja kao kontaktni insekticidi, već više kao želučani otrovi u probavnom traktu insekata. Budući da je sorpcija površinska pojava svakako ima veličiча čestica i struktura čestica ovih materija „nosioca" odlučni utječaj na čvrstoču fiksiranja nikotina. 2. U drugu grupu materija „nosioca" pripadaju kristaliničnc materije, koje se obično smatraju inertnim. Takove su materije sadra ili kalcijev sulfat (gips), sumpor, prašak škriljevca i dr. Spominjemo, da ove tvari, kada su irn čestice ekstremno malene, imaju sorptivna svojstva, pa se ne mogu u ovakovom obliku smatrati potpuno inertnim.

95